
Čekaj me do tada ...
Kako da zovem te
nepoznata damo
koja si u mislima
mojim,
neprestano
budeći čežnju
neostvarivu
ubijaš jedan
deo mene
koji voli
mir svoj
i laž u kojoj
predugo živim
ušuškan u
toplu svakodnevnicu.
Ako te budem
nazvao ljubavlju
pogrešiću
jer kako
voleti nekoga
ko je samo
projekcija
sopstvenih želja.
Ako te budem
nazvao iluzijom
pogrešiću
jer kako onda
živiš u svakom
mom danu
od ranog jutra
do večeri kasne.
Ako te budem
nazvao čežnjom
biću najbliži
osećanjima svojim
i istini
da sam
kukavica koja
hrabrosti nema
da sazna
ko si ti u stvari.
Ako nekada
saznam ko si
možda mi više nećeš
biti čežnja
već sasvim
obična žena
nalik hiljadama
drugih žena
koje svakodnevno
srećem na ulici.
Zato je najbolje
da te volim izdaleka
i maštam
da smo
vanvremenski ljubavnici
koji će tek
u nekom drugom životu
pronaći iskru
koja će se u plamen
ljubavi pretvoriti...
Čekaj me do tada
jer ja ću
sigurno doći ...