Da li biste živeli sa (bivšim) zavisnikom?

Juče sam vodila raspravu sa jednim prijateljem oko toga treba li dati šansu i živeti/biti u vezi sa nekim ko je bivši zavisnik (od alkohola,droge,kocke).
Moj stav je tu dosta tvrd i ne verujem da se ikada može biti siguran da taj neko neće ponovo skliznuti u zavisnost,te je moj odgovor NE.
Moj prijatelj,s druge strane,misli da treba dati šansu,da ljudi mogu da se trajno izleče od zavisnosti i da ih ne treba otpisivati već im pomoći tj. stražariti da ne pokleknu.
Kakav je vaš stav ?
Ne znam, mene je zena prihvatila, nikada mi to nije prebacivala. Doduse, tad je proslo osam godina kako sam batalio heroin...
 
Juče sam vodila raspravu sa jednim prijateljem oko toga treba li dati šansu i živeti/biti u vezi sa nekim ko je bivši zavisnik (od alkohola,droge,kocke).
Moj stav je tu dosta tvrd i ne verujem da se ikada može biti siguran da taj neko neće ponovo skliznuti u zavisnost,te je moj odgovor NE.
Moj prijatelj,s druge strane,misli da treba dati šansu,da ljudi mogu da se trajno izleče od zavisnosti i da ih ne treba otpisivati već im pomoći tj. stražariti da ne pokleknu.
Kakav je vaš stav ?
Ne
 
Juče sam vodila raspravu sa jednim prijateljem oko toga treba li dati šansu i živeti/biti u vezi sa nekim ko je bivši zavisnik (od alkohola,droge,kocke).
Moj stav je tu dosta tvrd i ne verujem da se ikada može biti siguran da taj neko neće ponovo skliznuti u zavisnost,te je moj odgovor NE.
Moj prijatelj,s druge strane,misli da treba dati šansu,da ljudi mogu da se trajno izleče od zavisnosti i da ih ne treba otpisivati već im pomoći tj. stražariti da ne pokleknu.
Kakav je vaš stav ?
Od koje droge? Stimulante svako živ napusti kad ga nateraju (teška zavisnost traži apsolutnu apstinenciju - izgleda da mora prinudno 6 meseci do 2 godine), alkoholi teško, nikotin skoro nikako (javi se opet), kad se dođe do opioide tu bivših nema, kog su supstance jednom “volele” (kažu da je taj osećaj, bukvalno “ljubav”) takva “ljubav” zaborava nema. Zaleče se, ali nikad, uopšte ne može da se bude siguran da neće opet, a ako se se samo pojavi prilika tu spasa nema. Čitao sam o strahotama koje su u Americi izazvali nekim “analgeticima” sa “centralnim delovanjem”, nisam siguran da se iko sasvim spasio. Fentanil, to je već pošast, kao i heroin.

Čokolada i kafa, e, to se rodiš, protiv prirode se ne može. To znam iz ličnog iskustva šta su chocolate cravings, ranije godinama nisam ni kupovao ni primirisao, i posle kupim čokoladu, bukvalno mi je sama ruka stavi u korpu, kasa, izlaz, i probam da ostavim za “kasnije”, posle pet sekundi čokolade više nema. Potpuno te obuzme, i ništa ti ne pomaže, da imaš čokoladu a ne uhvatiš sebe kako je finiširaš, to nije uopšte moguće.

Za kocku i ponašanja (npr internet) kao zavisnosti uopšte ne znam kakvi su mehanizmi iza toga, proveriti kod eksperta.
 
Ne vidim razlog protiv, ukoliko je bivši zavisnik.

Šta ako ima epilepsiju ?
Šta ako je nosilac gena za retku neizlečivu bolest a mi to ne znamo?
Šta ukoliko je neurotičar/ka u perspektivi ?

itd.

Stigmatizam NE
Niko nije kriv zato što je bolestan, ali zavisnost od opioida je izgleda takva bolest da zahteva tretman celog života. Znam samo iz druge ruke, sa TV i što pročitam o onima koji su podlegli, ranije sam mislio da je “samo” heroin, ali svi su opioidi/opijati od reda katastrofa.

Za dvojcu ljudi (svi) koje sam poznavao - srednja i osnovna, za koje se šuškalo o tome sam posle samo čuo da su se precizirali…
 
Ne kažem da nema ljudi koji uspeju da se ZALEČE, postavila sam pitanje da li ste vi lično spremni na to da se zavisnost može ponovo javiti u bilo kom trenutku,a vi se nađete u sred te situacije.
Evo, ja jesam u sred takve situacije ( alkoholizam ). Iskreno, ne znam šta nose budući dani. Jedino što znam je da više nikada neću da spustim gard. Nisam sama u priči. Imam odgovornost prema drugim bićima. Sada je kasno da se distanciram, ako mislim da kolko-tolko sve izađe na dobro.
Složeno je sve to mnogo...
 
Evo, ja jesam u sred takve situacije ( alkoholizam ). Iskreno, ne znam šta nose budući dani. Jedino što znam je da više nikada neću da spustim gard. Nisam sama u priči. Imam odgovornost prema drugim bićima. Sada je kasno da se distanciram, ako mislim da kolko-tolko sve izađe na dobro.
Složeno je sve to mnogo...
Mislim da se iz kandži alkohola ljudi spasu i sami ukoliko nemaju nekih problema čije simptome njime suzbijaju, tad treba kod doktora, neuporedivo bolje anksiolitici ili AD nego alkohol da prođe uznemirenost.

Ne odustaj od sebe!
 
Mislim da se iz kandži alkohola ljudi spasu i sami ukoliko nemaju nekih problema čije simptome njime suzbijaju, tad treba kod doktora, neuporedivo bolje anksiolitici ili AD nego alkohol da prođe uznemirenost.

Ne odustaj od sebe!
Ne odustajemo.
Samo da me neko pita da li bih prošla kroz sve ovo da sam znala kako će da bude, odgovor je - ne bih.
Ogromna količina manipulacije, nepouzdanosti, obmanjivanja, laži, izdaje, prezira i svega.. trebalo je preživeti.
Opet kažem, ne znam šta nas čeka, ali ako ponovo krene jedini izbor će biti rastajanje .
Priznavanje da ima problem sa alkoholom je došlo posle vise od 2 decenije.
Priznanje da ima dubljih problema neće doći nikada.
Svi okolo smo iscrpljeni. Nemamo vise snage za takve borbe. Nadam se da je i on. Svaki sledeći korak koji bi ga ponovo odveo u zavisnost je , bez preuveličavanja, korak koji bi ga odveo u totalno uništenje svega što je do sada dobro uradio.
Jer sada je već čupanje iz posledica prošlosti.
Svaki sledeči loš korak bi bio zaduživanje budućnosti.
Ako sam nejasna, rado ću objasniti.
 
Ovo ne razumem.
Ako se ljubav rodi, ti tu osobu nećeš ostaviti nikada. Barem nećeš
moći to da uradiš a da ne povrediš pre svega sebe.
To je i poenta dati nekom drugu šansu ali ne još 100 šansi.
U tom hipotetičkom slučaju biću povređen, ali sve prođe oporavi se čovek zavoli neku novu i nastavi posle normalan život,
bez drame koji donosi zavisnost i život sa nekim u tom paklu.
 
Juče sam vodila raspravu sa jednim prijateljem oko toga treba li dati šansu i živeti/biti u vezi sa nekim ko je bivši zavisnik (od alkohola,droge,kocke).
Moj stav je tu dosta tvrd i ne verujem da se ikada može biti siguran da taj neko neće ponovo skliznuti u zavisnost,te je moj odgovor NE.
Moj prijatelj,s druge strane,misli da treba dati šansu,da ljudi mogu da se trajno izleče od zavisnosti i da ih ne treba otpisivati već im pomoći tj. stražariti da ne pokleknu.
Kakav je vaš stav ?


nebih:)
 
Juče sam vodila raspravu sa jednim prijateljem oko toga treba li dati šansu i živeti/biti u vezi sa nekim ko je bivši zavisnik (od alkohola,droge,kocke).
Moj stav je tu dosta tvrd i ne verujem da se ikada može biti siguran da taj neko neće ponovo skliznuti u zavisnost,te je moj odgovor NE.
Moj prijatelj,s druge strane,misli da treba dati šansu,da ljudi mogu da se trajno izleče od zavisnosti i da ih ne treba otpisivati već im pomoći tj. stražariti da ne pokleknu.
Kakav je vaš stav ?
Ne bih zapocinja vezu za bivsim ovisnikom.
Znam kako moze da izgleda zivot sa ovisnikom i kakvo je to mucenje za porodicu, a rizik da se neko ko je zalecen vrati ponovo svojim porocima je prevelik.
A zivot je kratak, pa ako mogu da biram - biram da sebe ne izazem takvom riziku.
 
ljudi koji imaju najcvrsci karakter su ti oni koji su se izvukli iz necega
oni koji nikada nista nisu ni probali su upravo oni najlabilniji i ziherasi
Ne slazem se sa ovim.Znaci,ko nije probao drogu,pa se iz nje izvukao, nema cvrst karakter?
To,jednostavno,nije tacno.Cvrst karakter imaju oni koji ne probaju nista za sta se zna da je stetno.A ne ono...nagovorilo me drustvo...
 
I da...moj odgovor na pitanje je...ne.
Jedino ako sam i ja bivsi zavisnik,onda bih zivjela.
Nekad sam imala taj idealisticki stav da treba svakome pruziti sansu...bla,bla...sad vise ne.I ne samo to...nego za bilo sta u zivotu.
Zasto bih ja dodatno opterecivala svoj zivot sa pitanjima iz njegove proslosti,a moguce i iz buducnosti...da li ce ponovo poceti,da li ce ovo ili ono...Nije bio sa mnom ni kad je bio zavisnik,ne mora ni posle.
 
Juče sam vodila raspravu sa jednim prijateljem oko toga treba li dati šansu i živeti/biti u vezi sa nekim ko je bivši zavisnik (od alkohola,droge,kocke).
Moj stav je tu dosta tvrd i ne verujem da se ikada može biti siguran da taj neko neće ponovo skliznuti u zavisnost,te je moj odgovor NE.
Moj prijatelj,s druge strane,misli da treba dati šansu,da ljudi mogu da se trajno izleče od zavisnosti i da ih ne treba otpisivati već im pomoći tj. stražariti da ne pokleknu.
Kakav je vaš stav ?

Zavisi ali kao jako mlada sam se zabavljala sa mladicem koji je bio lep, pametan, na sav glas popularan ali je bio i narkoman.
Na pocetku to nisam znala. Kada sam saznala vec sam se zaljubila. Par godina sam pokusavala da mu pomognem.
Uvek smo bili i ostali bliski prijatelji ali nikada ne bih mogla da budem ponovo sa njim.

Nakon njega ni sa pusacem nisam izlazila.
I ne verujem da se skinuo sasvim. Sa heroina jeste ali uverena sam da pusi travu u samoci i dalje.

Lepo je dati drugu priliku ali moje iskustvo kaze da ce covek sebe istrositi a pitanje je da li moze da pomogne jer ako taj covek nije rascistio sa porokom zauvek tesko da ce ikada.
Cak i da uspe, koliko je iscrpljujuce vrebati svaki njegov korak, strepeti...
 
Ne slazem se sa ovim.Znaci,ko nije probao drogu,pa se iz nje izvukao, nema cvrst karakter?
To,jednostavno,nije tacno.Cvrst karakter imaju oni koji ne probaju nista za sta se zna da je stetno.A ne ono...nagovorilo me drustvo...

Meni se cini da se ne radi o jacini ili slabosti karaktera. Ja nisam neki karakter ali nemam tu navlakusu u sebi.
Dok poznajem ljude koji se lako navuku na jelo, pice, kupovinu...meni je sve to nekako slicno, nema kontrolu.

Ali u kuci ni pikslu a ni flasu vina nemam. Stvarno imam traume od tog momka.
Nije bio ni depresivan, kao bog mora, sarmantan, snazan...zali boze kvaliteta koje je dobio i taj jedan bag. Sve se bojim kada gledam decu jer su mu i roditelji sjajni ljudi. Kazem, bag u licnosti.
 

Back
Top