Šta je neistina?
- - - - - - - - - -
PS. Pogledaj na Istoriji Balkana šta je korisnik Žitomir rekao za Ajnharda.
Ne znam na šta misliš konkretno jer ne mogu pronaći, ali
i sam taj koga pominješ, upravo je objavljivao o Ajnhardu. A možda niko nije detaljnije kritički (Ajnharda) (ukoliko je to zaista bio napisao on) obradio
u domaćoj javnosti, ali niti Dalimil niti Ajnhard nisu nešto od čega se u nauci bježi. Na gomilu različitih jezika, od engleskog do ruskog, može se pronaći literatura o ta dva izvora...
Srbi i Porfirogenit
Rim fabrikuje priču o doseljavanju Srba prema postojećoj priči o dolasku turkijskih Hrvata i umeće je u postojeći spis O narodima Porfirogenitusovoga DAI[/B]
Odlično pitanje. Veoma prosto i logično. {godina X = (6. vek - t)}
Za sve poznate falsifikate u istoriji, postoji dobro argumentovano istraživanje samih tih spisa i pojašnjenje kada i kako je došlo do falsifikovanja - Konstantinova darovnica, Justinijanovo slovensko žitije, Šekspirov Vortigern, Protokoli sionskih mudraca, Hitlerovi i Musolinijevi dnevnici, Velesova knjiga,...Pazi, ti ne izlaziš sa
hipotezom, već predstavljaš nešto kao
činjenicu, što znači i da su drugačije mogućnosti jednostavno isključene. Međutim, ti si se bavio samo
kontekstualnim smještajem, bez kritike
De Administrando Imperio kao pojedinačnog izvora. Zbog toga jednostavno nisi u mogućnosti da odbraniš svoju tezu.
Ako imaš neku hipotezu, ona mora biti predočeno sa određenom dozom rezerve i pažljivo razrađena. Recimo,
Solanž Bujan je nedavno izašla sa hipotezom da je Ljetopis Popa Dukljanina falsifikat Mavra Orbina.
Na stranu je li ona tu u pravu ili nije - tako to mora da se radi. Ide se taksativno, redom, a ne istrgavati izvor iz konteksta i onda pokušavati ga smjestiti u neki drugi,
a da se sasvim ostave po strani apsolutno cjelokupan sadržaj tog izvora, kao i sve što znamo o svim njegovim rukopisima (recimo, da je najstariji sačuvani rukopis iz čak XI stoljeća).
Na osnovu rečenog, poglavlja o dolasku Hrvata i Srba iz Porfirogenitusa su falsifikovana nakon šizme u korist Rimske crkve. Iako falsifikovana, u odnosu na potonje izmene istoriografije, Porfirogenitusova poglavlja o dolasku Hrvata i Srba za srpsku stranu deluju dobroćudno spram potonjih povestica koje će uslediti profuzno iz različitih ispostava Rimske Crkve.
To nisu dokazi. Ti si našao
hipotetički motiv. Sada si našao
povod da kreneš u istraživanje i eventualno, neku ideju koju si zadao sebi, dokažeš ili opovrgneš. I uvek imaj naumu:
entia non sunt multiplicanda praeter necessitatem.
I, neke tačke su ti potpuno nejasne; šta znači recimo tačka br. 2, da je na SJ stanovništvo slovensko?
Vrijedi ovdje ponoviti i da postoji
sijaset istorijskih izvora o slovenskom prodiranju na Balkansko poluostrvo, kao što smo na tu temu nekoliko puta već pričali (to je jedan čitavi enciklopedijski korpus, od Jordanesa pa na dalje).
Daleko bi ti više bila uvjerljiva ta tvoja priča da tvrdiš kako je
u IX stoljeću izmišljenja priča o seobi Hrvata i Srba (kao što po svemu sudeći, zapravo i jeste - ili, bolje rečeno,
konstruisana), i to baš u Rimu, a da je Porfirogenit jednostavno, kao i za mnogo štošta drugo, koristio strane izvore u arhivskoj građi (jer imamo zbog vjerskih sukoba jedno veliko uništavanje i crnu rupu; sada karikiram malo naravno, ali za vrijeme Paleološke renesanse carevi su maltene bukvalno iz sjećanja izvlačili kako su im se zvali djedovi i šta su sve radili u životu).
Zbog toga i ima cijela ta najstarija srpska povijest na neku ruku
pripovjedački stil, kao da je samo neka priča (fantazija). Prosto, to je prvo što imamo; mi za Srbe prije IX stoljeća praktično da uopšte ni ne znamo. Da nam nije Fredegarove hronike (i dobro, hajde, uslovno govoreći i maloazijskog Gordoservona), mogli bismo reći da se Srbi javljaju u 9. vijeku i da je pravo pitanje kada su se i odakle doselili prije toga tj. kako pojavili, jer imamo, zahvaljujući lošim okolnostima koje vjerski ratovi donose (što danas uživo možemo vidjeti na primjeru ISIS-a) jednu stravično nesrećnu istorijsku okolnost i, praktično, jednu veliku rupčagu. Toliku da se i jedan od najpismenijih ljudi tadašnjeg svijeta debelo pomučio da uopšte nešto o njima, makar u par redaka, i zapiše. Zub vremena (činjenica da je prošlo još preko hiljadu godina) samo je jedna još dodatno otežavajuća okolnost.
P. S. Što je bila poenta tvog navoda? Da Srbi do 822. godine nisu mogli zuazeti značajni dio Dalmacije, ukoliko su se bili doselili prije nepuna dva stoljeća?