Ja sam bio konstruktivan,
Današnja Srbija u vreme Atile Hunskog.
"Dan po Vigilovom odlasku, Atila svima naređuje da se vrateu njegov glavni štab. Na kraju krajeva, neće biti nikakvog lova južno od Dunava, jer ima mnogo važnijih stvari na koje morada se obrati pažnja. Haos pakovanja šatora, pakovanja i prebacivanja kola preko reke, i sedlanja konja ustupa mestoorganizovanim kolonama kola, pratnje na konjima, proizvođačalukova, konjušara i kuvara koji s puno poštovanja idu za Atilinom pratnjom, svi krivudaju na sever pašnjacima onoga što je danasseverna Srbija.Posle izvesnog vremena, kolona se deli: Atila skreće kaselu iz koga će uzeti još jednu ženu, ćerku jednog od lokalnih
logada.
Ostatak nastavlja ravnicom i preko tri velike reke inekoliko manjih. Ponekad je tu lokalno stanovništvo saizdubljenim kanuima, ponekad, dok kolone plivaju sa svojimkonjima, važne ličnosti prelaze sa kolima na splavovimanošenim samo za tu priliku. Usput, saljaci iznose proso,medovinu i pivo od ječma.
(
Obratite pažnju na to da su ovi ljudi seljaci: nisu više pastirinomadi, već žive kao nastanjeni farmeri u kolibama od premazanog pruća pokrivenim slamom.)Posle napornog dana putovanja, ulogore se u blizini malog jezera. Usred noći iz umornog sna budi ih jedna od onih letnjiholuja koje brišu Mađarskom
pustom ,
oluja koja je toliko jaka daruši šator, a rezervnu odeću i ćebad nosi u jezero. Radi se oodređenom šatoru koji nije predviđen za život u divljini, nijenalik hunskim okruglim šatorima koji ostaju topli i udobni i ponajhladnijem vremenu, a mogu da izdrže i uragan. Zaslepljenikišom, ogluveli od grmljavine, Rimljani zapomažući nalaze putdo sela uz bleskove munja i gromova. Seljaci se bude, pale baklje od pruća natopljenog voskom i vođe ih do dobrodošlietopline vatri.Ispostavlja se da selom vlada matrijarh. Što je još većeiznenađenje, ona je Bledina udovica jedna od nekoliko njih brata koga je Atila ubio. Očigledno joj je dozvoljeno da zadržisvoju enklavu na Bledinoj teritoriji, gde je ona još uvek kraljica. Iako je gluvo doba noći, naredi da se donese hrana.Zatim, kada su se presvukli i jeli, ude izvestan broj privlačnihmladih žena, koje su tu, kako je rečeno Priskusu,
zbog polnog odnosa, sto je među Hunima znak poštovanja.
Priskus ih naziva„privlačne žene". Šta se desilo sa onim rasističkim mišljenjimada su Huni tako odvratnog izgleda i ponašanja da jedva da su bili ljudska bića? Zbrisana su stvarnošću suočavanja sagostoprimstvom i lepotom. Ovo je malo uznemirujuće zahrišćane, državne činovnike i diplomate, pogotovo stoga što suove žene bile brižljivo odabrane po svom izgledu. Odgovor je bioLjubazna uzdržanost.
te žene
smo velikodušno nutkali hranom pred nama, ali smo odbili odnos s njima."
Naredni dan je lep i vruć. Rimljani vade svoj natopljeni prtljag i suše ga na suncu, odlaze u kurtoaznu posetu seoskomma
Atila173
trijarhu da joj zahvale poklonivši joj tri srebrne činije i neštosušenog voća, i kreću dalje.I tako se nastavlja čitavu nedelju i verovatno nešto više od200 kilometara. Stižu do sledećeg sela. Ovde ima malosaobraćajne gužve. Svi moraju da sačekaju jer će se Atila pridružiti konvoju, a on mora da predvodi. A, zadivljujućomslučajnošću, ovde je još jedan pregovarački tim, iz Zapadnogcarstva, iz Rima, u kome su neka poznata i veoma značajnalica: vojskovođa i guverner, izaslaniku povratku, Konstancije,sekretar koga je izvorno Atili poslao Ecije, grof po imenu Romuli njegov zet, niko drugi do Orestov otac. Izgleda da je biti deodelegacije kod Atile porodični posao.Zapadni izaslanici imaju svoju priču, koja se vrti okozlatnih posuda u Sirmijumu. Nekada su pripadale biskupu kojiih je, kada je grad ranih 440ih bio pod hunskom opsadom, dao jednom od ostalih Atilinih sekretara na čuvanje, misleći da bi poklon mogao da bude od pomoći ako on sam bude uhvaćen.Tako su posude prešle u Atilino vlasništvo. Ali, onaj sekretar ih je založio kod nekog bankara u Rimu. Kada je Atila čuo za ovo,naredio je da ga razapnu. Sada traži ili posude, ili bankara.Ovde je bila čitava delegacija koja je došlia da Atili kaže da, pošto je bankar posude primio na poverenje, one nisu ukradene, tevođa Huna sada ne može da polaže pravo niti na njih, ni nanedužnog bankara.Atila se konačno pojavljuje, i nabrekla kolona nastavljaotvorenom ravnicom dok ne stignu do
jednog veoma velikog sela
Atiline prestonice koja je, kako je predloženo u prethodnom poglavlju, verovatno oko 20 kilometara oddanašnjeg Segedina, dosta udaljena od krivudave i poplavamasklone Tise"
http://sr.scribd.com/doc/64068683/A-Ti-La