Blogovi

DVA TOČKA I MERAK 3
(ili neka moja razmišljanja o životu inspirisana ko zna čime) ZELENI POGLED Napokon par sati lepog vremena…….mislim bez kiše.Maca ode u noćnu a ja imam gomilu toga da radim što sam donela iz kancelarije…juče mi je učinak bio katastrofalan jer mi nije bilo baš najbolje…..sva sreća ni direktorki nije bilo dobro. Posle svih poslova po kući, dolaska onih gradjevinaca da crtaju (preživeli su MMM koje smo jedva ubedili da ne trebaju da idu iz sobe u sobu za njima), užasne glavobolje sa kojom sam ustala…..uvatili me neki pundravci…..more ne da mi se ne radi, nego mi se I ne misli o tome….i kesu sa papirima sam sklonila van vidokruga da me ne podseća. I tako, smislim da podjemo nas dvoje, sin I ja, na vožnju, čisto onako da nam dooope...
ZNAŠ DA SAM TU...
(ili neka moja razmišljanja inspirisana ko zna čime) ZNAŠ DA SAM TU... Pa gde si ti? Jel se raduješ pa nemaš vremena? Ili tuguješ u sebi sadeći u duši tuge semena? Čekam da se pojaviš Čekam da se smejemo Al’ čekaću još ....sve dok se ne javiš. Brinem već malko....pa eto, pitam Da li ti treba rame za plakanje? Ili neko za smejanje? Da li treba nekog da tepam? Ili ti pomoć neka treba? Za sve sam tu, naći me možeš Danju i noću, u osvit zore Jer kad Čoveka muke umore Prijatelj tu je da ga ne obore. Na granici sam gde prestaje forum i na tom mestu počinje život ne baš uvek veseo, mio i pitom ipak je to plodna njiva sa žitom. PS Posvećeno dragoj prijateljici....
ГРАЧАНИЦЕ
Грачанице, кад бар не би била од камена, кад би се могла на небеса вазнети, ко Богородице Милешеве и Сопоћана, да туђа рука крај тебе траву не плеви, да ти вране не ходају по паперти. Или твоја звона да бар не туку као срца предака, Грачанице, или бар да светитељи с твог иконостаса немају наших неимара руку, ни анђели Симонидино лице. Да бар ниси толико дубоко укопана у ту земљу и нас саме да се нисмо привикли у тебе клети, Грачанице, кад бар не би била од камена, кад би се могла у висине вазнети Грачанице, да си нам бар јабука, да те можемо ставити у недра и загрејати тако студену од старости, да нам бар пољима око тебе нису предака дивних расејане кости. Да те бар можемо подићи на Тару, у Каленићку порту те пренети...
*** Animirani i bajkovito-met(l)aFORIČAN prikaz primera internet nazovi-stalkinga. Ovako je počelo: A ovako se nastavilo: Uloge: Vuk - samozvani stalker, neznalica kome je neophodna stručna pomoć (po Zlatnom irvasu) i divljak (po Crvenkapi), zanimanje chater, beznadežno gladne sujete povređene od strane Zlatnog irvasa do te mere da frustraciju ispoljava na kome stigne, pa čak neko vreme i tripuje da Crvenkapa raspolaže moćima Zlatnog irvasa u pogledu ispunjenja njegovih želja, odnosno da je Zlatni irvas lično Zlatokosa Crvenkapa - usputna nazovi-žrtva stalkinga, urbana copy-paste mačka, zanimanje društveno-istraživački rad u globalnim lovištima na polju ljupkosti, borilačkih veština i eksperimentalnog amaterskog...
Šeherzada i njene "Priče iz 1001.noci"... ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~ Nakon što je osigurala zainteresovanost svog sugovornika,nakon što je postigla da se on osjeti dijelom ispripovijedanog svijeta,Šeherzada počinje nizati pripovjesti sa galerijom ženskih likova kakvu vjerovatno nećete naći ni u jednoj drugoj knjizi svjetske književnosti. Nevjernice i zavodnice,nesretnice koje postaju žrtvom vlastite požude i plemenite heroine koje se žrtvuju za druge,pravednice i prevarantice,ljepotice koje su ovladale svim znanjima,čarobnice koje,nažalost,sve znaju,hrabre i plemenite,avanturistkinje i spretne čuvarice doma,radnice i princeze,sirotice i raskoši vične ljepotice,robinje koje imaju neizrecivu moć nad vladarima (u 41. noći bulačkog...
SNJEŽNA PAHULJICA
Reci mi, ako znaš, koliko je teška jedna snježna pahuljica? – upita sjenica golubicu dok su zajedno promatrale kako snijeg polagano sipi i stvara bijeli pokrivač. -Ništa, čak i manje od ništa – odgovori golubica ne premišljajući previše. - Sad ću ti dokazati da i ona ima svoju težinu. I sjenica joj ispriča svoju ptičiju dogodovštinu. -Odmarala sam se na borovoj grančici kad je počeo da pada snijeg. Nije bilo vjetra, snijeg je mirno i tiho padao. A budući da nisam znala šta raditi pametnije, počela sam da brojim pahuljice koje su se slagale jedna na drugu kraj mene na grančici. Pala je, ako se ne varam 3751 pahuljica i sve je bilo savršeno mirno, a kad se spustila 3752. pahuljica, grančica na kojoj sam stajala je pukla i morala sam...
GDE DA STANU SIRENE ? "Ono sto je dobro za jednog,ne mora biti i za drugog,to moze znaciti da ces ponekad morati da uradis nesto sto ce u ocima drugih izgledati cudno". - Ajlin Kedi Igra se zvala Divovi, Carobnjaci i Patuljci. U sali crkvene opstine ostao sam sam sa osamdesetoro dece izmedju sedam i deset godina, dok su njihovi roditelji obavljali predvidjene poslove. Rasporedio sam svoje trupe po sali i objasnio pravila igre koja je iziskivala neke intelektualne reflekse,ali pravi cilj igre je da se digne velika graja i da klinci jure jedni druge sve dok ne dodje do takve zbrke da se vise ne zna ko je na cijoj strani ni ko je pobednik. Organizovati gomilu euforicne decurlije,napraviti dva tri tima, objasniti pravila igre...
Moj te ljubi na palubi Moj te voli na topoli Moj te mota oko plota Moj te ganja oko panja Moj te mami kad smo sami Moj te keca sa meseca Moj te trazi u garaži Moj te sine sa planine Moj te klati u palati Moj te kvasi na terasi Moj te dere sa bandere Moj te muči u Guči Moj te četka svakog petka Moj te bari u močvari Moj te bode ispod vode Moj te četa celog leta Moj te radi na paradi Moj te davi na slavi Moj te trampi na rampi Moj te ljusti kada pljušti Moj te fali na Avali Moj te peca da te keca Moj te svrbi na vrbi Moj te glasa ispod pasa Moj ti mase iz flaše Moj te snađe iza lađe Moj te čini u dolini Moj te pali u svečanoj sali Moj te hladi na Adi Moj te greje kada veje Moj te lupka ispod pupka :cool:
Tisina u oktobru Neznost je postojala, nacin na koji su njena usta i njena koza, same od sebe, prizivale moje usne i ruke, postojala je stara prisnost, da samo lezimo jedno pored drugog i dizemo dok se napolju smrkava. Ta neznost se uvukla sama od sebe i postojala je, bez obzira sta sam u tom trenutku mislio o njoj, o nama. Moji dlanovi su poznavali svako udubljenje na njenom telu, svako ispupcenje, kao da su se tokom godina oblikovali medjusobno, njeno telo i moje ruke, njene ruke i moje telo. Moji dodiri su vise bili kao neshvatljive, ali neosporne cinjenice, nego sto su bila pitanja koja su cekala odgovor. Bilo je svejedno zasto volimo, kada smo vodili ljubav. Nisam mogao da znam koliko je mnogo, ili malo, ona znala, i ja vise...
~Nepoznatoj, ma gde ona bila...~ Vi i ja smo, svako za sebe, draga moja nepoznata, samo prosek. Izadjimo iz te prosecnosti, budimo natprosecni- spojimo se! Izradjajmo tu prokletu decu da nas savest ne grize! Ovo blago sto ga nagomilasmo, mozda nece satrunuti, ali nas nece ni pomenuti, to je izvesno. Svaki dukat, svaki novcic, svaki dragi kamencic - sve ce to obezvrediti samo sebe cim se docepa grabljivih ruku. Nista od toga nece za nama u zemlju, verujte mi. Jedino deca, unuci, praunuci - oni ce nam se kad-tad pridruziti. Dajmo im priliku, dozovimo ih. U nasem spajanju je trenutno zadovoljstvo, i vecni spokoj. Nisu zalud nasi slavni preci jurili slavne pretkinje, ne bi li ostavili svoje seme. Moglo se potomstvo ostaviti u...
•Leto Me Tera Da Izgubim Ceo Dan •
LetoOoO! Da li postoji lepse godisnje doba? Jaoooo,jedva cekaaam... Vreme za izlaske,ljubav,putovanja,druzenja!!! :heart: I po ceo dan se nista ne radi,ceo dan imas na raspolaganju i mozes da radis apsolutno STA GOD TI PADNE NA PAMET! Leti je sve dozvoljeno... :mrgreen: A jos kad se zaljubis i uzivas u prijatnim letnjim nocima sa svojim deckom,devojkom... SAVRSENO! OVOG LETA CEMO ZVEZDE DA DODIRNEMOOO! :super: Hocuuuuu leto!
FUSNOTA O STVARANJU MASA
Neki ljudi su mladi i ništa više, a neki ljudi su stari i ništa više, a neki ljudi ni stari ni mladi i samo to. I da muve nose odjeću i sve zgrade izgore u zlatnoj vatri Da se nebo zaljulja kao trbuh striptizete i sve atomske bombe zaplaču, neki bi ljudi bili mladi i ništa više, a neki ljudi stari i ništa više, a ostali bi bili isti ostali bi bili isti ono nekoliko drukčijih dovoljno brzo uklanja policija ili njihove majke, braća, ostali; i oni sami. Sve što ostaje ono je što vidiš. Teško je…. Čarls Bukovski
HODAJUĆI NA RUKAMA
Ponekad mi se učini da mi beže pod nogama putevi i daljine. I kadgod mi se dogodi da dospem u daleko, i stanem nasred njega i mislim: konačno, evo me; ako podignem oči, vidim da svako najdalje ima svoje još dalje. Možda je to i sreća. Možda imam u sebi nešto duže od krajeva. Možda imam u sebi toliko mnogo sveta, da se nikada, nigde, neće moći završiti. Nije reš o životu, nego o njegovom dejstvu. Jer neke stvari se ne mogu saznati samo očima. Postoje u meni mnoga, neverovatna čula. Čula vode i vazduha, metala, ikre, semenja,… Oni koji me sreću, misle da ja to putujem. A ne putujem ja. To beskraj po meni hoda. Od koje sam ja vrste? Znam jednu novu igru. Zaustavim se naprasno i ne mičem se satima. Pravim se kao da razmišljam i da u sebi...
PRIČA O ZVIJEZDI
Priča počinje na morskoj obali, u romantičnoj stjenovitoj uvali s pjeskovitim morskim žalom. Noću je veliki talas na pjeskovitu obalu izbacio stotine morskih zvijezda. Prekrasne su, a golemo je prirodno bogatstvo otkriveno pogledu. No, zasjalo je sunce, žari i prži zvijezde i one umiru. Na obali su i dva čovjeka. Svaki dolazi iz drugog smjera. Prvi, hodajući prema sredini, gleda u to bogatstvo koje umire i tužan misli: koja ljepota, koja dragocjenost, kolika vrijednost, a umire i nestaje. Zar je moguće da tolika ljepota, tolika raskoš morskih dubina propada u jednom trenutku. A koliko ih samo ima. Nepravda je to što te prekrasne morske zvijezde moraju uginuti i nestati. A očigledno moraju. Tužan korača dalje i razmišlja o tome kako je...
PAMETAN MAGARAC
Jednog dana u seljakov bunar upadne magarac. Dok je životinja satima sažaljivo plakala, seljak je pokušavao smisliti kako ta spasi magarca. Napokon je odlučio da životinju, budući da je već stara, a bunar ionako suv, nije vrijedno spašavati. I zato pozove susjede da mu pomognu. Svi zgrabe lopate i počnu bacati smeće u bunar. Nakon nekog vremena seljak pogleda u bunar. Bio je silno iznenađen prizorom. Naime, magarac bi svaku lopatu smeća zbacio sa svojih leđa, te je iskoristio kao stepenicu na koju bi se popeo. Tako je ubrzo bio vrlo brzo vrha. Naposljetku je jednostavno zakoračio preko ruba bunara i srećno iskočio! U životu ćeš morati pretrpiti brojne probleme. Tajna tvog uspjeha sastoji se u da probleme otreseš sa svojih leđa i...
VODONOŠA
Jedan nosač vode u Kini imao je dvije velike glinene posude za vodu. Obje su visile na štapu kojeg je nosio na ramenima, svaku na po jednoj strani. Jedna je posuda bila oštećena, a druga je bila čitava. Iz oštećene posude voda je curila cijelim putem prema kući. Nosač je donosio kući samo polovinu vode u posudi. Za svo to vrijeme čitava posuda je bila ponosna na svoj rad, jer je u njoj nosač donosio kući mnogo više vode nego u oštećenoj, dok se je oštećena posuda zbog toga sramila. Jednog je dana oštećena posuda rekla svom nosaču: “Stidim se, jer ti ne mogu služiti onako kako bih željela. Ja nisam dostojna tebe.” Nosač joj odgovori: “Nemaš razloga da se stidiš. Pa zar nisi primijetila da cvijeće raste samo na tvojoj strani, ali ne i na...
Here I am Starting over Once again I lost my place The edges frayed The story ended And it's still so hard to face I wanna cry on your shoulder But I'll smile and try to find my way Seasons come and go Nothing lasts forever We're all on borrowed time And love's not set in stone But life is now or never You and I can make the world our own So here we are Pushing forward Pulled apart And turned around The ties untied The world wide open The ever-after here and now I wanna cry on your shoulder But I'll smile I know I'll be OK. Seasons come and go Nothing lasts forever We're all on borrowed time And love's not set in stone But life is now or never You and I can make the world our own Now is our time to shine Now is our time to...
Ти ниси сан али ја те стално срећем у мојим сновима Ти си нада, ту, али не још увек са мном у сну и на јави и кад су стотине око мене присутна си одсуством својим јер, кад тебе нема, све је празнина и таштина Ти си тако цела ти си стидљива и смела и лане и срна Ти си нада, залог мојих будућих дана А ја? Ја сам нико битан док те чекам да ме помилујеш да бих могао да те стегнем у загрљај и држим дуго док нам се не ускладе дах и откуцаји срца док двоје не постане заиста и заувек једно Ти ниси сан али ја те сањам и моји ће те снови призвати к мени и стварном учинити А кад стварна будеш и кад нам се дланови стопе, а прсти испреплету Ја ћу бити Неко Неко Теби битан Неко због Тебе постојећи
Кад би знала колико чезнем да те видим, села би на на бус, воз, авион или би сама возила, чак и ако немаш дозволу, само да ми што пре дођеш Кад бих знао да тије стало до мене као до данашњег дана трчао бих, ходао и пузао, ако треба, само да те што пре загрлим Молим те, буди ти храбра и смела јер ја не смем, плашим се погрешног корака Но, мој би страх нестао кад бих само знао да ти је стало до мене као до данашњег дана
LjUBAV
Na srcu mi lezi jedna stara rana koja nece iz njedara nigdje pa se srce pita moje bez nje zivjeti kako li je, kako li je Idi, idi nesanice da ne vidim tvoje lice da mi zora bol ne stvara idi, pusti me da je odsanjam Na srcu mi lezi jedna stara rana daj opusti srce je moli a rekla je da ga dugo nece boljeti ali boli, ali boli Idi, idi nesanice da ne vidim tvoje lice da mi zora bol ne stvara idi, pusti me da je odsanjam
Kaldrma zadnji put popravljana još kad su Turci lelekali krajinom. Gadne rečice iz kojih zure mrtve bele ovčije oči. Deponija usred grada. Krivo, jalovo drvo u betonu; zavijorene najlonske kose. Izvaljena klupa u parku. Ispljuvak na stepeništu. Lice šljama na predizbornom plakatu. Preko njega nakrivo nalepljeno lice šljama. Pretila, masna pevaljka koja najzad dnevnicu ne zarađuje klečeći. Sjajnobleštavi, luxuzni papir skupog časopisa u kojem se drolje, opasni ludaci i polupismeni džeparoši razmeću panoramskim prozorima; odajama krcatih cipela s platformom i lažnim baroknim ukrasima po tavanici. Pet metara dugački lordovski stolovi; stolice pozlaćenih naslona prevučene tkaninom boje vina i minijaturni, nervozni psi-ukrasi u dvorcima...
Muci me slutnja ,rodjeni moj, ostaces kratak za mnoge dane. Jos uvek sanjas velike snove, a dane trosis na radosti male. Muci me, smehu, kada ces stati na noge svoje da zivot trosis svestan te moci i dana pravih, odraslih noci. Glumis odraslog, savete delis, to mladost kasna jos danak trazi. Necu ti reci gde da podjes jer put je tvoj od kad si rodjen. Plasim se tvoje pameti rane sto zna gde treba al' ne zna da stane. Ako mi kazes, da znas ti bolje, nista to nije od volje moje. Pusticu samo da vreme prodje.
Jelena Sergejevna sanja Izlazi na svetlom objasanu pozornicu U dugoj sjajnoj haljini Šireći ruke peva Odleteo je moj anđeo Jelena Sergejevna se budi On stoji Dodiruje svetlost ugašenim očima Čovek spaljenog životopisa Prepun anđeoske topline Uzima je u zagrljaj večnosti Golog uzdrhtalog srca Pokazuje joj velike tajne Majstora Pretvara se u Anđela Odleće u svojoj gordosti
Atili Jožefu Daleko od svega što Ostaje zaboravljeno Iz srca i kroz srce Daleko od živog i stvarnog U kiši teške vode Odran do bele kosti Okružen avetima ništavila Sa idejom o poeziji kao verovanje A verovanje vodi ka lakovernosti Upao u bunar prelomnih trenutaka Kada istorija civilizacije povraća U zao čas u doba gladi Na paralelnim linijama Čelični jahač postavlja kvadrat kruga Između revolucije koja mulja najbolja zrna I Tebe zalutalog putnika Mlečnog puta Daleko od živog i stvarnog U kiši teške vode Nestati
Moji prijatelji pesnici
Bestidno pjesništvo Више нико ни против чега не диже свој глас данас уста пјесничка вапе за кавијаром испијају коњак виски шампањ не интересују се за метафоре ријечи јаке ријечи нове - душе спас Далеко од њих у споредним улицама заборављени Бретон Брехт Борхес уморни послије лутања дугих још увијек траже излаз за све нас © by Miroslav B. Dušanić http://fontanasnova.blogspot.com/
DALEKO U NAMA
Dižemo ruke Ulica se u nebo penje Obaramo poglede Krovovi u zemlju silaze Iz svakog bola Koji ne spominjemo Po jedan kesten izraste I ostaje tajanstven za nama Iz svake nade Koju gajimo Po jedna zvezda nikne I odmiče nedostižna pred nama Čuješ li metak Koji nam oko glave obleće Čuješ li metak Koji nam poljubac vreba Evo to je to nepozvano Strano prisustvo svoga Jeza je na pučini čaja u šolji Rđa što se hvata Na rubovima našeg smeha Zmija sklupčana u dnu ogledala Da li ću moći da te sklonim Iz tvoga lica u moje Evo ga treća je senka U našoj izmišljenoj šetnji Neočekivani ponor Između naših reči Kopita što tutnje Pod svodovima naših nepca Da li ću moći Na ovom nepočin-polju Da ti podignem šator od svojih dlanova Uznemirena šetaš...
Back
Top