.
.
.
...
Bog: Nije lako gledati čovjeka kako se muči i opstaje u okrutnom svijetu, slažem se, ali šta bi ti učinio da si kojim slučajem Onaj-koji-jesi?
"Šta bi ti učinio da znaš da Ti ustvari JESI ONAJ-KOJI-JESTE?", to je pravo pitanje.
Čovjek: Kako Ja koji-jesam-čovjek mogu činiti išta što TI-Bog, Biće-koje-jeste možeš činiti?...Nema logike.
Bog: NE, nema logike. Tačno. Svugdje gdje ima logike ima i matematike...a matematika je izjednačavanje jednačine. U matematici 2+2 uvijek jeste 4.
Čovjek: Da li to znači da po Tebi-koji-jesi 2+2 nije 4?
Bog: NIJE.
Čovjek: To me zbunjuje jer ja znam, siguran sam, kada imam dvije jabuke i dodam im još dvije jabuke...nepogrešivo dobijam 4 jabuke.
Bog: Da, tako je. Zato u tvom svijetu, kada govoriš o Sebi govoriš o jedinki koja je odvojena od ostalih jedinki...
Čovjek: Šta to znači? Da li mi to sugrišeš da ja nisam jedinka???
Bog: Jesi, jesi. Ti si jedinka koja u sebi sadrži Jedninu (Jednotu), svijet.
Rekoh već, bez obzira na to što si prividno odvojen od apsoluta...uistinu NISI. Sama činjenica da u tebi postoji suština...nagovještava da si ti satkan od nečega. Objasnio sam već ranije da Biće-koje-jeste postavlja sebe kao centar (Sobstvo) u svako 'odvojeno' znanje-o-sebi (Ja) iz kojega bira ostala druga znanja-o-sebi (Ja) prema kojima i zahvaljujući kojima i ono samo može da se doživi uvjerljivo.[/COLOR]
Čovjek: Dakle, i sam kažeš (a ne vidiš) da su ta znanja-o-sebi ili 'jedinke' odvojeni od apsoluta kako bi se mogli doživjeti kao individualna iskustva Sobstva?[/I]
Bog: Da, tako je. Međutim, ono što JA uistinu govorim a što ti uporno preskačeš jeste da je svako to tobož' 'odvojeno Znanje-o-sebi, takođe, sadržilac svih Znanja-o-Sebi u Sebi, odjednom. Pa i onda kada se 'odvoji od Jednine i kada JA usmjerim (kroz njega) svoju koncentraciju na neko drugo, izabrano Znanje-o-sebi...JA još uvijek JESAM ONAJ KOJI JESAM, a to Znanje-o-sebi još uvijek jeste ona ista informacija koja u Sebi i po Sebi jeste apsolut.
Čovjek: Čekaj, ali zar nismo rekli da 'odvajanjem' individualno znanje-o-sebi postaje izolovano od apsoluta, dakle postaje 'nešto drugo', kroz dušu-razum-tijelo postaje entitet, ego?
Bog: DA. Sve je tako kako kažeš...a ipak NIJE.
Čovjek: Ili jeste ili nije, šta je od tog dvoga istina?
Bog: Istina je da JESTE...i...da NIJE.
Čovjek: To znači istina je da je i laž istina, da je i ono što je ne-postojeće postojeće?
Bog: NE. Istina je da je istina istina ali takođe, istina je da je laž laž. Istina je takođe, da je ono što je postojeće jeste postojeće. Takođe, Istina je da ono što je ne-postojeće takođe jeste postojeće...evo govorimo o njemu...
, dakle postoji ako nigdje drugdje onda u našem razumu, kao pojam 'ne-postojećeg'.
Čovjek: Kako onda možeš reći da je ono-što-jeste...i...ono-što-nije podjednako istina?
Bog: U zavisnosti odakle ono što jeste i nije posmatraš, odatle ti se to isto što jeste ili nije predstavlja kao istina. Međutim, karakter ili aspekt postojanja je nešto drugo. Ako govorimo o aspektu postojanja onda ono-što-jeste predstavlja nepromejnjivo postojanje-apsolut a ono-što-nije...odnosi se na postajuće iskustvo koje je promjenjivo. Dakle, istina je da je apsolut nepromjenjiv ali ništa manje je Istina da iskustvo to NIJE.
Ako sad posmatramo onu jednačinu 2+2=4...u zavisnosti odakle je posmatramo ona će biti ili neće biti istinita. Ako je posmatramo iz ega, iz Bića koje se poistovijetilo sa razumom, ova jednačina je stopostotno tačna. Ali gledajući iz apsolutnog Sebe, iz Svijesti, ta istina ega je laž. Dakle, apsolutna istina o laži jeste da je laž laž. Pošto i ti i ja znamo da u svakom postajućem izrazu apsoluta Ja Jesam, Ja sam taj koji tu istinu i doživljavam. Kada svoju pažnju usmjerim na tu jednačinu iz pozicije apsoluta, 'odvojeni' Jedan nije odvojen već je u Meni, nikada se i nije odvojio od mene. Stoga, svaka jednačina koja sabira 'odvojenosti' uistinu i sama predstavlja laž jer Sve jeste Jedno=JA-KOJI-JESAM. Dakle 2, gledajući apsolutnu istinu o postojanju, ne postoji. 2 predstavlja iluziju zbira odvojenosti. U realnosti apsoluta, svaki Jedan jeste Jednota Jednih tj. Jedno. Ako gledamo zbir od 2 iluzorno odvojena Jedna šta dobijamo? Dobijamo Jedno (Dušu). Dakle, 1+1 nikada ne može da stvori dva jer su uvijek Jedno. Ako sada, taj umišeljeni 2 koji je uistinu Jedno saberemo sa još jednim umišljenim 2 (koji je takođe Jedno) šta ćemo dobiti kao rezultat ove jednačine? 2+2=2? NE, rezultat je uvijek 1. 2+2=1.
Prevedimo to sad na duhovni nivo viđenja realnosti.
Onaj-koji-jeste, Jeste Jedno. Stoga, svako individualno iskustvo tog Jednog bit' će opet u njemu za njega iz njega, tj. u Sebi za Sebe po Sebi...Jednom. Dakle, sve što se ikada odvija kao postajuća realnost izvan apsoluta jeste realnost istog Jednog; Jednog koji jeste. Ti i Ja smo stoga Jedno, pri tom si ti prividno odvojen od Jednote svojim ubjeđenjima ili egom. I u toj odvojenosti ništa se ne može desiti bez tog istog Jednog, bez tog Bića-koje-jeste, jer sve što jeste jeste njegova volja i njegova projekcija, od Sebe ka Sebi. Svako 'odvojeno' Jedno (Ja) uistinu koristi znanja-o-sebi koja po sebi i u sebi već jesu on sam. Dakle, to Jedno bira iz Sebe (iz svoje Svijesti) da bi iluzorno odvojio dijelove i od njih stvorio sintezu iz koje će izrasti jedno "odvojeno" iskustvo ..njegovo iskustvo. Dakle, istina o postojanju jeste da postoji samo Jedno Biće, Biće-koje-jeste=Apsolut. Ono projektuje, tj. JA-Apsolut-Bog projektujem 'dijelove Sebe', od Sebe ka Sebi, iz Sebe a po Sebi stvarajući mnogostruke simultane projekcije sopstvenih a naizgled odvojenih varijacija manifestacija Svojih iskustava sa njihovim trajanjem, vremenom. Ti naizgled od Mene odvojeni skupovi, sa sopstvenim trajanjem, jesu Duše.
Čovjek: Aha! Dakle, Sve jeste Jedno? Odatle, svo zlo koje činimo činimo sami Sebi. Dobro. Kada mrzimo mrzimo sami Sebe, to Jedno? U redu. Kada se ubijamo, na individualnom kako i na kolektivnom nivou, u krvoločnim ratovima...to zvjerstvo činimo sami Sebi? Kako to do sad nisam vidio? U redu, perfektno razumljeno.
...Ma, Ti KOJI JESI, mora da se šališ!.... ili TI...NISI (?) Ko bi bio toliko lud i bezuman da sve to čini samom Sebi? A ako kažeš da sve to JESI TI...Ti mora da si sado-mazohističko 'Biće'! Ne potvrđuješ li sa ovim što si upravo rekao svoju licemjernost, svoju NE-Svijest?
Bog: NE. Ne postoji NE-Svijest. Postoji samo Svijest-(Znanje-o svemu-sto-jest/jesi) i postoji hijerarhija Svjesnosti-o-sebi-koji-postaješ.
Čovjek: Onda je to još gore, imaš 'Svijest' a ustvari si totalno NE-svjestan i Sebe i svojih tobož' principa življenja.
Bog: Kojih principa?
Čovjek: Principa 'LJUBAVI' recimo!
Bog: Prvo, još uvijek nismo govorili o Ljubavi kao principu niti šta Ljubav predstavlja.
Čovjek: Znači li to da o tome nećemo...? Izgleda si se zapetljao u sopstvene laži...he, he!
Bog: Svakako da hoćemo, evo sada...
...
Nastavak-četvrti dio...
.
.
...
Bog: Nije lako gledati čovjeka kako se muči i opstaje u okrutnom svijetu, slažem se, ali šta bi ti učinio da si kojim slučajem Onaj-koji-jesi?
"Šta bi ti učinio da znaš da Ti ustvari JESI ONAJ-KOJI-JESTE?", to je pravo pitanje.
Čovjek: Kako Ja koji-jesam-čovjek mogu činiti išta što TI-Bog, Biće-koje-jeste možeš činiti?...Nema logike.
Bog: NE, nema logike. Tačno. Svugdje gdje ima logike ima i matematike...a matematika je izjednačavanje jednačine. U matematici 2+2 uvijek jeste 4.
Čovjek: Da li to znači da po Tebi-koji-jesi 2+2 nije 4?
Bog: NIJE.
Čovjek: To me zbunjuje jer ja znam, siguran sam, kada imam dvije jabuke i dodam im još dvije jabuke...nepogrešivo dobijam 4 jabuke.
Bog: Da, tako je. Zato u tvom svijetu, kada govoriš o Sebi govoriš o jedinki koja je odvojena od ostalih jedinki...
Čovjek: Šta to znači? Da li mi to sugrišeš da ja nisam jedinka???
Bog: Jesi, jesi. Ti si jedinka koja u sebi sadrži Jedninu (Jednotu), svijet.
Rekoh već, bez obzira na to što si prividno odvojen od apsoluta...uistinu NISI. Sama činjenica da u tebi postoji suština...nagovještava da si ti satkan od nečega. Objasnio sam već ranije da Biće-koje-jeste postavlja sebe kao centar (Sobstvo) u svako 'odvojeno' znanje-o-sebi (Ja) iz kojega bira ostala druga znanja-o-sebi (Ja) prema kojima i zahvaljujući kojima i ono samo može da se doživi uvjerljivo.[/COLOR]
Čovjek: Dakle, i sam kažeš (a ne vidiš) da su ta znanja-o-sebi ili 'jedinke' odvojeni od apsoluta kako bi se mogli doživjeti kao individualna iskustva Sobstva?[/I]
Bog: Da, tako je. Međutim, ono što JA uistinu govorim a što ti uporno preskačeš jeste da je svako to tobož' 'odvojeno Znanje-o-sebi, takođe, sadržilac svih Znanja-o-Sebi u Sebi, odjednom. Pa i onda kada se 'odvoji od Jednine i kada JA usmjerim (kroz njega) svoju koncentraciju na neko drugo, izabrano Znanje-o-sebi...JA još uvijek JESAM ONAJ KOJI JESAM, a to Znanje-o-sebi još uvijek jeste ona ista informacija koja u Sebi i po Sebi jeste apsolut.
Čovjek: Čekaj, ali zar nismo rekli da 'odvajanjem' individualno znanje-o-sebi postaje izolovano od apsoluta, dakle postaje 'nešto drugo', kroz dušu-razum-tijelo postaje entitet, ego?
Bog: DA. Sve je tako kako kažeš...a ipak NIJE.
Čovjek: Ili jeste ili nije, šta je od tog dvoga istina?
Bog: Istina je da JESTE...i...da NIJE.
Čovjek: To znači istina je da je i laž istina, da je i ono što je ne-postojeće postojeće?
Bog: NE. Istina je da je istina istina ali takođe, istina je da je laž laž. Istina je takođe, da je ono što je postojeće jeste postojeće. Takođe, Istina je da ono što je ne-postojeće takođe jeste postojeće...evo govorimo o njemu...
, dakle postoji ako nigdje drugdje onda u našem razumu, kao pojam 'ne-postojećeg'.Čovjek: Kako onda možeš reći da je ono-što-jeste...i...ono-što-nije podjednako istina?
Bog: U zavisnosti odakle ono što jeste i nije posmatraš, odatle ti se to isto što jeste ili nije predstavlja kao istina. Međutim, karakter ili aspekt postojanja je nešto drugo. Ako govorimo o aspektu postojanja onda ono-što-jeste predstavlja nepromejnjivo postojanje-apsolut a ono-što-nije...odnosi se na postajuće iskustvo koje je promjenjivo. Dakle, istina je da je apsolut nepromjenjiv ali ništa manje je Istina da iskustvo to NIJE.
Ako sad posmatramo onu jednačinu 2+2=4...u zavisnosti odakle je posmatramo ona će biti ili neće biti istinita. Ako je posmatramo iz ega, iz Bića koje se poistovijetilo sa razumom, ova jednačina je stopostotno tačna. Ali gledajući iz apsolutnog Sebe, iz Svijesti, ta istina ega je laž. Dakle, apsolutna istina o laži jeste da je laž laž. Pošto i ti i ja znamo da u svakom postajućem izrazu apsoluta Ja Jesam, Ja sam taj koji tu istinu i doživljavam. Kada svoju pažnju usmjerim na tu jednačinu iz pozicije apsoluta, 'odvojeni' Jedan nije odvojen već je u Meni, nikada se i nije odvojio od mene. Stoga, svaka jednačina koja sabira 'odvojenosti' uistinu i sama predstavlja laž jer Sve jeste Jedno=JA-KOJI-JESAM. Dakle 2, gledajući apsolutnu istinu o postojanju, ne postoji. 2 predstavlja iluziju zbira odvojenosti. U realnosti apsoluta, svaki Jedan jeste Jednota Jednih tj. Jedno. Ako gledamo zbir od 2 iluzorno odvojena Jedna šta dobijamo? Dobijamo Jedno (Dušu). Dakle, 1+1 nikada ne može da stvori dva jer su uvijek Jedno. Ako sada, taj umišeljeni 2 koji je uistinu Jedno saberemo sa još jednim umišljenim 2 (koji je takođe Jedno) šta ćemo dobiti kao rezultat ove jednačine? 2+2=2? NE, rezultat je uvijek 1. 2+2=1.
Prevedimo to sad na duhovni nivo viđenja realnosti.
Onaj-koji-jeste, Jeste Jedno. Stoga, svako individualno iskustvo tog Jednog bit' će opet u njemu za njega iz njega, tj. u Sebi za Sebe po Sebi...Jednom. Dakle, sve što se ikada odvija kao postajuća realnost izvan apsoluta jeste realnost istog Jednog; Jednog koji jeste. Ti i Ja smo stoga Jedno, pri tom si ti prividno odvojen od Jednote svojim ubjeđenjima ili egom. I u toj odvojenosti ništa se ne može desiti bez tog istog Jednog, bez tog Bića-koje-jeste, jer sve što jeste jeste njegova volja i njegova projekcija, od Sebe ka Sebi. Svako 'odvojeno' Jedno (Ja) uistinu koristi znanja-o-sebi koja po sebi i u sebi već jesu on sam. Dakle, to Jedno bira iz Sebe (iz svoje Svijesti) da bi iluzorno odvojio dijelove i od njih stvorio sintezu iz koje će izrasti jedno "odvojeno" iskustvo ..njegovo iskustvo. Dakle, istina o postojanju jeste da postoji samo Jedno Biće, Biće-koje-jeste=Apsolut. Ono projektuje, tj. JA-Apsolut-Bog projektujem 'dijelove Sebe', od Sebe ka Sebi, iz Sebe a po Sebi stvarajući mnogostruke simultane projekcije sopstvenih a naizgled odvojenih varijacija manifestacija Svojih iskustava sa njihovim trajanjem, vremenom. Ti naizgled od Mene odvojeni skupovi, sa sopstvenim trajanjem, jesu Duše.
Čovjek: Aha! Dakle, Sve jeste Jedno? Odatle, svo zlo koje činimo činimo sami Sebi. Dobro. Kada mrzimo mrzimo sami Sebe, to Jedno? U redu. Kada se ubijamo, na individualnom kako i na kolektivnom nivou, u krvoločnim ratovima...to zvjerstvo činimo sami Sebi? Kako to do sad nisam vidio? U redu, perfektno razumljeno.
...Ma, Ti KOJI JESI, mora da se šališ!.... ili TI...NISI (?) Ko bi bio toliko lud i bezuman da sve to čini samom Sebi? A ako kažeš da sve to JESI TI...Ti mora da si sado-mazohističko 'Biće'! Ne potvrđuješ li sa ovim što si upravo rekao svoju licemjernost, svoju NE-Svijest?
Bog: NE. Ne postoji NE-Svijest. Postoji samo Svijest-(Znanje-o svemu-sto-jest/jesi) i postoji hijerarhija Svjesnosti-o-sebi-koji-postaješ.
Čovjek: Onda je to još gore, imaš 'Svijest' a ustvari si totalno NE-svjestan i Sebe i svojih tobož' principa življenja.
Bog: Kojih principa?
Čovjek: Principa 'LJUBAVI' recimo!
Bog: Prvo, još uvijek nismo govorili o Ljubavi kao principu niti šta Ljubav predstavlja.
Čovjek: Znači li to da o tome nećemo...? Izgleda si se zapetljao u sopstvene laži...he, he!
Bog: Svakako da hoćemo, evo sada...
...
Nastavak-četvrti dio...
Poslednja izmena:
