Ko odaje priznanje dr O. Luković-Pjanović? Koliko ja vidim, ona je čak i poznata isključivo u nestručnim krugovima
autohtonističkih interpretacija kao što su Jovan I. Deretić, Dragoljub Antić ili Slobodan Jarčević. Nisam nikoga drugoga čuo sem njih.
Kako je onda možemo smatrati priznatim stručnjakom, tj. autoritetom?
Ne vjeruješ? Hajde da spomenem jedan primjer koji sam
već bio naveo ranije na upravo ovoj temi.
Dr Luković-Pjanovićka ovdje spominje jedan od biografija iz
Uporednih životopisa, kapitalnog djela Plutarha Heronejskog. Međutim, tu postoji jedan veliki problem - prvi par biografija; Epaminonde i Skipija Emilija Afrikanca,
izgubljen je. Danas niko ne zna više šta je u njima pisalo, jer nisu sačuvani ni u kakvom obliku. Pitanje koje možemo sada postaviti jeste - kako joj je ovo omaklo? Možemo otvoriti kao mogućnost da je u pitanju
lapsus, ali Lukovićka ne čini to samo jedan taj put. Kako ne bismo bili zlonamjerni, možemo i pretpostaviti da je ona jednostavno pobrkala Plutarhove biografije i navela pogrešnu, umjesto neke druge - ali kako je moguće da je jedan toliki
autoritet pobrkao postojeću i sačuvanu Plutarhovu biografiju sa
baš upravo onom jedinom (sa strane Rimljana)
koja nije sačuvana? Odgovor koji se sam predstavlja nije baš prijatna mogućnost.
Ovo je samo jedan ilustrativni primjer - nikako izuzetak. Njeno kapitalno (i jedino) djelo
obiluje ovakvim podacima, koji se ili nikako ne mogu provjeriti tako da je Lukovićeva ispala kao bukvalno jedina osoba na svijetu koja je imala uvid u dotični izvor, ili su pak u pitanju vrlo jasne greške. Ove stvari ozbiljno narušavaju njen kredibilitet kao doktora nauka i lingivstičkog stručnjaka, a svakako dovode u pitanje i samo djelo
Srbi ..narod najstariji po kojem je ona ujedno i najpoznatija.
Moje je mišljenje i da navedeno - kada se uzme zajedno sa drugim stvarima, recimo onim pismima koje je Milić od Mačve bio objavio, postavljenim iznad - jasno ukazuje da se može otvoriti pitanje o OLPinim motivima i namjerama, a dakako i nivoa nivoa mentalnog zdravlja. Kao što je već nekolicina kolega naglasila, jedan od početnih ukazatelja jeste
nepovezanost,
nedostatak logičkog kontinuiteta i nekako prostijim jezikom rečeno, lupetanje.
Uzmimo ovdje samo jednu stvar. Znamo da je dok je bila u posjedi u SAD-u 1987. godine doživjela moždani udar i da je bila
u komi, tj. provela skoro pune dvije nedljelje. Kada se probudila, nije imala sposobnost govora i bila je prilično nesvjesna, a imajući na umu njene godine (skoro 70), ljekari su iznijeli stručno mišljenje da će ostati invalid sa velikim moždanim oštećenjem do kraja svoga života. Međutim, po povratku u Pariz Olga je uspjela uz pomoć najvrhunskijih stručnjaka da se oporavlja. Njen oporavak je finansirala srpska emigracija nacionalističke orijentacije - isti krugovi koji su Jovanu I. Deretiću u približno to vrijeme dodijelili počasni doktorat. Olga počinje, nakon postepenog sticanja sposobnosti, da piše i da se sprema za objavljivanje knjige, konkretno za Glas Srba u Indijanapolisu, godine 1988. Knjige, tj. serijal hrestomatija izvoda iz izvora u kojima se spominju navodni srpski etnonimi uz određene komentare autorke, koje Olga piše sve do 1994. godine odnosno 75. godine svoga života, nastaju tik poslije njenog moždanog udara, koji je opisivan kao jedan od najtežih. Mogu se razna objašnjenja naći za ovo - da se žena decenijama bavila istraživanjem (u periodu u kojem, ipak bi trebalo naglasiti,
apsolutno nikakvo naučno djelo nije bila napisala, ako izmumemo jedino predgovore koje je pisala za prevode svoga muža Bratoljuba Klaića, odn. njegove prevode antičkih djela), a onda kada se oporavila od udara, vidjela da joj biološki sat ističe (što i nije bilo daleko od istine, jer je preminula nepune četiri godine nakon objavljivanja posljednjeg toma), te odlučila da ih brže-bolje napiše. Građa nije bila tek tako spremna, da bi bilo potrebno samo objavljivanje (što naizgled djeluje moguće jer, kao što već naglasih,
apsolutno ništa do "Srba...naroda najstarijeg" ona nije napisala), zato što vrlo dobro znamo da je postojao od 1990. godine čak i neuobičajeno veliki interes za njena djela, koja su pojedini mediji čak označili bestselerima Srbije narih devedestih godina prošlog milenija.
Mislim da je vrlo neophodno uzeti navedeno u obzir, u kontekstu njenog mentalnog zdravlja. Za razliku od drugih forumaša koji je ipak ismijavaju do besvijesti, ja to ne činim - ja je
sažaljevam. Onaj koji ismijava bolesnika samo zato što je bolestan po mom mišljenju čini grijeh. Naglasio bih još samo da mi je ovo posebno interesantno, zato što u užem krugu imam jednog diplomiranog istoričara, koji je u poznim godinama dobio moždani udar i
nakon njega postao žestoki autohtonista i paranoičar, koji u svemu vidi teorije zavjera uperene protiv Srba. Srećom, u penziji je, tako da djeci u školi nije predavao svoje kontroverzne interpretacije. Činjenica jeste da moždani udar otvara vrata razvoju psihoza, u zavisnosti od težine i oblika svakako, a kako vidimo, OLP mjesecima nije mogla povezati niti jednu riječ, a praktično je ispočetka učila da piše.
Što se tiče
ciljanog biranja - pa to je upravo ono što autorka i sama priznaje! Ona arhivsku građu nije proučavala u pravom smislu značenja te riječi, već
ciljano tragala za srb- etnonimom, dakako i istrgavajući stvari iz konteksta. To sam u dosadašnjoj diskusiji i dokazao, opet sa jednim njenim pozivanjem na Plutarha. Naime, u pitanju je Plutarhov životopis Nume Pompilija (drugog legendarnog rimskog kralja, iz kraja VIII i prve polovine VII stoljeća prije nove ere), u kojem u 10. glavi spominje kralja Servija Tulija - najčuvenijega
reksa Rima. Iz njenog citata je očigledno jasno da ona nema predstave niti da je u pitanju Servije Tulije, a ponajmanje da je riječ o
rimskom vladaru, što jasno ukazuje na to da je ona samo prešišala Plutarhove biografije i naišla na riječ
Servius (odn. na grčkom
Serbius) i van svakog konteksta uvela ime dotičnoga kralja u svoje djelo.
Tako smo imali primjere ljudi koji dolaze ovdje na ovaj forum i tvrde kako su preko OLP doznali da čak i Plutarh spominje Srbe, i to "na području Rimskog carstva", odnosno da nemaju ni blage veze da je u pitanju
kralj Servije Tulije...
Da li ti je sada jasno, Добро дошли, na šta mislim?
Oduzmimo joj Srbe, narodn najstariji i...što ostaje? Gdje je težina koja bi mogla njenom kontroverznom djelu dati nekakav naučni kredibilitet? 
