Blogovi

Da se podsetimo neceg veoma vaznog... Ako ja ne želim ono što ti želiš, ne trudi se, molim te, da mi dokažeš da je ono što ja želim pogrešno... Ili, ako ne verujem ono što ti veruješ, zastani malo pre nego što počneš da me ubeđuješ... Ili, ako osećanja pokazujem jače, odnosno slabije od tebe u istim situacijama, dopusti mi da to ipak učinim onako kako mi odgovara... Ili, ako nešto radim na način koji se razlikuje od načina kako ti radiš to isto, dozvoli mi da je to moj nacin. Ne zahtevam od tebe da me potpuno razumeš, bar ne sada... To ću, možda, tražiti tek kad osetim da od mene hoćeš napraviti kopiju sebe... Možda sam tvoj bračni drug, možda ljubavnik, tvoj roditelj, ili jednostavno, prijatelj... I dok ostvarujem svoje...
Neobicno o obicnim stvarima... Svakog proleca,tokom mnogih godina,imao sam zadatak da napisem svoju licnu izjavu o tome u sta verujem: moj moto. Kada sam bio mladji,taj dokument je imao mnogo stranica;trudio sam se da sve spomenem,pazio da mi nista ne promakne. Dokument temeljan i opsiran kao presude Vrhovnog suda,kao da se recima mogu resiti svi egzistencijalni sukobi. Poslednjih godina moj moto je postao kraci – ponekad je cinican,ponekad komican,ponekad obicno intoniran - ali pisem ga i dalje. Nedavno sam pokusao da sustinu svojih uverenja sazmem na samo jednu stranicu i napisem jednostavnim recima,mada svestan da to podrazumeva vrlo naivni idealizam. To nadahnuce,da budem sto sazetiji,doslo mi je na benzinskoj stanici...
Не сањај ме више нисам ја твоја нада, а ти одавно ниси мој бол Не мери друге по мени губиће, увек, и сама знаш И, кад помислиш на трен да су бољи знаш да ће те време демантовати, болно и разочаравајуће Тражи нову меру меру твоје наде тражи то што могу да ти понуде, а не да ти надоместе оно што си одбацила Не мрзим ја тебе, знаш Волим те још увек јер љубав не умире никад кад се једном роди али, постане другачија и друга нежнија и опрезнија Зато, кад ти затреба пријатељ пусти СМС, мејл, назови, покуцај на врата Но, не тражи мушкарца ког си оставила, само пријатеља... А да ли ти је то довољно? Мораћеш сам да одлучиш Знај само да у мени нема ништа више од тога...
Napolju smo se našli u pljusku. Erik je obeležio palcem neke tačke na display-u svog cellcompa i podigao moj nivo poštovanja u nove visine rekavši potom da će nas air-taxi ubrzo pokupiti. Nije me pitao želim li čekati prevoz u suvom baru. Uvukli smo se pod limenu strehu zapuštene male zalagaonice. S njenog je ruba lila olovno teška apokaliptična kiša kakve su često pljuštale u Titanopolisu. Zbog kiše i smoga činilo se da je kasnije nego je zapravo bilo. Duboko navučenih kapuljača na lice, Erik i ja stajali smo jedno pored drugog, u tišini, i posmatrali kako neku ćoškaricu preko puta šamara njen makro; nizak, nabijen Crnac obrijane lobanje. Na pedalj od naših nogu slivao se potok prljave kišnice. Pet metara dalje, uz isti zid, neki je...
Sedela sam na rubu stolice i pratila pogledom njegov pokret; sve dok mi se vrat nije iskrivio. Iz te perspektive, imala sam dojam da će ispasti višlji od tavanice. Nikada nisam videla bilo šta slično. Danas znam da nikad i neću. Bio mi je dovoljan samo jedan pogled na Xandera Thorna da shvatim ono što je Erik prećutao. Istog trena kad mi je pogled pao na njega, videla sam da je Varijac – ne postoji način da čovek omane u tako nečemu. I mada me je zapanjio; s obzirom da sam stvarno verovala Bo kad je govorila da ih više nema nigde u Commonwealthu; mislim da sam pravu prirodu fenomena razumela tek kad je ustao i preda mnom se počeo dizati pravo u nebo. Tek onda mi je postalo jasno u šta, zapravo, svo vreme gledam. Ispostavilo se da su...
ona dole peva, svira na svojoj gitari, mislim da je srećnija nego obično i drago mi je, ponekad malo poludim i surov sam prema njoj. teška je četres’pet kila ima tanušne zglobove a njene su oči često istinski tužne. ponekad me moje potrebe čine sebičnim sve mi to preplavi razum a nikad nisam bio vešt u izvinjanjavanju. čujem je kako peva sada je već duboka noć i odavde vidim svetlosti velegrada prijatne kao zrelo voće iz bašte i ova je soba spokojna tako čudno kao da je čarolija postala nešto sasvim normalno.
Kada se kaže da je Titanopolis zemaljski grad, prvenstveno se misli da je to grad sa zemljom kao osnovnim motivom. Usprkos svemu što bi logika nalagala; a s obzirom da se radi o mestu koje je bilo među prvim kolonizovanim ikada; ljudi u njemu i dalje slute pradavnu vezu sa starom domovinom i u svakodnevnom su životu skloni arhaičnim rešenjima. Muškarac u kojeg sam zurila za opasačem je - sasvim sigurno, mada to nisam mogla okom da vidim- nosio zataknuto najsavremenije Nova-oružje; poslednji domet Čovekove ingeniozne i inovativne tehnike efikasnog uništenja; ali se njegova vojnička čizma – otporna na acide i vulkansku lavu – oslanjala o rešetku starinskog kamina u kom je praskala vatra. To je bilo jedino osvetljenje u prostoriji...
Mom svesrdnom trudu da trčkam u korak s njim koji me vodi rukom na mišici kroz haos, smrad i galamu imigrantskog šljama, kurvi, plaćenih ubica, dilera flesha i svakojakog zamislivog đubreta; prethodio je podjednako vrtoglav razgovor. Kad sam izrazila svoju čvrstu odluku da saznam šta se, zapravo, dogodilo; Erik me je pitao dve stvari: imam li uslova, i imam li novaca. Rekao je: „Ako želiš osobu koja će te definitivno odvesti do odgovora; samo mi jedna pada na pamet. Postoje dva problema: on je skup, a ti ne bi smela da imaš predrasuda.“ Erik nije osoba koja priča u vetar. Razmislila sam o njegovim rečima. To što je nudio, sasvim sigurno nije bila saradnja sa voditeljem dečjeg hora ili nekim od momaka iz moje izdavačke kuće. Ali bila sam...
Otvaranje novih firmi u industrijskoj zoni i celokupan razvoj grada, u grad su doveli ljude iz okoline ali i čitave zemlje. U gradu se sada nalazi dosta više zaposlenih, studenata ili sportista koji u njemu samo privremeno žive i koji u njemu traže dobar smeštaj. Analizom potražnje i rezultata uspešnosti izdavanja vidi su da postoji određen tip stana koji odgovara njihovim potrebama. Stanovi, odnosno smeštaj ovog tipa mora da ispunjava određene estetske kriterijume, tehničku opremljenost, da odražava visok stepen čistoće. Odnosno, stanodavac koji za stanara želi da ima ovu klijentelu mora da se postara da mu je stan čist (renoviran ili nov), uređen s ukusom i minimumom potrebnog nameštaja koji je u dobrom stanju, poseduje TV i...
Eurokrem
Eurokrem Aluminijum si fenom oduvala zgrožena na sparušeno a namazano a krem se ulepio u svo sparušeno Pitaš a šta ti je taj zlatan lanačić omča ispod pupka vezano za ud? Odgovorih to je za tebe ako uzdigneš me alapljiva. Iza i odmotano otpašće ispod kreveta slasti dragulj koji jutrom na zidu presijava siluetu zmaja.
Dve Ruke Pune Kestenja za Ručak
Dve Ruke Pune Kestenja za Ručak Te šetnje naše i komplimenti bezvredni su kada srce nemaš Isto kao pauk iza mog uva svoj svet zlata ima pun poljubaca pa me ne dira a ni ja njega. Ispuštah ljuske mog ručka u šetnji medju mladeži neprimećen Svaka ptica me prepoznaje, vidim nisu mi bitni kolko dolutala jedna sitna bela perka, misleći na tebe samu, tad najzad zasedoh bez ljutnje bez praznosti i slike tvoje zažmurene, dolaziš mi i ako drugom, bitnija. Zlato je to i sreća trenutno samo moja a tvoj put neka nikada ne bude bez kroja. Will Budić
Možda ja nisam onaj koji tebi treba jer sve nas život iskušava i na svakom ćošku vreba Neko zbog koga bi ti ostavila sve Neko kome bi ti svoje želje i svoje snove pa na put ispod zove Možda ja nisam onaj kome se ti nadaš možda sam samo plod tvojih želja umornih od čekanja onaj koga ti sanjaš i zbog koga svoje najlepše dane pretvaraš u noći i nikad to saznati nećeš dok ne otvoriš oči Milan Višnjić http://fontanasnova.blogspot.com/
POKRETNA TRAKA
(ili neka moja razmišljanja o životu inspirisana ko zna čime) POKRETNA TRAKA Uf........kraj još jedne lude nedelje. Svi imamo osećaj kao da smo na pokretnoj traci koja se brzo kreće.......brže nego što je radnik na njoj sposoban da tu brzinu isprati. Ipak, nekako postižemo uz maksimalne napore. Macu je prilično sredila kičma tj. problemi sa njom......prvo ga lečiše od peska u bubrezima, pa kad se ispostavilo da je sve u redu uvideše da je problem kičma. Jedan telefonski razgovor, opis bola......nisu bubrezi nego kičma i to ti i ti pršljenovi.....ajde na snimanje, lekari, magnetna rezonanca pa šalji poštom CD sa snimkom da pogledam a do tad uzmi ovu terapiju....govori glas specijaliste van našeg grada a sve po kerećoj liniji......moji...
GDE SI?
Gde si? Nema te danas rano? Sunce je odavno izaslo a tvoga glasa nema... Naucio si me zorom da te cujem... Gde si? Jos sam onako snena malo usamljena i telefon milujem... O, gde si do sada? Sunce vec jako sija a tebe nema... Zar ti je od mene tvoja strast milija? Znam, fudbal je nesto jace i nije ti vazno sto moje srce u sobi place... Gde si? Iako znam, ipak te cekam... i tupo sedim u zidove gledam, dok te ne cujem ja se sva bolu predam... Iz slutnji mojih zvonjava me prenu... Zgrabih ga brzo da samo cujem koliko volis ovu zenu... O, tu si... sve je sad mnogo lakse. I cujem sapat sto zraci... Nisi ni svestan koliko mi tvoje: Volim te! ujutro znaci... Nista mi vise ne treba od zivota... samo tvoj glas tvoj osmeh i tvoja dobrota...:heart::D
VOLIM TE
[SIZE="3"]Volim te neću to više kriti i neću sakriti bol što moj ne možeš biti... Volim te kako ja samo to umem ponekad ni sebe samu veruj mi, ja ne razumem... Volim te posebnom nekom lepotom sijaš u očima mojim dok raspravljam sa životom... Volim te sija mi Sunce svaki dan kad čujem ton tvoga glasa a onda se opet pretvoriš u san... Volim te iako ti ne želiš mene jer izmedju nas je senka jednog muškarca i jedne žene /SIZE]
Ja je drugačije zamišljam. Znate, ne ono kao vata se ko sa kim stigne, pa je to neki fazon. Rušenje tabua i tako to. Ne. Seksualna revolucija nastupiće onog momenta kad jedan par ukapira da je samom sebi, zapravo, najuzbudljiviji, i da nema bilo kakve potrebe za nekim trećim. Dakle, jedan na jednu, i to je to. Ne zbog vjerskih dogmi, društvenih konvencija ili ne znam ni ja šta. Ne, samo zato jer njih dvoje tako hoće. Tako žele. To ih ispunjava...
Imam blogove na nekim drugim sajtovima... pa rekoh da pocnem i na krstarici da zapisujem svoje misli... Ko sam ja? Zavrsih redovne studije na TF "Mihajlo Pupin" u Zrenjaninu... nakon toga zavrsih studije koje su mi dale MSCS diplomu u USA... i sada radim kao Software Design Engineer... toliko o meni (za sada)... Cujem razne price o Microsoft-u... kako je MS "zlo" koje vreba... a ne znam zasto... Imala sam priliku da se verbalno suocim sa velikim zagovornikom Linuxa... kako ja vidim: jedina prednost Linux-a nad Windows-om je da je Linux besplatan. Windows ima ubedljivo najbolji izbor aplikacija u odnosu na ostale OS. Problem koji ljudi navode sto se Viste tice: Kompatibilnost - resena sa SP1 Trazi mnogo memorije - pa, zar je...
DA ZAPOČNEMO DAN.....KAKO VALJA
(ili neka moja razmišljanja o životu inspirisana ko zna čime) DA ZAPOČNEMO DAN..... KAKO VALJA Hiljade reči ne mogu ti reći šta osećam uvek....ali baš uvek... PS fotografije uslikala ćera, sad u nedelju, kada su ona i momak joj i sin i devojka mu, otišli u Novi Sad....onako, u špacir. Bogu hvala, izgleda da oči što ih iznedrih vide slično kao ja.
TREĆE "M"
(priče o kerećim ljubavima) TREĆE "M" Stigosmo kod odgajivača. Dočeka nas lavež sa svih strana, udaranje šapama o vrata bokseva, skakanje.....nemački ovčari svih uzrasta......i tri šteneta za prodaju. Jedan je prelep, krupan, ima 4 meseca......i priličnu cenu. Nije za naš džep. Drugi ima 3 meseca....sav je živahan, grize, oči mu kao na zejtinu.....i treći ima 2,5 meseca, mirnije je naravi od ovog malo starijeg. Ipak, znamo da to ne mora ništa da znači jer psi jako poštuju starijeg, pa makar i malo starijeg. Ovaj stariji mališan je otimao lopticu, ne može čovek da ga uhvati da ga pogledamo izbliza jer ih je obojicu pustio iz bokseva. Veći juri kao lud po dvorištu, gura se nama u noge i brzinom svetlosti nastavlja dalje.......ne...
ZAPAMTITI LJUBAV
(priče o kerećim ljubavima) ZAPAMTITI LJUBAV Sin me nevidjeno smara već godinu dana da mu kupimo neko veliko kuče koje njemu više pasuje nego Maza I Maša. I tako razmatrajući razne opcije, opredelio za nemačkog ovčara. Kaže, nekako ide uz njega. Po kom sistemu je to zaključio niko nema pojma. Kako ćemo kasnije videti, dete je bilo u pravu…..naučio je. Da, I još tvrdi da je Maza moj pas a Maša ćerin, dok je Maca imao Leu, a on jadan nema svoje kuče. Zaista verujem da svaki čovek koji želi da ima psa zapravo ima odgovarajuću rasu. Nekako su im energije slične. Velika je sreća kada čovek nabavi psa odgovarajuće rase jer imaju velike šanse da se razumeju. Još I ako taj pas po svom mentalnom sklopu paše...
KOLIKI JE.....LELE
(ili neka moja razmišljanja inspirisana ko zna čime) KOLIKI JE......LELE Jel ja rekoh da će biti Kako Ljiki toliki je? Toliki je koliki je Jeste brate, veliki je. Ajde Ljiki smanji malo Rastereti duše naše Smanji malo da nam paše. Ne može se s kamarama Uraditi ništa sada Da ste hteli poslušati Moglo bi se poraditi Na smanjenju njega eto Udariti čak i veto. Ali vi ste tvrde glave Ne brinete kako valja Zato sada boli glava Uvek bilo, a i biće Da se plati pa se klati Vala i sad baš je tako Da je lako, nije lako Da je teško, jeste teško Nemoguće ipak nije Da se radi i čak snije Samo treba pamet svoju Malo češće koristiti A ne samo kad je porez. Lepo kažem biće belaj Ali Ljiljka samo priča Ne čuju je gluve glave Što sad jure da putuju...
HOĆEŠ MALO TORTICE?
(ili Lilin svet - šaren cvet) HOĆEŠ MALO TORTICE? U pesku se Lili igra Zaigrana lopaticom I koficom pravi tortu I ne vidi da je gleda Mali kucov....kao meda Braon-žuti.....boje meda. Kuca poče da prilazi Sve polako, bojažljivo Ugleda ga devojčica Srce malo brže kuca Da l’ će prići meni kuca. I dva pseća oka mila Sretoše se sa Lilinim Začas su se razumeli Pogledom se zavoleli. Pridje kucov sramežljivo Dve ga ruke dočekaše I dva oka zablistaše Izvrte se taj na ledja Da ga Lili mazi, češka. Baš je neka maza teška. Male ruke milovaše Kuca maza uživaše Dok mu Lili tepa nežno: Mala moja šarenice Mila, mala brundalice Milo moje maleno Malo moje šareno Tufno moja lepa Pametnice malenice Lutalice i nežnice I krznena loptičice Hoćeš...
UZMI
(ili neka moja razmišljanja o životu inspirisana ko zna čime) UZMI Za sve umorne duše Što sne svoje ipak ne ruše Za sve umorne ljude Što ideje imaju i dalje lude Za sve suzne oči Što se u osmeh pretvore preko noći Za sve koje umor stigne I život malo sustigne Ali ne prestaju sanjati Pa makar i umorne snove Za sve koji plivaju do bove I za sve sanjalice nove Za sve što suše mokra krila I čekaju da se pojavi njihova vila Za sve neimare, stvaraoce, pregaoce Za sve hrabre mozgalice Za sve borce i za tvorce Što života vuku konce Evo stiha, evo rime Što su moje misli male S poštovanjem ispisale Odu snazi u čoveku Suzi vreloj i razumu. Snage imam, evo uzmi Ti čoveče mokrih krila Pa da suzu što ih kvasi Preko noći osušimo Da ti perje...
Back
Top