- Poruka
- 30.713
Јесте, баш је један од највећих манипуланта који је овде писао а и на Википедији меродаван не питај.
-
- Popularno:
- Dragutin Gavrilović: heroj odbrane...
- Vlasnik stana ?
- Вучић: Тражимо двојицу снајпериста...
- Beneficirani radni staž policajaca
- Okupljeni u ćacilendu ispred skupštine...
- Pitanje Generalštaba. Za koju ste...
- Ženstvenost
- Bokan - Najveći neprijatelj blokadera...
- Uhapšen Štimac!
- Švedska prekinula pomoć Srbiji
Čiji je naš jezik
- Začetnik teme Konstantin Veliki
- Datum pokretanja
Mej bregami
Buduća legenda
- Poruka
- 45.575
Pjesma Korčulanina fra Augustina Draganića Šaške u slavu pobjede kapetana Peraštanina Đura Bane nad Turcima, Albancima i tripolitanskim Berberima kod Drača 1716. (napisana 1717.)Народна библиотека Србије набавила стару и ретку књигу Крста Мазаровића
Народна библиотека Србије набавила стару и ретку књигу Крста Мазаровића - Copyright Танјуг/Министарство културе.
Аутор: Танјуг
/09/2025
Народна библиотека Србије набавила је стару и ретку књигу Крста Мазаровића "Победничка врлина или цена славе у презиру смрти непобедиве перашке нације...". (Цристофоро Mazarovich: Валор трионфанте оверо preggio ди глориа нел dispreggio della морте dell интреоида назионе перастина...), саопштили су из Министарства културе.
Књига је објављена у Венецији 1718. годинена италијанском језику а посвећена је грофу Сави Владисављевићу, што јој даје додатну важност за нашу културу.
Аутор књиге је бокељски писац и хроничар Крсто (Крило) Мазаровић (1680– 1725), који је живео у периоду највећег културног успона Пераста.
Танјуг/Министарство културе
Био је поморац, писац, сакупљач народних песама и аутор биографије породице Мазаровића. У његовом делу које описује победу Перашана над пиратима код Драче 1716. године а у којој је и сам аутор учествовао, отелотворује се витешко-литерарни уметнички идеал епохе.
Књига је сачувана у врло малом броју примерака. Према стручним подацима готово да је уопште нема у каталозима већих европских библиотека.
Танјуг/Министарство културе
"Ова набавка представља не само презентацију и промоцију старе и ретке књиге као културног наслеђа од посебног интереса за Републику Србију, већ се њом даје и пример сакупљања вредних предмета од историјског, културног и уметничког значаја за нашу земљу који су, стицајем околности, били непознати или се за њих знало, али су били дуго изван домашаја домаћих стручњака и љубитеља старе књиге, као и институција културе Републике Србије", поручују из Министарства културе.
https://www.euronews.rs/kultura/akt...a-nabavila-retku-knjigu-krsta-mazarovica/vest
- Poruka
- 30.713
Mrkalj
Buduća legenda
- Poruka
- 37.530
Okej, postoji neki AI stilizator za hrobo-stilizaciju srpskog jezika:
I mi kanimo učiti i živjeti u miru
Piše: N.L.
Bujanovac, 9. listopada 2025. – Bujanovački naprednjaci pozivaju na novi skup „Građani protiv blokada“, koji, ruku na srce, zapravo ne organiziraju oni, već to čini širom Srbije Centar za društvenu stabilnost, blizak vanjskom ministru Nemanji Staroviću.
I mi si kanimo raditi
Vremenska prognoza kaže da u subotu, kada će Bujanovćaci – kako je ovu skupinu naših sugrađana i suseljana u svojemu komentaru determinirao jedan naš čitatelj – sve hineći domovinsku zabrinutost, izići na trg, neće biti padavina, kao onda kad su kišni ljudi prethodni put pokisli, ali, dakako, unatoč tomu ozareno i hrabro koračali u svjetlu budućnost normalnog života.
I mi si kaninimo slobodno hodati našim cestama
I mi kužimo kakvo su zlo blokade
Sve je, uglavnom, u ovom igrokazu poznato, osim prašanja hoće li i Bato Ilić opet da se napne čak iz Leskovac, da gledateljima TV Prva uživo – onako egzaltirano, sve pazeći da se ne s’pne o basamake kod Nesine ćevabdžinice – prenese svoje impresije s bujanovačkih cesti i misaone tokove nedavača Srbije, odlučnih da još jednom reknu povijesno NE blokadama, po kojima je, gle čuda, Bujanovac poznat diljem univerzuma a i šire, dapače.
Mir unatoč svijemu
Kišni ljudi ponovno na trgu: Za još jedno povijesno NE, mir i stabilnost unatoč blokadama
9. October 2025.I mi kanimo učiti i živjeti u miru
Piše: N.L.
Bujanovac, 9. listopada 2025. – Bujanovački naprednjaci pozivaju na novi skup „Građani protiv blokada“, koji, ruku na srce, zapravo ne organiziraju oni, već to čini širom Srbije Centar za društvenu stabilnost, blizak vanjskom ministru Nemanji Staroviću.
Vremenska prognoza kaže da u subotu, kada će Bujanovćaci – kako je ovu skupinu naših sugrađana i suseljana u svojemu komentaru determinirao jedan naš čitatelj – sve hineći domovinsku zabrinutost, izići na trg, neće biti padavina, kao onda kad su kišni ljudi prethodni put pokisli, ali, dakako, unatoč tomu ozareno i hrabro koračali u svjetlu budućnost normalnog života.
I mi si kaninimo slobodno hodati našim cestama
Pokana poglavito vrijedi za one koji, zacijelo, ištu povratak normalnom životu, za sve obespravljene koji bi nesmetano htjeli raditi u javnim poduzećima i ustanovama pod ugovorima na dva ili tri mjeseca, za one koji vape za hijerarhijom u školama, kojima smeta totalitarizam i agresija nasilja… jednom riječju, za Bujanovčane koji bi pristojnu Srbiju jakog gospodarstva – onu što se gradi i radi zahvaljujući, a tkomu drugom, nije pregolema mudrost skužiti, do njezinom ravnatelju.TKOMU JE NAMIJENJENA POKANA
Svi oni, dakle, koji glede i unatoč žele si svojoj obitelji priuštiti samo mir, te slijedstveno tomu normalno si živjeti, raditi, kretati se slobodno i, štoviše, učiti, mogu se odazvati pozivu naprednjaka te u 17 sati 11. listopada pohrliti na bujanovački trg
I mi smo glede i unatoč totalitarizmu agresije nasilja
I mi kužimo kakvo su zlo blokade
Sve je, uglavnom, u ovom igrokazu poznato, osim prašanja hoće li i Bato Ilić opet da se napne čak iz Leskovac, da gledateljima TV Prva uživo – onako egzaltirano, sve pazeći da se ne s’pne o basamake kod Nesine ćevabdžinice – prenese svoje impresije s bujanovačkih cesti i misaone tokove nedavača Srbije, odlučnih da još jednom reknu povijesno NE blokadama, po kojima je, gle čuda, Bujanovac poznat diljem univerzuma a i šire, dapače.
? Meth?Okej, postoji neki AI stilizator za hrobo-stilizaciju srpskog jezika:
Kišni ljudi ponovno na trgu: Za još jedno povijesno NE, mir i stabilnost unatoč blokadama
9. October 2025.
I mi kanimo učiti i živjeti u miru
Piše: N.L.
Bujanovac, 9. listopada 2025. – Bujanovački naprednjaci pozivaju na novi skup „Građani protiv blokada“, koji, ruku na srce, zapravo ne organiziraju oni, već to čini širom Srbije Centar za društvenu stabilnost, blizak vanjskom ministru Nemanji Staroviću.
I mi si kanimo raditi
Vremenska prognoza kaže da u subotu, kada će Bujanovćaci – kako je ovu skupinu naših sugrađana i suseljana u svojemu komentaru determinirao jedan naš čitatelj – sve hineći domovinsku zabrinutost, izići na trg, neće biti padavina, kao onda kad su kišni ljudi prethodni put pokisli, ali, dakako, unatoč tomu ozareno i hrabro koračali u svjetlu budućnost normalnog života.
I mi si kaninimo slobodno hodati našim cestama
Pokana poglavito vrijedi za one koji, zacijelo, ištu povratak normalnom životu, za sve obespravljene koji bi nesmetano htjeli raditi u javnim poduzećima i ustanovama pod ugovorima na dva ili tri mjeseca, za one koji vape za hijerarhijom u školama, kojima smeta totalitarizam i agresija nasilja… jednom riječju, za Bujanovčane koji bi pristojnu Srbiju jakog gospodarstva – onu što se gradi i radi zahvaljujući, a tkomu drugom, nije pregolema mudrost skužiti, do njezinom ravnatelju.
I mi kužimo kakvo su zlo blokade
Sve je, uglavnom, u ovom igrokazu poznato, osim prašanja hoće li i Bato Ilić opet da se napne čak iz Leskovac, da gledateljima TV Prva uživo – onako egzaltirano, sve pazeći da se ne s’pne o basamake kod Nesine ćevabdžinice – prenese svoje impresije s bujanovačkih cesti i misaone tokove nedavača Srbije, odlučnih da još jednom reknu povijesno NE blokadama, po kojima je, gle čuda, Bujanovac poznat diljem univerzuma a i šire, dapače.
Mir unatoč svijemu
Mrkalj
Buduća legenda
- Poruka
- 37.530
Vrlo kvalitetan.
Ovi jedan
Domaćin
- Poruka
- 3.268
Često se lome koplja oko štokavice pa bacih oko na engl. wiki da vidim šta oni govore i evo par najzanimljivijih citata po Hrvate koji po nekim komšijama nisu bili govornici tog narječja.
Štokavski se govori u Srbiji , Crnoj Gori , Bosni i Hercegovini , većem dijelu Hrvatske i južnom dijelu austrijskog Gradišća(ineče to oidručje su naselili Hrvati). Primarne podjele štokavskog jezika temelje se na tri načela: prvo su različiti naglasci (je li poddijalekt staroštokavski ili novoštokavski), drugo je način na koji se promijenio staroslavenski fonem jat (ikavski, ijekavski ili ekavski) i treće je prisutnost mladog praslavenskog izoglosa (šćakavski ili štakavski). Moderna dijalektologija općenito prepoznaje sedam štokavskih poddijalekata.
Dijalektolozi i slavisti tvrde da su se, kada se dogodilo odvajanje zapadnojužnoslavenskih govora, oni razdvojili u pet divergentnih skupina, točnije dvije, jednu slovensku i drugu srpskohrvatsku s četiri divergentne skupine - kajkavsku, čakavsku, zapadnoštokavsku i istočnoštokavsku. Potonja skupina može se dodatno podijeliti na prvu (kajkavsku, čakavsku, zapadnoštokavsku) i drugu (istočnu štokavsku, torlačku).
Mnogi lingvisti primijetili su blisku vezu između čakavštine i zapadne štokavštine, na primjer Pavle Ivić je čakavštinu smatrao arhaičnom perifernom zonom štokavštine, dok je Dalibor Brozović smatrao je da većina čakavskih dijalekata potječe iz iste akcentološke jezgre kao i zapadni štokavski. Zapadni štokavski jezik uglavnom je karakterizirao troakcentni sustav, dok je istočni štokavski jezik uglavnom bio obilježen dvoakcentnim sustavom.
Zapadna štokavština pokrivala je veći dio današnje Bosne i Hercegovine, Slavonije i dio južne Dalmacije u Hrvatskoj. Istočna štokavština bila je dominantna u Srbiji , najistočnijem dijelu Bosne i Hercegovine i većem dijelu Crne Gore . Od 12. stoljeća oba su se dijalekta počela dalje odvajati od čakavskih i kajkavskih idioma. Prema istraživanjima povijesne lingvistike, staroštokavština je bila dobro uspostavljena do sredine 15. stoljeća. U tom je razdoblju još uvijek bila u različitim stupnjevima pomiješana s crkvenoslavenskim jezikom. Međutim, konačni razvoj zapadne i istočne štokavštine nije bio divergentan (kao u slučaju čakavštine i kajkavštine), već konvergentan . Bio je to rezultat migracija (posebno novoštokavsko-istočnoštokavskih govornika), promjene političko-kulturnih granica, a također je bio uzrokovan i osmanskom invazijom (od 16. stoljeća).
Protoštokavski, ili crkvenoslavenski s elementima novonastale štokavštine, zabilježeni su u pravnim dokumentima poput povelje bana Kulina , kojom se regulira trgovina između Bosne i Dubrovnika u Hrvatskoj, datiranoj 1189. godine, te u liturgijskim tekstovima poput Grškovićevih i Mihanovićevih fragmenata, oko 1150. godine , u južnoj Bosni ili Hercegovini. Mišljenja stručnjaka su podijeljena s obzirom na to u kojoj mjeri ovi tekstovi, posebno pergament Kulina bana, sadrže suvremeni štokavski narodni jezik. Brojni pravni i trgovački dokumenti iz predosmanske Bosne , Huma , Srbije , Zete i južne Dalmacije , posebno Dubrovnika , uglavnom su štokavski, s elementima crkvenoslavenskog jezika. Prvi veći sveobuhvatni štokavski tekst na narodnom jeziku jest Vatikanski hrvatski molitvenik , napisan u Dubrovniku desetljeće ili dva prije 1400. U sljedeća dva stoljeća štokavski narodni tekstovi nastajali su uglavnom u Dubrovniku, drugim jadranskim gradovima i otocima pod utjecajem Dubrovnika, kao i u Bosni, od strane bosanskih franjevaca i bosanskomuslimanske narodne aljamiado književnosti – prvi primjer je " Chirvat-türkisi " ili "Hrvatska pjesma", datiran 1589.
Štokavski se govori u Srbiji , Crnoj Gori , Bosni i Hercegovini , većem dijelu Hrvatske i južnom dijelu austrijskog Gradišća(ineče to oidručje su naselili Hrvati). Primarne podjele štokavskog jezika temelje se na tri načela: prvo su različiti naglasci (je li poddijalekt staroštokavski ili novoštokavski), drugo je način na koji se promijenio staroslavenski fonem jat (ikavski, ijekavski ili ekavski) i treće je prisutnost mladog praslavenskog izoglosa (šćakavski ili štakavski). Moderna dijalektologija općenito prepoznaje sedam štokavskih poddijalekata.
Dijalektolozi i slavisti tvrde da su se, kada se dogodilo odvajanje zapadnojužnoslavenskih govora, oni razdvojili u pet divergentnih skupina, točnije dvije, jednu slovensku i drugu srpskohrvatsku s četiri divergentne skupine - kajkavsku, čakavsku, zapadnoštokavsku i istočnoštokavsku. Potonja skupina može se dodatno podijeliti na prvu (kajkavsku, čakavsku, zapadnoštokavsku) i drugu (istočnu štokavsku, torlačku).
Mnogi lingvisti primijetili su blisku vezu između čakavštine i zapadne štokavštine, na primjer Pavle Ivić je čakavštinu smatrao arhaičnom perifernom zonom štokavštine, dok je Dalibor Brozović smatrao je da većina čakavskih dijalekata potječe iz iste akcentološke jezgre kao i zapadni štokavski. Zapadni štokavski jezik uglavnom je karakterizirao troakcentni sustav, dok je istočni štokavski jezik uglavnom bio obilježen dvoakcentnim sustavom.
Zapadna štokavština pokrivala je veći dio današnje Bosne i Hercegovine, Slavonije i dio južne Dalmacije u Hrvatskoj. Istočna štokavština bila je dominantna u Srbiji , najistočnijem dijelu Bosne i Hercegovine i većem dijelu Crne Gore . Od 12. stoljeća oba su se dijalekta počela dalje odvajati od čakavskih i kajkavskih idioma. Prema istraživanjima povijesne lingvistike, staroštokavština je bila dobro uspostavljena do sredine 15. stoljeća. U tom je razdoblju još uvijek bila u različitim stupnjevima pomiješana s crkvenoslavenskim jezikom. Međutim, konačni razvoj zapadne i istočne štokavštine nije bio divergentan (kao u slučaju čakavštine i kajkavštine), već konvergentan . Bio je to rezultat migracija (posebno novoštokavsko-istočnoštokavskih govornika), promjene političko-kulturnih granica, a također je bio uzrokovan i osmanskom invazijom (od 16. stoljeća).
Protoštokavski, ili crkvenoslavenski s elementima novonastale štokavštine, zabilježeni su u pravnim dokumentima poput povelje bana Kulina , kojom se regulira trgovina između Bosne i Dubrovnika u Hrvatskoj, datiranoj 1189. godine, te u liturgijskim tekstovima poput Grškovićevih i Mihanovićevih fragmenata, oko 1150. godine , u južnoj Bosni ili Hercegovini. Mišljenja stručnjaka su podijeljena s obzirom na to u kojoj mjeri ovi tekstovi, posebno pergament Kulina bana, sadrže suvremeni štokavski narodni jezik. Brojni pravni i trgovački dokumenti iz predosmanske Bosne , Huma , Srbije , Zete i južne Dalmacije , posebno Dubrovnika , uglavnom su štokavski, s elementima crkvenoslavenskog jezika. Prvi veći sveobuhvatni štokavski tekst na narodnom jeziku jest Vatikanski hrvatski molitvenik , napisan u Dubrovniku desetljeće ili dva prije 1400. U sljedeća dva stoljeća štokavski narodni tekstovi nastajali su uglavnom u Dubrovniku, drugim jadranskim gradovima i otocima pod utjecajem Dubrovnika, kao i u Bosni, od strane bosanskih franjevaca i bosanskomuslimanske narodne aljamiado književnosti – prvi primjer je " Chirvat-türkisi " ili "Hrvatska pjesma", datiran 1589.
Ovi jedan
Domaćin
- Poruka
- 3.268
Dva članka iz Britannice na temu štokavice koji je također svrstavaju među tri hrvatska dijelekta uz kajkavicu i čakavicu.
Hrvati govore Hrvatski , južnoslavenski jezik indoeuropske obitelji. Hrvatski je prilično sličan srpskom i bosanskom, ali politički događaji od raspada Jugoslavije potaknuli su tri etničke skupine da naglase razlike među svojim jezicima. Najjasnija razlika između hrvatske i srpske varijante onoga što se prije nazivalo srpsko-hrvatskim jezikom je pismo, pri čemu se hrvatski piše latinicom , a srpski ćirilicom . Javljaju se i razlike u gramatici i izgovoru, kao i upečatljivije razlike u vokabularu, koje dijelom proizlaze iz različitih povijesnih obrazaca strane dominacije. Za Hrvate je to rezultiralo posipanjem njemačkog, mađarskog i (u Dalmaciji i Istri ) talijanskog vokabulara, dok govor Srba pokazuje turske i ruske utjecaje. Osim toga, bilo je raznih pokreta za "pročišćavanje" hrvatskog jezika, što je dovelo do daljnjih razlika.
Još jedna jezična razlika, koja odražava nasljeđe povijesti kao i učinke geografije, može se čuti u šarenoj mješavini regionalnih dijalekata i poddijalekata koji su preživjeli do danas. Standardni hrvatski književni jezik, temeljen na štokavskom dijalektu nastao je u drugoj polovici 19. stoljeća kao rezultat nastojanja da se ujedine svi Južni Slaveni. Iako su Hrvati govorili sve tri glavne grane srpskohrvatskog jezika (štokavski, čakavski i kajkavski) (kao što govore i danas), štokavski dijalekt bio je najrašireniji u hrvatskim regijama istočne Slavonije , jadranskog primorja od Makarske do Dubrovnika i Hercegovine, kao i u Crnoj Gori i Srbiji. Stoga su ga prihvatili vodeći hrvatski nacionalni intelektualci 19. stoljeća.
Slavenski jezici
Zapadna podskupina južnoslavenskih jezika uključuje dijalekte srpske i hrvatske, među kojima su i dijalekti Prizrensko-timočka skupina, koja je bliska nekim sjevernomakedonskim i zapadnobugarskim dijalektima. Književni srpski i hrvatski jezik formirani su u prvoj polovici 19. stoljeća na temelju štokavskog dijalekta koji se proteže većim dijelom bosanskog, srbijanskog, hrvatskog i crnogorskog teritorija. Ti se dijalekti nazivaju štokavskim jer koriste oblik što (izgovara se na engleskom kao shto ) za upitnu zamjenicu 'što?'. Razlikuju se od Čakavsklog dijalekta zapadne Hrvatske , Istre , obale Dalmacije (gdje se književnost na tom dijalektu razvila u 15. stoljeću) i nekih otoka na Jadranu . U tim područjima ča (izgovara se na engleskom kao cha ) je oblik za 'što?'. Treća glavna skupina hrvatskih dijalekata, koji se govore u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, koristi kaj umjesto što ili ča i stoga se nazivaKajkavski . Ukupno je oko 20 milijuna ljudi koristilo hrvatski, bosanski ili srpski standardni jezik početkom 21. stoljeća.
Hrvati govore Hrvatski , južnoslavenski jezik indoeuropske obitelji. Hrvatski je prilično sličan srpskom i bosanskom, ali politički događaji od raspada Jugoslavije potaknuli su tri etničke skupine da naglase razlike među svojim jezicima. Najjasnija razlika između hrvatske i srpske varijante onoga što se prije nazivalo srpsko-hrvatskim jezikom je pismo, pri čemu se hrvatski piše latinicom , a srpski ćirilicom . Javljaju se i razlike u gramatici i izgovoru, kao i upečatljivije razlike u vokabularu, koje dijelom proizlaze iz različitih povijesnih obrazaca strane dominacije. Za Hrvate je to rezultiralo posipanjem njemačkog, mađarskog i (u Dalmaciji i Istri ) talijanskog vokabulara, dok govor Srba pokazuje turske i ruske utjecaje. Osim toga, bilo je raznih pokreta za "pročišćavanje" hrvatskog jezika, što je dovelo do daljnjih razlika.
Još jedna jezična razlika, koja odražava nasljeđe povijesti kao i učinke geografije, može se čuti u šarenoj mješavini regionalnih dijalekata i poddijalekata koji su preživjeli do danas. Standardni hrvatski književni jezik, temeljen na štokavskom dijalektu nastao je u drugoj polovici 19. stoljeća kao rezultat nastojanja da se ujedine svi Južni Slaveni. Iako su Hrvati govorili sve tri glavne grane srpskohrvatskog jezika (štokavski, čakavski i kajkavski) (kao što govore i danas), štokavski dijalekt bio je najrašireniji u hrvatskim regijama istočne Slavonije , jadranskog primorja od Makarske do Dubrovnika i Hercegovine, kao i u Crnoj Gori i Srbiji. Stoga su ga prihvatili vodeći hrvatski nacionalni intelektualci 19. stoljeća.
Slavenski jezici
Zapadna podskupina južnoslavenskih jezika uključuje dijalekte srpske i hrvatske, među kojima su i dijalekti Prizrensko-timočka skupina, koja je bliska nekim sjevernomakedonskim i zapadnobugarskim dijalektima. Književni srpski i hrvatski jezik formirani su u prvoj polovici 19. stoljeća na temelju štokavskog dijalekta koji se proteže većim dijelom bosanskog, srbijanskog, hrvatskog i crnogorskog teritorija. Ti se dijalekti nazivaju štokavskim jer koriste oblik što (izgovara se na engleskom kao shto ) za upitnu zamjenicu 'što?'. Razlikuju se od Čakavsklog dijalekta zapadne Hrvatske , Istre , obale Dalmacije (gdje se književnost na tom dijalektu razvila u 15. stoljeću) i nekih otoka na Jadranu . U tim područjima ča (izgovara se na engleskom kao cha ) je oblik za 'što?'. Treća glavna skupina hrvatskih dijalekata, koji se govore u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, koristi kaj umjesto što ili ča i stoga se nazivaKajkavski . Ukupno je oko 20 milijuna ljudi koristilo hrvatski, bosanski ili srpski standardni jezik početkom 21. stoljeća.
Vidim da još vuku odbačenu Ilirsku priču o standardizaciji.
https://hrcak.srce.hr/file/301797
U slučaju srpskoga književnoga jezika i Karadžićeva prevrata riječ je o netipičnu slu-
čaju u Evropi, a on je donekle u skladu sa srpskom i političkom i kulturnom prošlošću.
Nakon početne jake srpske države i srednjovjekovne književnosti s turskom okupacijom praktično zamire sve, pa onda nakon izgona Turaka, nakon obnove srpske državne samostalnosti, trebalo je srušiti sve do temelja i uzdignuti narodni jezik, izraz narodnoga duha koji je tinjao u srpskoj usmenoj tradiciji. I tako se taj jezik narodne pjesme pojavljuje kao most koji spaja srpsko srednjovjekovlje, srpsku propast s novom državom, s obnovljenom slobodom, kao jedini svjedok svijesti o neprekinutom trajanju srpske povijesti. I u tom se ozračju uzdiže pojava V. S. Karadžića kao simbol, kao mit. To je razumljivo. Ali treba razumjeti da na tome području kojim se Ivić bavi ima i drugih
tokova povijesti, i drugih tradicija i drugačijega trajanja svijesti o sebi, drugačijega stva-
rannja kulture i književnoga i standardnoga jezika. Hrvatski narod u prošlosti nije imao
samo Turke. A povrh toga književni je jezik imao drugačiji život. Felklorna tradicija,
usmena književnost samo je jedan od konstitutivnih elemenata modernoga hrvatskoga
jezika.
....
Hrvatski se jezik rađao pa je samo pitanje: koja je faza kome važna od rođenja pa do
zrelosti. Hrvatski se književni, standardni jezik rodio s Kašićem, tamo 1604., ustao je na noge i prohodao u 18. st., stasao u 19. st. i udružio svoju folklornu tradiciju s V. S.
Karadžićem. I dok je u modi bio folklor, nije ni čudno što se taj Karadžićev kolega
(Maretić) tako ponašao. Ali isto folklorno ruho ne pristaje uvijek, kolikogod ono bilo
zanimljivo za zapadnjake. A Hrvati su imali prilike da se međusobno gledaju i kao zapadnjaci i „folkloraši". Tu je i korijen hrvatskih kulturnih i jezičnih nesporazuma. Integrirati to sve i pomiriti bio je velik i težak zadatak. I kada sam prije spomenuo da se integrativni tokovi i hrvatske kulture i hrvatskoga jezika dovršavaju tek u najnovije doba, mislio sam najprije na to.
Škutor Kićo
Ističe se
- Poruka
- 2.454
Al me nervira ovo forsiranje otomanskih srba i ugarskih hrvata. Mogu skontat beogradanina i purgera da se vridaju na toj relaciji, ali zasto to britanci iznose kao cinjenicu?
Krishninu su bili pod mlečanima, a moji pod turcima
@Krishna
Krishna
Elita
- Poruka
- 24.578
Moji preci su živili pod Mlečanima oko 110 godina, od kraja 17-og vjeka do 1797. godine. Prije Mletaka su bili pod Turcima, a nakon njih pod Austrijancima i par godina pod Francuzima (Napoleon). Iz kratkotrajnog perioda francuske vladavine nam vrv. ostao izraz 'pržun' u značenju 'zatvor.'
Ovi jedan
Domaćin
- Poruka
- 3.268
Puste stranice se ispisale za dokazat kako Hrvati nisu koristili štokavicu, a sad nakon ovih par članaka šta s britannice šta engl. wikipedije niko od komšija nema ništa za reć? A dobro 
- Poruka
- 30.713
То је већ доказано, тако да Википедија то не може променити, ма ко тамо писао будалаштине.Puste stranice se ispisale za dokazat kako Hrvati nisu koristili štokavicu, a sad nakon ovih par članaka šta s britannice šta engl. wikipedije niko od komšija nema ništa za reć? A dobro
Ovi jedan
Domaćin
- Poruka
- 3.268
Britannica isto tako piše gluposti?
PS ko je dokaza? može li neki rad, po mogućnosti neutralni, na tu temu?
- Poruka
- 30.713
Ти си поставио Википедију, само за то и знаш очигледно.
Рече да си прочитао ову тему.
Škutor Kićo
Ističe se
- Poruka
- 2.454
Koje vi izvore imate da postoji zapadna stokavstina u srba?
- Poruka
- 30.713
То и не постоји, постоји српски језик који је штокавски са три наречја.
Škutor Kićo
Ističe se
- Poruka
- 2.454
Škutor Kićo
Ističe se
- Poruka
- 2.454
Koja tri narjecja?
Je li torlacki spada u njih?
- Poruka
- 30.713
Торлачки је екавски и то староштокавски.
Škutor Kićo
Ističe se
- Poruka
- 2.454
Svakako mi je bliži čakavac s hvara, korčule, brača...nego pirocanac,vranjanac...
Ovi jedan
Domaćin
- Poruka
- 3.268
Postavia sam dva članka s Britannice i jedan s engl. wiki koji govore da je štokavica jedno od tri hrvatska narječja(čak ni srpski jezikoslovac Pavle Ivić to ne dvoji) dok si ti u obranu svojih lažljivih navoda postavia upise s ove teme. S tim da ti ovo nije prvi put da svoje argumente braniš na ovakav isprazan način, a jedan si od moderatora na pdf povijest. Da nije žalosno možda bi bilo smišno
Britannica je uglavnom korektna, a wikipedija na engleskom jedino oko neutralnih stvari. Ono jezika, ovih, nije loša za detalje, no inficirana je serbokroatizmom pa stalno gura to ime, a i iskrivljuje podatke (npr. Kašićeva gramatika iz 1604.je gramatika i hrvatskog i "srpsko-hrvatskog", a u prikazima jezičnih spomenika "srpsko-hrvatskog" oko 80% je hrvatsko).Postavia sam dva članka s Britannice i jedan s engl. wiki koji govore da je štokavica jedno od tri hrvatska narječja(čak ni srpski jezikoslovac Pavle Ivić to ne dvoji) dok si ti u obranu svojih lažljivih navoda postavia upise s ove teme. S tim da ti ovo nije prvi put da svoje argumente braniš na ovakav isprazan način, a jedan si od moderatora na pdf povijest. Da nije žalosno možda bi bilo smišno
I drugi pristupi su tendenciozni. Sad kad je umro ovaj pušteni Srbin Pavković, bacim pogled i u opisnoj rečenici odmah piše da je ratni zločinac, dok za daleko gore likove iz 2. svj. rata daju regularnu definiciju što je bio, a tek u 2. ili 3. rečenici da je bio ovo ili ono.
I krivi su podatci, za hrvatskoga kipara Dušana Džamonju piše da je bio Srbin, dok su Džamonje Hrvati. Valjda zato što se zvao Dušan. Neozbiljno.
Ovi jedan
Domaćin
- Poruka
- 3.268
Ne mislim da je engl wiki sveto pismo, al radi se o neutralnom izvoru pa je radi toga nekad koristim i dobra je polazišna točka jer navedu izvore i literaturu za svoje članke šta može bit od koristi ako se s nekom temom želiš bolje upoznat.
- Poruka
- 30.713
Чакаваца сада тако готово да нема.
Slične teme
