Blogovi

Da vas pitam nesto... jel ima neko od vas jedan blesimetar na zajam, moram pod hitno da proverim kolicinu blesavosti pa ako blesko pocrveni da pocnem da lupam glavom u zid dok opet ne pozeleni. Elem, stigao nam juce ugalj a meni posto muskosambre sleduje jedna visokointelektualna alatka – lopata i isto tako visokointelektualni posao – lopatanje, i sta cu... pocnem ja ali pocne i kisa, ne znam da li da se radujem ili da psujem, ipak kao pozitivac izaberem radovanje a psovanje ostavim za danas! Raskinem ja sa lopatom privremeno ali popodne nisam imao kud, odpevusim joj… lopatice moja za tobom sam lud, scepam je u ruke i zagrlim je cvrsto pa nas dvoje zajedno navalimo na onaj ugalj i razbucamo ga nacisto, e sad to sto su se meni ruke...
Ovo je pesma za mamine plinceze i tatine plinceve... malo je tesna al nije besna, vesela jeste i jeste smesna...a zasto, pa zato sto je mami zagoleo lucak a tati pauk odneo auto i onda su se oni plepilali ko je od njih dvoje veca budala ali je na klaju ipak pobedila lubav i oni su se slozili da su oboje budale... mama i tata se na klaju uvek sloze kao u pesmama lubavnim :) LUBAVNA PESMA Slela se jednom pogleda dva slela se slela pa se postidela klisom se gledala i malo melkala plosla ih tlema pa se osmehnula! Slela se u igli imena dva jedno si ti a dlugo ja, jedno je tvoje a dlugo moje bas lepo stoje kada se spoje! I slce u slcu kad dobije mesto i dusa u dusi kad se ususka vesto pa im bajno i sjajno jer su zajedno sta da se kaze...
Данас је умро човек. Млад. Изненада. Трагедија је потпуна због начина на који је умро. Срећом, умро је брзо. И, то меј не натерало да размислим. О смрти. Лакше је кад људи умиру споро. Можда не њима али онима око њих сигурно јесте. Имају времена да се спреме. Да се припреме. Овако, неко им просто буде истргнут из живота. Отет. А кад је смрт одложена... Не знам, сви ми знамо да смо смртни али као да одбијамо свест о томе. Смрт је увек негде далеко, у неком сивилу будућности која је непредвидива. Ко зна, можда можемо и да је преваримо... Надамо се томе. Сигурно се надамо. И, ја мислим да ти људи који дуго болују за нас умиру оног дана кад сазнамо од чега болују. Тад њихова смрт постане реалан догађај, а не нешто што је само у магловитој...
IZMEDJU SNA I JAVE
(ili neka moja razmišljanja o životu inspirisana ko zna čime) IZMEDJU SNA I JAVE Da li se u snu može želeti? Može....jer san je kao java Dobro de...nije kao prava Ali može biti kao prava java Ili bar da liči da je prava U svakom slučaju može biti java E, sad.......da l’ je prava ili nije prava O tome odlučuje java. Sanjaš ono što želiš a nemaš Ili si trenutno bez toga E, to trenutno ume da bude dugo...ili često U mom slučaju.....i ne samo u mom Zapravo je kod ljudi često Jer život to uredi nekako vešto Da odsustvo nečije bude često Ipak, svako ima svoje mesto Pa često To mesto Nije tamo gde bi mi želeli da je često To mesto. I uglavnom, On, Misli se na san, Dolazi iz misli kad dremaš Onako....kada te tek hvata Rukama od magle Pa...
Ona je gledala televizor u nesto sto je zanima,sasvim dovoljno da zeli da je ne prekkida, On je u istoj prostoriji sedeo za kompijuterom i trebao da odstampa neki dokument za posao za sutra Ona je u je u jednom trenutku shvatila da ne moze da prati emisiju jer se On dere i pickara materu kompijuteru monitoru i stampacu jer nece stampac da mu stampa sta mu je rekao da stampa(u pitanju je bio drajver za stampac0trebao je da se obnovi) Ona) ga je zamolila da se utisa ..jer ne moze da gleda emisiju(samo dan ranije ne bi reagovala tako smireno -smireno u sebi-Ona) je mozda samo par puta u zivotu vikala na nekog kada se iznervira-ona se iznervira u sebi-nikada ne dozvoljava da drugi primete to ili da drugi trpe zbog toga,nerviranje i bes...
JER... DOLAZI ZIMA
(ili neka moja razmišljanja o životu inspirisana ko zna čime) JER.... DOLAZI ZIMA Uzmi malo moje snage što mi je preostalo uzmi dok i meni nije nestalo uzmi i uvećaj je voli je i čuvaj znam da ćeš da mi je vratiš kad dodje vreme da moj korak pratiš jer...... dolazi zima.... znam da trebaće mi... Zato, evo ti snage nekoliko grama vratićeš mi prijatelju kada budem glavna junakinja zimskih drama znam da hoćeš... PS Posvećeno svim virtuelnim prijateljima.....jedni drugima smo potrebni i kada smo puni snage, a najviše kada nam je život uzme.... PSPS ja ovo da avansiram :manikir:
Svaki put mi je delovao kao poslednji. Jer je svaki put bilo najlepše. Nisam mogla da verujem da će i sledeći put biti tako. Pomislila bih - ovo se jednostavno ne može preživeti! Kao da mi se duša od tela rastavljala... Kao da sam se rasprskavala u bezbroj čestica koje su se gubile u beskraju i tamo ostajale da lebde večno... To je osećaj koji bih želela na kraju svog postojanja. Da lebdim rasprsnuta u beskonačnosti sa tim divnim osećajem u svakom svom komadiću... Osećajem beskrajnog zadovoljstva. .
...ako pjesnik sjedne i riječi složi to je pjesma ako slavuj započne svoje obraćanje lugu opet je pjesma kad djevojka na matursko veče krene to je pjesma u pokretu nema tu žene a ni govora o djetetu ...kad pjesnik gavranove počne da sreće a slavuja pogodi zalutala strijela i sudbina djevojci počne da podmeće ...pitam se samo čemu cvjetanje i čemu cvijeće ...napisano glasom izvajano i očima nasladjeno izgleda prirodi ne svidja se da li to ona reži i neda nada se
...noć je kao kad ptice opomenu šumske četvoronoše da vuk se šeta i ako ne ostane gladan još jedan duh više počeće da smeta ...lako je biti sretan ali osmjehni se sretnom i u tom slalomu duse ostani na nogama i ako tome nijesi spretan ..ne vidi u jeziku nikakav spas a ni u ćutanju učini jednom kraj kako urliku tako i lutanju...
JUce mi je bio najruzniji dan od kada ...zivim Saznal sam o sebi svasta....Saznala sam da se ja zelim ubiti,,ali naiskrenije saznala sam da mi je tesko ziveti saznala sam i to da nikada nisam zivela onako kako sam ja to htela-pa cak ni sada.. ne zivim i ne prozivljavam ono sto zelim i kako zelim Saznala sam da sam umorna,i da kada bi neko mogao da se ubaci . i da odzivi moj zivot do kraja..sa znala sam da mi i nije bas svejedno i da bas nisam cvrsta kao stena,,da mi je krivo sto me je rodjana majka lagala rodjena sestra sAZNALA sam o sebi i to da mi je jos uvek tesko sto ocu i ocuhu nisam rekla da ih jako volim ,sto nisam rekla ocuhu da se divim njegovoj snazi i voljeom za zivotom, Zao mi je sto mojoj babi -recima0-nisam rekla da mi...
pa da uzmem u obradu ono prvo ,tj zadnje ,,on je izgleda rezultat svega sto sto me je zadesilo u zivotu Zivot je reka,pa kako se kome zalomi,Nekom je sve ravno i idu plove kroz zivot bez nekih cimanja posebnih drugi dobiju malu recicu ,koju uz trud i rad postaje sve veca i masovnija koja ima snage da sklanja zemlju i krci put onim tokom koje oni hocet tReci dobiju teren za razvijanje svoje reke punog kamenja i prepreka pred kojim se samo mogu skloniti i skrenuti svoj smer levo ili desno Da li se secate situacija u kojima ne mozete ama bas nista bas nista -ili se secate situacija u kojima mozete bas sve ,,,gde se ceka na vas mali trzaj tela,pa da padne odluka,,, ,,... mozda mi je lakse ako o sebi pisem u trecem licu ..
U ĆOŠKU DANA
(ili neka moja razmišljanja o životu isnpirisana ko zna čime) U ĆOŠKU DANA Ponekad san ume da dan pretvori u san al' ipak je san i ipak je dan kad pogledaš bude to sanjiv dan ili dnevni san. Tek....san je san a dan je dan san u danu dan u snu u ćošku dana spava san čeka da prodje dan. PS Dobar dan blogeri....ajmo u dan da bi došao san.....
ZAMISLI DA SI PTICA
(ili neka moja razmišljanja inspirisana ko zna čime) ZAMISLI DA SI PTICA Zamisli da si ptica Koja bi bio? Koja bi bila? Ja bih bila ... gugutkica ne znam zašto, ali eto, ta se ptica meni svidja sva je nežna al' i jaka ne odlazi sa ognjišta. Oko bistro, hitro, lepo zagledano u daljinu gleda jasno al' i strasno sva je kao pena fina opet jaka k'o planina. Sva je divlja i pitoma i nemirna i stabilna krhka, mala, vragolasta nasmejana a i tužna kao i svi ima lica mala nežna gugutkica Čik uhvati vragolanku taman pridješ ona ode mis'o brza ....ne stiže je odleprša gugutkica Ne brini se....tu je ona samo gleda kad ti treba da doleti a ne smeta suzu briše....suza kleta snagu da da....tugu tera tugu tera od prijatelja. PS Za sve...
ponekad shvatimo da nismo ptice pa danima patimo od nesanice al samo želje snažne i krilate mogu snovima krila da vrate da verujemo i sami obojimo nebo pod kojim i mi postojimo Milan Višnjić p.s.pesma je nastala inspirisana pesmom naše virtuelne prijateljice..Ljilje MMM..ona baš ume da inspiriše a najviše svojom neiscrpnom energijom....
Misli moje svaka za sebe po svetu luta tražeći tebe i svaka od njih prva želi da radost svoju sa mnom podeli i uprkos svemu nijedna ne odstupa jer samo ti možeš da ih držiš skupa Milan Višnjić http://fontanasnova.blogspot.com/
tačnoooooooooooooooooo. Odvojite 30 sekundi da ovo pročitate. Старци пустињаци живљаху окружени номадским племенима. Један од поглавица тих номада, дође старцу и рече: Оче, хоћу да постанем хришћанин. - Радујем се због тебе сине. Али, ти имаш две жене. Мораш се одрећи једне од њих. Учинићу то одмах, оче, ако ми укажеш бар на једно место у Светом Писму где се осуђује двоженство. - „Нико не може служити два господара” (Maτej 6,24), одговори старац:whistling::whistling::whistling:
Toplo letnje veče na periferiji grada u prolazu je sretoh ,sećam se kao sada samo jedan pogled,ali zaiskri na čas kao da neka varnica izbi izmedju nas Ja se okrenuh ..i nesvesno za njom podjoh Nije se osvrtala ali je znala da za njom idem ja Ubrza korak,..ja uradih isto skrenu u pustu ulicu ja je sustigoh Sad je već mogla da čuje moj ubrzani dah U senci velike zgrade stade naglo se okrete i pogled nam se srete Bez reči ruke se spletoše nasloni se na zid tela žudno jedno drugo obgrliše grozničavo odeću sa sebe strgosmo njene grudi blesnuše u tami Slast je navirala u talasima a zatim drhtaj usledi kao udar strujni Malaksalo se u mojim rukama opusti čvrsto je držah;vreme se zaustavilo na čas koliko trajaše zagrljaj taj A onda nagli okret...
Kad hocu da budem ozbiljan to izgleda ovako... Evo jedne pesme koju sam napisao pre koju godinu, mnogi koji su je procitali kazu da je to jedna od najsnaznijih protestnih pesama na ovim prostorima i na tu temu, bilo je cak i suza, neke majke su zaplakale citajuci je (sasvim razumljivo s obzirom da zivimo u gradu u kome se radjaju bolesne bebe) i da ne duzim previse, pre citanja obavezno kliknite na video jer pesmu sam i pisao uz muziku Vangelisa i njegovu potragu za rajem! U IME ZIVOTA (ima li nade za nas) Iz Panceva cuje se glas, cuje se vapaj za spas! Mi ne mozemo vise Cekati na kise Ni vetrove severne I nebo da nam pomogne Ne, ne mozemo vise jer u nasem gradu sve se teze dise! Iz Panceva cuje se glas ima li nade za nas...
Mali korisni savjeti...
Oči su ogledalo duše Za lijep i bistar pogled posvetite pažnju svojim očima. Peku vas oči, natekle su poslije buđenja, ispadaju vam trepavice, muči vas čmičak, a ne znate kako da se riješite ovakvih i drugih neprijatnih tegoba. Kako da vaše oči budu uvijek lijepe i da pogled bude bistar - poslušajte savjete koji će pomoći da ostvarite taj cilj. Ne zaboravite da mnogi ljudi prvo što primete na drugom čoveku jesu upravo oči. I nije svejedno kako one izgledaju. Peku vas oči? U toploj vodi otopite malo šećera. Kad voda postane mlaka u nju uronite komadić vate i taj oblog držite neko vrijeme na očima. Oči vas toga dana neće više peći. Ako imate osjetljive oči, a padne vam nešto u oko, natopite komadić sasvim čiste vate u...
Bajka o ljubavi Nekada davno, i jednoj dalekoj zemlji, živeli su Kralj i Kraljica. Njihovo kraljevstvo bila je Zemlja Ljubavi. U tom Kraljevstvu vladao je red, harmonija, spokoj, zajednistvo i zadovoljstvo, a kruna svega bila je ljubav, sto i sam naziv kraljevstva kazuje. Cim biste, ujutro, otvorili kapke, na prozorima, neko bi vam priskocio u pomoc: «Evo, taaaako, pridrzacu ti.... .»... Drugo nasmeseno, prijateljsko lice mahnulo bi i doviknulo: «Dan pun ljubavi ti zelim, evo, idem u pekaru, zelis da ti donesem toplog hleba?»... Cim bi neko uocio neku, tvoju, neispunjenu zelju, potrebu...Odmah bi se potrudio da ti se zelja ostvari, makar ucinio i najsitniji korak da te priblizi tvom cilju. .Koliko je ko mogao pomoci, pomogao je...
See my postcard on the tree, An invitation to the cemetery. Will you be in that small crowd, When my casket touch the ground? Play me a song, in loving memory 'till death, my love belonged to thee! When I'm beyond the pithole gone, End of the road for the sentenced one... My sadness, oceansize, Remains alive in my dead, pale eyes. Blessed with a birth-gifted curse. I'll finally meet my fate's hearse. ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
Zima ce...
Uskoro,sneg ce prekriti nase tragove po bespucu Svi gresi nekih davnih dana nestace Nestace sa belinom zimskog dana kao pahuljica na dlanu Kao dah na staklu... Cutke,pripijeni u parku,gledacemo tragove kako nestaju Kako ih mecava prekriva,vetar brise Zaboravicemo sve promasaje,padove.. Samo mi znamo kako izgleda tamna strana ljubavi Zaboravljeni od strane svih nedaca i nevolja Rumeni od vina i zagrejani toplinom svog srca Korakom sigurnim krenucemo dalje.. Ka zasluzenoj sreci...
Ушли су у власт са маргиналним СПСом, регионалном Јединственом Србијом, како би обманули грађане, прешли цензус, ка остваривању свог само једног циља, сачувања и повећања пензија. И ако знају да не постоји основа за повећавање пензија, они то упорно захтевају, уцењујући својим гласањем и онако тесну већину.... Део су власти, кја је изгласала померање старосне границе за одлазак у пензију.... и то без трунке стида и било каквог отпора, јер, ебе се њима шта ће бити за неких 40-50 година.... А дотле, НАША ОМЛАДИНА, која је завршила средњу школу, и међу њима они ретки, који су имали среће, да нађу било какав посао, раде преко неке од многобројних ОМЛАДИНСКИХ ЗАДРУГА, преко које се држави не уплаћују дажбине нити њима пензионо осигурање...
Jednom sam poslusala...
Jednom su mi rekli:-Moras otvoriti oci da bi videla jos nesto sem svoje nesrece -Moras voleti da bi te voleli -Moras izaci iz te mracne sobe da bi te svetlost obasjala Jednom su mi rekli: -Sreca trazi ljude koji je stvarno zele Otvorila sam oci i videla Svet caroban,pun ljubavi i cveca Neznih leptirova i mirisnih sveca Jednom sam zavolela U nebo se vinula Ljubav me opila I ponovo ubila Krila sam skinula Jednom sam izasla na svetlost dana Ali bi vreme kiselih kisa Ja nisam znala za nebo sivo Od tada postadoh sve tisa i tisa Tada sam srecu svim srcem pozelala Vise no ista na svetu celom Tada mi naglo kosa pobelela Kraj njega videh drugu u belom Njegova sreca znacila mi vise No svi leptirovi i mirisne svece Sebi cu ostaviti te...
Данас те требам целу поред себе само да будеш ту и само да будеш моја А сутра? Сутра слободно иди ако ти се учини да сутра није ново данас
Back
Top