„Bečko-berlinska škola” vs novoromantičari

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Мислиш да су дискусије вредније од написаних књига? Ја у то нисам сигуран.
Не поричем да треба читати и једно и друго али ипак мислим да су дискусије често пристрасне. Аутори књига више воде рачуна о веродостојности написаног јер књига остаје заувек његово огледало.

Ne, ne mislim na to, već na prostu činjenicu da smo o OLPi raspravljali na ovoj temi već nekoliko puta. Ukratko, ono na šta ciljam možeš vidjeti na blogu krinke5 posvećenom njoj.

olga1y.jpg

olga2.jpg

olga3o.jpg

olga3o.jpg


Žena je, jednostavno ali i blago rečeno, zastranila. Mislim da je to evidentno kako iz ovoga, tako zapravo i iz njenog djela o porijeklu Srba, naroda najstarijega, koje si i sam naveo iznad.
Mnogi su proglašeni ludacima iz političkih razloga - šikanirani od strane zajednice, odbačeni i vrlo često ismijavani. Međutim, vrlo staloženo i objektivno govoreći, moje je lično mišljenje da same stvari koje pišu i govore dr Olga Luković-Pjanović, pa i među kontroverznijima i svakako manje kvalifikovanim kontroverznim zastupnicima autohtonističkih interpretacija i Jovan I. Deretić recimo, ukazuju da tu nešto grdno ne štima...
 
Ja postavio link, neko ugasio stranicu. Srćom ostao mi upaljnen komp
Анатолиј Кљосов: Срби и Словени су Аријевци
септембар 27, 2012 — Небојша


Од 21.09.2012. до 23.09.2012. у Сава Центру одржала се научна конференција под називом: “Ка изворишту културе и науке”. Овај научни скуп организовали су Удружење за очување и неговање винчанске културе Винчански неолит, Удружење Милутин Миланковић, Друштвена организација за заштиту азбуке Ћирилица, Регионална друштвена организација Обједињење Срба Москва, Сербское земљачество Москва и КолоВенија, Београд.
На овој научној конференцији обелодањена су за званичну “историју” “забрањена” открића о пореклу Словена, конкретније нас Срба на овим просторима, где се и зачела цивилизација, тако да Срби нису дошљаци на Балкан како тврди званична “историја”, већ смо на њему живели и битисали од вајкада! На овој валидној научној конференцији поред многих гостију и предавача предавања су имали и светски признати научници попут италијанског историчара Ђанкарла Томацони Тицијана и Руса Анатолија Кљосова, признатог светског ДНК Генеолога. Само су наши “научни” радници овај научни скуп одмах у старту прогласили “ненаучним”.
Познато је да су наши званични “историчари” и припадници САНУ, до сада омаловажавали обновитеље наше Србске историјске школе којој је циљ да раскринка лажну и наметнуту историјску слику о нама Србима, да би обелоданили ону истинску, на бази валидних историјских докумената и списа. Не само да су их омаловажавали, већ су их исмејавали и правили на чудацима, лудацима, историјским “романтичарима”, све те борце за историјску истину о Србима као што су историчари и палеолингвисти попут: историчар Јован И. Деретић, палеолингвиста Слободан Филиповић, палеолингвиста и историчар Радован Дамјановић, затим Божидар Митровић, Слободан Јарчевић и остали. Ови наши борци за обнављање историјске истине и свести о нама Србима уредно су позивали наше званичне историчаре на организованим научним скуповима да присуствују и да ако имају аргумент против да га кажу, да се сучеље супротна мишљења и сагледају нова открића. Међутуим, они су све то увек игнорисали и исмејавала, а у ствари избегавали.
Ево сада када је организован и овај међународни научни скуп са историјском теметиком, на коме су присуствовали страни научници, руски научник Анатолиј Кљосов и италијански историчат Ђанкарло Томацоли Тицијано, они и тај скуп проглашавају “ненаучним”, а самим тим и ове признате стране научне раднике, што је велика дрскост и некултура! Све је то одраз немоћи, ароганције, неспремности на дијалог. Да научни радници неких других народа имају попут нас Срба овакву хиљадугодишњу историју у континуитету, они би се поносили тиме и писали о томе, стварали научна дела и студије. Међутим, код нас Срба то није тако, све је супротно. Наши званични “историчари” и даље се држе лажне и наметнуте историјске слике о свом сопственом народу, наметнуте берлинским конгресом још у 19-ом веку, што је јединствена појава у свету, и тиме показују да су антисрбски настројени и да су највећа прекрека обнове историјске србске свести и истине!
Већ сам овде објавио један суштински и круцијалан текст Анатолија Кљосова о пореклу Словена и Срба, путем младе и егзактне научне гране ДНК Генеалогије у којој је он врх врхова, јер је и њен оснивач, а сада прочитајте најновији интервју са њим обављен у Политици.
 
Александар Кљосов: Срби и Словени су Аријевци
„Словени R1a хаплогрупе и (стари) Аријевци су потомци једног заједничког претка, припадају истом племену. Зато су словенски језици и санскрит толико (језички) блиски (иста индоевропска породица)“, наглашава проф. др Анатолиј Алексејевич Кљосов с Харварда, један од водећих стручњака у свету за ДНК генеалогију. „Из неког разлога допустиво је да се говори о старим Германима или Скандинавцима, а о старим Словенима није. Сместа се чује: не, не, старих Словена није било!“
ЕКСКЛУЗИВНИ ИНТЕРВЈУ
(„Политика“, 22. септембра 2012. године)
Станко Стојиљковић
Откуда су се појавили Словени (и Срби), где су имали прапостојбину?
„Из неког разлога допустиво је да се говори о старим Германима или Скандинавцима, а о старим Словенима није. Сместа се чује: не, не, старих Словена није било“, упозорава у ексклузивном разговору за „Политику“ Анатолиј Алексејевич Кљосов, дугогодишњи професор биохемије на Универзитету Харвард (САД), који је претходно одбранио докторат из хемијских наука на Московском државном универзитету (СССР).
„Постао сам редовни професор (и доктор наука) у 30. години, а у 27. сам провео годину дана на Харварду, у који је било скоро немогуће ући из ондашњег СССР-а“, наставља наш саговорник. На Харварду је проучавао рак, а потом је постао оснивач и научни директор компаније која се бави пластичним композитима. Оснивач је Руске академије ДНК генеалогије, живи у Њутону (Масачусетс).
Професоре Кљосов, упустили сте се у дешифровање компликованог порекла Словена? Где је била њихова домовина?

Анатолиј Кљосов: Срби и Словени су Аријевци… Анатолиј Алексејевич Кљосов је председник научне консултативне управе Међународног генеалошког бироа. Професор је биохемије Харвардског универзитета. Оснивач је Руске академије ДНК-генеалогије…
Ниједна нација или етничка група на свету нема само једну „домовину“; наши преци су се селили, понекад више хиљада километара далеко. Осим тога, „Словени“ припадају различитим племенима која су живела на разним местима, а тек релативно недавно почела су да се мешају са словенским етничким групама. Тешко је дефинисати ко су: једни користе словенске језике, и то је главни критеријум одређења, други религије и митове (што представља културолошку карактеристику, поред језичке), трећи племенске особине, имајући у виду древне миграције Протословена и Словена.
Ако се осврнемо на период од пре 20.000 година, видимо три главна племена која су коначно формирала већину Словена. Сва три су чинили људи беле расе: једно је настало у Европи (племе или хаплогрупа I), затим подељено на I1 и I2; друга хаплогрупа R1a, која је мигрирала из Азије (где је, наводно, дошла из Европе пре око 40.000 година) и, најзад, хаплогрупа N1c, која је реткост на Балкану, а данас је чине јужни Балти (балтички Словени) и Финци (то су два различита племена и различите популације), који су дошли из региона Урала.
Али пре пет хиљада година оба главна протословенска племена живела су у Европи, укључујући Балкан. Пре око 4.500 година Европу су задесила велика превирања и хаплогрупа R1a побегла је у руску равницу, I1 је готово нестала, а остале су се упутиле ка Балтичком мору, I2 према британским острвима на западу и у руску равницу на исток. R1a је наставила свој пут и ушла у Индију као Аријевци (садашњи R1a хаплотип у Србији је практично исти као код „Индоевропљана“ у Индији, посебно у вишим кастама), други је миграцијом стигао у Иран, а остатак се, пак, запутио на Блиски исток до Арапског полуострва.
Као што видите, Протословени су отишли у разним правцима.
Тек у првом миленијуму пре нове ере, хаплотипови R1a и I1/I2 почели су се враћати на Балкан. То је био „повратак Словена“, који је трајао до краја првог миленијума нове ере, што представља скоро 2.000 година. Пад римског царства убрзао је тај процес. Прва словенска држава основана је средином првог миленијума нове ере. Већина припадника хаплогрупе R1a стигла је на просторе бивше Југославије из источнокарпатског и севернокарпатског региона. Нажалост, тамо више нећете наћи много Срба, не постоје готово никакви ДНК подаци. Међутим, у мојем предавању у Београду објаснићу где је била „домовина“ Срба.
Зашто је одгонетање нечијег порекла важно?
Сматрам да је једна од најплеменитијих особина људи да знају ко су им преци, одакле су дошли… Ја своје знам све до 16. генерације, сви мушкарци били су у војној коњици, најмање, од краја 16. века. Чврсто верујем да ма која „национална идеја“ мора обухватати порекло државе, етничку припадност, становништво. Сви смо ми рођаци, на овај или онај начин.
 
Због чега сте одабрали пут ДНК генеалогије? Да ли је ова дисциплина призната у научном свету?
То је део мојег главног образовања, касније занимања, а специјалност хемијска и биолошка кинетика (Московски државни универзитет), наука која проучава брзину хемијских и биолошких реакција. Мутације у ДНК поштују исте принципе. Другим речима, један сам од ретких стручњака у свету обучен за анализу мутација у ДНК, што је срж ДНК генеалогије. ДНК генеалогија разматра историју, древне миграције и језичке промене популација. Заснована је на ДНК идентификацији образаца мутација у ДНК (Y хромозом међу другим хромозомима и ДНК) и хронологији тих мутација.
ДНК генеалогија је веома млада, има свега неколико година; већина научника (историчари, лингвисти итд.) никада нису ни чули за њу или, ако јесу, имају веома нејасну представу. Моји радови су објављени у „Људској генетици“ (један од најпознатијих часописа на свету), у „Биохемији“ (најпознатији биохемијски часопис у Русији), „Напретку у антропологији“ (пет радова) итд.
Шта је то хаплогрупа? Какве нам тајне открива? Колико се често (или колико пута) променила до сада?
Хаплогрупа дефинише људско племе на нашој планети. Постоји 20 хаплогрупа међу мушкарцима, означених словима од А до Т (А углавном Африканци, С монголоиди и Аустралијанци, I су „Палеоевропљани“, J су Арапи, Јевреји, многи на Кавказу и на Медитерану, L и М „Индијанци“, N су алтајска племена, Финци, јужни Балти, О су Сибирци и амерички Индијанци, R1a су источни Европљани и R1b су западни Европљани. То је, наравно, само површан опис.
Она нам открива много тајни: на пример, ко је био Рјурик, оснивач руске државе (9. век), Словен или „странац“? Ко су били Сумери? Ко су Баски? Када је Америка насељена? Када и где се појавио „модеран човек“ (Homo sapiens)? Када су се људи одвојили од предака шимпанзи? И тако даље…
Хаплогрупа се не може променити, пошто је једном настала пре много хиљада (десетина хиљада) година. То је за живота вас и ваших синова, као и за све будуће генерације, ако их буде. Међутим, она може да се грана, стварајући нове „супхаплогрупе“, а то се, да поједноставимо, дешава сваких 10.000 година.
Како сте утврдили да наше заједничке претке (ране), Словене и Аријевце, одликује хаплогрупа R1a1?
Поредећи хаплогрупе у источној Европи и у Индији, открили смо да између 15 и 30 одсто Индијаца имају исту R1a, као и људи у Европи. То значи да ми припадамо истом племену и имамо истог заједничког претка. Онда смо упоредили хаплотипове (што су много прецизнији подаци) и утврдили да су не само хаплогрупе већ и хаплотипови готово идентични у источној Европи и код Индијаца.
Данас скоро 72 посто виших касти у Индији припада носиоцима R1a1 хаплогрупе. То, у суштини, показује ко су били легендарни Аријевци, који су се преселили у Индију средином другог миленијума пре нове ере.
Каква је веза између (старих) Словена и Аријеваца? Зар та врста корелације није противна претходним научним мишљењима?
Словени R1a хаплогрупе и (стари) Аријевци су потомци једног заједничког претка, припадају истом племену. Зато су словенски језици и санскрит толико (језички) блиски (иста индоевропска породица). То није противно ранијим научним мишљењима, осим тумачењу нациста. У ствари, питање ко су Аријевци представља научну загонетку протеклих 200 година, а да се разрешити само ДНК генеалогијом. Наравно, било је много нагађања: већ 1926. написано је да су Аријевци дошли у Индију пре око 3.500 година, а ко су они били остало је под велом тајне.
Нова сазнања да Словени (R1a, што износи 63 одсто од етничког руског становништва) и Аријевци имају исте корене, била су шок за многе на Западу. Није им се свидело, али је научни рад прошао кроз руке свих рецензената и сви су се сагласили. У научној литератури није, дакле, било приговора.
Када се и у ком правцу одиграла Велика сеоба из Винче и Буковине, две доминантне културе тог периода?
Ако мислите на време пре 4.000–5.000 година, они су углавном ишли ка руској равници. Ми, међутим, не знамо тачно њихов племенски састав. Зашто су отишли на исток? Верујем да је у то време Европа веома брзо насељавана R1b хаплотипом, а они, изгледа нису били превише симпатични старој популацији. Све главне хаплогрупе су нестале у том периоду из Европе, само се R1b експоненцијално умножавала.
Ви сте, свакако, упознати с радом Марије Гимбутас с Харварда, која је колевку европске цивилизације сместила у Лепенски вир и Винчу?
Свакако. То је у реду, немам приговор. Марија Гимбутас је, међутим, направила веома много грешака, нарочито кад је реч о Индоевропљанима, али не и када се ради о Лепенском виру и Винчи.
Смело тврдите да су словенски језици веома стари, архаични, а да други, познати као индоевропски, потичу од њих? Да ли ико у науци дели ваше мишљење?
Не, то није тачно. Уосталом, ја нисам лингвиста. Али сам тврдио (што је добро познато) да су аријевски и индоевропски језици практично исти. Индоаријевци су преименовани од стране Немаца (двадесетих и тридесетих прошлог века), у индогерманске и назив „аријевски“ вешто су злоупотребили.
Словенски језици су се, према лингвистима, појавили средином првог миленијума нове ере. Они, наравно, имају индоевропску (аријевску) подлогу, и то је оно што их чини „архаичним“, али само у том смислу.
У којим регионима данас можемо пронаћи већину потомака заједничког претка с хаплогрупом R1a1?
У источној Европи. У јужној Русији до 63 одсто становништва, у Пољској, Украјини, Белорусији – до 57 посто (што је практично исто), а у вишим кастама Индије – до 72 процента. „Немачки“ Лужички Срби имају скоро 80 постотака R1a или, чак, више!
Као уважени хемичар и биолог, из којих сте се побуда упустили у ово истраживање? Да ли само зато што, како кажете, „сада можемо рећи да их нисмо заборавили“?
Прво, ово је продужетак мојих професионалних вештина, јер сам схватио да ми се указала прилика да утемељим нову научну област.
Друго, врло брзо ми је било јасно колико су људи заинтересовани за ово питање. Примам много писама сваког дана, у последњих неколико година устајем у четири ујутру да на њих одговорим. Ако посетите сајт „Амазона“, наћи ћете моје књиге о биомедицинским наукама (нацрти угљоводоничних лекова или галектина, а још неколико их је у штампи). Морам да оправдам своје чланство у Светској академији наука и уметности (од 1989).
Треће, ДНК генеалогија мења многе утврђене ставове у историји и лингвистици. Ово је најосетљивији део, јер нико (мислим на доносиоце одлука) не жели да промени нешто у науци. Свака промена значи борбу, а ја то могу себи да приуштим: сâм сам платио све своје студије.
У којем међународном часопису сте објавили ове налазе? Какве су биле реакције?
Недавно сам одабрао „Напредак у археологији“, позвали су ме у уређивачки одбор.
Реакције на новинске чланке су изван свих очекивања. Скорашњи чланак о пореклу човека и поновном разматрању питања „ван Африке“ преузет је са сајта више од 3.200 пута, а најближи му је, такође мој, са 600 пута! Остали су преузети 200–400 пута. Најновији рад о R1a у Европи објављен је пре неколико дана и већ је преузет више од стотину пута. Мој рад о ДНК генеалогији у Африци заузео је треће место у 34 часописа. Нико ме не критикује, барем не јавно.
Хаплоид и диплоид
Према тумачењу генетичара хаплоид је ћелија с једним низом хромозома, геном, као што је то случај са сперматозоидима, јајном ћелијом или бактеријама. Диплоид, напротив, има две ниске, два умношка (копија) истог гена или неког колуса, што је случај са свим соматским ћелијама. Хаплотип (хаплоидни генотип) представља комбинацију алела и ДНК маркера који се наслеђује у великом, везаном блоку на једном од хромозома хомологног пара који остаје непоремећен у генетским рекомбинацијама (мејоза) кроз многе генерације. И то помаже да се, поред осталог, каталогизују хумане генетске варијације. Код ишчитавања многих генома утврђено је да у неким групама људи постоје непромењени блокови генома, а састоје се од неколико хиљада до 100.000–200.000 нуклеотида
 
Žena je, jednostavno ali i blago rečeno, zastranila. Mislim da je to evidentno kako iz ovoga, tako zapravo i iz njenog djela o porijeklu Srba, naroda najstarijega, koje si i sam naveo iznad.
Mnogi su proglašeni ludacima iz političkih razloga - šikanirani od strane zajednice, odbačeni i vrlo često ismijavani. Međutim, vrlo staloženo i objektivno govoreći, moje je lično mišljenje da same stvari koje pišu i govore dr Olga Luković-Pjanović, pa i među kontroverznijima i svakako manje kvalifikovanim kontroverznim zastupnicima autohtonističkih interpretacija i Jovan I. Deretić recimo, ukazuju da tu nešto grdno ne štima...

То је ипак твоје мишљење како рече. Поготову ако се позиваш на Деретића, примећујем ја.
Ружно је рећи ,,застранила'' јер је др Олга Луковић-Пјановић признати
стручњак на пољу лингвистике.
Ако је негде и, по твом мишљењу, забраздила то не значи да наведени архивски материјали нису вредни. Не верујем да је она кривотворила архивске материјале или их циљано бирала по архивима.
Да поновим, немам ништа против твог мишљења али ..застранила'' није на месту.
 
"То је био „повратак Словена“, који је трајао до краја првог миленијума нове ере, што представља скоро 2.000 година. Пад римског царства убрзао је тај процес. Прва словенска држава основана је средином првог миленијума нове ере. Већина припадника хаплогрупе R1a стигла је на просторе бивше Југославије из источнокарпатског и севернокарпатског региона."

Ово се опасно приближава ББШ...Сеоба Словена у време пада Римског царства (Велика сеоба народа дакле), прва словенска држава око 500. године, Словени са Балкана, као носиоци халогрупе R1a стигли из источнокарпатског и севернокарпатског региона...

"Она нам открива много тајни: на пример, ко је био Рјурик, оснивач руске државе (9. век), Словен или „странац“?"

Значи Срби и Руси нису исто? Рјурик основа руску државу тек у 9. веку? Ако је био "странац" испаде да је опет наративни извор тј. Несторов летопис у праву.

"Ви сте, свакако, упознати с радом Марије Гимбутас с Харварда, која је колевку европске цивилизације сместила у Лепенски вир и Винчу?
Свакако. То је у реду, немам приговор. Марија Гимбутас је, међутим, направила веома много грешака, нарочито кад је реч о Индоевропљанима, али не и када се ради о Лепенском виру и Винчи.
Смело тврдите да су словенски језици веома стари, архаични, а да други, познати као индоевропски, потичу од њих? Да ли ико у науци дели ваше мишљење?
Не, то није тачно. Уосталом, ја нисам лингвиста. Али сам тврдио (што је добро познато) да су аријевски и индоевропски језици практично исти. Индоаријевци су преименовани од стране Немаца (двадесетих и тридесетих прошлог века), у индогерманске и назив „аријевски“ вешто су злоупотребили.
Словенски језици су се, према лингвистима, појавили средином првог миленијума нове ере. Они, наравно, имају индоевропску (аријевску) подлогу, и то је оно што их чини „архаичним“, али само у том смислу."

Значи, према мишљењу Кљосова Марија Гимбутас је ту нешто прилично погрешила око везе Индоевропљана са Винчанцима и Лепенцима.
Словенски језици су врло стари, појавили су се средином првог миленијума нове ере (опет негде око 500. године)?! Кљосов притом негира јасно да индоевропски језици потичу од словњенских (мада човек лепо каже да он није лингвиста).

ПС Извињавам се на упаду. Знате и сами да не могу да форумашим у задње време, напросто немам времена.
 
Poslednja izmena:
Др Олга Луковић – ПјановићСрби ... народ најстарији
Треба прочитати књигу (два тома) Др Олге Луковић – Пјановић: ,,Срби ... народ најстарији
''.
Њена истраживања су дугодишња и користила је архиве широм Европе. И баш зато је тешка за читање збо наведених података које је ,,напипала'' у тим архивима (Немачка, Француска, Енглеска, Шпанија, ..........
Она тврди да је назив ,,Срби'', у то време сеобе из Индије, означавао појам свих Словена (Срби = Словени).
Ако су главнина досељеног народа из Индије у три наврата ( 1500 – 4500 г.пре Христа), онда има смисла и тврдити да и данашњи Срби датирају из тог времена.



Ovo je lektira za svakog srpskog osnovca i srednjoskolca. Neprikosnovena studija OLP ("priznati strucnjak na polju lingvistike"), u jednoj od svojih najvaznijih teza o srpskom jeziku se kategoricno poziva na geologa iz 19. vijeka dok 'ogromna Sfinga' progovara samoniklim i samotvornim srpskim jezikom. Čista šizofrenija.
 
То је ипак твоје мишљење како рече. Поготову ако се позиваш на Деретића, примећујем ја.
Ружно је рећи ,,застранила'' јер је др Олга Луковић-Пјановић признати
стручњак на пољу лингвистике.
Ако је негде и, по твом мишљењу, забраздила то не значи да наведени архивски материјали нису вредни. Не верујем да је она кривотворила архивске материјале или их циљано бирала по архивима.
Да поновим, немам ништа против твог мишљења али ..застранила'' није на месту.

Ko odaje priznanje dr O. Luković-Pjanović? Koliko ja vidim, ona je čak i poznata isključivo u nestručnim krugovima autohtonističkih interpretacija kao što su Jovan I. Deretić, Dragoljub Antić ili Slobodan Jarčević. Nisam nikoga drugoga čuo sem njih.
Kako je onda možemo smatrati priznatim stručnjakom, tj. autoritetom?

Ne vjeruješ? Hajde da spomenem jedan primjer koji sam već bio naveo ranije na upravo ovoj temi.

Најзад, обраћајући живот Сципиана Емилиана (Scipio Aemilianus), који је живео у II веку пре Христовог рођења, Плутарх и ту спомиње једног СЕРБИОС-а, одн. Σερβιοζ

Dr Luković-Pjanovićka ovdje spominje jedan od biografija iz Uporednih životopisa, kapitalnog djela Plutarha Heronejskog. Međutim, tu postoji jedan veliki problem - prvi par biografija; Epaminonde i Skipija Emilija Afrikanca, izgubljen je. Danas niko ne zna više šta je u njima pisalo, jer nisu sačuvani ni u kakvom obliku. Pitanje koje možemo sada postaviti jeste - kako joj je ovo omaklo? Možemo otvoriti kao mogućnost da je u pitanju lapsus, ali Lukovićka ne čini to samo jedan taj put. Kako ne bismo bili zlonamjerni, možemo i pretpostaviti da je ona jednostavno pobrkala Plutarhove biografije i navela pogrešnu, umjesto neke druge - ali kako je moguće da je jedan toliki autoritet pobrkao postojeću i sačuvanu Plutarhovu biografiju sa baš upravo onom jedinom (sa strane Rimljana) koja nije sačuvana? Odgovor koji se sam predstavlja nije baš prijatna mogućnost.

Ovo je samo jedan ilustrativni primjer - nikako izuzetak. Njeno kapitalno (i jedino) djelo obiluje ovakvim podacima, koji se ili nikako ne mogu provjeriti tako da je Lukovićeva ispala kao bukvalno jedina osoba na svijetu koja je imala uvid u dotični izvor, ili su pak u pitanju vrlo jasne greške. Ove stvari ozbiljno narušavaju njen kredibilitet kao doktora nauka i lingivstičkog stručnjaka, a svakako dovode u pitanje i samo djelo Srbi ..narod najstariji po kojem je ona ujedno i najpoznatija.
Moje je mišljenje i da navedeno - kada se uzme zajedno sa drugim stvarima, recimo onim pismima koje je Milić od Mačve bio objavio, postavljenim iznad - jasno ukazuje da se može otvoriti pitanje o OLPinim motivima i namjerama, a dakako i nivoa nivoa mentalnog zdravlja. Kao što je već nekolicina kolega naglasila, jedan od početnih ukazatelja jeste nepovezanost, nedostatak logičkog kontinuiteta i nekako prostijim jezikom rečeno, lupetanje.

Uzmimo ovdje samo jednu stvar. Znamo da je dok je bila u posjedi u SAD-u 1987. godine doživjela moždani udar i da je bila u komi, tj. provela skoro pune dvije nedljelje. Kada se probudila, nije imala sposobnost govora i bila je prilično nesvjesna, a imajući na umu njene godine (skoro 70), ljekari su iznijeli stručno mišljenje da će ostati invalid sa velikim moždanim oštećenjem do kraja svoga života. Međutim, po povratku u Pariz Olga je uspjela uz pomoć najvrhunskijih stručnjaka da se oporavlja. Njen oporavak je finansirala srpska emigracija nacionalističke orijentacije - isti krugovi koji su Jovanu I. Deretiću u približno to vrijeme dodijelili počasni doktorat. Olga počinje, nakon postepenog sticanja sposobnosti, da piše i da se sprema za objavljivanje knjige, konkretno za Glas Srba u Indijanapolisu, godine 1988. Knjige, tj. serijal hrestomatija izvoda iz izvora u kojima se spominju navodni srpski etnonimi uz određene komentare autorke, koje Olga piše sve do 1994. godine odnosno 75. godine svoga života, nastaju tik poslije njenog moždanog udara, koji je opisivan kao jedan od najtežih. Mogu se razna objašnjenja naći za ovo - da se žena decenijama bavila istraživanjem (u periodu u kojem, ipak bi trebalo naglasiti, apsolutno nikakvo naučno djelo nije bila napisala, ako izmumemo jedino predgovore koje je pisala za prevode svoga muža Bratoljuba Klaića, odn. njegove prevode antičkih djela), a onda kada se oporavila od udara, vidjela da joj biološki sat ističe (što i nije bilo daleko od istine, jer je preminula nepune četiri godine nakon objavljivanja posljednjeg toma), te odlučila da ih brže-bolje napiše. Građa nije bila tek tako spremna, da bi bilo potrebno samo objavljivanje (što naizgled djeluje moguće jer, kao što već naglasih, apsolutno ništa do "Srba...naroda najstarijeg" ona nije napisala), zato što vrlo dobro znamo da je postojao od 1990. godine čak i neuobičajeno veliki interes za njena djela, koja su pojedini mediji čak označili bestselerima Srbije narih devedestih godina prošlog milenija.

Mislim da je vrlo neophodno uzeti navedeno u obzir, u kontekstu njenog mentalnog zdravlja. Za razliku od drugih forumaša koji je ipak ismijavaju do besvijesti, ja to ne činim - ja je sažaljevam. Onaj koji ismijava bolesnika samo zato što je bolestan po mom mišljenju čini grijeh. Naglasio bih još samo da mi je ovo posebno interesantno, zato što u užem krugu imam jednog diplomiranog istoričara, koji je u poznim godinama dobio moždani udar i nakon njega postao žestoki autohtonista i paranoičar, koji u svemu vidi teorije zavjera uperene protiv Srba. Srećom, u penziji je, tako da djeci u školi nije predavao svoje kontroverzne interpretacije. Činjenica jeste da moždani udar otvara vrata razvoju psihoza, u zavisnosti od težine i oblika svakako, a kako vidimo, OLP mjesecima nije mogla povezati niti jednu riječ, a praktično je ispočetka učila da piše.

Što se tiče ciljanog biranja - pa to je upravo ono što autorka i sama priznaje! Ona arhivsku građu nije proučavala u pravom smislu značenja te riječi, već ciljano tragala za srb- etnonimom, dakako i istrgavajući stvari iz konteksta. To sam u dosadašnjoj diskusiji i dokazao, opet sa jednim njenim pozivanjem na Plutarha. Naime, u pitanju je Plutarhov životopis Nume Pompilija (drugog legendarnog rimskog kralja, iz kraja VIII i prve polovine VII stoljeća prije nove ere), u kojem u 10. glavi spominje kralja Servija Tulija - najčuvenijega reksa Rima. Iz njenog citata je očigledno jasno da ona nema predstave niti da je u pitanju Servije Tulije, a ponajmanje da je riječ o rimskom vladaru, što jasno ukazuje na to da je ona samo prešišala Plutarhove biografije i naišla na riječ Servius (odn. na grčkom Serbius) i van svakog konteksta uvela ime dotičnoga kralja u svoje djelo.
Tako smo imali primjere ljudi koji dolaze ovdje na ovaj forum i tvrde kako su preko OLP doznali da čak i Plutarh spominje Srbe, i to "na području Rimskog carstva", odnosno da nemaju ni blage veze da je u pitanju kralj Servije Tulije...

Da li ti je sada jasno, Добро дошли, na šta mislim? :think:
 
Poslednja izmena:
Ko odaje priznanje dr O. Luković-Pjanović? Koliko ja vidim, ona je čak i poznata isključivo u nestručnim krugovima autohtonističkih interpretacija kao što su Jovan I. Deretić, Dragoljub Antić ili Slobodan Jarčević. Nisam nikoga drugoga čuo sem njih.
Kako je onda možemo smatrati priznatim stručnjakom, tj. autoritetom?
....................................................
....................................................
Da li ti je sada jasno, Добро дошли, na šta mislim? :think:

Пажљиво сам прочитао твој текст а на неким местима и два пута. Из текста закључујем да је то твој став, за тебе исправан - за мене дискутабилан. Можда је у питању и твој лични анимозитет. Али је добро прочитати и другачије мишљење.
Кажеш: ,,Ko odaje priznanje dr O. Luković-Pjanović?''.
Ја пронађох ово:

БЕСЕДА СВЕТЛАНЕ ПЕТРУШИЋ
НА ДОДЕЛИ ПРИЗНАЊА
„ДР ОЛГА ЛУКОВИЋ –ПЈАНОВИЋ“
ДРУШТВА „СЕРБОНА“ 29.11.2008.ГОДИНЕ[/h]
ПС: https://www.facebook.com/pages/Серб...ајстарије-историје-Срба/315525950365?sk=notes Сербона - Друштво за научно истраживање најстарије историје Срба
Контакт подаци[TABLE="class: uiInfoTable profileInfoTable uiInfoTableFixed, width: 376"]
[TR]
[TH="class: label, align: left"]Телефон[/TH]
[TD="class: data, align: left"]ТЕЛЕФОН: 063 425 600 и 061 63 00 604[/TD]
[/TR]
[TR="class: spacer"]
[TD="colspan: 2, align: left"]
[/TD]
[/TR]
[TR]
[TH="class: label, align: left"]Е-пошта[/TH]
[TD="class: data, align: left"]РЕДАКЦИЈА: [email]redakcija@serbona.org; КАНЦЕЛАРИЈА: office@serbona.org; ПРОДАЈА: narucivanje@serbona.org; ПРЕДСЕДНИК: predsednik@serbona.org; MAРКЕТИНГ: marketing@serbona.org[/EMAIL][/TD]
[/TR]
[TR="class: spacer"]
[TD="colspan: 2, align: left"]
[/TD]
[/TR]
[TR]
[TH="class: label, align: left"]Веб сајт[/TH]
[TD="class: data, align: left"]http://www.serbona.org[/TD]
[/TR]
[/TABLE]
 
Poslednja izmena od moderatora:
Кажеш: ,,Ko odaje priznanje dr O. Luković-Pjanović?''.
Ја пронађох ово:

БЕСЕДА СВЕТЛАНЕ ПЕТРУШИЋ
НА ДОДЕЛИ ПРИЗНАЊА
„ДР ОЛГА ЛУКОВИЋ –ПЈАНОВИЋ“
ДРУШТВА „СЕРБОНА“ 29.11.2008.ГОДИНЕ


ПС: Сербона - Друштво за научно истраживање најстарије историје Срба
Контакт подаци
[TABLE="class: uiInfoTable profileInfoTable uiInfoTableFixed, width: 376"]
[TR]
[TH="class: label, align: left"]Телефон[/TH]
[TD="class: data, align: left"]ТЕЛЕФОН: 063 425 600 и 061 63 00 604[/TD]
[/TR]
[TR="class: spacer"]
[TD="colspan: 2, align: left"]
[/TD]
[/TR]
[TR]
[TH="class: label, align: left"]Е-пошта[/TH]
[TD="class: data, align: left"]РЕДАКЦИЈА: [email]redakcija@serbona.org; КАНЦЕЛАРИЈА: office@serbona.org; ПРОДАЈА: narucivanje@serbona.org; ПРЕДСЕДНИК: predsednik@serbona.org; MAРКЕТИНГ: marketing@serbona.org[/EMAIL][/TD]
[/TR]
[TR="class: spacer"]
[TD="colspan: 2, align: left"]
[/TD]
[/TR]
[TR]
[TH="class: label, align: left"]Веб сајт[/TH]
[TD="class: data, align: left"]http://www.serbona.org[/TD]
[/TR]
[/TABLE]

Ja sam to društvo već naveo iznad:

Ko odaje priznanje dr O. Luković-Pjanović? Koliko ja vidim, ona je čak i poznata isključivo u nestručnim krugovima autohtonističkih interpretacija kao što su Jovan I. Deretić, Dragoljub Antić ili Slobodan Jarčević. Nisam nikoga drugoga čuo sem njih.
Kako je onda možemo smatrati priznatim stručnjakom, tj. autoritetom?

Navedeni, uz eventualno nekoga ko im se pridruži kao npr. Vesna Pešić ili neko drugi, sačinjavaju garnituru koje djeluje pod okriljen društva Serbona, organizacije Radomira Đorđevića.
Serbonino priznanje koje dodjeljuje čast u njeno ime, kao ni činjenica da će se njena knjiga smatrati udžbenikom na privatnom fakultetu koji su spomenuti ljudi nedavno otvorili, ne znače da je osba priznati stručnjak. Je li Serbona pak nekakva priznata organizacija? Nije. Ona ti je na nivou sandžačke Bošnjačke akademije nauka i umjetnosti ili crnogorske Dukljanske akademije nauka i umjetnosti - a zapravo, po svojim kadrovima, i daleko ispod i njih.
Evo kako da ti najbolje objasnim - zamisli da ti i ja sada registrujemo neku NVO i počnemo izdavati nagradu na polju astronomske fizike u čast Milića od Mačve. Da li to čini Milića Stankovića priznatim fizičarem? Naravno da ne...je li ti jasno sada?

Пажљиво сам прочитао твој текст а на неким местима и два пута. Из текста закључујем да је то твој став, за тебе исправан - за мене дискутабилан. Можда је у питању и твој лични анимозитет. Али је добро прочитати и другачије мишљење.

Ne, nema nikakvog animoziteta kod mene. Ako primjećuješ, ja sažaljevam dr Olgu Luković-Pjanović i sve kroz šta je ona prošla (ratno zarobljeništvo u nacističkom logoru, nemaština, moždani udar,..). Njen cijeli život je jedna velika tužna priča, puna tragičnih događaja, zaključno sa ovom knjigom o Srbima kao najstarijem narodu koji je postao gotovo kao nekakva Biblija domaćih autohtonista.

Možemo se zaista sporiti oko mnogo stvari, recimo eventualnog uticaja njenog moždanog udara na pojavu tako nekog psihotičnog oboljenja, ali kada govorimo o konkretnim činjenicama - onda nikako ne mogu biti u pitanju stavovi. Naveo sam ti kao primjer Lukovićevino pozivanje na Plutarhove Usporedne životopise, koji vrlo jasno, nedvosmisleno, ukazuju na ono o čemu pričam.
Koji je tvoj stav povodom toga (je li to u pitanju OLPin falsifikat, ili postoji drugo objašnjenje)? :think:

P. S. Kontakt podaci NVO Sebone ne rade.
 
Poslednja izmena:
Ja sam to društvo već naveo iznad:
Navedeni, uz eventualno nekoga ko im se pridruži kao npr. Vesna Pešić ili neko drugi, sačinjavaju garnituru koje djeluje pod okriljen društva Serbona, organizacije Radomira Đorđevića.
Serbonino priznanje koje dodjeljuje čast u njeno ime, kao ni činjenica da će se njena knjiga smatrati udžbenikom na privatnom fakultetu koji su spomenuti ljudi nedavno otvorili, ne znače da je osba priznati stručnjak. Je li Serbona pak nekakva priznata organizacija? Nije. Ona ti je na nivou sandžačke Bošnjačke akademije nauka i umjetnosti ili crnogorske Dukljanske akademije nauka i umjetnosti - a zapravo, po svojim kadrovima, i daleko ispod i njih.
Evo kako da ti najbolje objasnim - zamisli da ti i ja sada registrujemo neku NVO i počnemo izdavati nagradu na polju astronomske fizike u čast Milića od Mačve. Da li to čini Milića Stankovića priznatim fizičarem? Naravno da ne...je li ti jasno sada?

По теби сви су непризнати, ненаучни, дилетанти, .... Сада сам у дилеми шта да читам или одбацим из области историје.
Хајде реци ми, молим те, наслов твоје књиге коју си написао на тему историје. Радо ћу је прочитати, без обзира слагао се ја или не са садржајем.
Или можда треба да пре читања, Вас неколико питам: ,,Вреди ли читати или не?''. Овако све шта је написано, по теби (и још неколико) нема никакву историјску употребљивост.
 
По теби сви су непризнати, ненаучни, дилетанти, .... Сада сам у дилеми шта да читам или одбацим из области историје.
Хајде реци ми, молим те, наслов твоје књиге коју си написао на тему историје. Радо ћу је прочитати, без обзира слагао се ја или не са садржајем.
Или можда треба да пре читања, Вас неколико питам: ,,Вреди ли читати или не?''. Овако све шта је написано, по теби (и још неколико) нема никакву историјску употребљивост.

Pa nisu svi. Mislim da sam krajnje precizan u izražavanju. Nestručan je onaj koji nema kvalitetno obrazovanje na temu onoga što tvrdi. Nepriznat je onaj nema široki koncenzus u naučnoj zajednici odnosno značajno priznanje za svoj rad. Tako recimo među najpriznatijim srpskim istoričarima današnjice spada recimo akademik, prof. dr Sima Ćirković, medievalista svjetskog glasa, nedavno preminuli. Među trenutno živima istoričarima velikog priznanja (članovi Srpske akademije nauka i umetnosti) su dvoje - dr Ljubomir Maksimović i dr Jovanka Kalić. Među istoričarima koji se nalaze na uzlazećem putu, ali koji se pak ne mogu još uvijek svrstati u rang navedenih, jeste recimo dr Tibor Živković, koji postepeno dobija priznanja za svoj rad na najvažnijim izvorima za najraniju srpsku istoriju. Među istoričarima koji nemaju priznanje, ali su pak recimo vrlo popularni, mogao bih da navedem dr Čedomira Antića, koji je trenutno možda i najpopularniji srpski istoričar. Tu je i recimo Predrag Marković, takođe jedan relativno respektabilan istoričar u domaćoj (političkoj) javnosti, ali dakako bez nekog značajnog naučnog opusa iza sebe, odnosno bez priznanja.

Evo, uporedimo recimo bibliografije Ćirkovića i Lukovićke. Odi ovdje i vidjećeš da samo parcijalna bibliografija Ćirkovića uključuje 70 odrednica, dok virtualna biblioteka Srbije u svom katalogu ispisuje čak preko 500 (nažalost, sa svim reprintima, tako da sam E-CRIS.SR naveo zbog toga na prvom mjestu). S druge strane, Olga Luković-Pjanović, izuzev svog doktorata iz 1969. godine svakako, ima što - samo Srbi narod najstariji 1990-1994 (napisano mahom u njenim 70-im godinama, i nakon što ju je udarila kap) - i predgovor za par knjiga za koje joj je bivši muž dao da napiše.
A sada ozbiljno pitanje Da li ti ona, imajući navedeno na umu, stvarno djeluje kao ozbiljni stručnjak? :dontunderstand: Oduzmimo joj Srbe, narodn najstariji i...što ostaje? Gdje je težina koja bi mogla njenom kontroverznom djelu dati nekakav naučni kredibilitet?

Naravno da vredi čitati, ali i pravo je pitanje što čitati, zato što postoji i ogroman korpus bezvrednog štiva (smeća). Ne može čovjek sve za života pročitati, mora se napraviti i izbor.

Ne znam zbog čega si zaokrenuo raspravu na mene..? Ja se trudim da što manje miješam lično sa ovim ovdje i konkretne informacije nikada ne dajem o sebi, tako da ti ne bih ipak pružio odgovor po tom pitanju. Ali ponoviću - zbog čega prelazimo na lično? Ja nisam ni na koji na koji način tebe lično uveo u ovu raspravu, niti doveo u pitanje tvoja pisanija.

Za kraj bih te samo upitao da mi se razjasniš povodom ovoga:

Možemo se zaista sporiti oko mnogo stvari, recimo eventualnog uticaja njenog moždanog udara na pojavu tako nekog psihotičnog oboljenja, ali kada govorimo o konkretnim činjenicama - onda nikako ne mogu biti u pitanju stavovi. Naveo sam ti kao primjer Lukovićevino pozivanje na Plutarhove Usporedne životopise, koji vrlo jasno, nedvosmisleno, ukazuju na ono o čemu pričam.
Koji je tvoj stav povodom toga (je li to u pitanju OLPin falsifikat, ili postoji drugo objašnjenje)? :think:

Napisao si:

Не верујем да је она кривотворила архивске материјале или их циљано бирала по архивима.

..i, šta sad? :think:
 

Па читаћу и даље историјска штива, без сугестија шта је вредно а шта није. По прочитаном, сам ћу закључити колико је то прочитано, вредно.
Али себи нећу дозволити да судим ко је валидан а ко није. То је посао оних који мање знају од оних који су бар нешто написали.
 
Па читаћу и даље историјска штива, без сугестија шта је вредно а шта није. По прочитаном, сам ћу закључити колико је то прочитано, вредно.
Али себи нећу дозволити да судим ко је валидан а ко није. То је посао оних који мање знају од оних који су бар нешто написали.

I šta, znači zdravo za gotovo uzimati apsolutno sve što se servira (šta god to bilo)? :think:

Ja upravo i govorim o sadržaju knjige Olge Luković-Pjanović. Ona zaista uopšte nije toliko korisna koliko ti misliš (ne zbog upitnosti psihičkog zdravlja autorke, već zbog svog sadržaja, onome što u njoj piše).
 
Ko odaje priznanje dr O. Luković-Pjanović? Koliko ja vidim, ona je čak i poznata isključivo u nestručnim krugovima autohtonističkih interpretacija kao što su Jovan I. Deretić, Dragoljub Antić ili Slobodan Jarčević. Nisam nikoga drugoga čuo sem njih.
Kako je onda možemo smatrati priznatim stručnjakom, tj. autoritetom?

Ne vjeruješ? Hajde da spomenem jedan primjer koji sam već bio naveo ranije na upravo ovoj temi.



Dr Luković-Pjanovićka ovdje spominje jedan od biografija iz Uporednih životopisa, kapitalnog djela Plutarha Heronejskog. Međutim, tu postoji jedan veliki problem - prvi par biografija; Epaminonde i Skipija Emilija Afrikanca, izgubljen je. Danas niko ne zna više šta je u njima pisalo, jer nisu sačuvani ni u kakvom obliku. Pitanje koje možemo sada postaviti jeste - kako joj je ovo omaklo? Možemo otvoriti kao mogućnost da je u pitanju lapsus, ali Lukovićka ne čini to samo jedan taj put. Kako ne bismo bili zlonamjerni, možemo i pretpostaviti da je ona jednostavno pobrkala Plutarhove biografije i navela pogrešnu, umjesto neke druge - ali kako je moguće da je jedan toliki autoritet pobrkao postojeću i sačuvanu Plutarhovu biografiju sa baš upravo onom jedinom (sa strane Rimljana) koja nije sačuvana? Odgovor koji se sam predstavlja nije baš prijatna mogućnost.

Ovo je samo jedan ilustrativni primjer - nikako izuzetak. Njeno kapitalno (i jedino) djelo obiluje ovakvim podacima, koji se ili nikako ne mogu provjeriti tako da je Lukovićeva ispala kao bukvalno jedina osoba na svijetu koja je imala uvid u dotični izvor, ili su pak u pitanju vrlo jasne greške. Ove stvari ozbiljno narušavaju njen kredibilitet kao doktora nauka i lingivstičkog stručnjaka, a svakako dovode u pitanje i samo djelo Srbi ..narod najstariji po kojem je ona ujedno i najpoznatija.
Moje je mišljenje i da navedeno - kada se uzme zajedno sa drugim stvarima, recimo onim pismima koje je Milić od Mačve bio objavio, postavljenim iznad - jasno ukazuje da se može otvoriti pitanje o OLPinim motivima i namjerama, a dakako i nivoa nivoa mentalnog zdravlja. Kao što je već nekolicina kolega naglasila, jedan od početnih ukazatelja jeste nepovezanost, nedostatak logičkog kontinuiteta i nekako prostijim jezikom rečeno, lupetanje.

Uzmimo ovdje samo jednu stvar. Znamo da je dok je bila u posjedi u SAD-u 1987. godine doživjela moždani udar i da je bila u komi, tj. provela skoro pune dvije nedljelje. Kada se probudila, nije imala sposobnost govora i bila je prilično nesvjesna, a imajući na umu njene godine (skoro 70), ljekari su iznijeli stručno mišljenje da će ostati invalid sa velikim moždanim oštećenjem do kraja svoga života. Međutim, po povratku u Pariz Olga je uspjela uz pomoć najvrhunskijih stručnjaka da se oporavlja. Njen oporavak je finansirala srpska emigracija nacionalističke orijentacije - isti krugovi koji su Jovanu I. Deretiću u približno to vrijeme dodijelili počasni doktorat. Olga počinje, nakon postepenog sticanja sposobnosti, da piše i da se sprema za objavljivanje knjige, konkretno za Glas Srba u Indijanapolisu, godine 1988. Knjige, tj. serijal hrestomatija izvoda iz izvora u kojima se spominju navodni srpski etnonimi uz određene komentare autorke, koje Olga piše sve do 1994. godine odnosno 75. godine svoga života, nastaju tik poslije njenog moždanog udara, koji je opisivan kao jedan od najtežih. Mogu se razna objašnjenja naći za ovo - da se žena decenijama bavila istraživanjem (u periodu u kojem, ipak bi trebalo naglasiti, apsolutno nikakvo naučno djelo nije bila napisala, ako izmumemo jedino predgovore koje je pisala za prevode svoga muža Bratoljuba Klaića, odn. njegove prevode antičkih djela), a onda kada se oporavila od udara, vidjela da joj biološki sat ističe (što i nije bilo daleko od istine, jer je preminula nepune četiri godine nakon objavljivanja posljednjeg toma), te odlučila da ih brže-bolje napiše. Građa nije bila tek tako spremna, da bi bilo potrebno samo objavljivanje (što naizgled djeluje moguće jer, kao što već naglasih, apsolutno ništa do "Srba...naroda najstarijeg" ona nije napisala), zato što vrlo dobro znamo da je postojao od 1990. godine čak i neuobičajeno veliki interes za njena djela, koja su pojedini mediji čak označili bestselerima Srbije narih devedestih godina prošlog milenija.

Mislim da je vrlo neophodno uzeti navedeno u obzir, u kontekstu njenog mentalnog zdravlja. Za razliku od drugih forumaša koji je ipak ismijavaju do besvijesti, ja to ne činim - ja je sažaljevam. Onaj koji ismijava bolesnika samo zato što je bolestan po mom mišljenju čini grijeh. Naglasio bih još samo da mi je ovo posebno interesantno, zato što u užem krugu imam jednog diplomiranog istoričara, koji je u poznim godinama dobio moždani udar i nakon njega postao žestoki autohtonista i paranoičar, koji u svemu vidi teorije zavjera uperene protiv Srba. Srećom, u penziji je, tako da djeci u školi nije predavao svoje kontroverzne interpretacije. Činjenica jeste da moždani udar otvara vrata razvoju psihoza, u zavisnosti od težine i oblika svakako, a kako vidimo, OLP mjesecima nije mogla povezati niti jednu riječ, a praktično je ispočetka učila da piše.

Što se tiče ciljanog biranja - pa to je upravo ono što autorka i sama priznaje! Ona arhivsku građu nije proučavala u pravom smislu značenja te riječi, već ciljano tragala za srb- etnonimom, dakako i istrgavajući stvari iz konteksta. To sam u dosadašnjoj diskusiji i dokazao, opet sa jednim njenim pozivanjem na Plutarha. Naime, u pitanju je Plutarhov životopis Nume Pompilija (drugog legendarnog rimskog kralja, iz kraja VIII i prve polovine VII stoljeća prije nove ere), u kojem u 10. glavi spominje kralja Servija Tulija - najčuvenijega reksa Rima. Iz njenog citata je očigledno jasno da ona nema predstave niti da je u pitanju Servije Tulije, a ponajmanje da je riječ o rimskom vladaru, što jasno ukazuje na to da je ona samo prešišala Plutarhove biografije i naišla na riječ Servius (odn. na grčkom Serbius) i van svakog konteksta uvela ime dotičnoga kralja u svoje djelo.
Tako smo imali primjere ljudi koji dolaze ovdje na ovaj forum i tvrde kako su preko OLP doznali da čak i Plutarh spominje Srbe, i to "na području Rimskog carstva", odnosno da nemaju ni blage veze da je u pitanju kralj Servije Tulije...

Da li ti je sada jasno, Добро дошли, na šta mislim? :think:

Nadam se da nisi toliko neozbiljan da očekuješ da o OLP raspravlja (makar i da odbaci njene stavove) SANU. Pa to je leglo akademske korupscije na Balkanu. Čast izuzecima, ali skoro svi akademici funkcionišu po principu "koliko para, toliko muzike" na čelu sa samim Hajdinom. Ta "akademija" nije do sada našla za shodno ni da prouči radove prof. Pešića, koji je upravo zbog tih i takvih "akademika" svojevremeno i napustio državu. Ko je od tih plaćenika lud da iznošenjem mišljenja koje je u sukobu sa ustaljenim "učenjem" rizikuje sudbinu Đorđa Jankovića?!
Ne znam šta dokazuje jedna čisto privatna prepiska? Da sada neko objavi moja ljubavna pisma nekoj devojci iz mladosti, da li bih ja automatski bio nedostojan profesije kojom se bavim?
Konačno i u DAI ima toliko kontroverzi i dokazanih nelogičnosti, pa je Kosta Porfirogenit još uvek prorok, a njegovo delo Sveto pismo za sve pristalice BB škole.
 
Ko nema u vugla, pita gugla:

Radivoje Pešić je rođen u Velesu 1931, a umro u Beogradu 1993.

Diplomirao na Filozofskom fakultetu u Skoplju, odsek srpskohrvatski jezik i južnoslovenska književnost, drugi jezik ruski, a na Institutu za sanskrt u Delhiju - sanskrt i filozofiju jezika.

Posle studija postaje profesor ruskog jezika na Višoj ekonomskoj školi u Beogradu i glavni i odgovorni urednik Izdavačke kuće Kosmos, Beograd.

Od 1978. godine boravi u Italiji kada je bio generalni sekretar Instituta za Balkanologiju u Rimu, profesor Fakulteta za moderne jezike u Trst (srpskohrvatski), profesor filozofije jezika na Institutu za studije istoka u Trstu, profesor Univerziteta u Milanu (Orijentalne studije), saradnik Instituta za jezike u Beogradu, saradnik Instituta za tantru u Delhiju, naučni rukovodilac The international Scientific group among the implementation of the New Program of Research of the Etruscan Civilisation (Milano-Ahen).

Član je tri međunarodne akademije nauka i umetnosti: Akademije nauka i umetnosti Tiberina iz Rima, Akademije nauka i umetnosti Paestum iz Salerna i Francuske akademije za umetnost i nauku De Lutes iz Pariza.

Bio je nosilac Unicefovog Zlatnog ordena Unije zlatne legije.

Od 1952. godine do smrti objavio je 3.000 jedinica radova (esejistika, prevodi, naučni radovi, kritika...), na različitim jezicima čuvaju se u MANU (Makedonska akademija nauka i umetnosti, Skopje).

Na srpskom jeziku poznate su njegove knjige:

1. Vinčansko pismo

2. Zavera poricanja

3. Velesova knjiga

4. Optužujem ćutanje

5. Učiti sanskrt

6. Prva Evropa

Sve pomenute knjige mogu da se nabave preko izdavačke kuće "Pešić i sinovi", Topličin Venac 17, Beograd, telefon: 381 (0)11 218 3740

Preko pomenutog telefona možeš da se domogneš i potvrda gorenapisanog. Nego: šta si ti završio?

Nadam se da si sada srećan i da možemo da se vratimo temi bez da nas daviš svojimpitanjima kojima dokazuješ da uopšte nisi zainteresovan za dalju raspravu. Gugl je dostupan i u krševima, zar ne?

Ne znam zbog čega proširi priču toliko na njegovu kompletnu biografiju, kada samo samo upitao gdje je on predavao, da utvrdimo da li zaista ima akademsko zvanje.

Ako sam shvatio, ti si biografiju preuzeo sa tabloida. Provjerio sam neke od navedenih podataka u međuvremenu i doznao da su netačni - Radivoje Pešić nije predavao na Univerzitetu u Milanu, tvrdnja je lažna. Što se tiče Fakulteta za moderne jezika i Instituta za studije istoka u Trstu, nemam blage predstave kakve su to institucije, a tako ni nemam blage predstave kako bih mogao provjeriti da li je zaista Pešić ikada tamo predavao. To je problem sa cijelim tim tekstom, u kojem se navode tri međunarodne akademije koje eto Google pretraživač kada već insistiraš na njemu, uopšte ne poznaje (odnosno nikada nisu ni pomenute).

A što se tiče tvrdnje o preko 3.000 jedinica objavljenih radova, kako je moguće da su sačuvani samo u privatnoj biblioteci (koja nije otvorena za javnost) Makedonske akademije nauka i umjetnosti i ne postoje ama baš nigdje drugdje? :dontunderstand: Potrudiću se da u međuvremenu kontaktiram MANU da mi barem potvrde fond Pešićev, ako već ne mogu da mi daju na uvid.

Dakle ostaje pitanje vrlo jasno otvoreno zbog čega zvati Radivoja Pešića profesorom... :dontunderstand:

Nadam se da nisi toliko neozbiljan da očekuješ da o OLP raspravlja (makar i da odbaci njene stavove) SANU. Pa to je leglo akademske korupscije na Balkanu. Čast izuzecima, ali skoro svi akademici funkcionišu po principu "koliko para, toliko muzike" na čelu sa samim Hajdinom. Ta "akademija" nije do sada našla za shodno ni da prouči radove prof. Pešića, koji je upravo zbog tih i takvih "akademika" svojevremeno i napustio državu. Ko je od tih plaćenika lud da iznošenjem mišljenja koje je u sukobu sa ustaljenim "učenjem" rizikuje sudbinu Đorđa Jankovića?!
Ne znam šta dokazuje jedna čisto privatna prepiska? Da sada neko objavi moja ljubavna pisma nekoj devojci iz mladosti, da li bih ja automatski bio nedostojan profesije kojom se bavim?
Konačno i u DAI ima toliko kontroverzi i dokazanih nelogičnosti, pa je Kosta Porfirogenit još uvek prorok, a njegovo delo Sveto pismo za sve pristalice BB škole.

A šta ako radove Radivoja Pešića nije konsultovala zato što možda ne vidi uopšte ničeg naučnog u njima, te ama baš ničeg za razmatranje? :dontunderstand: Šta ako je sve ustvari toliko jednostavno, te da nema nikakvog zanemarivanja ili teorija zavjere tu?

Nije ti poređenje dobro. Ukoliko neko objavi istorijsku raspravu između mene i tebe, i to ne iz mladosti, već iz vremena kada se glasiš za kredibilnog istoričara, dakako da se situacija mijenja. Luković-Pjanovićeva nije pisala o nečem nevezanom sa temom, već upravo o pitanju porijekla Srba.
Osim toga, ja se nisam skoncentrisao samo na ta pisma. Vrlo jasno sam raspravio u detalje širu sliku Lukovićkine bibliografije, a na preko stotinu stranica ove teme možeš pronaći opširne rasprave o njenom velikom (i praktično jedinom) djelu "Srbi, narod najstariji", a konkretno na prethodnoj stranici sam sve podsjetio na njeno pozivanje na Plutarha. Svoje mišljenje o njenom djelu sam već izrazio, a interesantno je što niko na njih ne odgovara; što nema bukvalno ni riječi. Svi bi samo da raspravljaju o ličnostima i služe se uglavnom argumentum ad hominem i stalno vraćaju na to da ja zapostavljam ono što Deretić i Luković-Pjanovićeva pišu, pokušajima da se oni dekvalifikuju, potpuno ignorišući apsolutno svakakvu raspravu o samim njihovim djelima koju od stranice br. 1 ja pokušavam sve ovo vreme pokrenuti...

O kakvim kontroverzama u DAI je riječ? Kojim nelogičnostima? Hajde, slobodno možemo raspraviti i o svemu tome. Rekao bih da je pretjerano reći da je to djelo sveto pismo, ali dakako da je za najraniju srpsku istoriju jedan od najbitnijih - možemo slobodno reći i najbitniji izvor. Je li tebi poznato da u istoriografiji postoji ogroman broj naučne literature posvećene Spisu o narodima, da su na stotine stranica napisane kao rezultat kritičke analize DAI koja traje više stoljeća?
Je li tebi poznato, kada eto već spominješ Đorđa Jankovića, da se on itekako obilato služi Porfirogenitom?
 
Poslednja izmena:
Drago mi je što imaš razumijevanje za satiru i time dokazao da si na zavidnom civilizacijskom nivou koji prevazilazi bukvalizam.
Ipak, izgleda da si Đilasov rođak pa pokušavaš da nas ovako jeftino spinuješ, jer nikao da odgovoriš na ležerno postavljena pitanja tipa: gde sam ja to naveo da Vikipedija uopšte pominje tog Metuzalema?

Nije to nikakva satira. Dobro se sjećam tvojih komentara od prije par nedjelja, koji se vrlo jasno mogu smatrati šovenskim. Tu nema nikakve doze humora kojom se pokušavaš sakriti, već neka nadrirodoljubna mržnja prema svemu što ne odgovara jednom jednoličnom modelu.

Nisi naveo da Viki spominje tog Metuzalema, ali jesi citirao samoga sebe kao odgovor na snimak Kiganovog predavanja o drevnoj grčkoj istoriji koji sam postavio. U kom je to kontekstu bilo..? :dontunderstand:
 
Ne znam zbog čega proširi priču toliko na njegovu kompletnu biografiju, kada samo samo upitao gdje je on predavao, da utvrdimo da li zaista ima akademsko zvanje.

Ako sam shvatio, ti si biografiju preuzeo sa tabloida. Provjerio sam neke od navedenih podataka u međuvremenu i doznao da su netačni - Radivoje Pešić nije predavao na Univerzitetu u Milanu, tvrdnja je lažna. Što se tiče Fakulteta za moderne jezika i Instituta za studije istoka u Trstu, nemam blage predstave kakve su to institucije, a tako ni nemam blage predstave kako bih mogao provjeriti da li je zaista Pešić ikada tamo predavao. To je problem sa cijelim tim tekstom, u kojem se navode tri međunarodne akademije koje eto Google pretraživač kada već insistiraš na njemu, uopšte ne poznaje (odnosno nikada nisu ni pomenute).

A što se tiče tvrdnje o preko 3.000 jedinica objavljenih radova, kako je moguće da su sačuvani samo u privatnoj biblioteci (koja nije otvorena za javnost) Makedonske akademije nauka i umjetnosti i ne postoje ama baš nigdje drugdje? :dontunderstand: Potrudiću se da u međuvremenu kontaktiram MANU da mi barem potvrde fond Pešićev, ako već ne mogu da mi daju na uvid.

Dakle ostaje pitanje vrlo jasno otvoreno zbog čega zvati Radivoja Pešića profesorom... :dontunderstand:



A šta ako radove Radivoja Pešića nije konsultovala zato što možda ne vidi uopšte ničeg naučnog u njima, te ama baš ničeg za razmatranje? :dontunderstand: Šta ako je sve ustvari toliko jednostavno, te da nema nikakvog zanemarivanja ili teorija zavjere tu?

Nije ti poređenje dobro. Ukoliko neko objavi istorijsku raspravu između mene i tebe, i to ne iz mladosti, već iz vremena kada se glasiš za kredibilnog istoričara, dakako da se situacija mijenja. Luković-Pjanovićeva nije pisala o nečem nevezanom sa temom, već upravo o pitanju porijekla Srba.
Osim toga, ja se nisam skoncentrisao samo na ta pisma. Vrlo jasno sam raspravio u detalje širu sliku Lukovićkine bibliografije, a na preko stotinu stranica ove teme možeš pronaći opširne rasprave o njenom velikom (i praktično jedinom) djelu "Srbi, narod najstariji", a konkretno na prethodnoj stranici sam sve podsjetio na njeno pozivanje na Plutarha. Svoje mišljenje o njenom djelu sam već izrazio, a interesantno je što niko na njih ne odgovara; što nema bukvalno ni riječi. Svi bi samo da raspravljaju o ličnostima i služe se uglavnom argumentum ad hominem i stalno vraćaju na to da ja zapostavljam ono što Deretić i Luković-Pjanovićeva pišu, pokušajima da se oni dekvalifikuju, potpuno ignorišući apsolutno svakakvu raspravu o samim njihovim djelima koju od stranice br. 1 ja pokušavam sve ovo vreme pokrenuti...

O kakvim kontroverzama u DAI je riječ? Kojim nelogičnostima? Hajde, slobodno možemo raspraviti i o svemu tome. Rekao bih da je pretjerano reći da je to djelo sveto pismo, ali dakako da je za najraniju srpsku istoriju jedan od najbitnijih - možemo slobodno reći i najbitniji izvor. Je li tebi poznato da u istoriografiji postoji ogroman broj naučne literature posvećene Spisu o narodima, da su na stotine stranica napisane kao rezultat kritičke analize DAI koja traje više stoljeća?
Je li tebi poznato, kada eto već spominješ Đorđa Jankovića, da se on itekako obilato služi Porfirogenitom?

Apsolutno netačno. Proverio sam kod njegove ćerke i podaci su apsolutno autentični i navedeni u svakoj knjizi (ili skoro svakoj) koju je objavio. Ne znam ko je tvoj izvor, možda kafe-kuvarica, ali nema blage veze sa istinom. Kako si guglao? Nadam se na italijanskom.
Svi se mi služimo Porfirogenitom, ali ne tako bezuslovno kao ti. Intelektualci sumnjaju.
 
Nije to nikakva satira. Dobro se sjećam tvojih komentara od prije par nedjelja, koji se vrlo jasno mogu smatrati šovenskim. Tu nema nikakve doze humora kojom se pokušavaš sakriti, već neka nadrirodoljubna mržnja prema svemu što ne odgovara jednom jednoličnom modelu.

Nisi naveo da Viki spominje tog Metuzalema, ali jesi citirao samoga sebe kao odgovor na snimak Kiganovog predavanja o drevnoj grčkoj istoriji koji sam postavio. U kom je to kontekstu bilo..? :dontunderstand:

Opasno se gubiš za svoje godine. Zaista nemam nameru da svakom imbi ovde bebisitujem i prstom pokazujem na ono što je očigledno. Ako ne razumeš jednu prosto-proširenu rečenicu, postupši po sopstvenoj fusnoti.
Moje je pravo da budem kako god hoću politički orijentisan i izuzetno je nevaspitano sa tvoje strane da o tome uopšte raspravljaš.
 
Opasno se gubiš za svoje godine. Zaista nemam nameru da svakom imbi ovde bebisitujem i prstom pokazujem na ono što je očigledno. Ako ne razumeš jednu prosto-proširenu rečenicu, postupši po sopstvenoj fusnoti.
Moje je pravo da budem kako god hoću politički orijentisan i izuzetno je nevaspitano sa tvoje strane da o tome uopšte raspravljaš.

И ја сам био нехатно улетео са друге теме која је прикључена овој. А онда ме је сачекао Slaven777 и ....да не причам даље. Да сам знао, заобишао би тему.
Наиме, само због једне реченице: ,,Ако су главнина досељеног народа из Индије у три наврата ( 1500 – 4500 г.пре Христа), онда има смисла и тврдити да и данашњи Срби датирају из тог времена'', исти овај Slaven777 осуо је дрвље и камење на мене, које то ја ауторе читам.
Тада сам схватио Slaven777 сујетна и искључива особа са великим набојем таштине. То што он каже то мора бити тако и никако другачије.
Међутим, његова ијекавица ме упућују на нека друга размишљања. Можда је његова мисија да се заташка истина о Србима!? Ко зна!
ПОсле ових редова, кликнућу на опцију ,,Укини праћење'' и ослободићу се таштине, сујетности,.....
 
,,Ако су главнина досељеног народа из Индије у три наврата ( 1500 – 4500 г.пре Христа), онда има смисла и тврдити да и данашњи Срби датирају из тог времена''

За почетак никаквог досељавања између 1500-4500. пре Христа није ни могло бити, ако знамо како се рачунају године старе ере.
 
И ја сам био нехатно улетео са друге теме која је прикључена овој. А онда ме је сачекао Slaven777 и ....да не причам даље. Да сам знао, заобишао би тему.
Наиме, само због једне реченице: ,,Ако су главнина досељеног народа из Индије у три наврата ( 1500 – 4500 г.пре Христа), онда има смисла и тврдити да и данашњи Срби датирају из тог времена'', исти овај Slaven777 осуо је дрвље и камење на мене, које то ја ауторе читам.
Тада сам схватио Slaven777 сујетна и искључива особа са великим набојем таштине. То што он каже то мора бити тако и никако другачије.
Међутим, његова ијекавица ме упућују на нека друга размишљања. Можда је његова мисија да се заташка истина о Србима!? Ко зна!
ПОсле ових редова, кликнућу на опцију ,,Укини праћење'' и ослободићу се таштине, сујетности,.....

O njegovom, kao i o psihičkim stanjima ostalih učesnika ne bih se izjašnjavao.
No, više je nego očigledno da Slaven, najblaže rečeno, izvrće istinu. Ne znam ni gde se ni kako raspitao o Radivoju Pešiću, ali je indikativno da ga sami Italijani pominju kao prof. dr. a njegove radove na vinčanskom pismu nazivaju otkrićem godine.
Rado bih postavio sken stranice iz italijanske enciklopedije Euroanali, samo ako mi neko objasni kako se to radi.
 
,,Ако су главнина досељеног народа из Индије у три наврата ( 1500 – 4500 г.пре Христа), онда има смисла и тврдити да и данашњи Срби датирају из тог времена''

За почетак никаквог досељавања између 1500-4500. пре Христа није ни могло бити, ако знамо како се рачунају године старе ере.

Prosto neverovatno.
 
,,Ако су главнина досељеног народа из Индије у три наврата ( 1500 – 4500 г.пре Христа), онда има смисла и тврдити да и данашњи Срби датирају из тог времена''

.

Jedini narod koji se naselio u Indiju su bili Arijevci, koja su samo cinili malu klasu od ukupno starosedelackog naroda.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top