Blogovi

Sa stidom i kajanjem priznajem da sam dezerter iz ljubavnog rata. Pobegla sam kukavički,kada sam spoznala da ću,nakon uzaludne borbe sa njegovim mrakovima,morati da položim oružje i potpišem kapitulaciju. Odlazila sam u trenutku dok je On zelenom bojom svojih očiju po mojoj koži ocrtavao planinske obronke,zauvek sačuvane u mom srcu. U njima još uvek naše dve senke zaljubljeno hodaju,lagano,ruku pod ruku... Napustila sam nase"zajedno",ali često dodirujem Orden naših stravstvenih noći. Dobro je da ga imam. Orden mi pruža snagu da hrabro,bez nade,izadjem pred streljački vod budućih usputnih ljubavi. One su moj usud. Kao što je to bio i On.... Ps.For my man called a desire.... ...
Ima jedno nesto i jedno nista, ima nas i ima njih, i ima onoga i ovoga ... pa srecna vam Nova Godina ova. Zelim vam svima puno zdravlja i osmeha, zelim vam da ostanete to sto jeste i budete bar za milimetar blize onome cemu tezite, jer sam ubedjen da samo oni koji idu napred i koji se menjaju (ili bar zele da se promene) posecuju ove stranice i to me negde ugreje i podignem bradu i kazem hajde jos ova godina i bar jos jedno dete koje cemo nasmejati, jos jedan osmeh neke gospodje na besplatno, a tako tesko nekima za izgovoriti ’’Dobar dan!’’, jedno hvala od gospodina u godinama kojem smo podigli sesir sto ga je vetar bacio u ugao nase prelepe Zmaj Jovine ulice...Zelim vam da ugrejete bar jedno srce vise nego u protekloj godini, da bar...
Da mi je da probudim se lako Bez suvisnih pitanja koja odgovore traze Da mi je da te jutrom bez traganja nadjem Srecnog i nasmejanog ,sto si bas kraj mene Da te zaboravim,vise se ne borim Godinama ,secanja i ja ratujemo,pa se umorih U suton topli, dok mi nocni vetrovi miluju lice Zastanem i duboko udahnem vazduh, ovaj grad jos na tebe mirise Da mi je da jednom krenem nekim nepoznatim putem Dok koracam, da u tisini ne strahujem Da cu te sresti na nekom uglu, nespremna i sama I da ce mi na oci u bujicama poteci secanja Da mi je da zaspim spokojna Da znam da mi u snove neces doci Da mi je, da ne moram da te zaboravim Kao sto nije, da mi je, da mogu samo da te beskrajno volim
Od prekjuce do danas... u najmanju ruku dva paklena dana. Ipak dohvatim svoje novo lice iz fioke ispod stola, razvučem ga u osmeh i nastavim dalje kao da nije ništa bilo. Danas je umrla Liz Tejlor... zavrsilo se jos jedno putešestvije snova, velikih zelja, postera, idola, imaginacije.... ’’U mojoj glavi se svađa Gomila ljudi Nadam se da se ne čuje Dijete u meni Jos uvijek se čudi Kamo sve to putuje’’ I tako se reči uplicu u džemper moje svesti, sretnu se, posvadjaju, pa godinama oćute jedne od drugih bas kao mi … nekada… dok sam kredom ispisivao tvoje ime na zgradi i rolkom pokrivao masnicu na vratu od iskrene noci. Bili smo ludi, blesavi, iskreni, zaneseni, odvažni, svoji i naši, bili smo napisani za crno beli film jer smo odlicno...
Priznajem vrlo sam se neprijatno iznenadio sobom... do gluposti , do bola, do gadjenja... Mastao sam, umišljao, crtao, zapisivao, pričao ljudima kako se desilo, a nije trebalo. Živeo kako nam je sudjeno, al patetično rečeno – nije nam se dalo. I Švrca je otišla... Prolazile su i prolaze sulude godine u kojima sanjariš i idealizujes... mesta koja si obišao, ljude sa kojima si proveo dan, zaboravljaš one male ružne stvari, zaboravljaš nervozu, psovke, velike svadje oko još manjih stvari... zaboravljaš i samo sanjaš kako je ono nekad bilo lepše, jače, nežnije, smislenije i svaka generacija radi istu stvar – ponavlja kako su ove nove generacije drugačije, lošije, nezaiteresovanije.... to je govorila moja Baka, moja Majka, to govorim sada...
Seli momci, radnici sa gradilišta na periferiji, svi stariji od 30, pored neke piljarnice, kod neke Stanimirke što tu radi. Ona jedino žensko, a oni se sjatili da piju pivo i jedu mesni narezak. I dođe neka Mađarica Ilona, lokalno spadalo, sedne na najbliži panj i malo raširi noge... samo da se vidi da su čupave. Svi se smeše kao onaj pas iz Diznijevog crtanog filma “Lady and luffs”... Pitam ih ko će i kada da se ženi. Kad oni svi uglas: “Kad piččka skrca lešnik i iscedi lešnikovo ulje.” Ako se za neke nekad moglo reći - “******** sunce upičku! Ništaci jedni! Nećeju se ženu, ne da radu, samo sedu, piju i pušu!” – sad se može reći samo – “A što radu ako se nećeju ženu?” :rida:
Astralna projekcija funkcioniše kod svake normalne osobe. Postoje reakcije suptilnog tela u snu, pri kome možete doživeti spontanu astralnu projekciju. To se najčešće dešava u detinjstvu, kada se ličnost nije još uvek čvrsto formirala. Verovatno ste to doživeli a da niste ni znali. Takvo iskustvo počinje u sobi i obično kao klinci u snu skačete sa terase ili ulazite u orman, ili kroz ogledalo, baš kao Alisa (u zemlji čuda). Oko 30 - 50 % ljudi to doživi. Za početak, eto dokaza o prirodnoj nadarenosti ljudskog uma za vantelesne reakcije. Sad, sve je to lepo i praktično. Ali mnogo je glupo da te neko naglo cimne, probudi, iščupa iz sna i prekine astralnu projekciju zato što ne upražnjava sex po PS-u. U mojoj zgradi tuccaju se i paščad...
Nije bilo ni vreme, ni mesto, ni stanje, nista sto bi podstaklo da se javi ta stara pesma o bolu zbog ljubavi. Ali, nasuprot svemu, nesto se pokrenulo u grudima, neka daleka, spora i gusta jeka, neki mutni ton teskog gudala. Utoliko cudnije,kad se to desi onom ko je bez imalo dara za pesmu, ko ne otvara usta ni kada svi oko njega pevaju, kome glas ne dolazi iz grla i kad je to znak ili zrak, upucen sa one strane zelja i uma. Jeste, bolujem ja. Ali ne zbog ljubavi o kojoj govori ta lepa stara melodija. Bolujem zbog svega.
Strast i ljubav
Pokušavaš da razumeš reči iskrene ljubavi ali tebi ljubav znači strast zaljubljenost i ljubav tebi su isto crvena ruža, strastvena ili ipak nežna bela lala? ne prilazi mi ne povredjuj me svojom vrelinom strasti suvišno je reći da me ne voliš možda me i voliš, na svoj način dve marame jedna svilena i nežna Strast i ljubav
Golubica
Zašto se nedostižna golubica zaljubila? Zašto je slomila srca zaljubljenih u nju? Odletela je drugom koji je neće voleti kao on, povrediće je Zaljubljeno srce odnelo je njemu i golubica će biti povredjena njegova golubica ostavila je slomljena srca ne mareći ili je neko drugi kriv? Što sad kad je odletela plače kad joj nije pružio dlan kada je bila sama nego iz daleka uživao u njenoj lepoti? ne može je kriviti i ona je bila zaljubljena u njega
“Catena Mundi” ili “Verige sveta”. Po nekim poznavaocima ove problematike jedan deo Balkana. Najgore mesto na svetu... Ako zamislimo našu planetu kao živo biće, odnosno organizam, onda moramo znati gde joj se nalazi koji deo tela. Srećni su oni narodi koji se nalaze na sisama planete, jer mogu da je muzu do mile volje. E, sad, nisam siguran da li je naša planeta hermafrodit i ima sise u Americi a penis na Himalajima. Gde bi joj onda bio anus? U Indiji? Zasigurno ne. Možda je organizam naše planete sklupčan, kao fetus? Anus je verovatno negde kod nas... na Balkanu ili u okolini. Više sam nego siguran da svi mi ovde, u blizini Balkana, s jedne ili druge strane Dunava, živimo na hemoroidima planete, a da je baš kraj u kome sam se ja...
Trenuci
Trenuci Trenutak pre zore, a posle snova je nestvaran kao i san koji se tek izgubio u izmaglici koja me je pokrila kao ćilim satkan od želja mojih. Tog trenutka ja sam ja i duša moja tek pristigla sa puta po astralu još uvek nije ušla sasvim u telo moje i nije preuzela na sebe telesne grehe počinjene već se čista kao suza dečija smestila kraj mog uzglavlja i miluje me po kosi pevušeći melodiju rajsku. Taj trenutak volim, volim i svakoga puta ga volim sve više, čak toliko da mi je najveći strah da ga ne izgubim kao što sam izgubio nevinost dečiju ... Trenutak posle tog trenutka je trenutak kada sam opet onaj koji sam bio pre spavanja. Nekada tužan ... Nekada slomljen ... Nekada jedva živ ... Sve do novog trenutka...
ISECKAN DAN 3/1
(sve reči do sad ispisane, pa i ove, samo su zapisi spisateljkine duše i života....prelepog života....da mogu, kada se prozori sećanja isprljaju po malo da ih obrišem i gvirnem kroz njih, kada me život slomi da se podsetim gde spava snaga. Ovo je knjiga koju ostavljam u amanet onima koji hode za nama koračajući tragovima našim.....našoj deci) You tube.....tražim muziku...nemam pojma zašto to radim ali radim i naravno ne pokrećem klip „Ljiljkiiiiceeeee.....glas mi zveči u glavi....na ovaj prenapregnuti nervni sistem deluje kao bomba „eeeebote...samo si mi ti trebala....naravno, mislim se u sebi jer je ona osoba koja potpuno nepotrebno otima energiju ...da je koristi za sebe, u redu, ali je ona baca .....zdravo Marija.....kaži" „Znam...
Draguljar je sedeo za stolom i kroz izlog svoje otmene trgovine promatrao prolaznike. Neka se devojcica priblizila trgovini i prislonila nosic na izlog. Kao nebo plave oci radosno zasjase kad ugleda jedan od izlozenih predmeta. Usla je odlucno i prstom pokazala ogrlicu od modrog tirkiza. "To je za moju sestru. Mozete li mi je zapakirati kao dar?" Trgovac s nevericom pogleda devojcicu i upita: "Koliko novcac imas?" Ona se podize na prste, stavi na stol limenu kutijicu, otvori je i isprazni. Bilo je onde nekoliko manjih novcanica, saka sitnisa, nekoliko skoljki i figurica. "Hoce li biti dovoljno?" upita ponosno. "Zelela bih starijoj sestri kupiti dar. Otkada nemamo mame, ona obavlja sve poslove i nema ni trenutka vremena za sebe. Danas...
. Let Vreme je izvanredno tužno i cilj nam je nedokučivo znan, letimo opasnim visinama strasti strah nam je potpuno nevažan. Još samo malo čarobne iluzije koja liči na ljubavni začetak, ne napuštajmo udobna sedišta vratićemo se kad-tad na početak. :lol: Ps. Tokom samog leta,ako spoznamo nedostatak ljubavi,to predstavlja prvi nam šok.:eek: Ako nakon toga ne dodje do spasonosnog rešenja u obliku otvaranja padobrana,dolazimo do drugog nam šoka. :eek: :eek: Ova dva šoka dušelomnom brzinom izazivaju nam ubedljivo najjači indeks straha. :rida: A takav strah može da vodi otkazivanju rada srca. :sad2: Ali,bez panike,molim! :cool: Padajmo slobodno...:ok: U ovakvim okolnostima ne važe više prirodni zakoni fizike,pa nam se ne može...
...u nastavku sledi mail koji sam poslao adminu ( bar se nadam da je njemu otish'o), i sad me zanima vashe mishljenje, kritika i prognoze, hvala svima koji budu od koristi...:) ...evo ja sad hotju da postanem Moderator na Podforumu ljubav i sex, smatram da sam dovoljno odgovoran i iskusan na tim poljima i da bi' mogao, a narochito voleo da obavljam tu, za mene posebnu po mnogo chemu, duzznost. Primetio sam da su na tom mom omiljenom Pdf-u 3 Moda i to sva 3 zzenskoga pola pa stoga smatram da bi' kao neki vid balansa tu dobrodoshao i jedan mushkarac. Krajnje sam objektivan i beskompromisan kada je u pitanju reshavanje problema za opshte dobro neke zajednice, mlad sam zgodan i ambiciozan, te s' toga nemojte da vas iznenadi ako jednog...
. Strašno je voleti te na mestu tako krhkom,kao to je Svet. Mučno je voleti te u tom prostoru punom nesavršenstva. U njemu nas sve lomi i ućutkuje. U njemu nas sve vara i rastavlja... Sofija Andersen Dovoljno je bilo samo par pogrešno izgovorenih reči i par onih koje su bile prećutane,a trebalo ih je reći, pa da iz postojanja predjemo u uspomenu.. Izgovorene misli su podigle zid izmedju nas. Neizgovorene su možda mogle da spreče njegovo gradjenje. I sada smo tu,gde jesmo...u ništavilu prostora. Ne znamo ko smo,šta smo,ne znamo gde smo i nemamo kuda. Pokušavam da budem dovoljno jaka za oboje i da nadjem izlaz za nas,jer užasno je beznadežan život u lavirintu. Ne napušta me nada još,mada znam da se samo isti pronalaze,kako već od...
Namigusha je najretardiraniji smajli i verovatno je zato i najvishe korishcen medju forumashima jer ih je dobra vecina jako jako ogranichena.On se stavlja na kraju obichno veoma kratkog posta gde se neshto konstatuje a pisac istog tim migom pokushava da zavara sebe i onog kome wink uputjuje kako eto nije retardiran nego je izvalio neshto pametno...bilo da je toliko samnouveren pa stvarno veruje da nije glup bilo da mu se to pametno sluchajno omaklo. Uzmimo za primer ljs(ljubav i sex) na tom forumu je nekad bilo ljudi koji su isto tako bili retardirani ko ovi sada koji tamo obituju ali su za razliku od ovih bili retardirani na zabavan nachin.Ovi sada su samo retardirani i dosadni u pm. primer 1 prosechnog razgovora na moru banalnih...
Čekaj me do tada ...
Čekaj me do tada ... Kako da zovem te nepoznata damo koja si u mislima mojim, neprestano budeći čežnju neostvarivu ubijaš jedan deo mene koji voli mir svoj i laž u kojoj predugo živim ušuškan u toplu svakodnevnicu. Ako te budem nazvao ljubavlju pogrešiću jer kako voleti nekoga ko je samo projekcija sopstvenih želja. Ako te budem nazvao iluzijom pogrešiću jer kako onda živiš u svakom mom danu od ranog jutra do večeri kasne. Ako te budem nazvao čežnjom biću najbliži osećanjima svojim i istini da sam kukavica koja hrabrosti nema da sazna ko si ti u stvari. Ako nekada saznam ko si možda mi više nećeš biti čežnja već sasvim obična žena nalik hiljadama drugih žena koje svakodnevno srećem na ulici. Zato je najbolje...
"- Pre nego što joj bude ograničeno kretanje, Ceca će da ode u manastir Ilinje u mačvanskom selu Očage, u koji je dosad rado išla. Pošto je veliki vernik, Ceca želi da ode u manastir da se ispovedi i pomoli bogu da joj da snage da prebrodi naredni teški period - rekao je za „Alo!“ izvor blizak pevačici. Ceca je i prošlog meseca posetila taj manastir, u kojem se svake druge subote održava takozvano jelej osvećenje. To je velika molitva tokom koje se ljudi sedam puta pomazuju svetim uljem protiv napada đavola. Na taj način se na ulje kojim se premazuje čelo vernika priziva Sveti duh, a krajni cilj je ozdravljenje, spasenje bolesnih i oproštaj grehova. Ova srpska svetinja poznata je po tome što su se u njoj lečili zavisnici od droge...
JELKA
(sve reči do sad ispisane, pa i ove, samo su zapisi spisateljkine duše i života....prelepog života....da mogu, kada se prozori sećanja isprljaju po malo da ih obrišem i gvirnem kroz njih, kada me život slomi da se podsetim gde spava snaga. Ovo je knjiga koju ostavljam u amanet onima koji hode za nama koračajući tragovima našim.....našoj deci) JELKA Dan….predveče. Loš dan u nizu…...ovaj je baš,baš loš….jedan od onih dana kada morate misliti i smisliti. Ima dana koji donose odluke….e, ovaj je baš takav. Ipak, moj je…nema se kud nego preživeti ga …ebiga, samo život. I tako razmišljajući gledam u ovu našu srebrnu Jelku. Kupismo je 1999. za Novu godinu…u busenu naravno. Kako smo već bili u suludoj akciji intenzivnog traženja kuće...
. . . D A V A N J E...J E... D O B I J A N J E ...(drugi dio) . . . Poenta ovog prethodnog objašnjenja i jeste da sagledaš KO SI TI, odakle dolazi tvoja životna energija, odakle dolazi impuls, iskra, da bi mogao da prosvjetliš tamu u kojoj tumaraš projekcijom. Dakle, ovo gornje objašnjenje bi trebalo da te oslobodi od straha za opstanak. Nikada i nisi bio namijenjen da 'opstaješ'...već da postaješ. Sjeti se samo da tvoja duša predstavlja tvoj istinski nacrt, dizajn tvoga puta...sjeti se takođe da je tvoja duša iskra koja inicira život u tvom tijelu. To ne čini razum. Sjeti se takođe da tvoja duša živi jedino ovdje i sada. Ako se u teškim trenutcima, kao i u onim blaženim, sjetiš tih par važnih istina o Sebi...Strah će da nestane i...
Duboko inspirisan, gledam svoju X-periju i mislim, mogli bi smo ona i ja ponešto napisati. Nazvaćemo to opusom Izdisaj nadahnutog čoveka,..... Počećemo sa idejom. Kako je, u stvari do nje došlo? U mom kraju politika je otišla mnogo dalje nego u centralnoj Srbiji, da ne kažem u Belom Gradu. Ovde su političari počeli gajiti mutirane komarce koji su dobili oblik gladnih orlova. I tako sam ja koseći travu, došao u kontakt sa tim rodom. A rekao sam sebi, čim sam došao ovamo na krstaricu,.....koštaće te ove žene glave! I danas sam deo te priče iskusio u kontaktu sa tim gladnicama. Sad, da li su i one prošlom životu bile pristalice oralnog sexa, ili ne, ne znam. Elem svaki njihov ugriz koštao me je po pola litra krvi. Al...
OBRATI PAŽNJU - ANEKS
(sve reči do sad ispisane, pa i ove, samo su zapisi spisateljkine duše i života....prelepog života....da mogu, kada se prozori sećanja isprljaju po malo da ih obrišem i gvirnem kroz njih, kada me život slomi da se podsetim gde spava snaga. Ovo je knjiga koju ostavljam u amanet onima koji hode za nama koračajući tragovima našim.....našoj deci) OBRATI PAŽNJU davno napisane i objavljene prve dve strofe Život je lep.....život je sranje.... Život je uzimanje ali i davanje Po malo biraš sam, po malo biraju drugi al' svi smo brate u istom vozu samo je pitanje koliku je ko uzeo dozu. Neko dozira ljubav a neko novce neko dozira osmeh, neko pak suzu poneko samo tupi, a neko uvek gubi neko filozofira, a neko radi, neko dozira tugu, a...
Nisam te htela u zivotu svom nisam te smela, a desilo se... Tvoj osmeh, oci, tvoj glas... tako tudji, a tako moji tako nedokucivi, al kristalno jasni meni ovako ranjivoj izgubljenoj u nekim zeljama u snovima sto nemaju veze sa tobom sa drugima a mozda ni sa mnom. Desilo se, a ja u svemu tome zbunjena prikovana ocima tvojim za nesto sto je samo tren skupljam mrvice srece tudje, a moje ... I zaljubljena jer ...desilo se...
Ako te ikada sretnem...
Ako te ikada sretnem ne čitaj mi poeziju svoju kazniću te prvom prilikom,ma, čim te upoznam a sve zbog krvavih slova..i suza neprolivenih grlću te do izdaha i malim šakama stiskati do upijanja to misao neće imati nameru da procuri iz te lude glave niti će reč dobiti šansu da se oglasi od mojih poljubaca otkopčaću sa grudi sva proleća i leto ću okovati u tople namere i radovanja svakog mesta na telu tvojem sve do detinjstva i ljuljaški nebeskih da dotaknemo oblak i to onaj sa kojeg prosejavamo zvezde i belom čokoladom sladimo život Ako te ikada sretnem , ne pitaj samo poželi pobuniću podzemlje i celu vasionu i zabraniti san zaustaviću letove svih očajanja i podmornice slutnji i strahove proterati na mesec, neka on svaku noć izgori...
...ili sam ja prolupala kao sto svi iz mog stvarnog sveta tvrde Na poledjini prve fotke pise"Vucurki za uspomenu od..."ne umem da rastumacim potpis,datumirana je na 11.06 1969,ali na licu fotke jedva vidljivo pise cerka,i mada je moja "majka" 1945. godiste,sto bi znacilo da je ako je tacno da joj je cerka rodila sa nekih 12 ,najvise 13 god. meni one toliko lice...ili su "prijatelji" ipak u pravu da sam prolupala i da umisljam stvari...ispod su fotografije "moje majke"
Muž i žena sa malim detetom (moji susedi) drže psa u stanu. I ujutro odu na posao, dete odvedu u vrtić, a psa ostave samog. I on laje celo prepodne i nervira sve stanare. I trpelo se, trpelo, sve dok jednom živčanom susedu nije pukao film, te im je pozvonio na vrata, požalio se na psa i rekao: “Ja sam kupio stan u ovoj zgradi da bih živeo u zgradi a ne u štali.” A na to mu vlasnik psa odgovori: “Popišam ti se u štalu!” Ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha! P.S. Šta si stavio ovolike uzvičnike?! Na koga se dereš? I na koga ličiš u ovoj pričici? Štaš. Malo monologa nije na odmet. A kad neko na forumu misli da je “osvojio svet” ne mogu a dam u ne kažem: “Čekaj malo, čoveče, šta si se zaleteo, nemoj da ti dovedem jednu devojčicu sa kerićem...
Back
Top