ko sam ja? (uvod u znanje o sebi.) drugi dio

.
.
.
Čovjek: Ali...kako Ja mogu izabirati svoju realnost kada sam uslovljen čitavim svijetom koji je oko mene?
Kako Ja, koji sam samo jedinka u ovom svijetu, mogu da utičem na realnost 'svijeta'...to mi je nemoguće za shvatiti...da li je to neka šala ? I...
Šta je to realnost?

Bog: Relanost je projekcija percipiranih odnosa kroz razum jedinke, čovjeka.

Čovjek: Ali fizička realnost mog tijela jeste da je moje tijelo materija, hrani se da bi svoju materijalnu formu održavalo u životu...a takođe, kao takvo dijeli prostor sa drugim materijalnim objektima-tijelima...Kao takvo, moje tijelo ima svoj životni vijek, pri čemu njegove ćelije odumiru i vraćaju se 'u zemlju' da bi postale hrana nekim drugim oblicima života...crvima recimo...Uh, strašno! Neću ni da mislim o tome. Dakle, da bi kao tijelo opstao u ovom svijetu moram da jedem...inače umirem.

Bog: Da, tako je, ukoliko smatraš da to što ti jesi jesi materija koja stvara život. A da li si?
Vraćamo se opet na pitanje KO SI TI? ili sada ŠTA SI TI?-

Čovjek: Kako je uopšte moguće postati ili biti materija? Od čega je materija postala?

Bog: Materija je čulna projekcija vibracije, dakle izraz energije. Vibracija je posledica kretanja Znanja-o-Sebi jednog ka drugom.

Čovjek: Šta je Znanje-o-Sebi?

Bog: Znanje-o-Sebi je odraz onoga-što-jeste (postojećeg) u Sebi. Kao takvo ono je duh apsoluta ili Svijest-o-Sebi-postojanju. Ono je postojeće u svom bestjelesnom, bezvremenom, besprostornom aspektu. U tom aspektu postojanja a zbog bestjelesnosti i ostalih njegovih karakteristika, Jedno Znanje-o-Sebi, kao uostalom i ono-što sobom potvrđuje (suština), nema otpor koji bi ga spriječio da bude Jedan sa bilo kojim drugim Znanjima-o-Sebi u Jednini postojanja. Bivajući Jednina u Jednom, svako Znanje-o-sebi stoga ima moć ZNANJA svih drugih postojećih Znanja-o-Sebi odjednom. Kao takvo Znanje-o-Sebi jeste Svijest-koja-jeste suština svih postajućih iskustava. Svijest jeste apsolutno Znanje-o-Sebi-postojanju. Apsolutno Znanje-o-Sebi je refleksija (duh) samog apsoluta, tj, postojanja. Neki ovaj aspekt postojanja nazivaju 'BOG'. Ovaj aspekt postojanja je ne-promjenjiv. Nepromjenjivošću osigurava čitavo postojanje, ŽIVOT. Apsolut se ne može iznijeti iz samog apsoluta ali zato iz Sebe a po Sebi dozvoljava prividno odvajanje individualnih inicijalnih Znanja-o-sebi oko kojih izabira druga postojeća individualna Znanja-o-Sebi kako bi se njegovim odnosom prema tim izabranim Znanjima ONAJ KOJI BIRA mogao doživjeti kao postAjuće individualno iskustvo Sebe (Života) ili Životno iskustvo. Dakle, jedino se Znanja-o-sebi iz Svijesti mogu projektovati u dimenzionalna iskustva Sebe. Apsolut pri tome ostaje apsolut, nedirnut, nepokretan.

Čovjek: Ko je onaj-koji-bira i konsenkventno doživljava taj izbor kao svoja iskustva?

Bog: Onaj koji bira iskustva je Biće-koje-jeste. Biće-koje-jeste je sveobuhvatno. Ono obuhvata ono-što-jeste (postojanje) i Svijest o Sebi kao onom-koji-jeste (postojanju). Svijest je Znanje-o-Sebi-postojanju. Kada Sebe doživljava kao ovaj spoj (postojanja + Znanja-o-postojanju, Sebi) Biće je nestvorivo, nepromjenjivo Jedno. Ovo Jednistvo nikada ne prestaje, ali zato Biće-koje-jeste ima i moć da Sebe postavi u svako jedno individualno Znanje-o-Sebi čineći ga inicijalnim i da oko njega onda formira skupove sa drugim individualnim Znanjima-o-Sebi koja bira iz sopstvene Svijesti (čineći ih izabranim), stvarajući tako namjere za individualnim i od Sebe-apsoluta tobož' odvojenim iskustvima tog Bića-koje-jeste. Ti izabrani, a odvojeni skupovi Znanja-o-Sebi su duše.

Duše su izrazi Namjera Bića koje se manifestuju u postajuću realnost projektujućih odnosa. Sama riječ 'postajuća realnost' nagovještava da nešto ne-postoji kao takvo, dakle nepromjenjivo, već postaje. Ono što postaje i prestaje da postaje te kao takvo ne može da se naziva postojanjem iako se kao takvo doživljava...dok traje. Postojanje (apsolut) i postajanje (iskustva) zajedno čine SVE (nemanifestovano + manifestovano). To SVE jedino je moguće povezati Bićem-koje-jeste jer u svakom od ovih aspekata postojanja (nestvorivom ili postajućem) samo jedno je zajedničko: Biće-koje-jeste. Biće-koje-jeste je dakle sveprisutno, bez obzira da li je u nekom od svojih izraza (projektovanih pozicija) svjesno ili ne-svjesno Sebe.

Stoga, ukoliko se vratimo na onaj izraz kojeg često čujemo u našem riječniku: 'BOG'...'BOG' bi upravo bio ovo Biće-koje-jesmo...jer kao što rekoh...kao što Biće jeste u svemu postojećem i postajućem, u svemu živom i neživom, tako i 'BOG', tačnije to Biće-koje-jeste to jeste...

Čovjek: Ako je 'BOG' ili Biće-koje-jesmo u svemu postojećem i svemu postajućem...gdje sam Ja? KO SAM JA?
Ako je Biće-koje-jeste u svemu postojećem kako i u svemu postajućem...nije li isto Biće i u Tebi, u meni SADA i OVDJE?

Bog: Svakako da jeste. 'Ja' JESAM to Biće, a moje tijelo predstavlja iskustvo kroz koje se doživljavam. Moje iskustvo kroz koje se doživljavam je izraz Namjere koja je već izabrana da bude mojom dušom. Moja duša, to je moja iskonska namjera za iskustvom Sebe. MOJA???
DA, MOJA, Mene, Bića-koje-jesam. Ova nemjera ne može da se doživi niti da postane bez mene, bez moje volje, bez mog prisustva.

JA SAM KREATOR-TVORAC. JA SAM ONAJ-KOJI-STVARA.
Ja sam onaj bez kojega proces stvaranja ili kreacije nije moguć, ja ga smišljam i omogućavam.
Ja sam UM kojim biram, spajam i stvaram.
Ja sam Razum kojim mislim i analiziram sve što je stvoreno.
Ja sam projektor projekcije života.
JA sam Kreacija...Ja sam svoja sopstvena projekcija.
JA JESAM SVE.

JA JESAM.

Čovjek: Dobro, ako je sve to tako, kako je onda moguće biti ovako nemoćan kao što to čovjek jeste?
Kako je moguće biti zarobljen sistemom koji se nameće nad jedinkom i čini je svojom Žrtvom?
Kako je moguće da Ja NE-ZNAM da sam JA KOJI JESAM...uistinu TI KOJI JESI?
Kako je moguće da Ja ništa od toga što mi to reče ne vidim?
Da li je moguće da samo neki imaju pristup čitavom Znanju o Sebi?
Da li je to pravda?
Ako jesi 'BOG' koji kažeš da jesi...zašto dopuštaš sve što dopuštaš: nepravdu, ubijanje, glad, pohlepu, iskorištavanje, mržnju, neravnopravnu raspodjelu dobara, bolesti...da ti ne nabrajam?

ZAŠTO?
.
.
.

 

[123loncar]

... ako onaj iskustveno sebe doživljava , taj ne može to i spoznajno da čini ... onda ne može ni da kreira ništa a kamoli sebe ... taj je kreativno sterilan .... manje više to je biološka programska reproduktivna mašina ....ona ima sudbinu -- no to je program koji je definisan vekom trajanja ...takav čovek zvani : radna biološka mašina je proizvod kreatora - ljudi mislilaca -- znajućih , koji imaju moći promišljanja i spoznaje...

..za kreaciju potrebne su moći znanja ...

.. na svakom je da otkrije dali je verujući ili znajući / dali je iskustven ili spoznajući / dali je programirani proizvod ili život --- a pitanje boga toliko je veliko ,da je ljudsko postojanje tako malo da išta sazna o tome ...

 

[JA KOJI JESAM]

... ako onaj iskustveno sebe doživljava , taj ne može to i spoznajno da čini

Čekaj malo!...'ONAJ', pretpostavljam da misliš na Biće-koje-jeste, postoji kao nepromjenjiva suština, vječno. Međutim, kao vječnost, ONAJ-koji-jeste nije kretanje a bez kretanja nema promjena te stoga ONAJ-koji-jeste nema šta da uči od SEBE-koji-jeste.
ONAJ KOJI JESTE...JESTE. Ipak, da bi ONAJ-koji-jeste doživio Sebe ne samo kao sveukupnost-svih-Znanja-o-Sebi-u-JEDNOM (JEDNINU), 'ON' (?) mora da dopusti i odvajanje individualnih Jednih izvan nepromjenjive Jednine da bi se iskustva individualnih Znanja o sebi mogla desiti.

A kako će se desiti?
Jednostavno, dajući svakom individualnom Znanju-o-Sebi ili Jednom mogućnost da postanu CENTAR koji čini izbor iz kojega izrasta kretanje...kretanje jeste energija...energija se manifestuje u različitim oblicima koji se uvijek i uvijek odnose prema tom Centru, prema inicijalnom Jednom. Sada, u 'odvojenosti' od VJEČNOG Sebe, od apsoluta, ONAJ-koji-jeste ima šta da uči od drugih odvojenih izraza Sebe a specijalno ima šta da uči od Sebe-apsoluta.

Zašto?
Zato što se u odvojenosti od apsoluta, dakle u iskustvu Sebe Biće-koje-jeste koncentriše isključivo na iskustvo i poistovjećuje se sa njim, zaboravljajući s tim nepromjenjivu, vječnu prirodu svoje suštine. Odatle izniče strah koji dalje zatvara Biće u svoju kreiranu školjku gdje postaje totalno izolovano od ostatka 'svijeta' i postojanja i bori se 'protiv' svih za svoje mišljenje kao i za svoj identitet i njegov opstanak. Opstanak čega? Opstanak svojim razumom stvorenog Ubjeđenja o Sebi i životu viđenom iz pozicije ega.

... onda ne može ni da kreira ništa a kamoli sebe ... taj je kreativno sterilan .... manje više to je biološka programska reproduktivna mašina ....ona ima sudbinu -- no to je program koji je definisan vekom trajanja ...takav čovek zvani : radna biološka mašina je proizvod kreatora - ljudi mislilaca -- znajućih , koji imaju moći promišljanja i spoznaje...

..za kreaciju potrebne su moći znanja ...

.. na svakom je da otkrije dali je verujući ili znajući / dali je iskustven ili spoznajući / dali je programirani proizvod ili život --- a pitanje boga toliko je veliko ,da je ljudsko postojanje tako malo da išta sazna o tome ...

Mislim da ne treba da se ponavljam...o ovome sam već dao objašnjenje.