„Bečko-berlinska škola” vs novoromantičari

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Ovo što sam ja napisao ima:

- obrazloženje preko slovenske mitologije
- obrazloženje preko rečnika slovenačkih reči
- upoređenja sa ostalim biljkama, koje se povezuju sa Perunom

Napiši mi molim te kakvo je etimološko obrazloženje cerasia.

:p
Vulgar Latin *ceresia, from late Greek kerasian "cherry," from Greek kerasos "cherry tree," possibly from a language of Asia Minor.

Kasnogrčki je - ranovizantijski. Nema tu više rasprave, reč je sasvim mogućno srpska.
 
Ova poruka je bila upućena tebi:

Ova poruka je tebi upucena.

"Odnos muskih autohtonih kultova (7%) prema zenskim (93%) ocit je pokazatelj nadmoci zenskih nad muskim kultovima u Istri, sto nedvojbeno ukazuje na jake matrijarhalne reminiscencije u protopovijesti kod Histra, a posebno kod Liburna."

jurkic3-1.jpg


Vesna Girardi Jurkic, Autochthonous and Syncretized Deities in Roman Istria (Autohtona i sinkretizirana bozanstva anticke Istre - sazetak), Illyrica antiqua: ob honorem Duje Rendic-Miocevic, Zagreb, 2005, str. 278.


Zapis o Liburnima, 4. v. prije Hrista.

Pseudo Skilakov PERIPLUS

Pogl. 21.

"Liburni. Poslije Istra je narod Liburna. U tom narodu su gradovi uz more: Lias, Idassa, Attienites, Dyyrta, Aloupsoi, Olsoi, Pedetai, Hemionoi. Ovima vladaju zene, i te su zene slobodne od muzeva, pare se sa robovima i ljudima iz susjedstva. Uz tu zemlju su ovi otoci kojima znam reci imena, a ima ih mnogo drugih bezimenih: Eistris otog (dug) stadija 310, sirok stadija 120, Kleitreilitria (vjer. Elektridi), Mentorides. Ti su otoci veliki. Rijeka je Katarbates. Plovidba uz liburnijsku zemlju traje dva dana."

pseudoskilaks-1.jpg


Mate Suic, Anticki grad na istocnom Jadranu, Zagreb, 1976, str. 285.
 
:evil: bolje reći običan. nakaradan. .izmenjen govor običnog naroda. kao posledica romanizacije. i kao takav bi se razlikovao preko kog drugog govora je preslojen.

U svim jezicima postoji razlika izmedju govora obrazovane elite i obicnog naroda. Razlike stoje u gramatici, recniku, nacinu izrazavanja, itd. Ono sto se danas naziva clasicnim latinskim je zapisan od latinskih pisaca, pesnika, istoricara, naucnika, politicara, itd. Narodni latinski obicnog Rimljanina, zitelja grada Rima, je mnogo manje poznat (jer je bio retko pismom zabelezen -- ipak postoje graffiti, knjiga o ispravnom jeziku koja govori i o pogresnom jeziku, itd). Evolucija tog narodnog latinskog u recimo Spaniji i na Balkanu je bila razlicita, ali postoje duboke paralele u gramatici i izgovoru spanjolskog i rumunskog. Bas zbog ovih paralela koje se razlikuju od klasicnog latinskog moguce je da se naveliko ustanove crte narodnog latinskog.
 
Poslednja izmena:
U svim jezicima postoji razlika izmedju govora obrazovane elite i obicnog naroda. Razlike stoje u gramatici, recniku, nacinu izrazavanja, itd. Ono sto se danas naziva clasicnim latinskim je zapisan od latinskih pisaca, pesnika, istoricara, naucnika, politicara, itd. Narodni latinski obicnog Rimljanina, zitelja grada Rima, je mnogo manje poznat (jer je bio retko pismom zabelezen -- ipak postoje graffiti, knjiga o ispravnom jeziku koja govori i o pogresnom jeziku, itd). Evolucija tog narodnog latinskog u recimo Spaniji i na Balkanu je bila razlicita, ali postoje duboke paralele u gramatici i izgovoru spanjolskog i rumunskog. Bas zbog ovih paralela koje se razlikuju od klasicnog latinskog moguce je da se naveliko ustanove crte narodnog latinskog.

zašto ga nazivati narodnim govorom?
to mogu biti zapisi polupismenih djaka. morali bi se imati drugi tragovi da se ozbiljnije proceni ko je i u kolikom obimu govorio vulgarni latinski.

kako može biti narodni govor bez padeža?
srpski narodni govor je imao barem ovih sedam padeže a vremena i fonema daleko više od današnjeg službenog. to je svojstvo razvijenog narodnog govora kojim se dugo govori.. on je skladan. logičan. ali kompleksan. i pun sinonima. pravi narodni govor strancu nije lako naučiti. gotovo uvek će se odati.

uprošćavanje jezika je svojstveno onima koji ga tek uče. ne kaže se zabadava tarzan engleski. a takvi su mogli biti robovi i gradjanstvo dovučeni iz dalekih i različitih područja. oni bi bili prinudjeni usvajati latinski kao jezik medjusobnog sporazumevanja. jer se ne bi mogli sporazumeti na svojim maternjim jezicima. ti bi jezici bili poprilično udaljeni a latinski bi im došao kao zajednički element. prema državi i za medjusobnu komunikacijua a zapisi na vulgarnom latinskom bi bili najpre pokazatelji koliko su ga uspešno naučili.
 
zašto ga nazivati narodnim govorom?
E to moras da pitas lingviste:

Vulgar Latin is a generic term for the nonstandard (as opposed to classical) sociolects of Latin from which the Romance languages developed. The word vulgar in this case refers to its original meaning of common or vernacular, and not the more pejorative usage, tasteless or indecent. Works written in Latin during classical times used Classical Latin rather than Vulgar Latin (originally called sermo vulgaris), with very few exceptions (most notably sections of Gaius Petronius' Satyricon). Because of its nonstandard nature, Vulgar Latin had no official orthography. Vulgar Latin is sometimes also called colloquial Latin,[1] or Common Romance (particularly in the late stage). In Renaissance Latin, Vulgar Latin was called vulgare Latinum or Latinum vulgare.

The broad term Vulgar Latin should not be confused with the specific term Proto-Romance,[citation needed] which refers to the theoretical common ancestor to the modern Romance languages[citation needed]. Proto-Romance, however, may have been only one of the Vulgar Latin languages and only a very late stage language of its branch.


https://en.wikipedia.org/wiki/Vulgar_Latin


to mogu biti zapisi polupismenih djaka. morali bi se imati drugi tragovi da se ozbiljnije proceni ko je i u kolikom obimu govorio vulgarni latinski.
Gresis kad ga nazivas vulgarnim, jer to znaci nesto drugo na srpskom. Tacnije je reci narodni.


kako može biti narodni govor bez padeža?
Premda ja nisam spomenuo padeze, tacno je da oblik novolatinskih imenica dolazi iz latinskog akuzativa a ne nominativa. Od novolatinskih jezika svi, osim rumunskog, izgubili su deklensije (ili kako god se to naziva na srpskom). Novolatinski jezici su sinteticki dok je latinski bio analiticki. Drugim recima dok je u latinskom padez bio oznacavan deklinacijom imenice, u novolatinskim jezicima padez se pokazuje prepozicijama a imenice ne menjaju oblik (sem u rumunskom, ali i tamo je uprocesno). Slovenski jezici su jos uvek analiticki.
srpski narodni govor je imao barem ovih sedam padeže a vremena i fonema daleko više od današnjeg službenog. to je svojstvo razvijenog narodnog govora kojim se dugo govori.. on je skladan. logičan. ali kompleksan. i pun sinonima. pravi narodni govor strancu nije lako naučiti. gotovo uvek će se odati.

uprošćavanje jezika je svojstveno onima koji ga tek uče. ne kaže se zabadava tarzan engleski. a takvi su mogli biti robovi dovučeni iz dalekih i različitih područja. oni bi bili prinudjeni usvajati latinski kao jezik medjusobnog sporazumevanja. jer se ne bi mogli sporazumeti na svojim maternjim jezicima. ti bi jezici bili poprilično udaljeni a latinski bi im došao kao zajednički element. prema državi i za medjusobnu komunikacijua a zapisi na vulgarnom latinskom bi bili najpre pokazatelji koliko su ga uspešno naučili.
Dobro, ali analaticki jezici (kao sto je srpski) u recenici izlisno ponavljaju vise puta istu informaciju. Ako je ponavljanje izlisno, to jest nepotrebno, to znaci da gubimo vreme i energiju.

Recimo: Lepa devojka voli hrabrog momka bi mogla da zvuci Lepo devojka voli hrabar momak. Na srpskom to zvuci smesno i nejasno, ali na engleskom je to sasvim normalno i jasno, dok je ista kolicina informacije bila iznesena. Naravno, prelazom sa analitickog na sintetickom nacinu govora redosled reci u recenici nije vise labav.
 
Poslednja izmena:
E to moras da pitas lingviste:

Vulgar Latin is a generic term for the nonstandard (as opposed to classical) sociolects of Latin from which the Romance languages developed. The word vulgar in this case refers to its original meaning of common or vernacular, and not the more pejorative usage, tasteless or indecent. Works written in Latin during classical times used Classical Latin rather than Vulgar Latin (originally called sermo vulgaris), with very few exceptions (most notably sections of Gaius Petronius' Satyricon). Because of its nonstandard nature, Vulgar Latin had no official orthography. Vulgar Latin is sometimes also called colloquial Latin,[1] or Common Romance (particularly in the late stage). In Renaissance Latin, Vulgar Latin was called vulgare Latinum or Latinum vulgare.

The broad term Vulgar Latin should not be confused with the specific term Proto-Romance,[citation needed] which refers to the theoretical common ancestor to the modern Romance languages[citation needed]. Proto-Romance, however, may have been only one of the Vulgar Latin languages and only a very late stage language of its branch.


https://en.wikipedia.org/wiki/Vulgar_Latin


Gresis kad ga nazivas vulgarnim, jer to znaci nesto drugo na srpskom. Tacnije je reci narodni.
ne. možda u duhu nekog drugog jezika. ali ne srpskog. u srpskom kada se kaže narodni misli se na jezik baba i dedova. na maternji jezik. zbog svog skromnog rečnika i gramatičkog siromaštva vulagrni latinski teško može biti tako što.

stoga je na srpskom ispravnijie reći primitivni latinski. uprošćeni latinski jezik romaniziranih masa..
takodje bi trebalo meritorno pokazati koliki je proj stanovnika imperije koristio njegove dijalekte. ne pripisivati ga dakle olako celom korpusu.
 
Premda ja nisam spomenuo padeze, tacno je da oblik novolatinskih imenica dolazi iz latinskog akuzativa a ne nominativa. Od novolatinskih jezika svi, osim rumunskog, izgubili su deklensije (ili kako god se to naziva na srpskom). Novolatinski jezici su sinteticki dok je latinski bio analiticki. Drugim recima dok je u latinskom padez bio oznacavan deklinacijom imenice, u novolatinskim jezicima padez se pokazuje prepozicijama a imenice ne menjaju oblik (sem u rumunskom, ali i tamo je uprocesno). Slovenski jezici su jos uvek analiticki.
Dobro, ali analaticki jezici (kao sto je srpski) u recenici izlisno ponavljaju vise puta istu informaciju. Ako je ponavljanje izlisno, to jest nepotrebno, to znaci da gubimo vreme i energiju.labav.
Recimo: Lepa devojka voli hrabrog momka bi mogla da zvuci Lepo devojka voli hrabar momak. Na srpskom to zvuci smesno, ali na engleskom je to sasvim normalno, dok je ista kolicina informacije bila iznesena. Naravno, prelazom sa analitickog na sintetickom nacinu govora redosled reci u recenici nije vise labav.
a što je mene dopalo...)

ja sam spomeuo padeže i rodove. njihovo odsustvo u vulgarnom latinskov svedoči da to nije maternji jezik govornika.

maternji jezik je onaj koji se uči spontano od baba i dedova. on je sažeta misaonost i istorija. što je stariji to je komleksniji, skladniji, bogatiji rečima...
 
ne. možda u duhu nekog drugog jezika. ali ne srpskog. u srpskom kada se kaže narodni misli se na jezik baba i dedova. na maternji jezik. zbog svog skromnog rečnika i gramatičkog siromaštva vulagrni latinski teško može biti tako što.

stoga je ispravnijie reći primitivni latinski. uprošćeni latinski jezik romaniziranih masa..

- - - - - - - - - -

-----------------------

Ma ne. Malo si skliznuo ka nacionalizmu. Pogledaj gore sta sam napisao u vezi jezika koji daje izlisnu informaciju. Izlisna informacija je korisna samo kad je prenosni kanal delimicno pokvaren. Recimo, ako cujes i razumes samo deo onoga sto je receno, ponavljanje i potvrdjivanje iste cinjenice je korisno. A ako si sve dobro cuo ispocetka, nepotrebno ti je da to cujes vise puta.
 
Ova poruka je tebi upucena.

"Odnos muskih autohtonih kultova (7%) prema zenskim (93%) ocit je pokazatelj nadmoci zenskih nad muskim kultovima u Istri, sto nedvojbeno ukazuje na jake matrijarhalne reminiscencije u protopovijesti kod Histra, a posebno kod Liburna."

jurkic3-1.jpg


Vesna Girardi Jurkic, Autochthonous and Syncretized Deities in Roman Istria (Autohtona i sinkretizirana bozanstva anticke Istre - sazetak), Illyrica antiqua: ob honorem Duje Rendic-Miocevic, Zagreb, 2005, str. 278.


Zapis o Liburnima, 4. v. prije Hrista.

Pseudo Skilakov PERIPLUS

Pogl. 21.

"Liburni. Poslije Istra je narod Liburna. U tom narodu su gradovi uz more: Lias, Idassa, Attienites, Dyyrta, Aloupsoi, Olsoi, Pedetai, Hemionoi. Ovima vladaju zene, i te su zene slobodne od muzeva, pare se sa robovima i ljudima iz susjedstva. Uz tu zemlju su ovi otoci kojima znam reci imena, a ima ih mnogo drugih bezimenih: Eistris otog (dug) stadija 310, sirok stadija 120, Kleitreilitria (vjer. Elektridi), Mentorides. Ti su otoci veliki. Rijeka je Katarbates. Plovidba uz liburnijsku zemlju traje dva dana."

pseudoskilaks-1.jpg


Mate Suic, Anticki grad na istocnom Jadranu, Zagreb, 1976, str. 285.

Dobro. Samo mi još molim te reci kakve veze ima to sa mojom porukom? Hvala.
 
:evil: bolje reći običan. nakaradan. .izmenjen govor običnog naroda. kao posledica romanizacije. i kao takav bi se razlikovao preko kog drugog govora je preslojen.

Upravo. Nikad nije postajao "vulgarno staroslovenski" jer je staroslovenski standardizovan na organskoj osnovici jednog slovenskog dijalekta, narodnog jezika. Ali, nisu slovenski jezici nastajali od staroslovenskog, iako može biti reči o njegovom uticaju, to nije sporno, na narodne slovenske jezike. Vulgarno-latinski jesu nastali od latinskog.

- - - - - - - - - -

Ovde su neki toliko bežali iz škole da nisu slušali istoriju (5. razred) ni marksizam/sociologiju (prvi srednje) pa nisu čuli kada se razvija patrijarhat. Teza da je patrijarhat etnički specifičan je glupa.

 
Ma ne. Malo si skliznuo ka nacionalizmu. Pogledaj gore sta sam napisao u vezi jezika koji daje izlisnu informaciju. Izlisna informacija je korisna samo kad je prenosni kanal delimicno pokvaren. Recimo, ako cujes i razumes samo deo onoga sto je receno, ponavljanje i potvrdjivanje iste cinjenice je korisno. A ako si sve dobro cuo ispocetka, nepotrebno ti je da to cujes vise puta.
bez veze. sinonimi u srpskom jeziku nacionalizam?. više različitih identifikatora za isti pojam su duhovno nasledje. i svedoče o različitim precima, različitim ishodišnim jezicima kao i dobroj vlastitoj memoriji...isto tako padeži i sintaksa idu u prilog studioznosti kojom je narodni stvaratelj radio.

vulgarni latinski = tarzan latinski = primitivni latinski = natureni jezik = nenarodni jezik
Uzgred, ne poticemo od bogova. Nasi preci su bili obicni ljudi, kao sto smo i mi. Nisu oni znali vise. Naprotiv, mi znamo vise.
ko b znao šta je pesnik hteo reći. mi govorimo jezikom koji su nam naši preci dali. tvoji su preci nadalje razvili taj tarzan latinski. moji su nadogradili neko svoje nasledje. njihovi smo dužnici obojica.
a da se mi nalazimo u nekoj novijoj istorijskoj tacki..ne znam sta stim...
Upravo. Nikad nije postajao "vulgarno staroslovenski" jer je staroslovenski standardizovan na organskoj osnovici jednog slovenskog dijalekta, narodnog jezika. Ali, nisu slovenski jezici nastajali od staroslovenskog, iako može biti reči o njegovom uticaju, to nije sporno, na narodne slovenske jezike. Vulgarno-latinski jesu nastali od latinskog.
kompleksnost i složenost jezka naših dedova svedoče u prilog njegovoj svojstvenosti. originalnosti proistekloj iz prirodnosti i slobodnog življenja a ne prosvetnim nasiljem jednih ljudi nad drugim.
 
Poslednja izmena:
Dobro. Samo mi još molim te reci kakve veze ima to sa mojom porukom? Hvala.

Kada si već kod Liburna, evo ti nešto o njihovim susedima takođe Ilirima Japodima. Ovo već stavljam treći put a da nema komentara:

»U Crnoj Gori kolje se, prilikom podizanja nove zgrade, ovan ili petao, da bi se ugao poprskao krvlju, a, prilikom otvaranja novoga izvora, jarac. U skasci se priča kako je knez Ivan Crnojević, u lovu pred jednom pećinom, ubio neobično velikoga divljeg jarca koji je sasvim mokar vodu stresao sa sebe; tada je iz pećine iznenada pokuljala čitava reka, današnja Reka Crnojevića. Ove pretstave podsećaju na nalaske kozijih rogova i naslikanih jaraca na oltarima ilirskoga boga Binda kraj jednoga izvora, u pokrajini Japoda« (Jireček, 1988, str. 95).

LITERATURA
Jireček K. Istorija Srba – politička istorija do 1537. god. knjiga I; preveo i dopunio Jovan Radonić. Beograd: IRO Prosveta; 1988.


БИНД, ИЛИРСКИ БОГ ИЗВОРА

Године 1895, приликом оправке пута из Бишћа у Голубић, код извора Привилице, недалеко од Бишћа, откривено је једно велико светилиште из римског доба.
На том месту нађено је више ара са вотивним натписима, од којих је једна украшена урезаним претставама јараца. У натписима, записаним на тим арама, спомиње се Бинд или Бинд Нептун
(Bindus, Bindus Neptunus),
божанство које пре ових налазака није било познато и чији споменици нигде више нису нађени. Реч Bindus није ни латинска ни грчка, и не налази се, као особено име или као епитет, ни у римском ни у грчком пантеону.
Како је Биндово светилиште нађено на илирској територији, у области племена Јапода, то ће ово божанство бити илирско. Натписи не дају никаква обавештења о Биндовим функцијама ни о култу вршеном у његову част, али чињеница да је Нептун његова interpretatio romana показује да је он био бог извора.Поред ара, нађено је много јарећих костију, што је јасан доказ да је ова животиња била жртвована Бинду. Из налазака код Привилице не може се ништа више дознати, али нам зато чињеница да су овом богу приношени јарци на жртву може послужити као полазна тачка за даља испитивања остатака Биндовог култа.
Најпре ћемо споменути један податак забележен, пред крај прошлог века, у Црној Гори, у крају, дакле, који је, као што је познато, некада чинио саставни део, чак и централни. део, велике илирске територије. Трагови старе илирске религије и митологије могу се и иначе наћи у данашњим веровањима и умотворинама нашег народа у Црној Гори и Херцеговини (нпр. у претставама и причама о демонима вода у коњском облику; о Дукљанину; о урочницама).
Случај који ћемо овде изнети односи се на веровање о демону извора. У својој студији о Црној Гори Ровински прича како Црногорци и данас, када се копа бунар или изводи вода од неког извора или када се нађе извор, уопште када се жели постати сопствеником какве воде, приносе крвне жртве. У свим тим случајевима се или коље животиња на жртву, или се крвљу из палца окрвави вода.

Пуштање крви из палца могла би бити супституција за људску жртву; а што се тиче животиње која се жртвује, ми иначе знамо да то треба да буде јарац. За то нам јасно говори лепа скаска о постанку Црнојевића Ријеке, у којој се прича како је та река потекла у оном тренутку кад су ловци Ивана Црнојевића, приликом неког лова, убили дивљега јарца (дикій козел) који је сав мокар пред њих изашао из пећине; такође и друга једна скаска о постанку Нове воде код Добрског села, која се појавила у тренутку када су неки људи ухватили једног јарца и отсекли му уво (Ровински, 537). Што се и у старом веку, и данас, у истој области, жртвује јарац нумену извора, то не може бити случајно. Очевидно је да ми у данашњем жртвовању јарца имамо један остатак старинске илирске религије, којим се чињенице из натписа илуструју и потврђују. (http://www.scribd.com/doc/253549300/...-Izvora#scribd)

"Јаподи (лат. Iapodes, грч. Iapydoi) су венетско илирско племе..." (http://sr.wikipedia.org/sr/%D0%88%D0...BE%D0%B4%D0%B8).

Japodi su živeli može se reči na prostoru današnjih Slovenaca, kajkavaca. Drugo ime za Slovence u srednjem veku jeste V(B)INDI.


»Bogovi Ilira slikaju se; pominju još na natpisima iz rimskog doba: ratni bog Medaur (Medaurus) na vatrenom konju sa zavitlanim oružjem, bog vode i izvora Bind (Bindus) kod Japoda, boginje Latra u zemlji Liburna, Sentona, Irija i Ika u Istri itd.« (Jireček, 1988, str. 12).
»Bendis, tračka Artemida, prikazana je na slikama sa lukom i strelom kako jaše na jelenu, praćena lovačkim psima. Ali najpoznatiji bogovi behu Savadije ili Sabazije i srodni mu Dioniz…« (Jireček, 1988, str. 14).


»U izvorima, iz doba rimskog carstva, zovu se Sloveni Venedi, isto tako kao Winidi u Nemačkoj u srednjem veku; Nemci ih još i danas zovu u Saskoj i Istočnim Alpima Vendi, Vindi (Wenden, Winden). Sloveni nisu nikada upotrebljavali ovo ime, čije poreklo i značenje nije poznato« (Jireček, 1988, str. 37).
 
ne. možda u duhu nekog drugog jezika. ali ne srpskog. u srpskom kada se kaže narodni misli se na jezik baba i dedova. na maternji jezik. zbog svog skromnog rečnika i gramatičkog siromaštva vulagrni latinski teško može biti tako što.

stoga je na srpskom ispravnijie reći primitivni latinski. uprošćeni latinski jezik romaniziranih masa..
takodje bi trebalo meritorno pokazati koliki je proj stanovnika imperije koristio njegove dijalekte. ne pripisivati ga dakle olako celom korpusu.

bez veze. sinonimi u srpskom jeziku nacionalizam?. više različitih identifikatora za isti pojam su duhovno nasledje. i svedoče o različitim precima, različitim ishodišnim jezicima kao i dobroj vlastitoj memoriji...isto tako padeži i sintaksa idu u prilog studioznosti kojom je narodni stvaratelj radio.

vulgarni latinski = tarzan latinski = primitivni latinski = natureni jezik = nenarodni jezik

ko b znao šta je pesnik hteo reći. mi govorimo jezikom koji su nam naši preci dali. tvoji su preci nadalje razvili taj tarzan latinski. moji su nadogradili neko svoje nasledje. njihovi smo dužnici obojica.
a da se mi nalazimo u nekoj novijoj istorijskoj tacki..ne znam sta stim...

kompleksnost i složenost jezka naših dedova svedoče u prilog njegovoj svojstvenosti. originalnosti proistekloj iz prirodnosti i slobodnog življenja a ne prosvetnim nasiljem jednih ljudi nad drugim.

Stvarno mislis da ce ove tvoje bljezgarije ostaviti utisak ucenog covjeka? Popunio si dnevnu kvotu lupanja gluposti

ivic1-1.jpg


Milka Ivic, Jedno poredjenje Vukovog jezika sa nasim danasnjim knjizevnim jezikom, Zbornik za filologiju i lingvistiku, I, Matica srpska, Novi Sad, 1957, str. 124.


Dobro. Samo mi još molim te reci kakve veze ima to sa mojom porukom? Hvala.

Ima mnogo veze jer nisi ni svjestan koliko ti je logicki aparat jadan i sakat kad trazis autohtone muske kultove na mjestu (Tarsatica, historijsko podrucje Liburna) gdje ih jednostavno nema, bilo to u izvorima ili arheoloskim nalazima.
 
Poslednja izmena:
bez veze. sinonimi u srpskom jeziku nacionalizam?. više različitih identifikatora za isti pojam su duhovno nasledje. i svedoče o različitim precima, različitim ishodišnim jezicima kao i dobroj vlastitoj memoriji...isto tako padeži i sintaksa idu u prilog studioznosti kojom je narodni stvaratelj radio.

vulgarni latinski = tarzan latinski = primitivni latinski = natureni jezik = nenarodni jezik

ko b znao šta je pesnik hteo reći. mi govorimo jezikom koji su nam naši preci dali. tvoji su preci nadalje razvili taj tarzan latinski. moji su nadogradili neko svoje nasledje. njihovi smo dužnici obojica.
a da se mi nalazimo u nekoj novijoj istorijskoj tacki..ne znam sta stim...

kompleksnost i složenost jezka naših dedova svedoče u prilog njegovoj svojstvenosti. originalnosti proistekloj iz prirodnosti i slobodnog življenja a ne prosvetnim nasiljem jednih ljudi nad drugim.

Dobro, shvatam da je tvoj pristup ovoj temi religiozan, poput vrsenja liturgije pred oltarom, odnosno svetinji tvojih (zamisljenih) predaka. I naravno gde ima svetinja mora da bude i djavola, da bi se znalo ko je ko i sta je sta.

Geneticki miks svih Balkanaca je prilicno slican jedan drugom, a znatno se razlikuje od miksa ostalih Slovena kao sto i ostalih Romanofona. To znaci da je u istoriji nasih predaka -- tvojih koliko i mojih -- moralo da bude raznih asimilacija.
 
Poslednja izmena:
Када се упореде словенски когнати штокавскога трешња (< črěšnja < *čeršnja), јасно је да се ради о касној посуђеници тј. да потиче од латинскога cerasia.
Glavni naslednik istoga (latinskog jezika)- italijanski jezik koristi za trešnju naziv ciliegia, dok je drvo trešnje ciliegio .
http://onlinerecnik.com/recnik/srpski/italijanski/trešnja


Cerasia..ciliegia...
 
bez veze. sinonimi u srpskom jeziku nacionalizam?. više različitih identifikatora za isti pojam su duhovno nasledje. i svedoče o različitim precima, različitim ishodišnim jezicima kao i dobroj vlastitoj memoriji...isto tako padeži i sintaksa idu u prilog studioznosti kojom je narodni stvaratelj radio.
Slabo shvatas o cemu govorim kad kazem izlisno iznesenje informacije, odnosno ponavljanje istog podatka u recenici. Nije rec o sinonima ili slozenosti nego o ponavljanju.

Ako si ikada ucio engleski onda mozda imas pojma da u tom jeziku imenice ne menjaju oblik po padezu, pridevi ne menjaju oblik po broju ili rodu, glagoli ne menjaju oblik po rodu i malo po broju, itd. Kineski jezik je jos prostiji. Ipak na engleskom i kineskom su bila napisana neka od vrhunskih dela svetske knjizevnosti, filozofije, religije, nauke, itd.

Kao u svim delatnostima, pozeljno je i u jeziku da se ne uradi ista stvar vise puta. Pozeljno je da se slozenost dovede na najnizi (najlaksi) potrebni nivo. Nepotrebna slozenost i izlisnost informacije predstavljaju dodatnu i nepotrebnu potrosnju energije i vremena. Ova teznja ka brzini i jednostavnosti u izgovoru i sintaksi je jedan od glavnih mehanizama evolucije svih jezika. Protiv ove tendencije radi zahtev za tacnost i potpunost iznesene informacije.

Jezik nam nije dat od bogova (tj, nasih predaka) u savrsenom obliku. Jezik je ziv i stalno se menja. Ovo nema nikakve veze sa nametanjem nekog stranog jezika.
 
Ima mnogo veze jer nisi ni svjestan koliko ti je logicki aparat jadan i sakat kad trazis autohtone muske kultove na mjestu (Tarsatica, historijsko podrucje Liburna) gdje ih jednostavno nema, bilo to u izvorima ili arheoloskim nalazima.

Ti očigledno nisi shvatio o čemu se ovde priča.

Ja i Mrklaj smo ti objašnjavali da je Rijeka (Tarsatica) dobila ime po imenu biljke:
TRS, odnosno TRST - biljka sa visokim, tankim i šupljim stablom, koja raste u vodi, obično u močvarama
TRSTENIKA - visoka morska trava, na obali, sa širokim liščem i klasastim socvečem

U današnje vreme imamo po čitavom slovenskom etnosu (od juga prema severu) kraj voda (mora, reka, jezera) toponime sa tim nazivima, znači Trst, Trsteno, Trstice, i da ne nabrajamo dalje.


Da li si pročitao ono što sam postavio o BINDU kod Japoda, ilirskom bogu izvora?


Kakve sad ima veze božanstvo Liburna sa imenom biljke TRST/TRS odnosno TRSTENIKA?
 
Poslednja izmena:
Dobro, shvatam da je tvoj pristup ovoj temi religiozan, poput vrsenja liturgije pred oltarom, odnosno svetinji tvojih (zamisljenih) predaka. I naravno gde ima svetinja mora da bude i djavola, da bi se znalo ko je ko i sta je sta..
ne lupaj. kada nešto ne razumeš odma misliš liturgija. a šta ako je neka viša matematika.)

uveo si vulgarni latinski u priču. i tako smo došli do postavke da je romanizacija bila prirodan proces, pa i potreba, uslovljena različitim poreklom robova i gradjana rima. kao danas engleski. zajednički jezik za sporazumevanje sa državom i medju sobom. malo li je. romanizacija je bila potreba i imperije i njenih gradjana.

eee...još kada ti bio dobar poznavalac latinskog, klasičnog latinskog i vulgarnog latinskog onda bi mogao pomoći da procenimo s kojim od ovih govora današnji srpskohrvatski ima najviše sličnosti.

na osnovu onoga što sam video meni deluje da se najviše današnjih srpskih reči može prepoznati u klasičnom latinskom.
Geneticki miks svih Balkanaca je prilicno slican jedan drugom, a znatno se razlikuje od miksa ostalih Slovena kao sto i ostalih Romanofona. To znaci da je u istoriji nasih predaka -- tvojih koliko i mojih -- moralo da bude raznih asimilacija.
genetičke metode su novo orudje. i raspetljaće mnogo šta vezano za rodovsko poreklo. posebno kada se se pristupi DNK analitici posmrtnih ostataka po istorijskim epohama. dotle će sve biti tamo neke teze.
 
Na ovu škrabotinu punu argumenata autoriteta i irelevantnosti preključe se nisam osvrtao ali sad ne mogu da odolim . Ovde mi nije cilj da dokazujem da je teza o Gabeli kao Troji jedna budalaština (jer to je već Škiljan u jednoj rečenici učinio) već da bih drage forumaše upoznao o kakvoj manipulaciji je reč;






Da sad da vidimo deo kakav je Salines filolog iz pera Damira Slopeka ("Kad krokodili govore grčki") ;

salopek-gramaticke-gresk-1.jpg

salopek-2-1.jpg

Grupa autora, Troja i kako je steći (A gdje je onda Troja?), LG Zagreb 1985.






Svaka čast na njegovom uglednom poreklu ali sem tog ugleda nema nikakvog drugog relevantanog za istoriografiju. Čovek je inžinjer a kako i ne znamo njegove argumente jer nemamo njegov rad (zasigurno zasluga vatikanske ruke ) ostaje jedino da mu verujemo.



Još jedan ugledna ličnost ovaj put profesor sa Sorbone koji je doktorirao 1990. godine a sad ima 80, al ajd što je tako kasno doktorirao (možda je kao Muja kasno krenuo u školu) već šta je imao za temu doktorata ;

http://www.worldcat.org/title/participation-italienne-a-la-resistance-yougoslave/oclc/177087762
"Talijanski ucesnici u jugoslovenskom pokretu otpora." :hahaha: Sprdnja ziva...
Kao kuriozitet može se pomenuti da je osim toga što izučava Homera on i novinarčić koji piše humoreske, (zapaziti sad) pod pseudomimom : Tvrdošin Sagrajilo :cepanje:

Ugledni Trojanci
.
Još jednom se zahvaljujem gospodinu Tandoriju na pomoći u literaturi ;)

Postovana gospodo,

Obracam Vam se u ime prof.dr.Milana Ristanovica mada nije problem i On licno da Vam se obrati,

Mislim da je ne znanje zivotna prepreka svakom coveku u daljem razvicu svoga bica,prostim jezikom receno:dovodjenje rada mozga pod opdredjene blokade,ali to je domen psihologije pa se nebih bavio na tu temu dalje.

Ono sto je ovde bitno jeste da se zaustavi dalje vredjanje i Lika i dela Milanovog jer ce uslediti Tuzbe te smatrajte ovo opomenom.Nagadjanja,zakljuci,pravo na slobodu govora naravno svako poseduje ali ne dalje od toga.
Ukoliko zelite Istinu naravno postavite jasno i direktno pitanje i Milan ce Vam se obratiti a ako bude imao slobodnog vremena mozda ce sa Vama uci u manju diskusiju na teme iz Prirodnih nauka.Sto se tice njegovog licnog zivota,a vezano za ovu temu,osim sto je sada prelezao jedan oblik Kancera,prelezao je i vise pokusaja ubistava kojom ga je tadasnja UDBA htela likvidirati te je to bio glavni razlog njegovog prebega u Francusku i kasnog doktorata.Naravno Milan je prebegao na inicujativu profesora Skole koji su ga uspeli spasiti a koji su i sami nakon toga likvidirani.
Ono sto je bitno da znate jeste:Da je Milan prebegao zato sto je stitio decu svoje skole kojoj je direktor tadasnji ukrao novac i cija supruga je bila jedna od vecih komunistickih namesnika u Vojvodini,te je nakon Milanove objave ovog nedela u novinama NIN nastala cela jedna hajka na vise profesora.
Sto se tice Nauke:On jeste doktorirao, a osim toga izdao je naucno delo koje je mikrofilmovano i svetskom naukom i zvanicno potvrdjeno kao Istinito i tacno cime je u senku bacilo preko 5000 do tada izdatih Knjiga,Emisuja,igranih i dokumentarnih Filmova,itd...On jeste dokazao gde se Troja nije nalazila a gde se nalazi to je ostavio Homerolozima da dalje istrazuju i na tu temu nema naucno potvrdjen odgovor osim pretpostavki zakljucenih koristeci se nekim naucnim disciplinama od kojih je dve i sam zvanicno uveo u svet nauke a do tada nisu postijale.

ovakve debate jesu potrebne kao dokaz posvecenosti istrazivanju ali koristite se iskljucivo cinjenicama, jer one, i jesu istinsko merilo ljudske sposobnosti,njegove intelektualne zrelosti,znanja,strpljenja,rada pa i tolerancije,snage,mudrosti,razitka itd....bez cinjenica covek samo luta nedodirujuci zemlju i njegove reci su, kao i sto govori jedna Indijanska poslovica,"samo vetar koji prodje" u coveka u pocetku bese rec i rec treba da ostane u coveka a necovek biti to moze svako.

sa velikim srdacnim pozdravom u profesorovo ime i naravno svoje.
 
УВОД:

Историографија не може бити наука из више разлога,којима смо ми у нашој предходној књизи посветили читаво поглавље*На страну чињеница што,због волонтаризма,“утврђене истине“се не могу проверити као у егзактним наукама.Чињеница да добар број изнесених тврдњи,уопште није могуће проверити,још више погоршава њен кредибилитет.
Озбиљни научници историју прихватају у њеном буквалном значењу .** Догађаји брзо добијају обраду у којој учесници као и сами догађаји добијају нове димензије.Тај поступак даје велике могућности за манипулацију стварним догађајима.Херодот,на пример каже да он пише о догађајима у којима је и сам учествовао а и које је „од других чуо“.Та „друга рука“може бити, а најчешће и јесте „обрада“ стварног догађаја,или још горе,појава са одређеном намером.Врло често иза „намере“стоје крупни фактори као што је држава.
Из многобројних примера историјских фалсификата ми смо одабрали два примера из старе и из новије историје.А како се легенда претвара у „историју“набоље сведочи случај чувеног египатског фараона Тутанкамона.Као „велики владар“он је,наводно „проширио и учврстио“империју.У филмовима он је бесни витез који у брзој приколици са мачем у десници сече непријатеље као купус.Отац његов Екнатон-први једнобожац у старој историји,ожењен чувеном лепотицом Нефертити
*М.Ристановић:“Одисејево златно руно Јадрана“ / „Toison d`or de l`Adriatique“
**Изворни облик грчког је порекла у значењу:прича,приповетка




родила му је великог наследника.Легендарна“љубав“ Екнатона и Нефертити множила се у романима у виду амеба што ни до данас још није престало.
И,ко зна колико би још та бајка трајала да је егзактна наука није подвргла испитивању.Екипа египтолога под управом проф.Зових Хавас подвргла је ДНК анализама телесне остатке фараонске породице.И,дошла је до невероватних закључака:“Велики витез“ Тут-Анкх-Амон био је болешљиви дечак,слабоумна креатура рођена у инцесту између Екнатона и његове рођене сестре,а она „величанствена лепотица“-Нефертити била је нероткиња.
Још баналнији пример је најчувенија на свету Микеланђелова „Мона Лиза“,чији је „загонетни осмех“ изазивао поплаву сапуница у виду малограђанских романа,па чак и „научних радова“.Научници су данас утврдили да та „фатална Мона Лиза“са „загонетним осмехом“-уопште није женско.Слика ,по свој прилици приказује аутопортрет маестра Микеланђела из ране младости!
Оваквих примера има безброј.А,та чињеница сугерира озбиљном научнику идеју да је историографија истинита у оној мери у којој успева да сакрије истину.А то потпуно оправдава наш закључак да се та дисциплина не може сматрати науком.У сваком случају,ова појава захтева велики опрез приликом истраживања....
prof.dr.Milan Ristanovic
 
Slabo shvatas o cemu govorim kad kazem izlisno iznesenje informacije, odnosno ponavljanje istog podatka u recenici. Nije rec o sinonima ili slozenosti nego o ponavljanju.

Ako si ikada ucio engleski onda mozda imas pojma da u tom jeziku imenice ne menjaju oblik po padezu, pridevi ne menjaju oblik po broju ili rodu, glagoli ne menjaju oblik po rodu i malo po broju, itd. Kineski jezik je jos prostiji. Ipak na engleskom i kineskom su bila napisana neka od vrhunskih dela svetske knjizevnosti, filozofije, religije, nauke, itd.

Kao u svim delatnostima, pozeljno je i u jeziku da se ne uradi ista stvar vise puta. Pozeljno je da se slozenost dovede na najnizi (najlaksi) potrebni nivo. Nepotrebna slozenost i izlisnost informacije predstavljaju dodatnu i nepotrebnu potrosnju energije i vremena. Ova teznja ka brzini i jednostavnosti u izgovoru i sintaksi je jedan od glavnih mehanizama evolucije svih jezika. Protiv ove tendencije radi zahtev za tacnost i potpunost iznesene informacije.

Jezik nam nije dat od bogova (tj, nasih predaka) u savrsenom obliku. Jezik je ziv i stalno se menja. Ovo nema nikakve veze sa nametanjem nekog stranog jezika
.
način kako si napisao je bio razlogom da ne razumem šta si hteo. sada si se dopunio. ok.)
ponavljanje misli shvati kao naglašavanje, sprećavanje drugačijeg tumačenja...)

zastupaš tezu da jezk treba uprošćavati. pa ga na kraju svesti na binarni oblik? vidiš ovaj tekst se sastoji samo od dva "fonema" 0 i 1. a je li takav jezik budućnost roda ljudskog? redukcija glasova na dva.? redukcija informatičkog sadržaja na minimalni? eleminacija višesmislenosti u govoru?

porediš jezike u kojima nema promena po padežima sa vulgarnim latinskim. pa otkud znaš da ti jezici nisu nastali sličnim tamo nekim dogadjanjima? još ćeš na kraju reći da su vulgarni latinski govori tamo neki napredniji jezici spram klasičnog latinskog?

nema jezika niti će čovek smisliti pametniji veštački jezik od narodnog. tj onog koji se spontano kreira, razvija i podleže sudu svih svojih govornika u velikom broju mentalnih konstrukcija.

takav će jezik biti i svedokom evolucije misli njegovih govornika. pa će, svaka izgovorena rečenica, osim informatičke težine, nositi i istorijsku istinu o vlastitom razvoju. osim toga, generacijski govor istim jezikom, ostavlja epigenetski otisak na anatomiju svojih govornika. pa će se zbog anatomske prilagodjenosti takav jezik lakše prihvatati nego tamo neki izmišljen (neprirodan, drugačiji) sled zvukova (samoglasnika i suglasnika).
 
Poslednja izmena:
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top