„Bečko-berlinska škola” vs novoromantičari

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Мени Деретић делује као неки сељак који је ушао у неки аутобус на путовање по свету. Док аутобус пролази од земље до земље кроз градове, села, поља, шуме и планине, цело време сељак говори да се он уопште није померио него да свет јури ван аутобуског прозора. У његовом појмовању он је увек био и остао непокретљиви центар васионе.

Очито Деретић је луд, али смешно ми је колико народа воли да га слуша.
 
Очито Деретић је луд, али смешно ми је колико народа воли да га слуша.

Svako voli da čuje kako je on i njegov narod najstariji, najpametniji, najveći, izvor svih jezika i svekolikog života, itd., ma koliko to izmišljeno i neutemeljeno bilo. Pogotovo u vremenima punim nacionalnih kriza i poraza, tada posebno dobro prolaze tupave teorije zavera. Ergo, autohtonisti.
 
Svako voli da čuje kako je on i njegov narod najstariji, najpametniji, najveći, izvor svih jezika i svekolikog života, itd., ma koliko to izmišljeno i neutemeljeno bilo. Pogotovo u vremenima punim nacionalnih kriza i poraza, tada posebno dobro prolaze tupave teorije zavera. Ergo, autohtonisti.

Да, има тога и код суседних народа: на пример Мађари који тврде да потичу од Сумераца; Румуни који говоре да је дачански језик предак латинског.
 
Ja sam za svakog pametnog do sada tri puta razjasnio, a siguran sam da i ti shvataš, ali ne želiš da se to vidi.

Davidović je jasno rekao, parafraziram:

Beč i Berlin su opljačkali sve srpske arhive i sve drugo što su mogli iskoristiti da bi falsifikovali istoriju uzroka Prvog svetskog rata.

Budući da građu do danas nisu vratili, istoriografsko-falsifikatorski motivi nisu poništeni. A o tome smo se i osvedočili u nedavnim (2014.) pokušajima revizionizma uzroka Prvog svetskog rata, koji je sprečen od strane Amerikanaca.

Drugi primer sastoji se u falsifikovanju istorije zapadne srpske zemlje Bosne (Benjamin Kalaj, Ćiro Truhelka, Franjo Rački et. al.) nakon Berlinskog kongresa 1878., koje se sastojalo se u izmišljanju bošnjačke nacije, bosanskog jezika, jedinstvenog pisma tzv. "bosančice", jedinstvene vere "bogumila", jedinstvenih spomenika "stećaka" itd. Do današnjeg dana postoje izuzetno jaki istoriografski lobiji koji i dalje podgrevaju i istrajavaju na ovim svojim falš diskursima iako su više puta meritorno osporeni.


Ova dva primera, koja navodimjer su i tebi nesporna - za moje istomišljenike bilo bi ih još (npr. onaj o tome da su Nemci i Rim dozvolili Tursko pokoravanje Romejskog Carstva i Južnih Slovena) - dovoljna su da pokažu kako ti je tema probušen kurton jer je bečko-berlinska zavera istoriografsko-ideološka podrška dugoročnih interesa germaske politike, u ovom slučaju prema Južnim Slovenima i Slovenskom Jugu (tzv. "Balkanu" kako ga krstiše Nemci).

- - - - - - - - - -

... a vi srpski istoričarčići ste samo šrafčići u namačkom istoriografskom mehanizmu.

A gle možda sam i ja tupaviji nego što odajem tebi utisak, tako da je možda i to odgovor, a ne da se pravim nešto. :p

Pa gle možda ja uopšte i nisam istoričar, što se svega tiče, možda sam i automehaničar koji se ovim amaterski bavi. Ili možda samo jedan veliki strastveni ljubitelj istorije, ali kome to uopšte nije zanimanje čak. :) Da l' sam šrafčić ili ne, ne znam, ali znam da mojim pisanjima strašno mnogo nerviram ljude koji dolaze iz različitih društvenih grupa (ne iz jedne, ili čak srodnih) na ovom forumu, što dokazuje da bar nešto radim kako valja.

Ja opet kažem da konstatovanjem neke zavjere, ne možeš sebi dati za pravo da tvrdiš šta je njome ukriveno. Napuljski arhiv je, nažalost, stradao u Drugom svjetskom ratu (uzgred, što je i za srpsku istoriju bilo jedna stravično tragična stvar); mi možemo govoriti o tom samom činu, ali pričati o uništenim dokumentima u koje jednostavno nemamo uvid, nemoguće je.

I glavna rupa u tvojoj hipotezi jeste što se, po ovom pitanju (izuzev naravno jednog ogromnog razvoja u pojedinačnim saznanjima) apsolutno ništa nije promijenilo po pitanju sukoba između dominantne istoriografije i (novo)romantičara. Sasvim je ista situacija prije obje njemačke okupacije, kakva je bila i danas...jedan "deretlija" u 1914. godini bio je nešto sasvim isto. Dakle jednostavno nema razloga da se za to neko razmišljanje tvoje može reći da je opravdano. Ili si, barem, ostao (svjesno) nedorečen.
 
Poslednja izmena:
A gle možda sam i ja tupaviji nego što odajem tebi utisak, tako da je možda i to odgovor, a ne da se pravim nešto. :p

Pa gle možda ja uopšte i nisam istoričar, što se svega tiče, možda sam i automehaničar koji se ovim amaterski bavi. Ili možda samo jedan veliki strastveni ljubitelj istorije, ali kome to uopšte nije zanimanje čak. :) Da l' sam šrafčić ili ne, ne znam, ali znam da mojim pisanjima strašno mnogo nerviram ljude koji dolaze iz različitih društvenih grupa (ne iz jedne, ili čak srodnih) na ovom forumu, što dokazuje da bar nešto radim kako valja.

Ja opet kažem da konstatovanjem neke zavjere, ne možeš sebi dati za pravo da tvrdiš šta je njome ukriveno. Napuljski arhiv je, nažalost, stradao u Drugom svjetskom ratu (uzgred, što je i za srpsku istoriju bilo jedna stravično tragična stvar); mi možemo govoriti o tom samom činu, ali pričati o uništenim dokumentima u koje jednostavno nemamo uvid, nemoguće je.

I glavna rupa u tvojoj hipotezi jeste što se, po ovom pitanju (izuzev naravno jednog ogromnog razvoja u pojedinačnim saznanjima) apsolutno ništa nije promijenilo po pitanju sukoba između dominantne istoriografije i (novo)romantičara. Sasvim je ista situacija prije obje njemačke okupacije, kakva je bila i danas...jedan "deretlija" u 1914. godini bio je nešto sasvim isto. Dakle jednostavno nema razloga da se za to neko razmišljanje tvoje može reći da je opravdano. Ili si, barem, ostao (svjesno) nedorečen.

Prvo, nemo' lično da mi se štrecaš, jer mi služiš kao metafora. ;) Možemo dati još primera.

Treći primer bečko-berlinske istoriografske podvale svakako je nemačko formiranje albanske nacije i to na nepotkrepljenoj pretpostavci albanskog=ilirskog autohtonizma. Cilj ideološko-političkog koncepta u bečko-berlinskoj istoriografiji je ovaj: "Srbo-Sloveni su balkanski podstanari i kao takvi ne predstavljaju smetnju u nemačkom prodoru na istok. U tom cilju stvorićemo mnogo (malih) narodića i dati im drevna istorijska prava, koja ideološki sputavaju srpski otpor. Kada Srbi to jednom prihvate, biće mirni i neće predstavljati otpor germanskom interesu na Balkanu."

:per:

Četvrti primer je prikrivanje svesti o nastanku evropske renesanse zahvaljujući izbegličnkom i kulturološkom talasu Vizantinaca i vizantijskog duha pod udarom Osmanlija.

Dakle, bečko-berlinska škola je samo na primeru Slovenskog Juga do sada toliko puta uhvaćena sa prstima u pekmezu da udžbeničko zaobilaženje njene kompromitacije epskih razmera samo govori ili o poltronstvu ili o slepilu i kognitivnoj slabosti srpskih istoriografa. Mislim da se kod tebe ne radi o poltronstvu.

Sve ove bečko-berlinske istoriografske podvale imaju pretpostavljen isti stalni nemački geopolitički interes dobro poznat pod pod nazivom Drang nach Osten.

PS. Vidiš da si pristigao do Hroboatosove argumentacije "Uzalud vam trud svirači, demantuje vas situacija na terenu", a to objašnjavam (svojom) doktrinom aktivne teze, gde se svaka neistina aktivnošću i sredstvima može držati na pijedastalu faktičnosti. A mi imamo najslikovitiji mikroprimer na slučaju hrvatske istorijografije i lingvistike, koja čak investira u lobiranje srpske istoriografije i lingvistike ne bi li što duže ostala dormantna.
 
Slavene, pogledaj ovo:

"Zatekao sam u podrumu tada nove zgrade Ministarstva oko 600 sanduka raskovanih i ispremetanih... veliki deo arhivalija je bio dopremljen iz Beca kao restitucija srpskih istorijskih arhiva koje su Austrijanci opljackali u Srbiji u Prvom svetskom radu. Pomenuti broj sanduka uvecavao se i u daljem vremenu za jos nekoliko stotina pristizanjem novog materijala."

Vojislav Jovanovic, autobiografski tekst.

t2X3WxX.jpg


Miroslav Pantic, Povodom studije Vojislava M. Jovanovica "Jugoslovenske arhive u Drugom svetskom ratu" Zbornik Matice srpske za knjizevnost i jezik, 22/3, Novi Sad, 1974, str. 394.

Slucaj Dubrovackog arhiva, njima su Austrijanci maznuli gradju, ali su je ipak vratili.

gLXyZBO.jpg


Vojislav M. Jovanovic, Jugoslovenske arhive u Drugom svetskom ratu (I), Beograd i Srbija, Zbornik Matice srpske za knjizevnost i jezik, 22/3, Novi Sad, 1974, str. 398.

Jedan dio materijala se nasao u rukama osloboditelja Amerikanaca i Engleza 1945. godine, Jovanovic pise da "nam nikad nije bio vracen". Zanimljivih podataka ima o Sloveniji ali i Dalmaciji tj. CG (Kotor, Herceg Novi, Split, Zadar, Rijeka, itd.) cije arhive su Talijani temeljito opljackali.

iYLNiT6.jpg


V. M. Jovanovic, nav. djelo, str. 399.

Najveca steta se desila tokom Drugog svjetskog rata.

V05Qcgs.jpg


Isto, str. 404.

tviPfka.jpg


Vojislav M. Jovanovic, "Austrijska pljacka jugoslovenskih arhiva u Drugom svetskom ratu" (prvobitni naslov), rukopis od 500 strana koji Ministarstvo inostranih poslova FNRJ i Srpska akademija nauka nisu stampali zbog "spoljnopolitickih razloga".

aISZpo8.jpg
 
Poslednja izmena:
doktrinom aktivne teze, gde se svaka neistina aktivnošću i sredstvima može držati na pijedastalu faktičnosti.

Ovo što fanatično radi Tandoori Masala predstavlja dobar primer proaktivnog održavanja "terenske" faktičnosti. Na žalost, to je jedna bljutava, suštinski mazohistička kruzada, bez jasnog svetla na kraju tunela. Dobro je biti upoznat s onim što je napisano, ali ovde se sve češće nude potpuno vankontekstualni klipovi bez ikakvog kritičkog merila, što potkrepljuje sumnju da se akcija svodi na čistu ego-hranu. Sa takvim kvazi informacijama bolje je, dakle, biti neupoznat jer zaista ne doprinose ma čijoj obaveštenosti.
 
Ovo što fanatično radi Tandoori Masala predstavlja dobar primer proaktivnog održavanja "terenske" faktičnosti. Na žalost, to je jedna bljutava, suštinski mazohistička kruzada, bez jasnog svetla na kraju tunela. Dobro je biti upoznat s onim što je napisano, ali ovde se sve češće nude potpuno vankontekstualni klipovi bez ikakvog kritičkog merila, što potkrepljuje sumnju da se akcija svodi na čistu ego-hranu. Sa takvim kvazi informacijama bolje je, dakle, biti neupoznat jer zaista ne doprinose ma čijoj obaveštenosti.

Odlicno, stavi ovu gomilu naporno izasranih i praznih recenica lisenih bilo kakvog smisla na svoj blog i svaki dan drkaj na njih.
 
Prvo, nemo' lično da mi se štrecaš, jer mi služiš kao metafora. ;) Možemo dati još primera.

Treći primer bečko-berlinske istoriografske podvale svakako je nemačko formiranje albanske nacije i to na nepotkrepljenoj pretpostavci albanskog=ilirskog autohtonizma. Cilj ideološko-političkog koncepta u bečko-berlinskoj istoriografiji je ovaj: "Srbo-Sloveni su balkanski podstanari i kao takvi ne predstavljaju smetnju u nemačkom prodoru na istok. U tom cilju stvorićemo mnogo (malih) narodića i dati im drevna istorijska prava, koja ideološki sputavaju srpski otpor. Kada Srbi to jednom prihvate, biće mirni i neće predstavljati otpor germanskom interesu na Balkanu."

:per:

Četvrti primer je prikrivanje svesti o nastanku evropske renesanse zahvaljujući izbegličnkom i kulturološkom talasu Vizantinaca i vizantijskog duha pod udarom Osmanlija.

Dakle, bečko-berlinska škola je samo na primeru Slovenskog Juga do sada toliko puta uhvaćena sa prstima u pekmezu da udžbeničko zaobilaženje njene kompromitacije epskih razmera samo govori ili o poltronstvu ili o slepilu i kognitivnoj slabosti srpskih istoriografa. Mislim da se kod tebe ne radi o poltronstvu.

Sve ove bečko-berlinske istoriografske podvale imaju pretpostavljen isti stalni nemački geopolitički interes dobro poznat pod pod nazivom Drang nach Osten.

PS. Vidiš da si pristigao do Hroboatosove argumentacije "Uzalud vam trud svirači, demantuje vas situacija na terenu", a to objašnjavam (svojom) doktrinom aktivne teze, gde se svaka neistina aktivnošću i sredstvima može držati na pijedastalu faktičnosti. A mi imamo najslikovitiji mikroprimer na slučaju hrvatske istorijografije i lingvistike, koja čak investira u lobiranje srpske istoriografije i lingvistike ne bi li što duže ostala dormantna.

Ma nisam se štrecao, nego ti stvarno kažem. Ako si ti uvjeren da ja nešto ne kapiram, a ja očito ne kapiram, imaš (neopravdano) visoko mišljenje o meni. I to sad nije nešto oko čega se treba nadmudrivati ili šta već...

Sve je to lijepo, ali Mrkalje, to samo po sebi ne dokazuje da su osnovna stanovišta današnjih novormantičara utemeljena. Da se razjasnim primjerom - spomenici islamske kulture stoljećima su uništavani po čitavom ovom području, od Beograd pa na dalje. Na domaćim poturicama insistirano je da su maltene "došli" ovdje sa Osmanskim carstvom, a da su prije Turaka sve to bili Srbi i dr. Takvi potezi, koji su bili evidentni i u posljednjem ratu u Bosni i Hercegovini (dijelom i povremenim neredima u Srbiji, recimo u vrijeme pogroma na Kosmetu prije nešto više od jedne decenije), dokaz su određenih tendencija prema muslimanima na ovim prostorima - koji su upereni ka njihovom istjerivanju iz ovih krajeva, akulturaciji i asimilaciji (recimo prevjeravanjem), te etničkom osvajanju njihovih područja (što uključuje recimo i poricanje samog bivstva Bošnjaka kao naroda). Tu udijela naravno ima i ona čuvena lingvistička teza koja pomenutu društvenu grupo posrbljuje po principu jezika kojim ona govori (odnosno, porijekla rečenog). Da li to, na ikoji način, znači da to nije tačno? Da li to znači da treba da razmotrimo tezu bošnjačkih pseudoistorika koji tvrde da je islam u bosanske krajeve prodro još dosta ranije, prije pojave Turaka, domalo u srednjem vijeku?

Pa naravno da ne znači...neko će određene činjenice koristiti, ili bolje rečeno zloupotrebljavati, u svoju korist. To što neko zloupotrebljava činjenicu da su Sloveni, u nekom trenutku, etnički osvojili neki prostor (što uključuje i Balkansko poluostrvo) samo po sebi ne znači da ne govorimo o činjenicama. Činjenica da su Srbi etnički izgubili prostranstva Stare Srbije bila je korišćena maskimalno da se opravda povratak tih krajeva pod okrilje srpske nacionalne države. Insistiralo se u XIX i početkom XX stoljeća na istorijski važnoj ulogi manastira na Kosmetu, da je ono imalo centralno mjesto u staroj srpskoj državi, te da su migracije Albanaca iz istočne Crne Gore i sjeverne Albanije, posebno u slučaju Metohije, dovele do značajne promjene etničke strukture u skorijoj prošlosti. Je li to sad znači da je to zavjera srpska u pitanju bila, da se falsifikuje "činjenica" da su Albanci od pamtivjeka sačinjavali većinsko stanovništvo na Kosovu? Pa naravno da ne znači...

Dakle, to o čemu ti pričaš nije jednostavno dokaz za ono na šta misliš. Ne možemo se samo baviti pretpostavkama, inače nam to stavlja toliko odrešene ruke da možemo reći i to tako samouvjereno kao što ti činiš (!) i svaku najmanju glupost predstaviti kao, je li, "utemelejnu".
 
quote_icon.png
Original postavio Slaven777

Ma nisam se štrecao, nego ti stvarno kažem. Ako si ti uvjeren da ja nešto ne kapiram, a ja očito ne kapiram, imaš (neopravdano) visoko mišljenje o meni. I to sad nije nešto oko čega se treba nadmudrivati ili šta već...

Sve je to lijepo, ali Mrkalje, to samo po sebi ne dokazuje da su osnovna stanovišta današnjih novormantičara utemeljena. Da se razjasnim primjerom - spomenici islamske kulture stoljećima su uništavani po čitavom ovom području, od Beograd pa na dalje. Na domaćim poturicama insistirano je da su maltene "došli" ovdje sa Osmanskim carstvom, a da su prije Turaka sve to bili Srbi i dr. Takvi potezi, koji su bili evidentni i u posljednjem ratu u Bosni i Hercegovini (dijelom i povremenim neredima u Srbiji, recimo u vrijeme pogroma na Kosmetu prije nešto više od jedne decenije), dokaz su određenih tendencija prema muslimanima na ovim prostorima - koji su upereni ka njihovom istjerivanju iz ovih krajeva, akulturaciji i asimilaciji (recimo prevjeravanjem), te etničkom osvajanju njihovih područja (što uključuje recimo i poricanje samog bivstva Bošnjaka kao naroda). Tu udijela naravno ima i ona čuvena lingvistička teza koja pomenutu društvenu grupo posrbljuje po principu jezika kojim ona govori (odnosno, porijekla rečenog). Da li to, na ikoji način, znači da to nije tačno? Da li to znači da treba da razmotrimo tezu bošnjačkih pseudoistorika koji tvrde da je islam u bosanske krajeve prodro još dosta ranije, prije pojave Turaka, domalo u srednjem vijeku?

Pa naravno da ne znači...neko će određene činjenice koristiti, ili bolje rečeno zloupotrebljavati, u svoju korist. To što neko zloupotrebljava činjenicu da su Sloveni, u nekom trenutku, etnički osvojili neki prostor (što uključuje i Balkansko poluostrvo) samo po sebi ne znači da ne govorimo o činjenicama. Činjenica da su Srbi etnički izgubili prostranstva Stare Srbije bila je korišćena maskimalno da se opravda povratak tih krajeva pod okrilje srpske nacionalne države. Insistiralo se u XIX i početkom XX stoljeća na istorijski važnoj ulogi manastira na Kosmetu, da je ono imalo centralno mjesto u staroj srpskoj državi, te da su migracije Albanaca iz istočne Crne Gore i sjeverne Albanije, posebno u slučaju Metohije, dovele do značajne promjene etničke strukture u skorijoj prošlosti. Je li to sad znači da je to zavjera srpska u pitanju bila, da se falsifikuje "činjenica" da su Albanci od pamtivjeka sačinjavali većinsko stanovništvo na Kosovu? Pa naravno da ne znači...

Dakle, to o čemu ti pričaš nije jednostavno dokaz za ono na šta misliš. Ne možemo se samo baviti pretpostavkama, inače nam to stavlja toliko odrešene ruke da možemo reći i to tako samouvjereno kao što ti činiš (!) i svaku najmanju glupost predstaviti kao, je li, "utemelejnu".

Naravno. "Dokaz" je, ustvari, kada se armija licenciranih istoričara raznim sredstvima (mito, pretnja, prosta subordinacija, prisila, ucena, nagrada, pohvala, povišica, poltronstvo, karijerizam) uvede u jedan koherentan diskurs i o njemu raspiše. Tada nastaje spin kada tzv. "dominantno mišljenje" (suštinski plaćena fabrikacija) postaje tzv.[SUP]2[/SUP] "dokaz". Oni nemaju motive - ta zašto bi? - da se raspišu o Dalimilovoj hronici ili Ajnhardu koji u 8. veku kaže da Srbi nastanjuju velik deo Dalmacije (ups, nije ih nikako moglo doći 3% u 6. veku!) pa zato Dalimil i Ajnhard ne predstavljaju dokaz, nego nepoželjne istorijske izvore koji se zovu tzv. "nepouzdani izvori".

- - - - - - - - - -

quote_icon.png
Original postavio Tandoori Masala

Ubjedljivo najveca budala na ovoj Istoriji. Radi tebe je ova sekcija dobrim dijelom propala.
Ovo je dobar primer babe o uštipcima.
 
Poslednja izmena:
Dezurna neznalica je imala prilike da procita da Dalimilova hronika uopce ne govori o autohtonosti Srba na Balkanu. Ali dobro, on bolje zna ceski od samih Ceha, sto su ukazali na taj propust u vise navrata.

"This passage has been too lightly dismissed , it being alleged that Dalimil was one of the first holders of the so-called autochthonous theory, which made the Slavs come from the south, the country of the modern Serbs and Croats.

But this is untenable, for on reading the account with closer attention one has to admit that Dalimil rather heard something about the migration of the Serbs "to the land where the Greeks live, near the sea, from where they spread as far as Rome"
, as he writes previously to his account of the Czech's arrival to Bohemia."


dvornik1-1.jpg


Francis Dvornik, The Making od Central and Eastern Europe, London, 1949, p. 295.
 
1. lingvističke teze i
5. obrazloženja teza o zaveri rimokatoličke društveno-humanističke nauke

Srbi i Porfirogenit
Rim fabrikuje priču o doseljavanju Srba prema postojećoj priči o dolasku turkijskih Hrvata i umeće je u postojeći spis O narodima Porfirogenitusovoga DAI

quote_icon.png
Original postavio Mrkalj

Oko Viminacijuma, prestonog grada rimske pokrajine Gornje Mezije, postojao je gradski zid visok 15 do 17 metara. Zaključak: okupatorska administracija morala je da se zaštiti od lokalnog slovenskog=srpskog stanovništva.
quote_icon.png
Original postavio Slaven777
A na osnovu čega bi stanovništvo u kraju moralo biti nužno slovensko / srpsko..?
Odlično pitanje. Veoma prosto i logično. {godina X = (6. vek - t)} :

1. genetička genealogija dokazala je starosedelaštvo naroda Slovenskog Juga, odnosno dokazala je da je stanovništvo u godini X predak današnjeg stanovništva;

2. danas je stanovništvo na Slovenskom Jugu slovensko;

3. ne postoji dokaz kojim se jezikom govorilo na Slovenskom Jugu u godini X

Zaključak: najbolja pretpostavka je da je stanovništvo u godini X govorilo slovenskim jezikom. Drugim rečima, jedini pošten odgovor na pitanje "Kojim su jezikom govorili preci ovog dokazano autohtonog stanovništva Slovenskog Juga?" je - "Najverovatnije autohtonim slovenskim jezikom".

Daljnje indicije ispravnosti gornje postavke:

4. odsustvo neslovenskog jezičkog supstrata iz godine X u jeziku slovenskog autohtonog stanovništva

5. do danas opstaje mnogobrojna paganska onomastika, što ukazuje na njenu dobru ukorenjenost u svem stanovništvu pre hristijanizacije autohtonog stanovništva Slovenskog Juga

6. na područjima odakle su Sloveni potisnuti i asimilirani (grčki deo Makedonije, Albanija, Rumunija) preobilna su slovenskom toponomastikom, uključiv i slovenskopagansku

7. na područjima odakle su Sloveni potisnuti i asimilirani (Rumunija, Mađarska), vokabular obiluje slovenskim rečima
I tako još, da ne razbacujem adute. :)

Na osnovu rečenog, poglavlja o dolasku Hrvata i Srba iz Porfirogenitusa su falsifikovana nakon šizme u korist Rimske crkve. Iako falsifikovana, u odnosu na potonje izmene istoriografije, Porfirogenitusova poglavlja o dolasku Hrvata i Srba za srpsku stranu deluju dobroćudno spram potonjih povestica koje će uslediti profuzno iz različitih ispostava Rimske Crkve.

Krivotvorački motiv za novoplasiranu ideju o doseljavanju Srba u Porfirogenitusovim poglavljima o dolasku Hrvata i Srba leži u ranijem postajanju povestice o dolasku turkijskog plemena Horvata na osnovu kojeg je istim obrascem skovana falsifikovana istorija o doseljavanju Srba sa ciljem pretvaranja zapadnog dela Srba u Hrvate brisanjem potencijala svesti o jednosti naroda kojeg je trebalo podeliti među dvema crkvama. Osim toga, htelo ih se staviti u jednake istorijske pozicije i izbeći poziciju zavojevača i novodoseljenika kod vladajuće elite rimokatoličkog naroda-opredeljenika, kod Hrvata. To se mislilo postići pričom o doseljavanju Srba, Slovena.

Eto, tako je to verovatno bilo.

Znači, ovde još i Ajnharda da dometnemo:

"Dokaz" je, ustvari, kada se armija licenciranih istoričara raznim sredstvima (mito, pretnja, prosta subordinacija, prisila, ucena, nagrada, pohvala, povišica, poltronstvo, karijerizam) uvede u jedan koherentan diskurs i o njemu raspiše. Tada nastaje spin kada tzv. "dominantno mišljenje" (suštinski plaćena fabrikacija) postaje tzv.[SUP]2[/SUP] "dokaz". Oni nemaju motive - ta zašto bi? - da se raspišu o Dalimilovoj hronici ili Ajnhardu koji u 8. veku kaže da Srbi nastanjuju velik deo Dalmacije (ups, nije ih nikako moglo doći 3% u 6. veku!) pa zato Dalimil i Ajnhard ne predstavljaju dokaz, nego nepoželjne istorijske izvore koji se zovu tzv. "nepouzdani izvori".
 
Naravno. "Dokaz" je, ustvari, kada se armija licenciranih istoričara raznim sredstvima (mito, pretnja, prosta subordinacija, prisila, ucena, nagrada, pohvala, povišica, poltronstvo, karijerizam) uvede u jedan koherentan diskurs i o njemu raspiše. Tada nastaje spin kada tzv. "dominantno mišljenje" (suštinski plaćena fabrikacija) postaje tzv.[SUP]2[/SUP] "dokaz". Oni nemaju motive - ta zašto bi? - da se raspišu o Dalimilovoj hronici ili Ajnhardu koji u 8. veku kaže da Srbi nastanjuju velik deo Dalmacije (ups, nije ih nikako moglo doći 3% u 6. veku!) pa zato Dalimil i Ajnhard ne predstavljaju dokaz, nego nepoželjne istorijske izvore koji se zovu tzv. "nepouzdani izvori".

A zašto misliš da su ta dva pomenuta istorijska izvora nepoželjni još manje "nepouzdani"?

Da ne misliš možda da jednostavno nisi informisan da se ta dva istorijska dokumenta itekako piše?
 
1. lingvističke teze i
5. obrazloženja teza o zaveri rimokatoličke društveno-humanističke nauke

Srbi i Porfirogenit
Rim fabrikuje priču o doseljavanju Srba prema postojećoj priči o dolasku turkijskih Hrvata i umeće je u postojeći spis O narodima Porfirogenitusovoga DAI

Odlično pitanje. Veoma prosto i logično. {godina X = (6. vek - t)} :

1. genetička genealogija dokazala je starosedelaštvo naroda Slovenskog Juga, odnosno dokazala je da je stanovništvo u godini X predak današnjeg stanovništva;

2. danas je stanovništvo na Slovenskom Jugu slovensko;

3. ne postoji dokaz kojim se jezikom govorilo na Slovenskom Jugu u godini X

Zaključak: najbolja pretpostavka je da je stanovništvo u godini X govorilo slovenskim jezikom. Drugim rečima, jedini pošten odgovor na pitanje "Kojim su jezikom govorili preci ovog dokazano autohtonog stanovništva Slovenskog Juga?" je - "Najverovatnije autohtonim slovenskim jezikom".

Daljnje indicije ispravnosti gornje postavke:

4. odsustvo neslovenskog jezičkog supstrata iz godine X u jeziku slovenskog autohtonog stanovništva

5. do danas opstaje mnogobrojna paganska onomastika, što ukazuje na njenu dobru ukorenjenost u svem stanovništvu pre hristijanizacije autohtonog stanovništva Slovenskog Juga

6. na područjima odakle su Sloveni potisnuti i asimilirani (grčki deo Makedonije, Albanija, Rumunija) preobilna su slovenskom toponomastikom, uključiv i slovenskopagansku

7. na područjima odakle su Sloveni potisnuti i asimilirani (Rumunija, Mađarska), vokabular obiluje slovenskim rečima
I tako još, da ne razbacujem adute. :)

Na osnovu rečenog, poglavlja o dolasku Hrvata i Srba iz Porfirogenitusa su falsifikovana nakon šizme u korist Rimske crkve. Iako falsifikovana, u odnosu na potonje izmene istoriografije, Porfirogenitusova poglavlja o dolasku Hrvata i Srba za srpsku stranu deluju dobroćudno spram potonjih povestica koje će uslediti profuzno iz različitih ispostava Rimske Crkve.

Krivotvorački motiv za novoplasiranu ideju o doseljavanju Srba u Porfirogenitusovim poglavljima o dolasku Hrvata i Srba leži u ranijem postajanju povestice o dolasku turkijskog plemena Horvata na osnovu kojeg je istim obrascem skovana falsifikovana istorija o doseljavanju Srba sa ciljem pretvaranja zapadnog dela Srba u Hrvate brisanjem potencijala svesti o jednosti naroda kojeg je trebalo podeliti među dvema crkvama. Osim toga, htelo ih se staviti u jednake istorijske pozicije i izbeći poziciju zavojevača i novodoseljenika kod vladajuće elite rimokatoličkog naroda-opredeljenika, kod Hrvata. To se mislilo postići pričom o doseljavanju Srba, Slovena.

Eto, tako je to verovatno bilo.
Znači, ovde još i Ajnharda da dometnemo:

"Dokaz" je, ustvari, kada se armija licenciranih istoričara raznim sredstvima (mito, pretnja, prosta subordinacija, prisila, ucena, nagrada, pohvala, povišica, poltronstvo, karijerizam) uvede u jedan koherentan diskurs i o njemu raspiše. Tada nastaje spin kada tzv. "dominantno mišljenje" (suštinski plaćena fabrikacija) postaje tzv.[SUP]2[/SUP] "dokaz". Oni nemaju motive - ta zašto bi? - da se raspišu o Dalimilovoj hronici ili Ajnhardu koji u 8. veku kaže da Srbi nastanjuju velik deo Dalmacije (ups, nije ih nikako moglo doći 3% u 6. veku!) pa zato Dalimil i Ajnhard ne predstavljaju dokaz, nego nepoželjne istorijske izvore koji se zovu tzv. "nepouzdani izvori".

Za početak bar nauči da Ajnhard o Srbima nije pisao u VIII. veku već u IX.
 
Poslednja izmena:
Slavene, pogledaj ovo:

"Zatekao sam u podrumu tada nove zgrade Ministarstva oko 600 sanduka raskovanih i ispremetanih... veliki deo arhivalija je bio dopremljen iz Beca kao restitucija srpskih istorijskih arhiva koje su Austrijanci opljackali u Srbiji u Prvom svetskom radu. Pomenuti broj sanduka uvecavao se i u daljem vremenu za jos nekoliko stotina pristizanjem novog materijala."

Vojislav Jovanovic, autobiografski tekst.

t2X3WxX.jpg


Miroslav Pantic, Povodom studije Vojislava M. Jovanovica "Jugoslovenske arhive u Drugom svetskom ratu" Zbornik Matice srpske za knjizevnost i jezik, 22/3, Novi Sad, 1974, str. 394.

Slucaj Dubrovackog arhiva, njima su Austrijanci maznuli gradju, ali su je ipak vratili.

gLXyZBO.jpg


Vojislav M. Jovanovic, Jugoslovenske arhive u Drugom svetskom ratu (I), Beograd i Srbija, Zbornik Matice srpske za knjizevnost i jezik, 22/3, Novi Sad, 1974, str. 398.

Jedan dio materijala se nasao u rukama osloboditelja Amerikanaca i Engleza 1945. godine, Jovanovic pise da "nam nikad nije bio vracen". Zanimljivih podataka ima o Sloveniji ali i Dalmaciji tj. CG (Kotor, Herceg Novi, Split, Zadar, Rijeka, itd.) cije arhive su Talijani temeljito opljackali.

iYLNiT6.jpg


V. M. Jovanovic, nav. djelo, str. 399.

Najveca steta se desila tokom Drugog svjetskog rata.

V05Qcgs.jpg


Isto, str. 404.

tviPfka.jpg


Vojislav M. Jovanovic, "Austrijska pljacka jugoslovenskih arhiva u Drugom svetskom ratu" (prvobitni naslov), rukopis od 500 strana koji Ministarstvo inostranih poslova FNRJ i Srpska akademija nauka nisu stampali zbog "spoljnopolitickih razloga".

aISZpo8.jpg

Mašala gledaj činjenice:

Germani su uvek prvi vojno napali Srbe, a Srbi nikada nisu uradili suprotno. Dajem ti vremena da se zapitaš zašto je to tako bilo.

Germani su uvek posle okupacije srpskih zemalja odvozili ili uništavali srpsku arhivu.Dajem ti vremena da se zapitaš zašto je to tako bilo.

Germani nikada nisu vratili sve što su odvezli i nikada nećemo saznati šta je sve uništeno.Dajem ti vremena da se zapitaš zašto je to tako bilo.

Ako ti bude previše za razmišljanje, napiši.
 
Mašala gledaj činjenice:

Germani su uvek prvi vojno napali Srbe, a Srbi nikada nisu uradili suprotno. Dajem ti vremena da se zapitaš zašto je to tako bilo.

Germani su uvek posle okupacije srpskih zemalja odvozili ili uništavali srpsku arhivu.Dajem ti vremena da se zapitaš zašto je to tako bilo.

Germani nikada nisu vratili sve što su odvezli i nikada nećemo saznati šta je sve uništeno.Dajem ti vremena da se zapitaš zašto je to tako bilo.

Ako ti bude previše za razmišljanje, napiši.

Becko-berlinski, talijanski i anglosaksonski lopovi.
 
Germani su uvek prvi vojno napali Srbe, a Srbi nikada nisu uradili suprotno. Zašto?

Najbolje da ti odgovoris na to pitanje.

Germani su uvek posle okupacije srpskih zemalja odvozili ili uništavali srpsku arhivu.Dajem ti vremena da se zapitaš zašto je to tako bilo.

Po cemu se tacno razlikuje germansko i talijansko pljackanje 'jugoslovenskih' arhiva?
 
Najbolje da ti odgovoris na to pitanje.

Za prvi svetski rat imaš lepo opisano na ovoj temi:
http://forum.krstarica.com/showthread.php/244389-Срби-и-Србија-у-Првом-светском-рату


Po cemu se tacno razlikuje germansko i talijansko pljackanje 'jugoslovenskih' arhiva?

Pa ni po čemu. A što bi se razlikovalo? Italijanima jeste bio cilj da okupira Istru i Dalmaciju, dok su Germani hteli okupirati ovaj ostali deo Jugoslavije.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top