Црногорци - Срби или посебан народ

Sto su crnogorci

  • Zaseban narod

    glasova: 1 20,0%
  • Srpska regija

    glasova: 2 40,0%
  • Crvena Hrvatska

    glasova: 2 40,0%
  • Ostalo

    glasova: 0 0,0%

  • Ukupno glasova
    5
Tačno. Ali ja vjerujem da se htjelo, prisustvovali bi svi i glasali za odluku. Ovo je samo pravničko viđenje stvari. Jer se vjerovatno razmišljalo da je dovoljno da glasaju za odluku sva tri episkopa sa područja Crnogorske crkve. Po logici stvari zapravo bi samo oni i trebali da imaju "odlučujući glas". Ali uslijed postojanja samo dvije episkopije do 1912. godine radi legitimnosti odluka Svetog sinoda u pravo sa odlučujućim glasom su uključeni i arhimandriti Cetinjskog i Ostroškog manastira. E sada ja nisam kanoničar pa da znam ima li ovakvih primjera da se u Sveti sinod neke crkve uključe i arhimandriti nekog ili nekih važnih manastira?
Ја сам због тога и написао да одлука по Уставу није била легална. Али, да се може говорити о легитимитету, пошто се црногорска влада у емиграцији није бунила. На крају крајева, као што рекох, видјели смо њихов став у "Гласу Црногорца", с тим што су навели да историјско право патријаршијски трон имају Црна Гора и њен митрополит. Није било неког протеста ни међу самим народом у Црној Гори. Мислим на оне који су се одлучили на побуну против новонасталог стања.

Црногорска, карловачка и српска црква јесу као аутокефалне ушле у састав новоформиране Српске православне цркве. Неспорно. Логично је било да постоји једна државна црква,а не више аутокефалних. То би било тако и да је дошло до равноправног уједињења.
 

Prilozi

  • пећка факсимил.jpg
    пећка факсимил.jpg
    190,9 KB · Pregleda: 2
I da navedemo i član 22, stav 2 Svetog sinoda:

"Odluke Svetog sinoda o spoljašnjim poslovima (čl. 21), da postanu izvršne i za svakog obavezne, potrebito im je vrhovno knjaževsko odobrenje."

Ovaj je argument sporan iz razloga što kralj Nikola ustavne nadležnosti ima samo dok se nalazi na teritoriji Kraljevine Crne Gore. Govorim o čl. 16 Ustava za Knjaževinu Crnu Goru. U slučaju odlaska iz zemlje, on je dužan da obavesti narod da je napušta i da imenuje svog zastupnika (stav 2). Bez toga, on nema ovlašćenja po crnogorskom ustavu (čl. 2). Tako da, to je stvorilo u izvesnom smislu i pravni vakum, koji je po mišnju sinoda crnogorske crkve ispunila Podgorička skupština.

Sad, to je jedna strašno kontroverzna tema i oko toga možemo razglabati do besvesti, ali ako ćemo se baš držati tehnikalija, nije moglo biti vrhovnog knjaževskog odobrenja. Knjaževsko odobrenje iz Pariza bilo bi neustavno.
 
Tačno. Ali ja vjerujem da se htjelo, prisustvovali bi svi i glasali za odluku. Ovo je samo pravničko viđenje stvari. Jer se vjerovatno razmišljalo da je dovoljno da glasaju za odluku sva tri episkopa sa područja Crnogorske crkve. Po logici stvari zapravo bi samo oni i trebali da imaju "odlučujući glas". Ali uslijed postojanja samo dvije episkopije do 1912. godine radi legitimnosti odluka Svetog sinoda u pravo sa odlučujućim glasom su uključeni i arhimandriti Cetinjskog i Ostroškog manastira. E sada ja nisam kanoničar pa da znam ima li ovakvih primjera da se u Sveti sinod neke crkve uključe i arhimandriti nekog ili nekih važnih manastira?

Ne, ne; ne bi glasali, jer pravo glasa nisu imali. Njihova je reč bila isključivo savetodavna. z;)

Za ovo drugo što pitaš - ma znaš šta je bitno, ne toliko gledati druge Crkve...nego daj da vidimo druga dokumenta crnogorskog sinoda! Ovaj sigurno nije bio jedan jedini koji je očuvan i poznat. Da vidimo kako su se odluke donosile i kako su se dokumenti potpisivali; eto nam i pravne prakse i onda i dosta pojašnjenja. Hoću reći, ako je posle izmena 1913. godine možda bilo došlo do nekih izmena i samog sinoda. Tako da hajde da vidimo nekoliko dokumenata iz tog perioda; možeš li možda ti doći do njih?
 
Narodu ocigledno nije smetalo crkveno ujedinjenje, smetalo mu gasenje drzavnosti 1918.
У Црној Гори заиста црквено уједињење није наилазило на отпор међу народом. Знам за примјере гдје јесте. Мислим на простор вардарског дијела Македоније, који је припао Србији 1913. године. Тада је тамо успостављена Српска црква, а прије ње је била Бугарска егзархија. То јесте наишло на велики отпор међу самим народом, није се благонаклоно гледало на то. Народ је Српску цркву видио као инструмент за посрбљавање.
 
Ја сам због тога и написао да одлука по Уставу није била легална. Али, да се може говорити о легитимитету, пошто се црногорска влада у емиграцији није бунила. На крају крајева, као што рекох, видјели смо њихов став у "Гласу Црногорца", с тим што су навели да историјско право патријаршијски трон имају Црна Гора и њен митрополит. Није било неког протеста ни међу самим народом у Црној Гори. Мислим на оне који су се одлучили на побуну против новонасталог стања.

Црногорска, карловачка и српска црква јесу као аутокефалне ушле у састав новоформиране Српске православне цркве. Неспорно. Логично је било да постоји једна државна црква,а не више аутокефалних. То би било тако и да је дошло до равноправног уједињења.

Krajnju tačku na to pitanje može dati samo ako pročešljamo malo arhiv crnogorskog sinoda i vidimo kako su izgledala dokumenta 1913-1918. godine. Prilikom proučavanja svakog prava, vrlo je važno analizirati i pravnu praksu. Jerbo, ako nije bilo prezvitera koji su bili izborni i onako nisu imali pravo glasa ni ranije, a knjaz te odluke potpisivao, onda je i vrlo jasno o čemu se tu radilo i insistiranje na tome da nije bilo kvoruma nema puno smisla.
 
Ne, ne; ne bi glasali, jer pravo glasa nisu imali. Njihova je reč bila isključivo savetodavna. z;)

Za ovo drugo što pitaš - ma znaš šta je bitno, ne toliko gledati druge Crkve...nego daj da vidimo druga dokumenta crnogorskog sinoda! Ovaj sigurno nije bio jedan jedini koji je očuvan i poznat. Da vidimo kako su se odluke donosile i kako su se dokumenti potpisivali; eto nam i pravne prakse i onda i dosta pojašnjenja. Hoću reći, ako je posle izmena 1913. godine možda bilo došlo do nekih izmena i samog sinoda. Tako da hajde da vidimo nekoliko dokumenata iz tog perioda; možeš li možda ti doći do njih?
Pa glasali bi arhmandriti Cetinjskog i Ostroškog manastira, njihov glas je bio "odlučujući". A glasali bi i ovi protoprezviteri, imaju pravo da glasaju bez obzira što im je glas bio savjetodavni a ne odlučujući iako ne bi bio bitan za donošenje odluke.
 
To samo pokazuje da su se u Crnoj Gori jesu smatrali delom srpske grane, ali kao sto Djilas rece ipak drugaciji od ostalih Srba, a da se u Makedoniji vecinski nikada nisu ubrajali u srpski korpus.
Говорили смо истим језиком, постојала је свијест о заједничком поријеклу, тако да није било препреке око црквеног уједињења. Народ је у цркву наставио да иде као и прије 1918. године. Мислим на оне који су били вјерници.

Код македонских Бугара није постојала та свијест да смо исти народ, логично, па су зато на српску власт гледали као на некога ко их је окупирао. Нарочито на цркву, која је довидила свештенике из Србије који нису знали бугарски језик. То је тек био проблем.
 
Pa glasali bi arhmandriti Cetinjskog i Ostroškog manastira, njihov glas je bio "odlučujući". A glasali bi i ovi protoprezviteri, imaju pravo da glasaju bez obzira što im je glas bio savjetodavni a ne odlučujući iako ne bi bio bitan za donošenje odluke.

To nam ovde nije bitno zato što je ovde bila većina odlučujućih; sva tri crnogorska jerarha. Dakle, to je irelevantno.

Postavljam pitanje zato što je po čl. 25 kako si ti naveo odsustvo protoprezvitera učinilo situaciju da nema kvoruma. Zato me interesuje kakva je bila pravna praksa i šta stoji u dokumentaciji sinoda Crnogorske crkve u ranijem periodu; to je zapravo ono što bi trebalo da nas ovde i najviše interesuje.
 
To nam ovde nije bitno zato što je ovde bila većina odlučujućih; sva tri crnogorska jerarha. Dakle, to je irelevantno.

Postavljam pitanje zato što je po čl. 25 kako si ti naveo odsustvo protoprezvitera učinilo situaciju da nema kvoruma. Zato me interesuje kakva je bila pravna praksa i šta stoji u dokumentaciji sinoda Crnogorske crkve u ranijem periodu; to je zapravo ono što bi trebalo da nas ovde i najviše interesuje.
Члан 24
"Кад је запријечен један од синодских чланова по праву, може митрополит, или његов замјеник, наредити једном од члановима по избору (чл. 13) да извјештава о појединим предметима."
Јел може овај Калуђеровић по члану 24 да буде секретар а да је у ствари члан по избору?
 
Makedonci su Makedonci, nisu hteli da budu ni Srbi ni Bugari. Sto se tice Crne Gore ma koliko oni srbovali ipak drugacije to bilo sa pozicije nezavisne kraljevine i kada nje vise nije bilo.
Неспорно је да је код Црногораца постојао тај дуеални идентитет, двије свијести. Државна - црногорска, и национална - српска. Обје свијести су биле подједнако присутне, и национална свијест није потискивала државну. Сви су тада били за државно уједињење, али равноправно. Тога нажалост нијесу били свјесни одређени кругови у Србији. Избори из 1920. године су показали колико је незадовољство било присутно у самој Црној Гори. Комунисти су освојили највише гласова баш тамо. Касније су федералисти добијали доста гласова.

Да не отварамо тему око Македонаца. Они су данас посебна нација, не желе да буду ни Срби ни Бугари. Али, далеко од тога да некада нису имали бугарску националну свијест. Тамо је до 1913. године дјеловала Бугарска егзархија, Бугари су међу првима основали школе, па су тако успјели да шире бугарску свијест међу народом. Све вође ВМРО-а, војводе су се сматрале Бугарима. Мислим да је КПЈ тек након 1934. зауела став да су Македонци посебан народ, док је за Црногорце заузела 1925. године. Чак је и бугарска окупација прошла релативно мирно. Народ се није бунио, нормално живјели. Иоле озбиљнији отпор почиње након доласка Темпа у МК, 1943. године. 1944. се повећава број партизана. Ни та бројка није толико импозантна. Не можемо говорити о озбиљности партизанског покрета тамо. Барем не какав је био код Срба, Црногораца, Хрвата.
 
Члан 24
"Кад је запријечен један од синодских чланова по праву, може митрополит, или његов замјеник, наредити једном од члановима по избору (чл. 13) да извјештава о појединим предметима."
Јел може овај Калуђеровић по члану 24 да буде секретар а да је у ствари члан по избору?

Pa piše sekretar.
 
Do 2003 i popisa gde broj Srba ide preko 30% upravo je taj dualan identitet bio najvise prisutan. Obicnom coveku termin Crnogorac nije smetao da bude i Srbin i sa druge strane posebno Srbinu da se na svakom popisu izjasni kao Crnogorac jer to nije ponistavalo prvo. Prirodan proces koji nije nametnut 45 vec koji je delimicno prekinut zaokretom Mila gde si se morao opredeliti.
 
Pa piše sekretar.
Па добро знам да пише:hahaha:, али питам да ли је том приликом обављао ту функцију по члану 24 а да је у ствари изборни члан, па није потписао двапут. На то мислим...
 
Makedonci su Makedonci, nisu hteli da budu ni Srbi ni Bugari. Sto se tice Crne Gore ma koliko oni srbovali ipak drugacije to bilo sa pozicije nezavisne kraljevine i kada nje vise nije bilo.
Јако упитно нарочито за онај подвардарски део станоивништво које Срби затичу је тотално сиромашно и анационално али шаљу најлошији кадар и официре као по казни и жандаре тако да је тај део приче јако лоше урађен о чему сведочи Рајс.

Зар није била и речинаца Батона у илирском устанку Римљанима ваша јде кривица што сте посслали вукове да владају а не људе.
 
Па добро знам да пише:hahaha:, али питам да ли је том приликом обављао ту функцију по члану 24 а да је у ствари изборни члан, па није потписао двапут. На то мислим...

Ma jok. Eno Casino je postavio kompletni popis članstva.
 
Organizacija Karlovačke mitropolije je bila takva da je to bila posle 1710. godine (gramote 1710, 1711 i 1713) autonomna Crkva koja je temporalno bila autonomna celina; sama sebi birala mitropolite, ostajući duhovno u zajedništvu sa ostatkom ogranka srpske Crkve unutar Osmanskog carstva.
Tako je, bila je autonomna crkva u okviru Pećke patrijaršije.
Ono što se zbilo 1766. godine, karlovačka mitropolija je osudila; odbacila, za vreme mitropolita Pavla Nenadovića. Nikada nije priznala nadležnost carigradske arhiepiskopije; ni do 1848. ni 1913. niti 1918. ili 1920. godine. To se nikad nije dogodilo i bilo je jasno u svim dokumentima crkveno-narodnih sabora (kao npr. u Temišvarskom saboru 1790. godine). Srpska crkvena jerarhija u Ugarskoj, čije je temelje postavio krajem XVII odnosno početkom XVIII stoleća patrijarh Arsenije III Crnojević, nije u nekom trenutku razvila neku ideju, već u potpunom kontinuitetu baštinila nasleđe od stare srpske patrijaršije. I na taj način je, kroz nju, reujedinjenjem 1920. godine to bilo i ostvareno.
E pa onda je ona cijelo vrijeme bila "odmetnička" crkva od Carigradske patrijaršije. Što bi danas neko rekao "nekanonska", mada je ne bih koristio taj termin.
Tomos carigradske patrijaršije iz 1922. godine verovatno nije nastao sasvim slučajno takvim izborom reči; vođeni idejama Nikodima Milaša i dr...možda su Srbi upravo i tražili (?) da u tomosu vaseljenske patrijaršije stoji da je ta mitropolija autokefalna, kako bi novouspostavljena SPC mogla biti njen direktni sukcesor, te samim time biti ostvarena direktna veza sa stanjem pre 1766. godine. Iako iz vrlo jasnih razloga sekundarno u odnosu na karlovačku, moguće je da su tražili to i za cetinjsku mitropoliju; jerbo je preko obe ostvarena direkna veza sa starom pomesnom Pravoslavnom crkvom, ujedinjenjem sa te dve Crkve. Ovamo, u Karlovcima, jedno vreme i patrijarsi, a onamo, pojedini egzarsi trona pećkog i mala oaza koja se uspela odupreti i Turcima i fanariotima.
E sad ulaziš u pretpostavke i domišljanja i to veoma nategnuta - "možda su Srbi tražili od carigradskog patrijarha da u njegovom tomosu napiše da je Karlovačka mitropolija autokefalna"? A carigradski patrijarh će svoje kanonsko područje proglasiti autokefalnim iako to nije bilo jer je to bila želja Srba pa da im udovolji? Po meni to je veoma nategnuta konstrukcija za koju nemamo potkrijepljenje u istorijskim izvorima.
Ali evo recimo da je tako, udovoljio im je. Proglasio je Karlovačku mitropoliju autokefalnom. To opet znači da joj je on priznao tu autokefalnost a ne da ju je ona imala odvajkada, jer znamo da nije. Kao što je istu priznao i Pravoslavnoj crkvi u Kneževini Srbiji 1879. godine. Tako da to ne mijenja stvari. To samo znači da je carigradski patrijarh darovao autokefalnost crkvama Srbije, Crne Gore i Karlovačkoj znatno poslije ukidanja i nestanka Pećke patrijaršije. A potom im je posebnim tomosom prepustio neke svoje eparhije i priznao ujedinjenje u jedinstvenu crkvu.
 
E pa onda je ona cijelo vrijeme bila "odmetnička" crkva od Carigradske patrijaršije. Što bi danas neko rekao "nekanonska", mada je ne bih koristio taj termin.

Pa to zavisi od perspektive. Uvek moramo govoriti o tom kontekstu. Njihovo je viđenje to bilo; nadležnost vaseljenskog patrijarha nisu prihvatali; za njih je upravo to što se bilo dogodilo 1766. godine nekanonsko i nešto što nisu (nikada) želeli da priznaju.

Iz ugla same vaseljenske patrijaršije, treba proučiti odnose sa karlovačkom mitropoliji ako te interesuje njihovo viđenje. Ali onda treba da imaš na umu da tehnički nikada nisu definitivno priznali ni npr. Ohridski arhiepiskopiju, pa je možeš smatrati 'odmetničkom' u kompletno vreme njenog postojanja, tom linijom, od 1019. do 1767. godine. S druge strane, perspektiva Ohrida bila je nešto sasvim drugo.
 
Побогу, зашто аутономност мора значити да су под нечијом јурисдикцијом.
Pa prosto mora. Jer ako neka crkva nije autonomna u odnosu na neku drugu, onda je autokefalna. I autonomija se daruje tomosom.
Овако је глупо водити комуникацију, изврћеш моје ријечи. Не слажемо се, Цариградска патријаршија није ником ништа "даровала" нити је на она та да нешто укида или дарује, каош то је 1766-е прихватила тадашњу реалност, и 1879-е само је прихватила нову реалност на терену.
У посту нисам написао то што ти тврдиш да сам написао, него да је Београдска архиепископија након 1766.године потпале под јурисдикцију и зулум цариградских фанариота. Отргла се из те јурисдикције 1830. године, аутономију добила 1831-е а канонско признање, потврду о аутокефалности (од стране Цариградске патријаршије) 1879.године.
Pa kako se otrgla od zuluma fanariota? Tako što je od tih istih zulumćara fanariota tražila, pa dobila autonomiju 1831. godine? A 1879. godine autokefalnost? Fanar je kvart gdje se nalazi sjedište carigradskog patrijarha u Carigradu.
Наравно да можемо говорити о континуитету Српске цркве. Након погрома и великог егзодуса Срба 1690-е године имамо нову реалност и у самој Српској цркви. Један део је остао под турским јармом, други део се нашао у тадашњој Хабзгуршкој монархији а трећи на "слободној територији" у Црној Гори.
Овај део који је остао под османским а богами и фанариотским јармом, гдје бјеше и сједиште Српске патријаршије, услијед нагомиланих дугова прихватио је нову реалност и Српска патријаршија на том дјелу привремено "замрзава" своје битисање, до бољих времена.
Srpska patrijaršija "zamrzava" svoje bitisanje do boljih vremena? Kako misliš to zamrzava? Zaista ne znam da neka crkva može da zamrzne svoje djelovanje na nekom području i kaže "prestajem da postojim, područje prepuštam drugoj crkvi, ali ne trajno već samo do nekih boljih vremena"?
Други дијелови Српске цркве, који су остали у Угарској, Аустрији и слободној Црној Гори нису прихватили то укидање. Док код Српска црква наставља своје дјеловање, па било то и кроз једну једину епархију, док год постоји у било ком облику, континуитет постоји, он може и не мора имати канонску потврду, црквени акт (томос) неке патријаршије којим се признаје, Карловачка митрополија је кроз свој рад наставила баштинити насљеђе Пећке патријаршије и тај континуитет постоји.
Pa zašto je onda tražen tomos o autokefalnosti 1879. godine iz Carigrada za crkvu u Srbiji kad nije bio neophodan? Zašto je uopšte tražena autonomija 1831. godine, jer srpska crkva postoji tu odmah preko Save i Dunava sa kontinuitetom od srednjeg vijeka? Što se nije samo proširila jurisdikcija te crkve na Srbiju, zapravo u tom slučaju ne "proširila", već "povratila"? A tim prije što je u periodu 1726-39 baš to područje već bilo u sastavu te crkve?
 
Pa prosto mora. Jer ako neka crkva nije autonomna u odnosu na neku drugu, onda je autokefalna. I autonomija se daruje tomosom.
Наравно да не мора. Карловачка митрополија бјеше аутономна у односу на Српску патријаршију, то је форумаш образложио
Organizacija Karlovačke mitropolije je bila takva da je to bila posle 1710. godine (gramote 1710, 1711 i 1713) autonomna Crkva koja je temporalno bila autonomna celina; sama sebi birala mitropolite, ostajući duhovno u zajedništvu sa ostatkom ogranka srpske Crkve unutar Osmanskog carstva.

Ono što se zbilo 1766. godine, karlovačka mitropolija je osudila; odbacila, za vreme mitropolita Pavla Nenadovića. Nikada nije priznala nadležnost carigradske arhiepiskopije; ni do 1848. ni 1913. niti 1918. ili 1920. godine. To se nikad nije dogodilo i bilo je jasno u svim dokumentima crkveno-narodnih sabora (kao npr. u Temišvarskom saboru 1790. godine). Srpska crkvena jerarhija u Ugarskoj, čije je temelje postavio krajem XVII odnosno početkom XVIII stoleća patrijarh Arsenije III Crnojević, nije u nekom trenutku razvila neku ideju, već u potpunom kontinuitetu baštinila nasleđe od stare srpske patrijaršije. I na taj način je, kroz nju, reujedinjenjem 1920. godine to bilo i ostvareno.
Твој проблем је што селективно читаш, својствено форумашима који су мишљење формирали на основу чланака са портала "Аналитика" и сличних .
Након 1766. Пећка патријаршија се укида, Карловачка митрополија не може бити под јурисдикцијом нечег што је укинуто (реално, глупо је), није признала то укидање и јурисдикцију Цариградске патријарпшије а није добила ни канонску аутокефалност било које помјесне цркве. Није била "де јуре" аутокефална иако "де факто" бјеше самостална, независна у односу на било коју помјесну цркву.
И ту "де факто" самосталност, независност (неканонску аутокефалност) помјесна црква може својим црквеним актом (томосом) признати, што је ништа друго до признање новонастале реалности. Што је Цариградска патријаршија и учинила томосом из 1922.године наводећи у тексту аутокефалне Православне Цркве; Карловачка и Црногорска, иако раније у периоду 1766-1920 нису добиле црквени акт (томос) којим се признаје канонска аутокефалност.
Kako misliš to zamrzava? Zaista ne znam da neka crkva može da zamrzne svoje djelovanje na nekom području
Нисам написао замрзава, него "замрзава". И српске земље и Српска црква под Османлијама су окупирани простор, околности и поступци окупатора одређују развој догађаја. Околности су одредиле да је Српска црква 1766.године, огранак који је остао под Османлијама "де јуре" укинута, дијелови Српске цркве који нису бли под Османлијама наставили су своје самостално битисање прилагођавајући се новим околностима, Карловачка митрополија никад то укидање није признала, нити надлежност Цариградске патријаршије.
Pa zašto je onda tražen tomos o autokefalnosti 1879. godine iz Carigrada za crkvu u Srbiji kad nije bio neophodan? Zašto je uopšte tražena autonomija 1831. godine, jer srpska crkva postoji tu odmah preko Save i Dunava sa kontinuitetom od srednjeg vijeka? Što se nije samo proširila jurisdikcija te crkve na Srbiju, zapravo u tom slučaju ne "proširila", već "povratila"? A tim prije što je u periodu 1726-39 baš to područje već bilo u sastavu te crkve?
Очигледно зато да би се испоштовала канонска процедура на путу стицања самослалности Београдске митрополије (огранак Српске цркве у тада већ кнежевини Србији) која је након 1766-е признавала надлежност Цариградске патријаршије.
Бомбардујеш ме глупавим питањиа.
 

Back
Top