ATLANTIDA JE USTVARI DANASNJI ANTARKTIK.SVI ZNAMO DA JE POSTOJALO JEDINSTVENO KOPNO (GONDVANA) OD KOJEG SU SE ODVOJILI KONTINENTI.SVI SPOMINJU EVROPU,AMERIKU,AZIJU,...,A NIKO SE NE OBAZIRE NA ANTARKTIK (OTKUD TO KOPNO TU I STA SE NALAZI POD TIM LEDOM?). TO MORA BITI ATLANTIDA.
Ne mora.
Međutim ima dosta činjenica koje ukazuju da je Antarktik nekad veoma davno, imao klimu povoljnu da na njegovom kopnu nastane napredna civilizacija.
Jedan od zbunjujućih detalja je jedna pomorska karta, nazvana po turskom pomorcu koji se zvao Piri Reis ili tome nalik. Na njoj je prikazano kopno, tj veliko ostrvo sa planinama i rekama negde zapadno od Gibraltara. Oblik, raspored planina i veličina tog ostrva podosta odgovara Antarktiku bez leda. Mapu je Reis navodno našao u caigradskoj biblioteci, njena slika se može naći na Net-u. Naravno mapa nije toliko detaljna da daje apsolutno neoborivi dokaz, budući da je danas nivo mora sigurno različit nego u doba kada se misli da je Atlantska civilizacija postojala. Drugi problem je položaj antarktika. Pomeranje kontinenata je danas poznata stvar, a kontinenti se ne pomeraju toliko brzo da bi atlantsko kopno za relativno kratak period od nekih 10 - 15 hiljada godina uspelo da otplovi na drugi kraj zemljine kugle, a da ostali kontinenti zadrže manje ili više iste pozicije. Takođe je dosta teško pretpostaviti neku kataklizmu koja bi samo Atlantidu oduvala skroz dole a da kopno ostane u jednom komadu. Ipak, moguće je da se pod ledom Antarktika kriju mnogi odgovori.
Neko je ovde pomenuo Ota Muka (Otto Muck). Reć je najopsežnijem istraživnju ideje mita položaja i istorije Atlantide. Knjiga je izrazito multidisciplinarna svakako je za preporučiti svakom ko se interesuje za ovu temu. Po jednoj od njegovih pretpostavki, ćini mi se najrealističnijoj, atlantsko ostrvo je postojalo negde zapadno od i ne tako daleko od Gibraltara. Kataklizma koja je dovela da se to kopno ostrva raspalo i potonulo za nekih hiljadu do dve hilajde metara što je svakako debelo ispod površine današnjih mora, udar gvozdenog asteroida u predelu današnjeg Hadsonovog mora u severnoj americi, za koje pronalazi i analizira mnoštvo dokaza. Podmorje između Azora i Gibraltara i danas je veoma trusno i bogato vulkanskom aktivnošču, tako da ako bismo danas i imali tehnologiju da relativno jeftino siđemo dole, pa da i tačno znamo mesto na kome bi valjalo kopati po dnu, jako malo verovatno bismo naišli na neki arheološki atrefakt koji bi nesumnjivo dokazao da je tu nekad bilo veliko ostrvo sa sedištem visoko razvijene civilizacije. Vreme čini svoje, a Atlantide nema najmanje 15 000 godina, ko bi se nadao ostacima visoke tehnike? Nas da nema duže od sto godina ostala bi samo globalna gomila najlon kesa i PET ambalaže, u stanju, u kakvom bi se lako našao neki lik da dokaže kako je to prirodni materijal.
Tragove Atlantide valja tražiti među stvarima koje nisu materijalne prirode, jer one mnogo bolje odolevaju zubu vremena.
Tu je takođe i ćinjenica da uz svaku priču o Atlantidi ide i priča da je tam bilo sve kako valja, počevši od društvenog ustrojstva do fenomenalne tehnologije. To je naravno mit jer nema mesta na zemlji gde sve štima, a to važi i za Dnevnik 1 RTS-a.
Pitanje je samo dokle je mit a dokle fakat, jer nijedna priča do sad, uključujuči i pecaroške, lovačke etc. nije izmišljena od prvog do poslednjeg slova.
Stoga sam sklon mišljenju da je Atlandida imala svoj zenit, ali da su njeni savremenici mislili i delovali jako različito od onoga što mi danas pod tim aktivnostima podrazumevamo, tako da bi nam ta stara civilizacija, čak i da detaljno poznajemo njenu objektivnu hroniku bila ništa manje jasna nego što je danas kada samo prepričavamo i sanjamo ponekad.