Tisina u oktobru
Neznost je postojala, nacin na koji su njena usta i njena koza, same od sebe, prizivale moje usne i ruke, postojala je stara prisnost, da samo lezimo jedno pored drugog i dizemo dok se napolju smrkava.
Ta neznost se uvukla sama od sebe i postojala je, bez obzira sta sam u tom trenutku mislio o njoj, o nama.
Moji dlanovi su poznavali svako udubljenje na njenom telu, svako ispupcenje, kao da su se tokom godina oblikovali medjusobno, njeno telo i moje ruke, njene ruke i moje telo.
Moji dodiri su vise bili kao neshvatljive, ali neosporne cinjenice, nego sto su bila pitanja koja su cekala odgovor.
Bilo je svejedno zasto volimo, kada smo vodili ljubav.
Nisam mogao da znam koliko je mnogo, ili malo, ona znala, i ja vise...