Juče sam vodila raspravu sa jednim prijateljem oko toga treba li dati šansu i živeti/biti u vezi sa nekim ko je bivši zavisnik (od alkohola,droge,kocke).
 Moj stav je tu dosta tvrd i ne verujem da se ikada može biti siguran da taj neko neće ponovo skliznuti u zavisnost,te je moj odgovor NE.
Moj prijatelj,s druge strane,misli da treba dati šansu,da ljudi mogu da se trajno izleče od zavisnosti i da ih ne treba otpisivati već im pomoći tj. stražariti da ne pokleknu.
Kakav je vaš stav ?
		
		
	 
Od koje droge? Stimulante svako živ napusti kad ga nateraju (teška zavisnost traži apsolutnu apstinenciju - izgleda da mora prinudno 6 meseci do 2 godine), alkoholi teško, nikotin skoro nikako (javi se opet), kad se dođe do opioide tu bivših nema, kog su supstance jednom “volele” (kažu da je taj osećaj, bukvalno “ljubav”) takva “ljubav” zaborava nema. Zaleče se, ali nikad, uopšte ne može da se bude siguran da neće opet, a ako se se samo pojavi prilika tu spasa nema. Čitao sam o strahotama koje su u Americi izazvali nekim “analgeticima” sa “centralnim delovanjem”, nisam siguran da se iko sasvim spasio. Fentanil, to je već pošast, kao i heroin.
Čokolada i kafa, e, to se rodiš, protiv prirode se ne može. To znam iz ličnog iskustva šta su chocolate cravings, ranije godinama nisam ni kupovao ni primirisao, i posle kupim čokoladu, bukvalno mi je sama ruka stavi u korpu, kasa, izlaz, i probam da ostavim za “kasnije”, posle pet sekundi čokolade više nema. Potpuno te obuzme, i ništa ti ne pomaže, da imaš čokoladu a ne uhvatiš sebe kako je finiširaš, to nije uopšte moguće.
Za kocku i ponašanja (npr internet) kao zavisnosti uopšte ne znam kakvi su mehanizmi iza toga, proveriti kod eksperta.