Blogovi

Danas je godišnjica smrti Josipa Broza Tita.Da nas mediji nisu podsetili ne bi ni znali.Prošlo je već 31 godina od smrti nekadašnjeg doživotnog predsednika.Ja sam tad bio klinac od 7 godina, ali se sećam samo bezbrižnih trenutaka u sasvim normalnoj porodici u kojoj nije bilo govora o politici, kako da se plate računi ili kako da se preživi do kraja meseca.Tad je postojala srednja klasa tj. ljudi koji su mogli dostojanstveno da žive od svoga rada.Daleko od toga da je svima bilo lepo.Bilo je i tad problema, ali ne u ovom obimu kao danas kada je srednja klasa nestala i ostali samo bogati i siromašni.Nemojte pogrešno da me shvatite.Nisam ja neki Titov nostalgičar, već samo hoću da povučem neke paralele, koliko ja mogu, između tada i...
Kako to da opišem što me reči zaobilaze i što uvek teško dišem kad te moje oči spaze Kad mi srce otkaže kao na izdisaju i ne da mi da ti kažem ono što svi već znaju Al ti svesna ugleda svoga čekaš da ja počnem prvi ako me pre toga trema sasvim ne smrvi Ljudi mi kažu ne brini al mi je duša brižna jer mi se sve više čini da nam je ljubav nedostižna Milan Višnjić http://www.fontanasnova.com/
TUTNJEĆI GOST
(sve reči do sad ispisane, pa i ove, samo su zapisi spisateljkine duše i života....prelepog života....da mogu, kada se prozori sećanja isprljaju po malo da ih obrišem i gvirnem kroz njih, kada me život slomi da se podsetim gde spava snaga. Ovo je knjiga koju ostavljam u amanet onima koji hode za nama koračajući tragovima našim.....našoj deci) TUTNJEĆI GOST Znaš……je l’ tebi u posetu svrati Nekad nekakav tren mali? Tek eto ga…pokuca na vrata duše Pa duša zastane….zagleda se u tren A on se šepuri, onako mali i sladak atak na dušu učini ma…..tek samo da je začini. Eh….slatkiš mali Mislim, taj trenčić Što lepotu sećanja u sebi nosi I neki tanušni vetrić donosi Zvrk projuri dušicom Osmeh joj namakne I okce joj se zablista Pa duša...
-Emilijano,druže stari...Kad pre si ovde...Meni jednu s manje vode i kašičicom šečera! Nisam znao da si ranoranilac... -Nisam...Prespavao sam ovde... -Toliko si se dobio...? -Ma ne...izbegao sam onaj depresivni deo puta odavde do stana...I meni jednu bez šečera...
Voajer duše
Molim te zatvori tvoje predivne kafene oči jer gledajući ih osećam neku čudnu gotovo voajerski neodoljivu strast da kroz njih do svoje smrti posmatram i želim da grlim i ljubim tvoju božanski čistu andjeoski ogoljenu dušu. :heart::heart::heart:
... Šta ćemo sada nas dvoje? Šta ćemo sada nas dvoje? Dotakli smo tvoj vrh i moje dno, pa se,u proseku,volimo. Moraćemo drugim imenom krstiti naša isprepletena tela, jer nema prosečnih ljubavi. Ili smo Romeo i Julija, ili smo ono što jesmo. A ti,pusti mene.. ja se uvek dočekam na srce. Zato i jesam,tu gde sam... Goran Tadić Ps. Još jedna pesma meni omiljenog pesnika...a za nekog ko se u njoj prepoznaje. ...
Griješio sam mnogo a sad mi je žao što nisam još i više i što nisam još luđe jer samo grijesi kada ja budem pao bit će moje djelo a sve drugo tuđe Griješio sam mnogo vježbao da stradam letio sam iznad vaše mjere stroge živio sam grešno i još ću ja se nadam svojim divnim grijehom usrećiti mnoge Griješio sam priznajem nisam bio cvijeće griješio sam za sve vas koji niste smjeli I sad dio grijeha mog nitko od vas neće a ne bih ga dao ni kad biste htjeli Duško Trifunović
... Ničija Žene se dele na ničije, nečije i svačije. Ti si naišao na ničiju, a bolje bi bilo da si naišao na nečiju.. Jer,nečija je nečija, navikla je da pripada. Pa kad je jednom bila nečija, može postati i tvoja. A ova što je vazda ničija, ni na šta nije navikla.. ..nije ni morala da se navikava. A ti misliš -dobro je, ničija je slobodna! Pa,ničija je baš i ničija zato što toliko voli slobodu i što nikada, zarad nje, ne bi postala nečija. Svačija je isto tako nečija, samo što je previše nečija. Ali,uz dobre razloge, može postati umereno nečija, pa opet postati samo tvoja. Pa čemu onda osmeh što sam ja ničija...? Kad je to,zapravo,najgore što je moglo da ti se desi... Jelena Marković Ps. Posvećeno muškarcima koji se ne...
. "Velika,prava ljubav pokazaće svoju punu snagu samo onda ako uspe da od dvoje ljubavnika,slabih ljudi,načini stvorenja koja se ne boje promena, ni nesreća,ni rastanka,ni bolesti,ni života,ni smrti..." Ivo Andrić ~~~~~~~~~~ Postoji ljubav koju ni ne primećujemo,zato što ona nesigurno,krotko i nežno dodiruje našu sivu svakodnevnicu. Takvoj ljubavi mi ne pružamo ruke jer mislimo da njen dolazak i prisutnost može malo šta da promeni u našim životima. Postoji ljubav koja nas zatekne nespremne...ona iznenadna,uraganska ljubav. Ona nas vitla poput marioneta i nakon njenog olujnog nastupa i završetka udarom groma,ostavlja pustoš u nama na neodredjeno vreme: ostavlja nas razbijene u strasti,u nedovršenim maštanjima i u krhotinama nečega...
. . . ... Bog: Nije lako gledati čovjeka kako se muči i opstaje u okrutnom svijetu, slažem se, ali šta bi ti učinio da si kojim slučajem Onaj-koji-jesi? "Šta bi ti učinio da znaš da Ti ustvari JESI ONAJ-KOJI-JESTE?", to je pravo pitanje. Čovjek: Kako Ja koji-jesam-čovjek mogu činiti išta što TI-Bog, Biće-koje-jeste možeš činiti?...Nema logike. Bog: NE, nema logike. Tačno. Svugdje gdje ima logike ima i matematike...a matematika je izjednačavanje jednačine. U matematici 2+2 uvijek jeste 4. Čovjek: Da li to znači da po Tebi-koji-jesi 2+2 nije 4? Bog: NIJE. Čovjek: To me zbunjuje jer ja znam, siguran sam, kada imam dvije jabuke i dodam im još dvije jabuke...nepogrešivo dobijam 4 jabuke. Bog: Da, tako je. Zato u tvom svijetu, kada...
Postoji mesto gde pivo toče za džabe a goste služi lepotica koje bi se zastidele mnoge voditeljke, modelsice i uopšte starlete svih fela. Ima samo jedan problem: mesto je malo posećeno a i to malo gostiju što dođe brzo se raziđe. Poređenje gore izneto može da promakne čitaočevoj pažnji zato posežem za citatom da razjasnim o čemu se radi Vladan Desnica, Proljeća Ivana Galeba: A izuzetne fizičke ljepote, j e d n a k o kao i izuzetna umjetnička djela, pobuđuju u nama poštovanje. Neko p o š t o v a n j e koje j e svo šutnja i k o n t e m p l a c i j a . J e r fizička ljepota n i j e puki fizički f a k a t : k a d j e to doista l j e p o t a višeg r e d a , ona je j e d an t a l e n a t . T a l e n a t kao i svaki drugi. I, zato, k a o...
Записник о раду жирија 12. међународног фестивала дечјег стваралаштва „Деца у Лужници“ Дана 3. маја 2011. године, жири фестивала је након прегледа приспелих радова на конкурс, одлучио да буду награђени: Литерарно стваралаштво I – IV Прва награда Ђаци пешаци – Арсић Анђела III 2 ОШ „3. октобар“ Бор Друга награда Бранко ме научио да... – Дамјан Кузмановић IV 2 ОШ „Бранко Ћопић“ Бања Лука Трећа награда На таласима успаванке – Катарина Адамовић IV ОШ „Деспот Стефан Лазаревић“ Бабушница Зелене мисли – Катарина Горчев IV Песничка радионица Народне библиотеке Димитровград Посебне награде Лазар Живковић III ОШ „Светозар Марковић“ Љуберађа Тијана Тодоровић IV 5 ОШ „Станислав Сремчевић“ Крагујевац Петра Миловић I 1 ОШ „Љуба Нешић“...
Шопенхауер до воље, као нечему најближем ствари по себи и самим тим супстанцији света, није дошао тек тако јер му се ето ћефнуло да своју филозофију заснује на вољи, већ то има разлог који можемо свести на ових неколико мисли. Баркли је дошао до открића корелативности субјекта и објекта, а које показује да објективан свет, какав га опажамо, изван сазнања субјекта није више објективан већ је суштински другачији, по себи. Ово Барклијево откриће које је, можемо рећи, можда највеће откриће у историји људске мисли, довело је до дефинтивне поделе свега на појаву и ствар по себи. Сазнање има посла једино са појавом, док је ствар по себи непознато X. Кант је ту истину само касније потврдио својом трансцендеталном естетиком или открићем да су...
Vojko i Savle, Politika, 18 janvier 1987
..priča , verovali ili ne pomalo ispod proseka ; novina i datum -- sve je to najavilo novu pogubeljnu ništačku politiku i političare , sa kojima smo dogurali ovde gdesmo.... tako se onda meni činilo .. tad kao ni sad , nezna se koje tvorac priče / humoreske ( skoro je jedan pisac dobio veliko obeštećenje jer je sumnjičan javno za ovaj tekst ) ... osnovano se sumnja da su ovo kreirale službe državne bezbednosti --kao što su mnogo štošta kreirale po zlu i krvi ... no pogledajte priču ( oni koji nisu čitali neka pročitaju , oni koji jesu neka se potsete ) : http://www.zorankosanic.eu/Doc%20Blog/Vojko1.pdf ..kad se sloba umešao u rasplet oko tvorca priče ( te godine ) došlo je do sukoba u vrhu republike i njegovog totalnog preuzimanja...
...posle bombardovanja 99 . , kod mene u firmi napravljen je spisak tehnoloških viškova , na kome su dominirali radnici koji su bili radno mobilisani i bili živa meta našim bivšim i današnjim saveznicima ( usput : oni nas bombarduju i ubijaju u svim kombinacijama ratovanja ) ... svojim telima branili su fabriku ( njih preko dve ipo hiljade ) .. pošto je naš saveznik našao da su životi ovih ništavnih ljudi ( i dva puta kokao trafo instalacije bez ljudske posade ), bezvredni -- slobisti su ih proglasili viškom ( iako su za vreme tog III svetskog rata - jer je gotovo ceo svet bio vojno protivu nas -- izremontovali sva postrojenja -- onako zađžabaka u 12h radu, bez ratnih dnevnica i plata ) .... elem , tad jedan inžinjer napusti firmu iz...
KAFANA
(sve reči do sad ispisane, pa i ove, samo su zapisi spisateljkine duše i života....prelepog života....da mogu, kada se prozori sećanja isprljaju po malo da ih obrišem i gvirnem kroz njih, kada me život slomi da se podsetim gde spava snaga. Ovo je knjiga koju ostavljam u amanet onima koji hode za nama koračajući tragovima našim.....našoj deci) KAFANA Znam ja dobro reči šta mi znače Biranjem rekoh da biranja nema i dok postojanje jedno čekamo da istekne Ne dam da mi život utekne Postojanje živim kako mi je dato Sve ljubavi i sve boli i sve tuge i sve sreće Kako dodju tako uzmem Date su mi sa razlogom Da ih živim, da ih volim Da ih delim i da bolim. ***** Možeš da želiš šta hoćeš Ali samo san to može biti Sledovanje svoje...
Let

Let

zlato pirit Tamo na granici neba i zemlje, tacno na onoj granici gde se zvezde mogu dodirnuti rukom i gde sunce bolje greje, iskljucivo zbog cinjenice da ste blizi suncu, leti zmaj satkan od papira na svojim krilima iluzije. Leti samo zahvaljujuci tome sto postoje oni koji veruju u njegovo postojanje. Ako pazljivo posmatrate nebo i ako uocite igru senki znajte da ste ugledali zmaja tj. poverovali u njega i da vam nema spasa. Uvek je bolje spreciti nego leciti, pa prateci tu mudroliju najbolje ja ne blejati u nebo kada nemate druga posla. Ja sam blejala, a i mudrost mi nije jaca strana, pa sam tako ugledala zmaja, ogromnog zmaja. Iskreno, malo sam se razocarala. Uvek sam zamisljala da cu jednom imati svog sopstvenog zmaja. To...
"- Pripazi, sinko, grad je dušmanin. Ne idi sredinom džade, satrće te štogod, ama nemoj ni plaho uz kraj - da te, boj se, ne udari nešto s krova, nego hajde 'nako, 'nako..."Z.Dizdarević Ne znam zašto mi je jutros pala napamet ova rečenica iz davno čitane Dizdarevićeve pripovjetke "Majka". Koliko je samo istine u njoj,neprocjenjive mudrosti kazane prostim narodnim govorom. Nekada davno,dok nam je nastavnica srpsko-hrvatskog jezika(namjerno pominjem ovaj tzv"mrtvi jezik", jer ja sam stvarno imala taj predmet u skoli),dakle dok nam je ona objasnjavala poentu pripovijetke,nisam baš bila sigurna da je u potpunosti shvatam.Bila sam klinka.Nisam znala šta je život.Još me je kroz njeg' vodila čvrsta majčina ruka. Danas mi je jasno kao dan...
. . . Čovjek: Ali...kako Ja mogu izabirati svoju realnost kada sam uslovljen čitavim svijetom koji je oko mene? Kako Ja, koji sam samo jedinka u ovom svijetu, mogu da utičem na realnost 'svijeta'...to mi je nemoguće za shvatiti...da li je to neka šala :)? I... Šta je to realnost? Bog: Relanost je projekcija percipiranih odnosa kroz razum jedinke, čovjeka. Čovjek: Ali fizička realnost mog tijela jeste da je moje tijelo materija, hrani se da bi svoju materijalnu formu održavalo u životu...a takođe, kao takvo dijeli prostor sa drugim materijalnim objektima-tijelima...Kao takvo, moje tijelo ima svoj životni vijek, pri čemu njegove ćelije odumiru i vraćaju se 'u zemlju' da bi postale hrana nekim drugim oblicima života...crvima...
Moj prijatelj otvori jednu od ladica koja je pripadala njegovoj ženi. Izvadi jedan zamotuljak u pirinčanom papiru i reče: "Ovo nije bilo šta, ovo je nešto specijalno." Odmotao je paketić i odbacio papir, i onda se duboko zagledao u biranu svilu i čipku. Ona je ovo kupila kad smo bili prvi put u New Yorku, pre otprilike osam ili devet godina. Nije ga nikada upotrebila. Čuvala je to za neku "specijalnu priliku". "Dobro... ja mislim da je sada prigodna prilika za to. "Prišao je krevetu i položio rublje pored druge garderobe, koju će ona imati na pogrebu. Njegova žena je umrla. Okrenu se prema meni i reče: "Ne čuvaj nikada ništa za neke specijalne prilike, svaki dan u tvom životu je specijalan". Još uvek mislim na njegove reči... one su...
Tu pokraj cvijeta jos jedan bi cvijet mjesto htio smeta samo zazmisljenost objice nemoj vise zoro moja drugima zoriti drugima svitati a sebe u magle zamotavati Stavicu ruke oko usta i pozvati sve sto mojem svijetu pripada pa neka je zadnja stanica do Zapada
... ...u divljini gdje ih varljive oči ne mame sve snage imaju jezike svoje premošćavaju nesloge surovo same u luku svome poput Duge anakonda savija baobaba grane da otvori prolaze za zvijeri druge zakoni zvijeri nevidljive skrajaju sile po jednoj drugoj mjeri gdje Čovjeka noge nijesu bile izmedju dana i drugog dana vlada noć i ko to misli o tome ko će nastati a ko doć' Ne tuguj malena čovjeka silo zauzmi svoje mjesto djetetu je odavno dato bilo na tvoj da zasjedne presto naučio si ga da raste tvoje ime prvo da kaže a da krade i krije se to ne smije ali ne smije ni kao ti da laže..
... ...vani je tamno vjerovatno kiša pada negdje u talasima i zavidjeću zaljubljenim alasima što ih nadmudrivanje s ribama veseli a kad bi samo znati smjeli kako mogu razlozi debeli da drže u mraku razapetost pjesnika razlog ili muka neka muka velika da li je proljeće ili ljeto mrak je vani i neznam eto ali u mojoj glavi razaranje uspjeh svoj slavi i tmine neokopnjele slažu svoje sjenke guste guste i debele kao djevojke kad snuju u glavi kud bi pošle kad bi smjele zastani putniče i cigaru ne pali ovdje su zastali i oni koji putovati nijesu znali ovdje je misao sašla sa uma ovdje je neprohodno ovdje je misli š u m a ...
......vučica i ne treba ništa osim brigu da ispuni o čedu svome da bajku zaokruži i opet putem svojim da produži... Ona se ne boji vukova jer je vučica a sve ostalo za nju je kučina i trica... Planini se svojoj okrene pogleda odraslo čedo još jednom i opet dobiju stari izgled očiju njenih z j e n e ... ...u slavu snijega odjeka groma i reskog cijepa jasikovog debla zastane vučica i Mjesecu zijev pošalje a planini prekor jer pomisli da je ozebla...
...u toj igri sa strane gledanoj Čovjek vuku smeta a sebi ne može predstaviti koliko je jača priroda djeteta koju u njemu vuk vidi a djetetu da naškodi vuk se stidi i nemamo riječi kojima se oslovljava vodja čopora ta riječ opora nema ništa sa miljenicima Mjeseca možda bi znala samo i jedino djeca magle i oluje ne kriju vukove niti ih štite vjetrova struje oni svoje unutrašnje lukove za nama neznane spremaju bitke zapisane samo u aleksandrijske sagorjele svitke...
Back
Top