Da li biste živeli sa (bivšim) zavisnikom?

Ne kažem da nema ljudi koji uspeju da se ZALEČE, postavila sam pitanje da li ste vi lično spremni na to da se zavisnost može ponovo javiti u bilo kom trenutku,a vi se nađete u sred te situacije.
Mislim da nikoga ne treba etiketirati i stavljati mu beleg ako je nekad bio zavisnik.

Ja bih dala sansu coveku u teoriji. U praksi ne podnosim ni zavisnike od nikotina a ne nesto drugo.
Autodestruktivnost mi nikad nije bila zegzi.
 
Alkoholizam je takodje katastrofalan.
Samo jedno vece da slusas "baljezganje"pijanog covjeka,bez ikakve dodatne agresije,je podvig za zivce.
Najgore je sto takve bolesti zavisnosti i najboljeg covjeka pretvaraju u najgoreg.Sve njegove dobre osobine se ponistavaju.
Spreman za rizik moze biti samo idealista ili ludo zaljubljen...a nijedno,ni drugo,nije racionalno ponasanje i dugorocno se obije o glavu.
Nase drustvo je alkohol frendli i od malih nogu je drustveno pozeljno da se alkoholises.

Moja teorija je da u Srbiji imamo 1 alkoholicara po porodici.
Vecina se ne leci, vec misle da je to normalno.
Ja sam imala 2 u kuci, neagresivna ali zato sad imam veliku averziju prema alkoholu i pijan muskarac mi nije nikad simpatican. Gade mi se.
 
Nase drustvo je alkohol frendli i od malih nogu je drustveno pozeljno da se alkoholises.

Moja teorija je da u Srbiji imamo 1 alkoholicara po porodici.
Vecina se ne leci, vec misle da je to normalno.
Kod nas se smatra da je alkoholičar samo onaj koji zaspi na betonu ili se prevrne s bicikla u jarak.
 
Mislim da nikoga ne treba etiketirati i stavljati mu beleg ako je nekad bio zavisnik.

Ja bih dala sansu coveku u teoriji. U praksi ne podnosim ni zavisnike od nikotina a ne nesto drugo.
Autodestruktivnost mi nikad nije bila zegzi.
U teoriji možda,ali ne u realnosti. I to nije stigma. To je moj stav da to može da ugrozi moju porodicu,decu,našu budućnost i rizik koji ne želim da preuzmem ni u mislima.
 
U teoriji možda,ali ne u realnosti. I to nije stigma. To je moj stav da to može da ugrozi moju porodicu,decu,našu budućnost i rizik koji ne želim da preuzmem ni u mislima.
То је пакао од живота. Када си и пријатељ и љубавница и тутор и неговатељица и полицајац... То је један језив живот пун напетости. И увек је тај неко у проблему, болестан, сирот... а ти си одговоран и крив.
Сада, са ове тачке гледишта, са овим искуством- ни у лудилу.
Али, када си млад имаш тај неки романтични однос према свету и мислиш да можеш имати позитиван утицај. Не можеш. То је на појединцу, на личној одлуци искључиво. Мислим да је за такве људе најбоље да се замонаше. Ако нађу смисао и веру.
 
U teoriji možda,ali ne u realnosti. I to nije stigma. To je moj stav da to može da ugrozi moju porodicu,decu,našu budućnost i rizik koji ne želim da preuzmem ni u mislima.
Jeste stigma....mozda to radis nesvesno ali stigmatizujes ljude -i to izlecene- ako polazimo od te pretpostavke -da su izleceni.

Isto tako, ne daj boze, tebi moze da se desi da upadnes u neku mentalnu bolest ili bolest generalno pa ugrozis porodicu.
 
Jeste stigma....mozda to radis nesvesno ali stigmatizujes ljude -i to izlecene- ako polazimo od te pretpostavke -da su izleceni.

Isto tako, ne daj boze, tebi moze da se desi da upadnes u neku mentalnu bolest ili bolest generalno pa ugrozis porodicu.
Može svako da se razboli, samo alkoholizam i npr depresija ne počinju baš na isti način.
 
Порок који није наметнут, у смислу да те неко други дрогира силом па навуче и слично никако није исто што и болест која се добије случајно, стицајем околности. Болест се не бира.
За ово имаш избор. Не мораш да потегнеш за тим. Сви ми смо имали епизоде у животу када смо могли да брљавимо и тако тражимо излаз и олакшање, па нисмо.
 
Порок који није наметнут, у смислу да те неко други дрогира силом па навуче и слично никако није исто што и болест која се добије случајно, стицајем околности. Болест се не бира.
За ово имаш избор. Не мораш да потегнеш за тим. Сви ми смо имали епизоде у животу када смо могли да брљавимо и тако тражимо излаз и олакшање, па нисмо.
Zavisnost je takodje bolest.
 
Zavisnost je takodje bolest.
Али свесно улазиш у то. Знаш да ће ти брза вожња угрозити живот и опет даш гас.
То је за мене више хир. Којим наштетиш себи и разболиш све око себе који су ти блиски. Људи који имају порочну особу копне.
 
Али свесно улазиш у то. Знаш да ће ти брза вожња угрозити живот и опет даш гас.
То је за мене више хир. Којим наштетиш себи и разболиш све око себе који су ти блиски. Људи који имају порочну особу копне.
Priča se o ljudima koji su se izborili sa tim problemom. Izlečeni.
 
Али свесно улазиш у то. Знаш да ће ти брза вожња угрозити живот и опет даш гас.
То је за мене више хир. Којим наштетиш себи и разболиш све око себе који су ти блиски. Људи који имају порочну особу копне.
A da li ulazis svesno?


Vecina njih pocne bez mnogo znanja o posledicama.
 
Када слушам Арсенија Јовановића ја и даље чујем зависника. Само је једну зависност заменио другом, бенигном, сада је зависник од молитве. Он мора бити фанатично залуђен нечим.
Сумњам у трајно , стварно излечење. Тј. верујем да је проценат таквих баш мали.
 
Po čemu su ovi ljudi gori od drugih bivših bolesnka ?
Bolest je bolest.
Jeste, ali jedan deo alkoholičara je počeo da pije i npr zato što im je prijala euforija i dezinhibicija, pa se tek nekad posle pojavile i neprijatne posledice. Nije baš svako počeo da pije zato što je time privremeno suzbijao anksioznost ili neka depresivna stanja, nekima se prosto svidelo što se ohrabre pa postanu silni i “svemoćni”.
 
Budimo malo realistični, zavisnost id supstanci se ne dobije nikada osim ako se ne uzimaju (tj dok ne počnu da uzimaju) svesnom odlukom, i to u velikoj većini bez ikakve potrebe.
Ti ne tretiras zavisnost kao bolest vec eto labilan covek.

Svaki slucaj je za sebe a cesto se radi o izmanipulisanim maloletnicima i zrtvama razlicitih situacija.
 

Back
Top