Da li biste živeli sa (bivšim) zavisnikom?

Rekla je bivši. Precizirala.
Ne budmo u zabludi , recimo ako je u pitanju alkoholizam , pola , oko 50 posto nema relaps nikada više , a to znači ne vraćaju se poroku.
Problem je ona druga polovina. I to ne toliko sama bolest koliko sve ostalo što s njom ide u paketu, a ide mnogo toga.

A najveći problem je što nikad ne znaš u kojih 50% je osoba. Vrlo često ne zna ni ona sama, to se u hodu otkriva. Odvikavanje i lečenje je celoživotni proces, najčešće se nikada ne završava.

Baš zbog toga se i polemiše na ovu temu, jer se radi o ličnim odlukama. I baš zato odluka da ne budeš u vezi ili braku sa bivšim zavisnikom nije bazirana na stigmi nego najviše na proceni svojih mogućnosti kao i nekoj vrsti racija.

Ja lično nemam stav na ovu temu nego čitajući vas razmišljam o tome. Legitimno je i jedno i drugo, kao što rekoh to su lični izbori.
 
Problem je ona druga polovina. I to ne toliko sama bolest koliko sve ostalo što s njom ide u paketu, a ide mnogo toga.

A najveći problem je što nikad ne znaš u kojih 50% je osoba. Vrlo često ne zna ni ona sama, to se u hodu otkriva. Odvikavanje i lečenje je celoživotni proces, najčešće se nikada ne završava.

Baš zbog toga se i polemiše na ovu temu, jer se radi o ličnim odlukama. I baš zato odluka da ne budeš u vezi ili braku sa bivšim zavisnikom nije bazirana na stigmi nego najviše na proceni svojih mogućnosti kao i nekoj vrsti racija.

Ja lično nemam stav na ovu temu nego čitajući vas razmišljam o tome. Legitimno je i jedno i drugo, kao što rekoh to su lični izbori.
Takođe, ono što pričam je hipotetički ne iz ličnog iskustva.
 
Još je čvršći kada neko oboleo kaže NE.
Pa dobro, necemo sada meriti ko je cvrsci. Da, jaki su ti koji kazu NE, ali opet sve zavisi od cene koju placaju oni koji zive sa takvom osobom. Ima onih koji kazu ne ali ako borba traje dugo i stalno se vraca do ivice to moze biti vrlo naporno za partnera.
 
Alkoholizam je takodje katastrofalan.
Samo jedno vece da slusas "baljezganje"pijanog covjeka,bez ikakve dodatne agresije,je podvig za zivce.
Najgore je sto takve bolesti zavisnosti i najboljeg covjeka pretvaraju u najgoreg.Sve njegove dobre osobine se ponistavaju.
Spreman za rizik moze biti samo idealista ili ludo zaljubljen...a nijedno,ni drugo,nije racionalno ponasanje i dugorocno se obije o glavu.
 
Alkoholizam je takodje katastrofalan.
Samo jedno vece da slusas "baljezganje"pijanog covjeka,bez ikakve dodatne agresije,je podvig za zivce.
Najgore je sto takve bolesti zavisnosti i najboljeg covjeka pretvaraju u najgoreg.Sve njegove dobre osobine se ponistavaju.
Spreman za rizik moze biti samo idealista ili ludo zaljubljen...a nijedno,ni drugo,nije racionalno ponasanje i dugorocno se obije o glavu.
U pitanju su izlečeni ljudi.
 
Silom prilike, zivela sam sa zavisnikom od droge, bili smo cimeri, nista vise. U tom periodu od nekoliko meseci bio je na terapiji za odvikavanje. I pored distance koja je bila medju nama, bila sam involvirana. Bilo je dana kad se ponasao normalno, vratila bi mu se vedrina, razbistrio um, videlo se u svakodnevnoj komunikaciji i neobaveznom razgovoru. . A bilo je dana kad se skrivao od mene, spustao pogled da ne vidim te tamne i ugasene oci. Osecao bi se cudan miris iz njegove sobe koju u toj fazi nije sredjivao. Cesto sam i sama ulazila da mu pospremim sobu i tamo nailazila na razne crteze koji su odavali njegov mracni um. I da skratim pricu, bilo mi je tesko i naporno samo kao posmatracu, a definitivno nisam tip koji bi se vezao za takvog coveka. Velikabi to zrtva za mene bila, kostala bi me moje zivotne vedrine.
 
Други део да они који нису порбали су лабилни је бесмислен. Проба свако и алкохол и коцку, неко и лаке дроге. Али 95 % људи се не навуче на пороке који уништавају.
👍
evo ja sam labilan, nikad nisam plivao uz ajkulu.
 
Problem je ona druga polovina. I to ne toliko sama bolest koliko sve ostalo što s njom ide u paketu, a ide mnogo toga.

A najveći problem je što nikad ne znaš u kojih 50% je osoba. Vrlo često ne zna ni ona sama, to se u hodu otkriva. Odvikavanje i lečenje je celoživotni proces, najčešće se nikada ne završava.

Baš zbog toga se i polemiše na ovu temu, jer se radi o ličnim odlukama. I baš zato odluka da ne budeš u vezi ili braku sa bivšim zavisnikom nije bazirana na stigmi nego najviše na proceni svojih mogućnosti kao i nekoj vrsti racija.

Ja lično nemam stav na ovu temu nego čitajući vas razmišljam o tome. Legitimno je i jedno i drugo, kao što rekoh to su lični izbori.
Sročila si ovo savršeno. To je poenta mog stava. Nikakva stigma nego realno sagledavanje da ne bih mogla da se nosim sa tim.
 
Rekla je bivši. Precizirala.
Ne budmo u zabludi , recimo ako je u pitanju alkoholizam , pola , oko 50 posto nema relaps nikada više , a to znači ne vraćaju se poroku.
Ma strašno je što to nije prosto hir pa da mu se odaju jer ne znaju šta drugo sa sobom, nego se stvori kompulsivna potreba kad se potpuno gubi kontrola nad sobom.
 
Ista je verovatnoća da i mi sami postanemo npr. alkoholičari. 50%.
Nije isto za sve, za jednu moju bivšu sam tek posle raskida saznao da je čak i dok smo bili zajedni pila krišom, kući, i to još od kraja srednje. Tek ju je cimerka na studijama uhvatila da uveče obavezno gucne sama. A baš nikad u društvu, uopšte, a tek koliko ju je nerviralo kad se devojke zagreju pa počnu pripite da prave lom, kao, “ko ne ume da se kontroliše da se ne bruka”. Kao da ima veoma različitih tipova potrebe za alkoholom.
 
Nije isto za sve, za jednu moju bivšu sam tek posle raskida saznao da je čak i dok smo bili zajedni pila krišom, kući, i to još od kraja srednje. Tek ju je cimerka na studijama uhvatila da uveče obavezno gucne sama. A baš nikad u društvu, uopšte, a tek koliko ju je nerviralo kad se devojke zagreju pa počnu pripite da prave lom, kao, “ko ne ume da se kontroliše da se ne bruka”. Kao da ima veoma različitih tipova potrebe za alkoholom.
Razumem te. Razumem sve koji pišu na temi, samo želim da približim i onu drugu stranu , pitanje je koliko bismo mi imali karaktera da kažemo NE u datoj situaciji u datim okolnostima i kako bismo reagovali, a nisam za to da nekog unapred osudim kao nepodobnog.
 
Razumem te. Razumem sve koji pišu na temi, samo želim da približim i onu drugu stranu , pitanje je koliko bismo mi u datoj situaciji u datim okolnostima i kako reagovali, a nisam za to da nekog unapred osudim kao nepodobnog.
Znam, tek sam tad ukapirao zašto je nekad umela da bude opasno nervozna po ceo dan, kao da se time nekako smiravala. Ta njena cimerka je posle rekla mojoj drugarici da ona na ispit nije otišla da ne popije pre toga koju, a nije joj se uopšte primećivalo.
 

Back
Top