Blogovi

I danas,evo,ako dobijem poklon,ne otvaram ga danima. Ljepše mi je da zamišljam šta može biti unutra. uvijek je tako sa zatvorenim stvarima.:tajna:
Pojava ZAZ na ulicama Pariza je izazvala pravu turističku pometnju. Gomila turista dolazi u Pariz ne bi li im se posrećilo da je vide na nekom trgu kako peva. ZAZ je mlada pevačica koja je van svih pravila, pevačkih evropskih i ostalih zvezda. Pitanje kada je zadnji put bila kod frizera, silikonske dodatke nema ni na jednom mestu, pare za cipele nema te nosi japanke, oblači se u seccond hand-u, manikir od nje sigurne neće imati zaradu, zubarsku protetiku nije uzela u razmatranje... Pa ipak, ona ima ono što savremena estetka industrija ne može da ponudi: talenat, ljupkost, ženstvenost i harizmu. Bravo ZAZ budi svoja! http://www.youtube.com/watch?v=AQ9zeDd0mpg
Незахвално је давати дефиниције „чега“ или „кога“, јер сваки покрет „чега“ или „кога“ не бива без ланчане повезаности са другом ствари или другом личношћу. Нема никада мировања него је све сталан покрет. А чим је нешто стално у покрету, онда му је немогуће ухватити облик када се облик стално мења. То би изгледало као када би један сликар покушавао направити слику онога ко не престаје да трчи. Зато не можемо сазнавати на основу тренутка него само на основу Вечности која се једина на креће. Јер чим смо успели изразити један трен, у следећем трену он већ сам себе побија новим садржајем. У вечности нема покрета јер је тамо Бог једини садржај, те као такав нема промене у Себи. Такође, то не значи да нема Бога унутар времена и простора, него...
U KANDZAMA TUGE
Tuga Zapevaj snazno jaukom svojim zloslutna crna ptico ukleta. Vise se tvoga prorostva ne bojim sama sam, na vrhu svoga sveta. Zanjisi krosnje sprzene sramom ti koja za milost nikad nisi znala. Ne preti macem, ne preti kamom ne dam i nista ti nisam dala. Pogledaj okom sto crnilom boji svaki tren zivota koji disem. Dusa moja cista u belo ga boji procitaj samo: zbogom ti pisem. Udaraj jako, udaraj prokletstvom malaksala, moci si davno izgubila. Snazna sam, ne pretim bekstvom bitke sam svoje sama dobila. Odlazi, mesta za tebe ovde nema u blistavom plavetnilu beskraja moga. Pogledaj, jaca sam od tebe, stena, verujem u istinu, verujem u Boga. Slovenska
OGLEDALA
(ili neka moja razmišljanja o životu inspirisana ko zna čime) OGLEDALA Šta god da učiniš naidješ na sebe zato pazi šta činiš manje više zbog drugih već zbog sebe naravno, ukoliko ti je do sopstvenosti stalo. Mnogima nije zato i ne misle šta kažu i šta čine bitno je samo da im se ego u visine vine. Ono što uvek imaš si ti sam ono sa čim se budiš i ležeš ono što pušta vreže koje druge dodirnu u tebi niče a do njih seže pazi zato kud idu tvoje vreže da se ne desi da budeš uhvaćen u sopstvene mreže. I nije važno samo šta ti želiš Kako želiš, zašto i kada želiš Mnogo je važnije da svoju želju Naučiš da drugom prilagodiš i da deliš. Tek onda ono što u tebi niče Počinje pravim životom da viče Životu svome i životu tudjem da kliče Tek...
Ljubav, spajanje
Uporno je zataskavala svoja osecanja Sa izgovorom da ona to ne sme osecati Nije smela sebi to dozvoliti Ali sto je vise zataskavala i lagala sebe to su osecanja bivala jaca svai put bi ih nesto spajalo Poljubac ih je samo delio i naravno njeno razmisljanje ali, kada je shvatila da od toga ne moze pobeci prihvatila je oberucke i osecanja i njega i dala mu srce uh kakav kamen sa srca je pao kao da je sve vreme pritiskala nesto jace od nje Pa osecanja se ne mogu tako lako zanemariti i nije se pokajala cuvao je njeno srce bolje od bilo koga kao ruzu neznu
Ako imate da zagrlite koga,ucinite to,pripijte se i blazeno utonite u san...U suprotnom zagrlite jastuk i pomislite na nekog dragog,ko vam znaci mnogo...Prizovite njegov lik,miris koze,njegove dodire,utonite u njegove oci....i sanjajte najlepse snove...u njima je sve moguce...Odoh...po svoj jastuk i svoje snove...LAKU NOC....
Meseceva igra
Kada noć spusti svoje neodlučne prste na moju kožu, bosonoga plesem,ples ljubavi, odbegla od sna,dok me meseceva svetlost obasjava i plese zajedno sa mnom. To je igra u kojoj uvek dobija onaj ko se ne plaši. Dodir ljubavi Iz slomljene case, na usnama orosenim crvenim vinom cije kapi se zaustavljaju na mojim stopalima. Sanjiva je sreća o kojoj snim Tvoji dlanovi topli Tamo gore, u toploj tišini. Zaigracu na kartu ugladjenih manira zapetljati se u mrezu svojih zelja i vratiti se u krevet, brisem korake, kao da me nije ni bilo, cekajuci da me nadjes jer ja sam senka koja ostavlja trag u tebi...
Ma bas smo jedno za drugo
Oh kakvu si zbrku napravio ne priznajem Ja nisam kriva ti si Ja s njim ti s njom Ne zelis ni ti a ne zelim ni ja Iz inata Zataskavamo osecanja Eh kako smo samo ponosni Dajemo sebi pravo Da sebe zavaravamo A znamo da jedno drugo Volimo:manikir: Ne popustam ja Dok ne popustis ti A ti ne popustas dok ne popustim ja zbog ponosa naseg Srce nas boli A svi znaju volimo se ma koga mi zavaravamo? bas smo jedno za drugo:manikir:
Prozori i neki drugi prozori
Eto kako kad dan je lep Mi otvorimo prozor I spremni smo za novi let Osmeh nas krasi vedrina kao nebo bez oblaka ma kako lepo ptice cvrkucu Peva se i nama tako e tako kad ljubav je lepa i mi otvorimo nase srce i lepo je E kad dan je kisovit i siv, ispran place nebo, place i srce Zatvorimo tad prozore zasucemo zavese e tako i srce kad bol ga obuzme zatvara se Pa tako kad prodju ti kisni dani Ponovo se otvara I tako dan noc prolece leto jesen zima dok ne naidje onaj pravi koji ce s pravom usetati i ostati u srcu nasem
Igra Ljubavnika
Dosla je i objasnila zasto kasni I nije imala sta da kaze u svoju odbranu Da je mogla srce da veze vezala bi da moze da ga jos uvek voli volela bi Da moze da mu ublazi bol ublazila bi Ali ne moze, ne moze protiv srca svog Ne moze mu biti ukras koji ga ne voli Nije mogla objasniti sto mirise na tugu nije mogla objasniti sto je njeno srce prestalo da voli tesko je zna i ona Pustiti srce njeno Veruje i ona Nije sebican I on je voli Razumece je Nece mu biti dovoljno postovanje A nije htela da ga vara Ali zna i ona Bice joj i on zahvalan E sad, poljubac moze dati Sebe celu I njoj ce biti lakse Da ga voli Ali slobodno Zna ona I on nju moze voleti Jer i on je Odavno Prestao da je voli
Pismo
Postovani.... Ne to ti sigurno nece docarati moja osecanja I ja te ne postujem vec volim Dakle Voljeni Nedostizni Gospodine Kada bi znao kakvu tajnu skrivam u srcu mome, kada bi samo mogao na trenutak da osetis kakva osecanja i strast me steze kada pomislim da bi moje srce moglo da te veze Moglo da te veze svojom ljubavlju Zamisli samo kad pomislim na tebe kako se osecam kad si kraj mene Nemas pojma kakve mi lazne nade dajes Zavaravas me svoj gestovima "prijateljstva" eh kako mi se srce lomi zbog tebe me boli Veruj kad bi znao, ne bi mi ni poverovao Zato pisem ti pismo Jer pred tobom ove reci ne mogu izgovoriti Ne bi me bilo sram Ne bi se zatumenela od srama Vec od strasti i plamena ljubavi sto u meni tinja Kako bi se ta ljubav...
Ruzu mi daj
Znas, ja razumem neke detalje i sitnice cesto se pitas zasto sam takva pa dragi, bole bole neke sitnice kao sto trn ruze boli male stvari gestovi, sve je vazno ako hoces da budemo par ne trazim ti savrsenstvo samo obrati paznju Ruzu mi daj, kad me volis ali biraj boju, koja ti najvise lici na ljubav nasu? Sitnice neke, su vazne jer se sitnice isto tako kao trnovi ruze zabadaju Ti me volis? Daj mi ruzu
Trenuci i vreme
kako je jak bio nas prvi trenutak ljubavi koliko jak toliko i kratak nedovoljno da nas odrzi zajedno vreme priznajem, ucinilo je svoje uverilo nas da nismo jedno za drugo zahvalan si mi i ja sam tebi na lepom vremenu zahvalnost, izgradila je postovnje bile su to iskrice ljubavi u stvari vise zaljubljenosti nego ljubavi u dalje ljubav nasa je lepa kada se vratimo u taj trenutak
O književnosti
Књижевност је уметност и као таква циљ јој је да прикаже идеје, а не појмове. Идеје, у Платоновом смислу те речи, које су права суштина ствари изван појаве тј. идеја као степена објективације воље. Као таква, она је несазнатљива и самим тим не може се претворити у појам. Појмови у књижевном делу служе само као симболи у које уметник претаче своју интуицију оностраног, да тако кажемо. Оно што нам књижевно дело пружа јесте тај неисказив осећај оностраног, или естетска контемплација, нешто неисказиво. Она нам то пружа појмовима, али циљ тих појмова јесте да нас доведу пред њихове репрезенте тј. до опажаја, а преко опажаја до идеје. Осим преко књижевног дела, идеја може бити презентована и сликом, скулптуром, филмом, стрипом. У свим...
Odlični poslovi za one koji poseduju kompjuter Internet i emailovi su zatrpani poslovima koji se nude vlasnicima kompjutera. Najčešće se nude dva posla: 1. Odgovarajte na emailove 2. Pretvorite Vaš kompjuter u mašinu za pravljenje novca Ovo su dve prevare koje spadaju u grupu prevara nazavnu rad od kuće. Kod prve prevare priča je sledeća: Internacionalna kompanija je zatrpana poslom pa nemaju vremena ni radne snage da odgovaraju na emailove i zato traže osobe koje poseduju kompjuter da ovaj posao rade umesto njih. Plata može biti fiksna ili po svakom odgovorenom emailu. Ako Vam se doadne ovakav posao i javite im se prvo što će tražiti jeste uplata (unapred) od nekoliko desetina dolara ili evra. Naravno, kompanije ne angažuju ljude...
Do kojih granica idu masovne prevare i pljačke građana-potrošača, govori i podatak da na srpskim tržnicama traje prodaja ribe iz jugoistočne Azije, iz reke Mekong, jedne od deset najzagađenijih na svetu! Njeno ime je pangasius, a ovde je prodaju kao domaći list ili somovinu, zbog sličnosti. (Ekoloski pokret Novog Sada, Tabloid) Količine se mere tonama, a njenu evidentnu zagađenost teškim metalima još niko nije obznanio, ili ispitivanje količine otrova uopšte nije rađeno. Zaleđeni pangasius košta manje od tri evra i ima ga u skoro svakoj prodavnici, mesari, pijaci, pa čak i u divljoj, uličnoj prodaji. Prevara je masovna, a najbolje uspeva u gradskim restoranima gde je nakon raznih "termičkih obrada" nemoguće utvrditi šta je somovina, šta...
Imao sam dobrog druga.Isti su nam bili pogledi na život i društvo u celini.Onda je rešio da otvori malu piljaru. Jednog dana svratio sam do njega da kupim nešto,i započeh razgovor: -‚‚Pa ti si skuplji od drugih" -‚‚A ti ako ti se ne sviđa idi kod drugih" -‚‚Do juče si govorio kako privatnici gule kožu narodu, kako su skupi.....jel bilo tako...." -‚‚Jeste...al tad nisam bio gazda!" -‚‚Gde su ti radnici?" -‚‚Nemam....neće niko da radi". -‚‚Neće niko da radi, ili ti slabo plaćaš?" -‚‚Plaćam kolko ja hoću." -‚‚Ti reče da će tvoji radnici da budu dobro plaćeni" -‚‚Jes, ko da pare rastu na drvo.Kome se ne sviđa nek traže bolje." -‚‚Aj pa zdravo". Sada smo samo drugari.
Не знам да ли је ико приметио колико наша цивилизација болује од смрти? Када човек почне да сагледава суштину света – без Бога и Његове Промисаоне естетике – може да набаса на нашминканог леша како му се болесно осмехује. У суштини, болујемо од козметичке бесмртности. То је савремена болест која продире у све поре друштвене свести. Само, ова болест је префригана јер се не показује отворено као рат, као тумор, као непријатељ… Она је сурогат Литургијског обожења човекове личности. А можемо је затећи свуда: на реклами где се нуди заносни изглед, на музичком споту који прокламује нове трендове, на трпези која обећава вечну наслад, у патетичној љубави којом жели да овековечи другог… Дакле, свуда где се тежи превазилажењу граница и оне...
Одувек носим свет на длану Али, не затварај очи јер испустићу га ако и на трен помислим да за тебе не постојим
Back
Top