Poenta isticanja nečije struke u nečemu ima samo smisla samo onoliko koliko se dotično pitanje tiče struke te osobe. U ovom slučaju, nema nikakve veze i sasvim je svejedno da li je Ranka Kuić bila to što joj piše u biografiji, molekularni biolog ili nuklearni fizičar. Pozivanje na njenu tobožnju „stručnost“ i „autoritet“ istoričara književnosti čiji je gro iskustva prevođenje književnosti sa engleskog jezika, bukvalno je najjednostavnije rečeno, manipulacija da bi se veštački odbranila neka željena tvrdnja — bez ikakve namere da se ona preispita, proveri i utvrdi.
Što se tiče čitanja, vrlo sam jasno reko šta ja smatram. Ako je zaista potrebno, ukratko ću ponoviti još jednom: Ranka Kuić je u potpunosti prekopirala na fotografije koje joj je Đoko Stojičić nabavio sadržaj skica koje je u jednom broju Galaksije 1991. godine objavio Radomir Milojković, uključujući i sve vrlo jasne greške koje postoje u sva tri spomenika. Jedini razumni zaključak jeste da ona nikada nije sa pažnjom spomenike pročitala, već tekst preuzela od Milojkovića. Tako da je
editio princeps i zapravo poreklo reči „praotcem“ — Milojkovićev članak iz Galaksije iz 1991. godine. Osim toga, tvrdnje Kuićke da spomenici nisu obrađeni su vrlo očigledno netačne. Ovo ne znači da je ona svesno lagala (isto kao ne znači da je lagala da taj tekst tamo piše, već jednostavno poverovala Milojkoviću kada je videla te epitafe) i da je ukrila prave informacije od stručnjaka, pa niti da je izmislila da je stručnjake kontaktirala. Ovo samo znači da je ovaj problem nespretno istraživala, da joj podaci nisu bili dostupni i stoga i opaske neosnovane. Ukratko rečeno, ni nimalo iznenađujuće jerbo je za ovo pitanje — nestručna; bukvalno kao kada bi mi forumaši Krste krenuli da se time bavimo.
Ako je zaista ikome ovo što sam sada napisao sporno, neka samo pročita šta piše Ranka Kuić, pogleda sve te fotografije i sve će mu biti jasno. Evo na primeru jednog od spomenika:
Pogledajte prilog 826517
Iznad je fotografija jednog od tri spomenika, iz 1980. godine. To je, vrlo čitko i jasno i bez ikakve trunke sumnje, rimskim slovima,
broj 70 (
LXX). Koristeći fotografije koje joj je Stojičić nabavio 1999. godine, Kuićka je ovako ovo objavila:
Pogledajte prilog 826521
Znači, ova slova Kuićka je pročitala kao
LMΘ. Obratiti pažnju da poslednje slovo (
theta) uopšte ni ne postoji u latinskom jeziku. To je toliko osnovno, da je prilično iznenađujuće da se o ovome uopšte mora i diskutovati. Ovo je Kuićkino
tumačenje reda „NN LMΘ“.
Kuićka je
NN od od ANN (prvo slovo u pređašnjem redu) prevela iz nepoznatog razloga kao „na“. LMΘ je ona pročitala kao LMED (grčko slovo teta ona je iz nekog razloga pročitala kao
ed), za šta je pretpostavila da je skraćenica od LIM- oblika. I potom, pošto ilym, Ilymin na keltskom znače „potok“, te postoje reke po imenu Leman i Limpne, to bi trebalo da znači da se LMΘ odnosi na neku reku (u ovom konkretnom slučaju, Bistricu).
Da li je bilo ko od autohtonista pročitao ovo i prošao sve, od natpisa preko hipoteze, dokaza i zaključaka?

Nakon što se sve sagleda...sumnjam.