Blogovi

Vjeciti izazovi...Ko je napisao,knjigu koju citamo...
Flodor Mihajlovic DOSTOJEVSKI... Fjodor Mihajlovič Dostojevski rođen je 1821. godine u porodici prilično siromašnog čovjeka. Njegov otac bio je vojni ljekar plemićkog porijekla. Radio je u jednoj javnoj bolnici u Moskvi, ali je taj položaj u tadašnjoj Rusiji bio vrlo skroman tako da je porodica Dostojevski živjela u malom stanu i u okolnostima koje ni u kom slučaju nisu bile raskošne. Otac mu je bio mali tiranin koga su ubili pod nepoznatim okolnostima... Poslije oceve smrti bice sa bratom odveden u jedno moskovsko sirotiste. Tamo, u moskovskom sirotištu, u onoj uskoj izbi koju dijeli sa svojim bratom, proveo je prve godine svog života. Nikad nije o njima govorio, a to njegovo cutanje uvijek je bila stid ili ponosni strah pred tuđim...
I KAD NISAM JESAM
(ili neka moja razmišljanja o životu inspirisana ko zna čime) I KAD NISAM JESAM Ajde kažite.....al pošteno je l' ste sretni sami sa sobom? Ja jesam. i kad nisam jesam i kad jesam jesam i kad sam ni tamo ni vamo jesam jer sretan si sam sa sobom samo ako u srcu sreću i ljubav nosiš da sa njima životu prkosiš. Nekad mi doduše treba šećer i voda da progutam kad me sačeka živa soda al' ebiga u osnovi sve to donese roda kad te svetu prinese i sudbu sa tobom donese i u koje sate i u koje dane će da ti smrkne a kad će da ti svane. I čemu onda samonesretnost služi osim da ti naruži i one sjajne dane što su bez mane.
Cijelu noc me mucio  zub...AaaUuuHhhh...
Izaberite zubara, skratite muke... Potragu ćete započeti tako što ćete se raspitati koji je zubvar najjeftiniji. Kao kad odete na pijacu pa treba da kupite paprike, vi tražite onae koje sunajjeftinije. Provjeru cijene ćete najlakše utvrditi preko telefona. Nazovite ordinaciju telefonom i pitajte "Izvinite, može li samo jedna informacija. Pošto su vam plombe "Kad dobijete odgovor, vi dalje pitajte: A pošto je izbeljivanje zuba? Molim vas samo još jedno pitanje..a pošto je vađenje? ".Ukoliko kojim slučajem dobijete odgovor da takve informacije ne daju preko telefona ili da morate doći na pregled da bi se dogovorili, Tu se dobto zapitajte, da li ici i trositi vrijeme a kad bi i otisli isto to je za vas jako skupo. I tako redom...
SVI KOMADI NAS
(ili neka moja razmišljanja o životu inspirisana ko zna čime) SVI KOMADI NAS Svi komadi mene ušuškaše se nekako u tebe kraj tebe i za tebe oko tebe, zbog tebe U svakom slučaju ima mnogo tebe što ne znači da ima manje mene Svi komadi tebe ušuškaše se nekako u mene kraj mene i za mene oko mene, zbog mene I......eto tako svi naši delovi umotani kao velovi jedno u drugo ne daju da viknemo zajedno "ej tugo" nego svako od nas viče pojedinačno kad mu dodje u životu kritično a onda onaj drugi stegne velove svoje obmotane oko tužne duše udvoje i tako viku utiša vrati obraz od pliša na lice drugo vičući "beži tugo". PS Laku noć i dobro jutro....
Još jedna divna priča preuzeta sa neta i vama servirana na tacni. --------------------------- Мајчин ход Једна млада мајка је управо закорачила на стазу живота. - Да ли је ово дуг пут? – питала је. Њен Путовођа јој је одговорио: - И дуг и тежак. Остарићеш и пре него што стигнеш до његовог самог краја. Али упамти да ће последак бити бољи него почетак. Но млада мајка је била тако радосна да није могла да поверује како би ишта могло бити лепше од ових година. И тако се она играла са својом децом, берући им цвеће дуж стазе којом пролажаху и купајући их у бистрим брзацима. А кад би их сунце помиловало, она би узвикнула од милине: - Ништа на свету не може бити лепше од овог! Потом је дошла ноћ… и олуја… и на стазу се надви тама...
Hajde da probamo malo srecu da drugima damo, da prenesemo lepe reci do srca u tuznoj senci, malo osmeha sa nasih usana da razvesele lica usamljena. Ne treba mnogo da se neko srecom podari, mozda jedan pogled razumevanja pun, pruzena ruka u trenutku pravom, sitna paznja sto nas ne kosta nista nekome cini da dusa zablista. Budimo sunce sto se svima nesebicno daje, obasjajmo druge srecom i radoscu svojom da zaborave na sve svoje tuge. Sa time ce i nasa sreca biti veca, jer znamo da i drugi neko tu nasu srecu oseca.
Драга моја децо, вечерас ћу вам испричати мало другачију бајку од оних на које сте навикли, неће бити принцеза и принчева. Али, ви сте тражили да вам причам стварне приче и да вам кажем нешто важно. Једнога дана, научићете да је у причама све важно. Али, до тада... Дакле, једном давно живела је једна девојка која је волела да босонога трчи по роси баш у тренутку док сунце излази. Знате, неки би је назвали неваљалом али она то није била. Добро, можда је била мало несташна и понекад безобразна али ко је од нас увек добар? Знате ли ви неког таквог? Ја не знам. И, свашта је радила док је одрастала. И лепе и ружне ствари. Једном је гурнула у воду своју најбољу другарицу, а била је зима. Била је љубоморна јер је она добила петицу у школи, а...
ba - let
Prvi počeci savremenog baleta javljalju se u Italiji u XV veku odakle sredinom XVI veka prelaze u Francusku . Balet se usavršio u Francuskoj, odkle se proširio i u druge zemlje. U početku razvoja, plesne scene izvodili su maskirani igrači,a kasnije se razvio dvorski balet kao jedinstvo igre, vokalne i instrumentalne muzike i govornog teksta . Osnivanjem baletskih škola, od 1661.god. počinje istorija klasičnog profesionalnog baleta u kome se insistira na čistoti pokreta i virtuozitetu, izražajnosti, pantomimi i lirskoj osećajnosti . To je zamenilo dotadašnje strogo konvencionalne geometrijske pokrete i nemotivisan tok igračke radnje. Romantični...
Stajala sam na prstima pokusavajuci da budem dovoljno velika da zasluzim taj poljubac. Te poljupce. U mom novom hodniku. Na pocetku nekog mog novog,drugacijeg zivota. U tvom toplom, mekom zagrljaju. Promenio si mi zivot od hodnika do kuhinje pokusavajuci da pronadjes najbezbolniji izlaz iz istine.Ali ja to nisam ni trazila, sve znam,zaista…sve znam. Gledam sunce kako se uvlaci u samo moj krevet, kako mi osmeh postaje za broj veci, korak sigurniji, a zvizduk sve glasniji.Hej pa to ja zvizducem. Treba mi sacica dobrih znakova da me natera dalje. Treba mi melodija uz koju brze koracam visoko podignute glave.Ali zato sada …sada si ti moja melodija, moj znak.Znas li koji mi je osecaj trenutno neophodan? Da stavim glavu u tvoje krilo i da...
Шта су циљеви у животу? Нема важнијег циља него стећи знање, прозрети принципиум индивидуатионис, прозрети илузорну природу света и наслутити трансцендентно. Облачити свадбено рухо, припремати се за краљевску свадбу, како каже Сведенборг. То је циљ а где је у свему томе новац? Нажалост, и он мора бити ту. Потребно је купити слободно време које ће бити употребљено на стицање знања и обезбедити неопходне потребе тела. То је све што је од новца и потребно, све остало је луксуз који можемо имати, али и не морамо. Рецимо, да бисмо спознали естетску контемплацију идеја можемо, ако имамо пара, отићи у Лувр. Али, ако немамо пара можемо исто тако отићи на неку малу изложбу у свом месту, или на крају крајева, можемо отићи у природу и видети...
EH, DA SAM....
(ili neka moja razmišljanja o životu inspirisana ko zna čime) Eh, da sam…. Da sam pevačica pevala bih i pare zgrnula I gomilu šljokica turila Dok novinare bih jurila. Da sam prodavačica ljude bih posmatrala po ceo dan pazar brojala A uveče popis pravila. Da sam krojačica Sve bi po meri krojila I izgledom lepim svakog udostojila. Da sam vidarka u redu bi ti meni čekao :zper: Ja tebi čaj u šolju Ostavi mi pare na stolu. Samo sam pesnikinja Da rane ti lečim I tugu da sprečim Srce da se razigra Duša da se zaigra A lek jesu šarenice Vidarkine smejalice Reči mile, reči drage Reči moje nasmejane. Ovako sa pesmom malo ludila mog izadje i put svoj nadje do rana tvojih….i tvojih I tvojih….a vala I mojih al' mi opet nova tura u glavu...
U vremenu poremećenih vrednosti, u vremenu hroničnog nedostatka svega onoga što vredi, u vremenu kada su mali, sitni, lični interesi najčešće ispred potreba bližnjih (prijateljstvo, šta to beše?), u koraku sa vremenom elektronske komunikacije - nastao je Tim snova. Više se i ne sećam kako je počelo druženje na ovdašnjem "Kulinarstvu", ali se sećam da je to mesto uvek bilo drugačije od ostalih sličnih. Nema svađe, nema prepirki, nema prepucavanja oko toga ko je pametniji, čije su torte lepše, da li se testo mesi bolje sa ovim ili onim brašnom... Sve to se negde kaže, pokaže, objasni... i svako skuplja ideje, iskustva drugih i sa zadovoljstvom iznosi svoja. Sasvim je prirodno da ljudi na Forum dolaze i odlaze, ali kod nas uglavnom samo...
Ljubav dve srodne duse
Bas koliko juce,dan suncan i vedar bez oblačka...Mislim petak je bio... negde iznad Kalimegdana, pojavise se dva bela,paperjasta oblacka. Dodirnuse se i u tom trenutku,na tih nekoliko kvadratnih metara poce da pada kisa...Zastadose stari setaci,sportisti u trku,zaljubljeni parovi, roditelji sa decom,cak se i jedna veverica pojavila iz zbuna...Pogledase u nebo sa cudjenjem i nevericom,pitajuci se već glasno sta se to desava. Pridje im tada jedan sedi starac i obrati im se blazenim glasom: "Nije to nikakvo cudo....to se dve srodne duae sretose nakon toliko vremena... Vidite li kako se....kako se grle,kako se nezno dodiruju i ljube,i ona malo place.... place od srece...od ceznje prevelike....od strasti.... I ova kisa sto pada...to su,u...
Limunovo drvo
Ne govorim nikom o njemu..niti o svemu sto me cini slepom za druge... neko bi to nazvao beskorisnoscu..drugi bi zacudjeno digli obrvu.. pogledali sa podsmehom..nazvali to gluposcu.. drugi opet ne bi razumeli da smo nas dvoje jedno drugom namenjeni.. a ja..ja ne razumem zasto sada mora da nas boli.. Ova velika ljubav i dalje tinja u mom srcu..ne govorim nikom o njemu ali On zna i to je jedino vazno.
Ovaj dan
U cipelama od oblaka setam ceznjom ovog jutra. Ogrnuta setnim ogrtacem, mislima na trenutak doticem secanja Za jedan uzdah lakša koračam u ovaj dan ... I dok tako letim u mislima kao lahor kroz beskonacnu plavet vidim tvoje lice, oci, obrve. Danas mi cvece mirisno cveta u glavi, a note pod mojim nogama lete, oh mili cvete svi pupoljci su kao tvoji obrascici. U zaru dana ja jos uvek snim. Juce sam volela,danas volim, volim i previse, i previse snim. I dok ovo pisem kao da ne disem, jer ni naslov joj jos ne znam. Eto....
Potrebno za testo: 4 kašike brašna 4 jajeta 3 dl. mleka 4 kašike šećera 50gr. putera 50gr. čokolade šećer u prahu Za preliv: jaje 2 žumanca 50gr. kristal šećera 1 dl. belog vina Priprema: Umutiti puter sa žumancima, dodati šećer, brašno, mleko i sneg od belanaca. Pržiti samo s jedne strane. Činiju u kojoj ce se palačinke služiti staviti na lonac sa toplom vodom. Svaku palačinku posuti struganom čokoladom i šećerom u prahu, uvijati i redjati u toplu posudu. Za preliv, umutiti jaje i žumanca sa šećerom, dodati belo vino i na pari mutiti žicom dok ne počne da se steže. Preliti palačinke i služiti toplo.
Potrebno: šolja brašna 500gr. "švapskog" sira pola šolje šećera zamirisanog vanilom pola kašike cimeta 2 jajeta pola šolje mleka kašika putera trunka soli pavlaka ili džem od kajsija Priprema: Od brašna, jaja, mleka, rastopljenog putera i trunke soli zamesiti glatko testo. Pržiti na zagrejanom tiganju, premazanim puterom ili uljem, samo sa jedne strane. Zatim na svaku ne prženu stranu staviti po dve kašike nadeva od sira, sećera, cimeta. Preklopiti testo i palačinke ponovo pržiti na ulju ili puteru dok ne porumene. Redjati ih na zagrejani tanjir, služiti sa pavlakom ili džemom po ukusu.
Ovo je recept iz "Bazara" star preko 25 godina i provereno da je odličan!!!!!! 3 jaja 250gr brašna 1/2 litra mleka 2 kašike ulja soli na vrh noža i 1/4 lira mineralne vode sve se muti mikserom ... treba da odstoji najmanje 1/2 sata
Potaknut temom na ovom forumu shvatio sam da ima slicnih bolesti s pocetka proslog veka i ovog, te da je bolest na ivici epidemije. Trazeci odgovore dosao sam do zakljucka da histerija i depresija uzimaju razmere epidemije i da bi profesionalna etika morala da nadvlada politicke i interese kapitala suocavanjem i priznavanjem razmera bolesti. Verujem da mnogo prepoznaju simptome histerije u svom okruzenju dok depresiju uveliko priznaju i terapeuti. Moje misljenje da ove bolesti imaju veze sa socijalnim i ostalim promenama u nasem okruzenju ne dovodi u sumnju osnovno tumacenje histerije kao bolesti.
Ponekad se plašim da te dodirnem. Plašim se da će mi tvoja ljubav opeći srce. Strahujem da će mi se duša vezati za tvoju, takod da je nikad otrgnuti neću. ni kada dodje kraj i krenem za drugom, moje srce će ostati spojeno sa tvojim i zaista, toga se bojim. Bojim se da te dodirnem, ali samo ponekad i milovanja tvoja kad postanu strast. bojim se da neću hteti da prestanu ni kad se u meni upali plamičak za drugom, bojim se da će mi srce i duša ostati staljeni sa tvojim, i da će mi sve druge postati nedostižan san. Ponekad se plažim da te dodirnem, jer ti više nisi san nego java, bojim se nikada se neću probuditi ni zaspati već večno ostati s tobom. Oprosti mi.

Laz

Sve i počinje laganjem. Svaka nesreća, svaki nesporazum, svako stradanje. Jer laganjem svi putevi kao da odjednom počinju da klize pod vašim nogama, gubi se svaki smisao, a ciljevi se izmiču. „Svako greši, ali samo ludak istrajava u grešci". Ciceron Nema ničeg na svetu strašnijeg od laži. U začetku svake propasti krije se neka dobro skrivena laž. Ona iskrivljuje svaku sliku, deformiše svaki oblik koji predstavlja, uništava autentičnost. Kao negativna čarolija, ona sve menja, u trenu, pretvarajući zlatne kočije u običnu bundevu, lakeje u miševe, a princezu u siromašnu pralju. Zlatnici nestaju kao nevidljivom rukom odneseni, granitni zamkovi postaju pozorišne kulise, a romantična ljubav se, očas, pretvara u banalno zavođenje. Laž...
Neki put je tesko reci, sta se sve u glavi moze zateci. Neki put su to biseri sjajni, sto ponekad zablistaju u tami, a ponekad budu cak i gluposti teske, sto umeju srce da rane i da naprave velike greske. Neki put ne treba reci, ono sto mori i na srcu sto lezi. Bolje je nekad precutati boli, podici glavu i otvoriti oci, osmeh makar lazan bio, na svoje lice namaci. Neki put se mora ipak kazati nesto, da ne ugusi dusu sto se oseca tesko. Onda je najbolje u pustinju zaci, viknuti u nebo i tugu svoju po vrelom pesku, na sve strane, s vetrom razaslati.
Poželela sam da si noćas tu. Da mi obrišeš suze i Da mi kažeš da će proći strah. Da će se podići magla koja lebdi nad gradom. Pomislila sam da bi se nasmešio da si pored mene I da bi rekao da me nisi takvom zamišljao. Volela bih da ćutimo zajedno. Da slušamo stihove u mukloj noći. Po jedan stih između otkucaja srca. Mog i Tvog. Kao da je jedno. Pitam se ponovo Zašto se opet pali svetlost tamo gde zamislim, Dok gledam u noć? Imaš li ti odgovore na sve ono Što sam želela da znam juče ili što ću poželeti sutra? Hoćeš li proći mojom ulicom? Hoću li ja za to znati? Hoćeš li biti iskren? Hoćeš li me povrediti ikad? Možda zato da bih kroz suze Istekla stihove koji me guše. Stoje mi u grlu i ne izlaze van. A nemam snage da priznam sebi...
Pod zvezdanim nebom lednim priznajem slabost svoju. Mala sam, nemoćna. Pognute glave, ponizno, skrušeno, svesno, molim za malo vremena još. Iako ovde, na zemlji, za surov i bedan život ja molim. Dušom svojom, jer drugoga nemam, plaćam sumorne dane. Da mogu da otkupim se za grehe prošle i grehe buduće. Da mogu da zaslužim ključ od dveri zlatnih. Da podignem glavu, barem na tren, da pogledam kroz njih. Jednom. Na kraju.
Ех, никад ти нисам рекао да те волим, а требало је јер истину увек треба рећи И, никад ти нисам рекао колико ми заиста значиш јер кад сам био спреман ти си рекла да одлазиш Сада се кајем, тешим и надам да никад није касно док није прекасно
Данас је устао пре звона. Јер, данас му је био посебан дан. Данас је требало да се види с Њом. Постоје оне и Она. И он је тога потпуно свестан. Она је он. И он је Она. Разумеју се и док ћуте, можда и боље него кад причају. Довољно је само да се гледају. Одавно је одустао од покушаја да је описује другим људима. Увек би му понестало речи. Њему, за којег кажу да су речи његове играчке. А трудио се, није да није. Али, свака реч коју би покушао да употреби за њу је била или недовољно добра или су је већ други потрошили на друге жене. Оне које јој ни по чему нису дорасле. И оне које су обесмишљавале те речи. О, лако је описати Њен изглед, плаву косу и зелено-плаве очи, витко тело и лепе, чврсте мале груди. Гузу, исто тако малу, али као...
Back
Top