Da li je neko ikada dokazao bozije postojanje?

Epa ovako kako ne bi seckao tvoj post pocecu redom.

Pocecu od bolda, kazes da je bog jedan (znaci postoji, ne ulazim u analizi sta je i kakav je) i da se ne moze spoznati, to je tvoja tvrdnja. Ako se ne moze spoznati otkud ti to znas? Ja recimo iznossim tvrdnju da su tri boga i da se ne mogu spoznati. Izvoli istom analogijom probaj da me demantujes. Ili iznesem tvrdnju da ne postoji nijedan i da se ne moze dokazati da ne postoji (sto i uistinu se ne dokazuje negativna tvrdnja). Tvoja tvrdnja ne moze da stoji jer gnosticizam i agnosticizam su nespojivi, sto se u literaturi naziva "oksimoron". Ako se ne moze spoznati onda ne mozes ni tvrditi da postoji. Mozes verovati da postoji ali da kazes i da se ne moze dokazati. Ta tvrdnja drzi (agnosticki teizam) jer se tvoje verovanje ne kosi sa agnosticizmom. Mozes i reci da ne verujes u boga (sto ne znaci i negacija boga) ali da se postojanje boga ne moze dokuciti (agnosticki ateizam). E sad mi reci u kojoj grupi ti spadas, jer rekli smo da je tvrdnja "znam da postoji ali se ne moze dokazati" je oksimoron.

Zatim spominjao si duhovnost (nazalost vecina ne razume da duhovnost postoji neovisno o religijama i bogovima). Duhovnost u smislu samospoznanja, uopste ne znaci korak blize bogu vec korak blize sebi i blize univerzumu i svemu u njemu. Ako je tvoj bog univerzum, onda slozicemo se, to je i moj bog. Ali dobro pitanje sto ga onda nazivati bogom, kad vec imamo imena za to. Svaki pokusaj da se nesto drugo pretstavi kao bog, cini ga jos dalje od toga da bude "bog" a jos manje Bog.

Ja verujem da Bog postoji. Ti ne verujes. Kao sto sam rekao, tu i jeste problem i zato se to zove VERA - ja ti ne mogu dokazati da postoji, niti da ne postoji. Ti ces reci nisam ga video ni cuo, ja cu ti reci isto za elektron ili vakuum.

Recimo, opet, da Bog postoji i da sam ga ja spoznao, da sam imao to iskustvo i da ZNAM da on postoji. Ja to mogu izraziti i biti nazvan lazovom, jer nemam materijalni dokaz za to. Dakle, dokaz kakav se trazi u nauci ili ljudskom iskustvu ne moze da se obezbedi, i zato je to ostavljeno veri. Da budemo precizni, dokaz bi verovatno mogao da se obezbedi recimo izvodjenjem nekog "cuda" - materijalizacijom, nestajanjem itd., dajte sebi na volju. Ja tako nesto ne mogu, kao ni vecina ljudi, a kako ispada, oni koji bi mogli to ne rade za TV. Naravno, i sam Bog bi to mogao, ali iz nekog razloga ne radi (bar za sada) to javno. I tako poneko bude svedok necemu, vecina ne, i stvari stoje kako stoje.

Poneko dozivi neko iskustvo koje ga natera da promeni misljenje. Ja sam, licno, bio zestoki racionalista do svog punoletstva, ili malo kasnije. A onda sam, polako, postao vernik, ne klasican "crkveni" vec preko cinjenice da postoje neke sile van poznatih materijalnih sila, koje ljudi opisuju kao duhovne, i koje se, vidi cuda, ponasaju bas kako ih ti ljudi opisuju. A zvanicna nauka o njima nema pojma i ne bavi se time. Polako, poceo sam da vise saznajem, razmisljam, dozivljavam i na kraju sam siguran da Bog postoji iako ga nisam spoznao.

Zato je za mene to neki nacin da se prihvati da postoji nesto vise - postojanje bioenergije, astrologija, vidovitost i slicne stvari, koje zapravo ukazuju da postoji nesto vise od stvarnosti koju poznajemo, i onda se zapravo otvaraju sve mogucnosti.

Ima jedna lepa izreka, parafraziram je: u crkvu se ne vuce za rukav, moras doci sam kada si spreman.

Ja nisam ni prosvetljen, niti sam spoznao Boga. Stoga ne mogu da govorim o tome iz prve ruke.

Sto se tice duhovnosti, nisi u pravu. Samospoznaja je samo prvi korak u spoznavanju Boga, jer kako ces spoznati sve sto jeste kada nisi spoznao ni sebe samoga? Znaci to nikako nije sve, niti kraj.

A sada ja imam jedno pitanje za tebe - mada necu ici dalje u diskusiju, nisam ni ovoliko mislio da pisem - sta ti definises kao korak blize sebi i univerzumu - kome sebi (valjda je samo jedno ja) i cemu to u univerzumu, kada su to sve samo fotoni i atomi? Ovo je vise za tebe, da razmislis, nego da meni odgovoris. Rekao bih da samom ovom izjavom konstatujes da je covek nesto vise od onoga kako ga mi zamisljamo, a slicno i za Univerzum. A tu se vec dolazi do Boga, ili u svakom slucaju nekog koncepta duhovnog sveta gde se pojavljuje neko vise sopstvo od pukog uma - recimo nesto sto se zove dusa.

Univerzum koji ti pominjes je samo materijalna kreacija. To definitivno nije "moj Bog", kako to kazes, tj. Bog u smislu u kome je govorim. Kao sto sam rekao, Bog je transcendentan tj. i taj Univerzum (mislim na materijalnu stvarnost, bilo da je jedan Univerzum ili da su u pitanju multiverzumi) i jos mnogo toga izvan njega sto nije materijalno.

Ako budem dosao do nacina da vam dokazem Boga (mada sumnjam da cu imati cast da to uradim "direktnom" metodom) vrlo rado cu to uciniti.

Svestan sam da ti nisam odgovorio onako kako bi ti zeleo (u smislu objasnjenja) ali toliko od mene.

Tema je vrlo teska, i potrebno je biti dosta potkovan da bi se o ovako necemu diskutovalo. Nisam siguran koliko nas je ovde za to sposobno.
 
...Ali dobro pitanje sto ga onda nazivati bogom, kad vec imamo imena za to. Svaki pokusaj da se nesto drugo pretstavi kao bog, cini ga jos dalje od toga da bude "bog" a jos manje Bog.
Nije samo da je smisao fragmentiranih tekstova pogresno shvacen, nego je i terminologija pogresno tumacena.

Ne postoji termin koji ljudi danas pupotrebljavaju u smislu "bog" a da je oznacavao bilo kakvu nakprirodnu silu ili bice.
Inace ti termini su obicno samo po jedna rec iz sirih definicija.

Dakle, sve sto je u tekstovima pomenuto ili jos uvek postoji ili je bar nekada postojalo.
Problem postojanja nije da li bogovi postoje, nego sta su oni u stvari...
 
Ja verujem da Bog postoji. Ti ne verujes. Kao sto sam rekao, tu i jeste problem i zato se to zove VERA - ja ti ne mogu dokazati da postoji, niti da ne postoji. Ti ces reci nisam ga video ni cuo, ja cu ti reci isto za elektron ili vakuum.

Recimo, opet, da Bog postoji i da sam ga ja spoznao, da sam imao to iskustvo i da ZNAM da on postoji. Ja to mogu izraziti i biti nazvan lazovom, jer nemam materijalni dokaz za to. Dakle, dokaz kakav se trazi u nauci ili ljudskom iskustvu ne moze da se obezbedi, i zato je to ostavljeno veri. Da budemo precizni, dokaz bi verovatno mogao da se obezbedi recimo izvodjenjem nekog "cuda" - materijalizacijom, nestajanjem itd., dajte sebi na volju. Ja tako nesto ne mogu, kao ni vecina ljudi, a kako ispada, oni koji bi mogli to ne rade za TV. Naravno, i sam Bog bi to mogao, ali iz nekog razloga ne radi (bar za sada) to javno. I tako poneko bude svedok necemu, vecina ne, i stvari stoje kako stoje.

Poneko dozivi neko iskustvo koje ga natera da promeni misljenje. Ja sam, licno, bio zestoki racionalista do svog punoletstva, ili malo kasnije. A onda sam, polako, postao vernik, ne klasican "crkveni" vec preko cinjenice da postoje neke sile van poznatih materijalnih sila, koje ljudi opisuju kao duhovne, i koje se, vidi cuda, ponasaju bas kako ih ti ljudi opisuju. A zvanicna nauka o njima nema pojma i ne bavi se time. Polako, poceo sam da vise saznajem, razmisljam, dozivljavam i na kraju sam siguran da Bog postoji iako ga nisam spoznao.

Zato je za mene to neki nacin da se prihvati da postoji nesto vise - postojanje bioenergije, astrologija, vidovitost i slicne stvari, koje zapravo ukazuju da postoji nesto vise od stvarnosti koju poznajemo, i onda se zapravo otvaraju sve mogucnosti.

Ima jedna lepa izreka, parafraziram je: u crkvu se ne vuce za rukav, moras doci sam kada si spreman.

Ja nisam ni prosvetljen, niti sam spoznao Boga. Stoga ne mogu da govorim o tome iz prve ruke.

Sto se tice duhovnosti, nisi u pravu. Samospoznaja je samo prvi korak u spoznavanju Boga, jer kako ces spoznati sve sto jeste kada nisi spoznao ni sebe samoga? Znaci to nikako nije sve, niti kraj.

A sada ja imam jedno pitanje za tebe - mada necu ici dalje u diskusiju, nisam ni ovoliko mislio da pisem - sta ti definises kao korak blize sebi i univerzumu - kome sebi (valjda je samo jedno ja) i cemu to u univerzumu, kada su to sve samo fotoni i atomi? Ovo je vise za tebe, da razmislis, nego da meni odgovoris. Rekao bih da samom ovom izjavom konstatujes da je covek nesto vise od onoga kako ga mi zamisljamo, a slicno i za Univerzum. A tu se vec dolazi do Boga, ili u svakom slucaju nekog koncepta duhovnog sveta gde se pojavljuje neko vise sopstvo od pukog uma - recimo nesto sto se zove dusa.

Univerzum koji ti pominjes je samo materijalna kreacija. To definitivno nije "moj Bog", kako to kazes, tj. Bog u smislu u kome je govorim. Kao sto sam rekao, Bog je transcendentan tj. i taj Univerzum (mislim na materijalnu stvarnost, bilo da je jedan Univerzum ili da su u pitanju multiverzumi) i jos mnogo toga izvan njega sto nije materijalno.

Ako budem dosao do nacina da vam dokazem Boga (mada sumnjam da cu imati cast da to uradim "direktnom" metodom) vrlo rado cu to uciniti.

Svestan sam da ti nisam odgovorio onako kako bi ti zeleo (u smislu objasnjenja) ali toliko od mene.

Tema je vrlo teska, i potrebno je biti dosta potkovan da bi se o ovako necemu diskutovalo. Nisam siguran koliko nas je ovde za to sposobno.
Prvo ti moram cestitati, odlican post, mada na trenutak, nameces misljenje o meni. Sada Drugu pesmu pevas nego ranije. Prvi bold. Kazes verujes.

Sto se tice duhovnosti, tvoje pravo da definises kako zelis duhovnost, al to ne znaci da si u pravu, i pazi kazes "jer kako ces spoznati sve sto jeste kada nisi spoznao ni sebe samoga" a onda me pitas "valda je samo jedno ja".
Idemo dalje, to je tvoje misljenje da je univerzum samo skup fotona i elektrona? Znam da cu razocarati neke ateiste koji to misle al ja to ne mislim. I opet kazem nit duhovnost nit dusa imaju veze sa bogom i sa religijom. Ako je to tvoje misljenje onda cemo se sloziti da se ne slazemo. ;)
I na kraju ako to nije tvoj bog, a neciji drugi je drugaci pa recimo uslovno i moj, onda nije samo jedan bog.

P. S. Odgovorio si bas kako sam ocekivao, ne brini. A to sto ne delimo iste stavove ne znaci da ne mozemo da razgovaramo, a da pri tome ne koristimo pogrdne reci, jel tako?
 
to ne zna ni buda... zapetljavaš se po običaju.
uzgred, pitanje koje sam postavio je budističko.
Nisam se nigde upetljao, nego ti ne obracas paznju na cinjenicu da nazvati sebe budistom ne znaci imati ikakve veze sa Budom.
Nikakav budizam nije pravni naslednik Bude.

A imace ti i ja mozemo porediti svoja i finansijska i empirijska svojstva sa svojstvima toga psa.
Dok kod Bude to ne prolazi iz objektivnih rloga.

Sa tom razlikom izmedju nas trojice da:
ja to hocu da znam,
ti to neces da znas,
a pas to ne moze da zna.
 
Nisam se nigde upetljao, nego ti ne obracas paznju na cinjenicu da nazvati sebe budistom ne znaci imati ikakve veze sa Budom.
Nikakav budizam nije pravni naslednik Bude.

A imace ti i ja mozemo porediti svoja i finansijska i empirijska svojstva sa svojstvima toga psa.
Dok kod Bude to ne prolazi iz objektivnih rloga.

Sa tom razlikom izmedju nas trojice da:
ja to hocu da znam,
ti to neces da znas,
a pas to ne moze da zna.
milane, trebao si pročitati kompletan razgovor između mene i džimija kako bi imao predstavu o čemu razgovaramo.
ovako si upao sa svojim "hronološki" izvađenim odgovorom koji nema nikakve veze sa budizmom, niti sa budinim učenjem, a pogotovo ne sa ovom vrstom budističkog učenja koje je sadržano u mom pitanju.
 
Vidim da neces da das odgovor. Ti si spomenuo nirvanu, ne ja. Ja sam te uputio da procitas.
Ajd da ti odgovorim na pitanje. Svako zivo bice ima prirodu bude.
Ajd mi sad ti reci sta je to buda.
informiši se šta su to zen koani, pa ćeš shvatiti da svaki odgovor sa da ili ne na postavljenu zen koan pitalicu je nepravilan, pošto odgovor ne može dati (raz)um.
odgovor se traži u ne- umu, a o tome smo celo vreme razgovarali.
odgovor iz ne - uma dolazi iz nirvane.

toliko od mene, laku noć.
 
informiši se šta su to zen koani, pa ćeš shvatiti da svaki odgovor sa da ili ne na postavljenu zen koan pitalicu je nepravilan, pošto odgovor ne može dati (raz)um.
odgovor se traži u ne- umu, a o tome smo celo vreme razgovarali.
odgovor iz ne - uma dolazi iz nirvane.

toliko od mene, laku noć.
Svaka cast, to te nisam pitao, odakle dolazi nirvana nego sta je. I sta je buda.
laku noc i tebi.
 
Poslednja izmena:
milane, trebao si pročitati kompletan razgovor između mene i džimija kako bi imao predstavu o čemu razgovaramo...
Vidi ovako...
Posto je tema "bozje" postojanje, i posto mi ovde konkretno koristimo slovenski termin "Bog",
a posto je taj termin uzet iz sanskritskog, i u originalu je bio pocetni deo formulacije
"Gospodar "hleba" (ishrane) ..., ... ... ...., ..., ... ..."
koja pak je bila administrativna titula za lice koje je za potrebe regulisanja te ishrane predvodilo projekte regulisanja klime na licu mesta i u siroj okolini
(oruda tako veliki smisaoni znacaj te titule)...

Te dakle, takvi "Bogovi" su nekada postojali, dok danas odavno ne postoje, zbog sasvim drugacijih tipova drustvenih organizacija.
Odnosno originalne "bogove", bilo koje vrste, nikada nije trebalo dokazivati naknadno, posto su oni svi bili dobijali definicijske nazive po vec utvrdjenim cinjenicama funkcionisanja.
A ono sto bi ljudi da dokazuju su pak pogresno izmisljene predstave iz pogresnih nacini tumacenja realnih termina.

I ako bih sada "citao" sta je ko rekao od tih doba pa do dana danasnjeg,
tek u tom slucaju i ja bih se "upleo" u filozofiju, a "on" bi i meni utekao...
 
Drug, pogledaj u recniku. Maksimalno se trudim da ne lupetam, sluzim se cinjenicama koje su napisane. Beskonacan i beskrajan je jedno te isto.
Ne zivimo u 2D svetu, vec u 3D, dovoljno je da pogledas u nebo i da vidis da postoji jos jedan pravac kretanja, koji oznacava konacnost necega. Povrsina zemlje je njen zavrsetak, a ne kruznica po kojoj bi se ti kretao. Tako se isto mozes kretati u krug i na ravnoj konacnoj povrsini i reci da je ona beskonacna...

http://hr.wiktionary.org/wiki/beskrajan

To da li za tebe hrvatski jezik ne postoji, kao ni hrvatska, je vec pitanje nacionalne netrpeljivosti, necemo se time baviti na ovoj temi.

Prijatelju, ja se nadam da se ti sad vec salis, na ravnoj konacnoj povrsini neces doci do njenog kraja samo ako to ne zelis, sa svemirom je malo drugacije. Kada bi imao mogucnost da zivis jako jako dugo, i kad bi krenuo iz jedne tacke u jednom pravcu (zapravo smeru), posle mnogo milijardi godina, dosao bi tamo odakle si krenuo, zbog zakrivljenosti kosmosa, iz cega lepo moze da se zakljuci, da svemir nema kraj, ali i da ne mozes da ga napustis, sto opet znaci, beskrajan a konacan, zar je to toliko neprihvatljiva cinjenica, da se hvatas za jezicke zavrzlame kako bi izbegao sustinu. 2D ili 3D ima smisla na planeti zemlji, ali u kosmosu da bi tvoja teorija bila tacna mora postojati i 4D, a za sada je ona samo u domenu naucnih spekulacija.

A sto se tice jezika (bilo kog), to nema veze sa nacionalnom netrpeljivoscu, vec s lingvistikom, ali kao sto si i napisao necemo o tome na ovoj temi

Pozdrav!
 
Prijatelju, ja se nadam da se ti sad vec salis, na ravnoj konacnoj povrsini neces doci do njenog kraja samo ako to ne zelis, sa svemirom je malo drugacije. Kada bi imao mogucnost da zivis jako jako dugo, i kad bi krenuo iz jedne tacke u jednom pravcu (zapravo smeru), posle mnogo milijardi godina, ...
Dobro si krenuo. problem je u maloj brzini i ogromnim rastojanjima, ali...
... dosao bi tamo odakle si krenuo, zbog zakrivljenosti kosmosa,
zasto ga potom zakrivi?
To je Ajnstajnova filozofija sibicarske matematike.
To sto se u njoj "krivi" nije prostor. Prostor nema krivine... Krivi se problem izracunavanja polozaja bilo cega u prostoru korz koji cirkulisu razliciti inercijalni sistemi, koji plus toga imaju i medjudejstva.
Inace interesantno je da covecanstvo jos uvek koristi pojam kosmosa za sve postojece stvari u prostoru.
U stvari u beskonacnom prostoru ima stalno beskonacno mnogo "velikih praskova" u svakom momentu.
Ali su svi pre-daaaleeekooo.
 
Dobro si krenuo. problem je u maloj brzini i ogromnim rastojanjima, ali...

zasto ga potom zakrivi?
To je Ajnstajnova filozofija sibicarske matematike.
To sto se u njoj "krivi" nije prostor. Prostor nema krivine... Krivi se problem izracunavanja polozaja bilo cega u prostoru korz koji cirkulisu razliciti inercijalni sistemi, koji plus toga imaju i medjudejstva.
Inace interesantno je da covecanstvo jos uvek koristi pojam kosmosa za sve postojece stvari u prostoru.
U stvari u beskonacnom prostoru ima stalno beskonacno mnogo "velikih praskova" u svakom momentu.
Ali su svi pre-daaaleeekooo.

Bas naprotiv, svi su u istom mestu i u isto vreme, samo sto nasa cula percepcije nisu toliko savrsena pa postojanje delimo na vreme zbog brzine pristizanja informacije. Zato nam se i cini da je svemir zakrivljen, ali usled neke druge dimenzije, opet stoji da ces doci tamo odakle si krenuo, iako zapravo sve vreme ides u jednom smeru.
 

Back
Top