Blogovi

Ружа Маријина Очи су им се среле на Петровдан, за време народнога весеља пред сеоском црквом, Григорију и Марији. Свадба је била скромна, а већ сутрадан, зором, морали су поћи на рад у поље. Потом приспеше, једно за другим, дечица. Њих петоро. Бледа Марија брзо је старила. Време је вејало прво иње у косу, прве колуте око очију, али у њеним кротким зеницама није гаснула варница спокоја са којим је изашла, у празнично јутро, из дрвене сеоске црквице, после венчања. Једног рујног септембра у њихово село наиђе путујуће позориште. Када, после пар дана, глумачка дружина напусти село, са њима, изгубивши главу за неком варошком глумицом, побеже и Григорије. Марија остаде сама са петоро ситне деце на рукама. Дом без оца и домаћина као...
Zasmejavaš me tom tvojom nihilističkom,metafizičkom teskobom,dragi moj.. Panika te obuzima od svakodnevnice,strah te je od besmisla života,grize te nepodnošljiva lakoća postojanja,patiš od nelagodnosti svog i tudjeg prisustva,preispituješ sopstveno funkcionisanje ili delatnost,gušiš se psihosomatski od nereda.. A ovo poslednje-nered,neka te to ne uznemirava... jer,sve je nered,dušo moja! Nered su neživi zemljani prah,rude,ali i žive biljke i zivotinje. Nered je i postojanje mnoštva (neravnopravnih) ljudskih rasa. Nered su ljudski životi,a oni imaju udela za takvo što kroz misao,istoriju,trgovinu,umetnost. Nered su teorije,prakse,eksperimenti,izumi,stvoreni (veštački) sistemi. Nered su emocije,osećanja,posebno ljubav...a tek haotična...
Kada se oseti da ljubav nestaje i da si postao nekome samo navika kuda poći, a ne povrediti ni sebe ni osobu koju voliš? Sve vidiš, sve znaš, a grlo se steže i sa grlom i duša koja ne zna da kalkuliše u svojoj neizmerljivoj ljubavi. Kraj Dok umoran od života dolinom se senki vučem, neću da mi dođe sutra, hoću da mi dođe juče jer sam juče srećan bio. Umoran od njenih laži, umoran od obećanja, iz ovog tunela bežim jer mi duša svetlost sanja mrak je mene izlomio. Ti ne možeš volet mene k'o ja tebe tugo moja, ja te volim do dna srca i ljubavlju od sto boja, al' sad sam se umorio. Budi uvek to što jesi, a ja ću se iz pepela vaskrsnuti kao Feniks da bi duša poletela tamo gde sam odlučio.
Зар мислиш да он је стварнији од мене само зато што за руку те држи и само зато што ужива у твом осмеху кад обоје добро знамо да смо једно другом прва мисао сваког новог дана и да смо једно другом увек ту, поред и кад нас сви други виде како сами шетамо градом
Не знам куда идем ни где ћу стати да одморим Не знам кога тражим ни где је могу срести Али знам знам да ћу је препознати по осмеху начину на који забацује главу и свом одразу у њеним очима Зато идем где год ме путеви воде јер стати значи престати да постојим
Знам да ти си од мог ребра створена да би ме целим за вечност учинила Знам да су ти очи дате да би се у њима моја душа огледала Знам да ћу бити цео кад се ти угнездиш у мом загрљају Не чекај више ни трен јер без тебе сваки је дужи од вечности
An abyss below me, abyss above, I scream from my soul, scream from my heart. Will my judgment day finally come?? Forces of darkness, please take my life!! Redemption was always one step far away, This wicked world slowly eats me away. A feast for the crows is yet to be made When funeral sun enlightens my dead face. All ancient demons let me pay you your fee My bills are the biggest in your sanctuary. I'll buy you with sorrow, one you adore, Pain, suffering, curse, and so much more.. Don't even bother to give me my change Cause I've gathered too much from where I came from. Just that one life consisted of endeavor Was enough to by a good place in hell forever! ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
Sneg... belina svuda... potrajala malo, i sneg se istopio jos u decembru. Ne volim pocetak godine, kao sto pesma kaze :" Ne volim januar, ni bele zimske vragove. U svakom snegu vidim iste tragove, Tragove malih stopa ..."... uvek me ti stihovi dirnu... osetim se zivom u toj belini koja me uledeni. Sad nemam osecaj tog hladnog januara, i pomalo boli... boli iscekivanje krajolika i sebicno stapanje sa istim... nikako da pustim, i nikako da nastavim ne osvrcuci se... nosim sa sobom kofer zakljucan pod suncem.. vec navikla na njega, ne osecam mu teret... srasli smo, jedno smo... dok ne padne prvi januarski sneg ... tada mi postane tezak i spustam ga lagano... vidim samo njegovo crnilo u ledenoj belini koja me okruzuje... pocnu da ispadaju...
Nekad kao nikad Jednom se desi , da ne ocekujes Da sve ono sto danas sveto ti je Sutra vec daleko ti je Nekad kao nikad Promice tiho pored mene Ja ,u lice mu se smejem Zato sto nije mi vise bitan Nekad kao nikad U meni je praznina Na mojim usnama sanja teska tisina Jel ono sto je bilo nekad,vise nece biti nikad
Istina o ljubavi Hodala putem neka djevojka, prelijepa kao vila. Iznenada primijeti, da je neki muškarac prati Okrenu se i upita ga: - Kaži mi, zašto me pratiš? Muškarac odgovori: - Gospodarice srca moga, tvoja ljepota je toliko neodoljiva, da mi prosto nalaže da te pratim. Kažu da sviram prekrasno, da za mene nema tajni u poeziji i da umijem da probudim u ženskim srcima ljubavne jade. Ali bih ti ipak nešto priznao, ti si ta koja je zarobila moje srce! Ljepotica ga je izvjesno vrijeme gledala ćuteći, pa ga upita: - Kako si se uopšte mogao zaljubiti u mene? Pa moja mlađa sestra je mnogo ljepša i privlačnija. Okreni se i pogledaj je, ona hoda uvijek iza mene. Muškarac se okrenu, no tamo je vidio samo jednu užasno raščupanu i prljavu...
MUŠKA PESMA
(ili neka moja razmišljanja o životu isnpirisana ko zna čime) MUŠKA PESMA Žene, žene, žene žene oko mene mnoge seku vene sve zbog radi mene. Pa ja pitam sve te žene šta bi ste bez mene kuj bre da vas tako snene razbudi na vreme. Žene, žene, žene žene vole mene misao im krene pa pravo na mene. A ja idem levo-desno ne bi l' udar izbegao nema šanse da uteknem ma koliko ja begao. Kako da se sklonim kako da izbegnem ubiše me lepe žene žene koje vole mene. O sudbino kleta što ti stvori žene nikakav ja odmor nemam od umora evo dremam. PS Inspirisano razgovorom sa komšijom koji je....hm...bio na ovu temu...komšija mi je vrlo inspirativan hahahahaha Svako lično pronalaženje u pesmi je na sopstvenu odgovornost jer autorki to...
Svasta mi pada na pamet
Svasta mi pada na pamet, mnogo reci, videti,cuti, dodirnuti, probati,osecati, smejati se....voleti...eh...da voleti. Treba biti zahvalan na proslosti, ali je isto tako i prepusti, u ruke jucerasnjeg dana. Jer tuga je nedostatak radosti, mrak, odsustvo svetla, iluzija istine, strah koji nam se zavlaci pod kozu zbog nedostatka ljubavi, strah koji kuca na vrata, koje samo vera u nekoga ili u nesto otvara. I tada, kad se ta vrata otvore, moze nam se dogoditi da tamo nema nikoga. Zateceni smo. Iako smo mi tako sazdani da najlakse opstajemo u miru i sreci, ali za to nam je potrebno da je podrzavamo verom i ljubavlju prema nekome koga bi bilo dobro voleti iz veoma jednostavnih razloga. Ljubav postoji samo ako je obostrana, ona prava, a verujte...
Približava se vreme za čišćenje snega. Hajmo da vidimo kako se to kaže na različitim jezicima, ako zatreba (ili neko reši da tako zaradi na "privremenom radu u inostranstvu". Snow removal - engleski Snöskottning - švedski Schneeraumung - nemački Deneigement - francuski Sneeuwruimen - holandski Auraus - finski :bob::sanke::sneskoz:z:gs:
Putevi me beskrajni raskršćima svojim zaveli nigde ne stanujem jer se stalno selim Ponekad zastanem da želju rasteretim dok mi san o domu ne rastrgnu petli Niko mi ne piše jer kad me putevi ponesu ne znam ni sam svoju sutrašnju adresu Možda ste me i sreli al ste se prepali kad ste u ogledalu pogled moj prepoznali Milan Višnjić
Један комшија је на великим мукама....Рече да жели да се учлани у једну од ове две странке.... Слушам га и разумем, на основу аргумената, зашто је баш ове странке изабрао.... .....ХОЋУ ДА БУДЕМ ДЕМОКРАТА....... Али да ми јавно обећају, да ћемо на равне части да делимо плен.... .....ХОЋУ ДА БУДЕМ СОЦИЈАЛИСТА..... и одма да ме поставе место Мркоњића...... Боље од њега знам како се јефтино праве путеви......Газио би овај народ све док се не утабају стазе, а поред стаза, други путеви нам не требају..... Нисам му баш пуно помогао....само сам рекао.... Комшија....добро размисли које квалитете поседујеш....али знај пре одлуке.... ГО.ВНО ИСПЛИВА....ПРДЕЖ УЗЛЕТИ..... :per: :per: :per:
DA LI DUŠA IMA DNO?
(ili neka moja razmišljanja o životu inspirisana ko zna čime) DA LI DUŠA IMA DNO? Prva poseta 13.11.2010. Danas idemo kod Cic u goste......čudan osećaj...idem kod ćerke u goste....ma šta čudan....užasan. Ja to odgajila od kilo mesa a sad idem da ispijam kafu i jedem tortu....A svaki dan je samnom....ali razgovori su nam drugačiji.....ona je drugačija....priča o parama, o tome šta hoće da promeni, napravi, ideje na sve strane a strpljenja nigde hahahah....eh, mladosti....ma, sve mi je pomešano...i ponos i strah i ljubav i briga ....i nema ko da vrišti na stepeništu i da nam svima diže pritisak čestim zvocanjem...stane na stepenište na spratu i razdere se maaaaaamaaa..a ja u prizemlju.....kerovi odmah poskaču a meni se želudac...

I

Kad sam je sreo u njenom velikom gradu koji je sad i moj grad ja dete siromašnih al poštenih roditelja ne znam zašto lagao sam je da dolazim iz bogate porodice Danima je netremice slušala priču o velikim željama i velikim snovima i tiho govorila BLAGO TEBI TI SI BOGAT TI BAŠ IMAŠ MNOGO SNOVA Kad malo bolje razmislim možda je ipak nisam lagao jer sve moje velike želje i velike snove ja sam poneo sa praga moje sirotinjske kuće Milan Višnjić
Muzika je umetnost zvuka.Ona ne daje vidljive likove ,ne govori rečima i pojmovima.Ona neposredno utiče na naša osećanja.Zato birajte muziku koju će te slušati kao što birate prijatelje.I obrnuto poklonite prijateljima muziku koju volite
Sviraj...i voli me...
Sviraj tvojim divnim prstima po meni,prilagodi me svojim notama i tempu... Largo Adagio Andante Moderato Allegro Animato Pusti neka traje...ugasi moju želju muzikom svog tela... Predji rukama preko mojih grudi da dočaras zvuke klavira, pomazi me po stomaku kako zasvira nežno violina, po bokovima i guzi pusti da osetim ritam bubnjeva... Ti si moj kompozitor a moje nago telo tvoj instrument dodji da napravimo najlepšu kompoziciju odu ljubavi i strasti... Uzmi me,samo sam tvoja...
Pocetak kraja 5
Ukratko sam vam objasnila o cemu je rec i da se sudim vec 13.godina sa lekarima,zbog smrti mog deteta nakon operacije krajnika. Posle tacno 10 godina, donesena je presuda da se oslobadja tuzeni lekar. Kako sam ja posle Stefanove smrti podnela krivicnu prijavu protiv lekara, posle istraznog postupka Javno tuzilastvo je preuzelo dalje gonjenje na sebe.Deset godina, lutanja,borbe, dokazivanja,laznih nada, ponizavanja moje licnosti i inteligencije,gomile papira, i nakon tih deset godina, dok jos nije doneta presuda,otisla sam kod Zamenika javnog tuzioca/po ko zna koji put/ Jelene Pancic da trazim, zahtevam, molim, da prosiri optuznicu,/ jer posle 10 godina nastupa zastarelost/ na jos jednog lekara- Bozidara Vlajica/strucnog konsultanta/, za...
IZMEDJU ZBOGOM I DOVIDJENJA...
Jesenji izmaglicni dani. Umor duha mi zamorio telo, tuge k'o zeravice pale. Uskoro ce i sneg, sume prepune crnog granja, cekaju pokrov leden i beo, tuguje vitka breza ispod meseceve tame.Sve uvele srece u misli mi stale... Zaboravljena ili zaboravljam? Ne objasnjava se svelost onome ko je sveo... Mozda sam ubila nekog ko me oziveo, ili je ubio on mene pa sam umrla? Ciji je sunovrat zavrsena prica? Onog ko je zapoceo,ili zavrsio bez pitanja? Los ucenik dobrog ucitelja? Ili samo instikt koji u neznana mora uplovljava bez umora i straha? Zrtva sopstvenih htenja i zabluda, ocajnickih hitanja? Ne umaram vise um pitanjima. Ma koliko zudela da shvatim, bolna su shvatanja... Ali, ako je moja dusa umela slusati u snu, ko...
Može li se iza tragedije i osude dokučiti ljubav? Ili je to nešto drugo. Pronađena su dva tijela u autu, pištolj kraj muškarca. Policija pretpostavlja da je u pitanju ubistvo i samoubistvo. Kreću osude. Šta su sredovječni, porodični ljudi radili u nesaljenemom dijelu grada, uveče, u autu? Zašto je pucao, otkud mu pravo? Ko zna šta mu je uradila! Znate već, da ne nastavljam, nije nam problem da sudimo o drugima i bogomdani smo za to, svi odreda. Dvoje djece od 15-ak godina se zavoljeli, ali roditelji im nisu dali da budu zajedno. Rođaci su. Na stranu to sto je u pitanju 5. pas, bitno je da su porodice bliske. Ipak, oni se tajno sretaju. Do kraja njegove vojske. Do kraja njenog fakulteta... Nakon nekog vremena, razdvajaju ih, on se...
Back
Top