Čiji je naš jezik

Opet je riječ o ćirilici, što je jasno iz prethodne rečenice koju si tu propustio citirati.

Naravno, u to isto vrijeme, dakle 1599. g - Slovački isusovac Teofil Kristek predlaže u pismu Alfonsu Carrillu, povjereniku generala isusovačkoga reda Claudija Aquavive, da se hrvatski jezik uvede u škole kao jedan od najraširenijih slavenskih jezika na teritoriju okupiranim od Osmanlija, dakle širem području Bosne:

"Zbog toga smatram da je to hrvatski jezik. Za nj se kaže da je najrašireniji u turskim krajevima, osobito na dvorovima. On je zatim, kako se čini, majka i korijen drugih jezika. Treće, on je najslađi u izgovoru, bez hijata, sudara tvrdih suglasnika."

Pogledajte prilog 1575780
Ovo je jako zgodno napisano jer se na jednom listu papira vidi Kristekov izvor - Primož Trubar:

1745964559196.jpeg


A za Pigafettu smo imali ovde:

"Marko Pigafetta, putopisac i član poslanstva Osmanlijama 1567. god. zabilježio je da u Bugarskoj govore hrvatskim jezikom."

Itinerario (da Vienna a Costantinopoli) di Marc'Antonio


Starine Jugoslavenske Akademije, sveska X, Zagreb, 1878, str. 14 i nadalje

https://forum.krstarica.com/threads/ciji-je-nas-jezik.251784/post-50363898
 
Giljem Postel u svojoj knjizi o poreklu jezika iz 1538g, o srpskom jeziku kaze sledece

1748077391758.png




Који је био разлог зашто су усред два најистакнутија језика целог света (грчки и латински), становници кои су живели између њих користили један посебан језик, сазналии смо од оних који су тај народ посетили. Око године рођења Христовог, у Панонији, Илирику, Далмацији и Мизији постојао је један те исти језик помешан делимично са грчким, делимично са италијанским, а делимично са немачким. Због сличности језика, свима њима је Јероним доделио далматинске знакове (глагољицу) тако да се тај језик разликовао од других народа по својим знаковима. Користили су глагољицзу дуго времена све док је римска црква могла да толерише грчку. Али у неком тренутку су због забране римске цркве они који су били ближи Грцима почели да користе грчке знакове колико год је то могуће, истовремено задржавајући име језика. Било је то зато што су Грци мрзели Римљане због римског раскола, а ови Грке због њиховог пребега. Али боље је рећи да је свему узрок раскол у цркви Христовој.
 
Ne, niko je nije donio. Čak postoje pisani spomenici na srpskom iz srednjeg vijeka iz uže Srbije sa ikavskim reflekskom jata.

https://sveoarheologiji.com/arheolo...bni-spomenik-iz-14-veka-od-izuzetnog-znacaja/

Kako lijepo piše: "„Sledeći značajan razlog je činjenica da se na natpisu nadgrobnog spomenika pojavljuje i ikavica (Stipan, bilig), što ukazuje na nekoliko mogućnosti. Jedna je da je autor teksta, pop Mitko, došao iz južnih (primorskih) srpskih oblasti, gde se ikavica javlja u 14. veku, šireći se iz susednih hrvatskih krajeva."
 
Kako lijepo piše: "„Sledeći značajan razlog je činjenica da se na natpisu nadgrobnog spomenika pojavljuje i ikavica (Stipan, bilig), što ukazuje na nekoliko mogućnosti. Jedna je da je autor teksta, pop Mitko, došao iz južnih (primorskih) srpskih oblasti, gde se ikavica javlja u 14. veku, šireći se iz susednih hrvatskih krajeva."
Odnosi se na pojavu ikavice kao refleksa jata, koja se upravo etablira u tom periodu (raspadom jata), i širi se u kontaktnim zonama. Nije riječ o migracijama stanovništa koje donose promjene u jeziku na nekom području. Jer bi to značilo da imamo neku značajnu migraciju hrvatskog stanovništa u srpsku državu, što znamo da nije bio slučaj.
 
Često se na ovom forumu zna pročitat kako kajkavci i čakavci nemaju puno toga zajedničkog i kako govore dva različita jezika pa su tako to i dva razlličita naroda. Donosim samo kratak dio, inače jedne poduže studije, u kojem se autor dotaka između ostalog nekih osobina i značajki ta dva dijalekta hrvatskog jezika:


"Među svim slavenskim narodima, samo Hrvati i Ukrajinci imaju jezične probleme , tj. staroslavenski "Ѣ" u ukrajinskom (pod utjecajem jezičnih procesa u Galiciji) i u ikavskim dijalektima hrvatskog nije postao zajednički slavenski "ї" ili "e", već "i": свича = svića , дива = diva , ветер = vitar . Lingvisti smatraju da je ova fonetska promjena karakteristična za iranske, a ne za slavenske jezike. Hrvatski (posebno kajkavski dijalekt) i ukrajinski imaju način tvorbe deminutivnih oblika na tipično iranski način - dodavanjem sufiksa -ек, -ак, -ук, -ик (-ик).


Sami hrvatski i galicijski dijalekti sačuvali su iranske toponime i neke riječi: od hrvatskih vatra, hiža, zet, stric, ujak, kut, torba, lemiš, macan i njihovih galicijskih pandana vatra, khizha, zet, stryk (ujak, stric), vuy (ujak), kut, torba, lemiš, macsko. Toponimi izrazito iranskog podrijetla uobičajeni su za Hrvatsku i Galiciju: Sana, Dora, Samobor, Sombor, Bistrica, Jamnica – Sjan, Dora, Sambir, Bystrytsa, Jamnica."
 
Često se na ovom forumu zna pročitat kako kajkavci i čakavci nemaju puno toga zajedničkog i kako govore dva različita jezika pa su tako to i dva razlličita naroda. Donosim samo kratak dio, inače jedne poduže studije, u kojem se autor dotaka između ostalog nekih osobina i značajki ta dva dijalekta hrvatskog jezika:


"Među svim slavenskim narodima, samo Hrvati i Ukrajinci imaju jezične probleme , tj. staroslavenski "Ѣ" u ukrajinskom (pod utjecajem jezičnih procesa u Galiciji) i u ikavskim dijalektima hrvatskog nije postao zajednički slavenski "ї" ili "e", već "i": свича = svića , дива = diva , ветер = vitar . Lingvisti smatraju da je ova fonetska promjena karakteristična za iranske, a ne za slavenske jezike. Hrvatski (posebno kajkavski dijalekt) i ukrajinski imaju način tvorbe deminutivnih oblika na tipično iranski način - dodavanjem sufiksa -ек, -ак, -ук, -ик (-ик).


Sami hrvatski i galicijski dijalekti sačuvali su iranske toponime i neke riječi: od hrvatskih vatra, hiža, zet, stric, ujak, kut, torba, lemiš, macan i njihovih galicijskih pandana vatra, khizha, zet, stryk (ujak, stric), vuy (ujak), kut, torba, lemiš, macsko. Toponimi izrazito iranskog podrijetla uobičajeni su za Hrvatsku i Galiciju: Sana, Dora, Samobor, Sombor, Bistrica, Jamnica – Sjan, Dora, Sambir, Bystrytsa, Jamnica."
Najdobronamernije, od nekog ko o tome nešto zna - nema u toj ideji koju navodiš ništa pametno; gubljenje vremena.

Jat je ustvari grafem, a ne fonem i nastaje spojem dva fonema. Otud i sva moguća refleksija
1) ije-je-e-i,
2) e
3) i
4) ja (bugarski)
5) je-e-i (češki)

Svetoj braći je to bilo teško da skontaju pa su aproksimirali ligaturom. I tu se, ustvari, vidi da je ćirilica prethodila glagoljici, jer u glagoljici se ne vidi da je jat ligatura.
1758101683039.png

Kad su Ukrajinci u pitanju, oni su danac veći manijaci od Hrvata, pa da bi se razlikovali od Rusa, u 30% slučajeva zamenili su a i e sa i. Veze s jatom nema.
 
Poslednja izmena:
Najdobronamernije, od nekog ko o tome nešto zna - nema u toj ideji koju navodiš ništa pametno; gubljenje vremena.

Jat je ustvari grafem, a ne fonem i nastaje spojem dva fonema. Otud i sva moguća refleksija
1) ije-je-e-i,
2) e
3) i
4) ja (bugarski)
5) je-e-i (češki)

Svetoj braći je to bilo teško da skontaju pa su aproksimirali ligaturom. I tu se, ustvari, vidi da je ćirilica prethodila glagoljici, jer u glagoljici se ne vidi da je jat ligatura.

Kad su Ukrajinci u pitanju, oni su danac veći manijaci od Hrvata, pa da bi se razlikovali od Rusa, u 30% slučajeva zamenili su a i e sa i. Veze s jatom nema.

Nije moja domena, al tebi ne virujem ništa iako naravno da ostavljam mogućnost kako si u pravu. Ćirlica starija od glagoljice??
 
Ne kažem da se mosovno upotrebljavala pre glagoljice, nego da je nastala pre glagoljice, po uzoru na grčki alfabet, a glagoljica po uzoru na ćirilicu, što ja uočavam.
Nisam uopće ni spominja masovnost već samo izražavam čuđenje na tvoju tvrdnju da je ćirilica starija od glagoljice šta nije točno. A to i je razlog zašto ti ne virujem u onom prvom slučaju na koji si se referira jer poznajem tvoj modus operandi šta si sad samo i potvrdia.
To što mi ne veruješ, to mi je i cilj. Na taj način pozitivno delujem na prijatelje a negativno na neprijatelje.

Šteta da je Konfucije već zauzeto pa ćeš ostat upampćen ka Konfuzije :D
 
А - грчко алфа
Б
В - грчко бета (вита)
Г - грчко гама
Д - грчко делта
Ђ- модификовано ћирилично Ћ
Е - грчко епсилон
Ж - двоструко јеврејско шин
1654360263135.png

З - грчко зета
И - (од H) грчко ета
Ј - латинично Ј
К - грчко капа
Л - грчко ламбда
М - грчко ми
Н - (од N) грчко ни
О - грчко омикрон
П - грчко пи
Р - грчко ро
С - грчко сигма
Т - грчко тау
Ћ - лигатура Т и Ь
У - стилизација од грчког дифтонга OY
Ф - грчко фи
Х - грчко хи
Ц - јеврејско цаде
1758105702450.png

Ч - јеврејско цаде, завршно
1758105727593.png

Џ - румунско џ
Ш - јеврејско шин
1758105628116.png


Љ и Њ су настали од комбинације ћирилских, а оригинално грчких Л и Н и танког јера. Плус, творци слова Б и Ж су Грци, а не Срби.

1758105307667.png
 

Prilozi

  • 1758105266857.jpeg
    1758105266857.jpeg
    67,9 KB · Pregleda: 2
Poslednja izmena:
Најстарији текст на глагољици - средина 10 века.

Стројимиров печат - средина 9. века.

1758106061392.jpeg

Е сад, за "велике филозофе"; могу ова слова читати као сигма, тау, ро, омикрон, ета (ита), ми, јота, ро, и рећи да је написано грчким алфабетом, а не ћирилицом, али је чињеница да је написана једна српска реч на начин на који ју може прочитати свако ко зна ћирилицу. Према томе, то јесте варијанта ћирилице, по дефиницији - грчког писма за српски језик.
 
Најстарији текст на глагољици - средина 10 века.

Стројимиров печат - средина 9. века.

Pogledajte prilog 1785785
Е сад, за "велике филозофе"; могу ова слова читати као сигма, тау, ро, омикрон, ета (ита), ми, јота, ро, и рећи да је написано грчким алфабетом, а не ћирилицом, али је чињеница да је написана једна српска реч на начин на који ју може прочитати свако ко зна ћирилицу. Према томе, то јесте варијанта ћирилице, по дефиницији - грчког писма за српски језик.
Bugarski falsifikat
 
Најстарији текст на глагољици - средина 10 века.

Стројимиров печат - средина 9. века.

Pogledajte prilog 1785785
Е сад, за "велике филозофе"; могу ова слова читати као сигма, тау, ро, омикрон, ета (ита), ми, јота, ро, и рећи да је написано грчким алфабетом, а не ћирилицом, али је чињеница да је написана једна српска реч на начин на који ју може прочитати свако ко зна ћирилицу. Према томе, то јесте варијанта ћирилице, по дефиницији - грчког писма за српски језик.
Tekst je na grčkom alfabetu.

Bugarski falsifikat
Nema falsifikata. Imaš original koji se čuva u Istorijskom muzeju, i kopije tog originala koje služe za razne postavke drugim muzejima.

https://www.rts.rs/lat/magazin/Zanimljivosti/2165462/zlatni-pecat-srpskog-kneza-strojimira-.html
 
Poslednja izmena:
Tekst je na grčkom alfabetu.


Nema falsifikata. Imaš original koji se čuva u Istorijskom muzeju, i kopije tog originala koje služe za razne postavke drugim muzejima.

https://www.rts.rs/lat/magazin/Zanimljivosti/2165462/zlatni-pecat-srpskog-kneza-strojimira-.html
To je iz iste radionice iz koje su se došli novčići Jovana Vladimira i koji su povučeni kao vješti falsifikati iz Bugarske.
Samo bi se pojavilo na nekoj aukciji u Italiji ili Njemačkoj
 

Back
Top