
Trenuci
Trenutak pre zore,
a posle snova
je nestvaran
kao i san
koji se tek izgubio
u izmaglici
koja me je pokrila
kao ćilim
satkan od
želja mojih.
Tog trenutka
ja sam ja
i duša moja
tek pristigla
sa puta po astralu
još uvek nije ušla
sasvim u telo moje
i nije preuzela
na sebe telesne
grehe počinjene
već se čista
kao suza dečija
smestila kraj
mog uzglavlja
i miluje me po kosi
pevušeći
melodiju rajsku.
Taj trenutak volim,
volim i svakoga puta ga
volim sve više,
čak toliko da
mi je najveći strah
da ga ne izgubim
kao što sam izgubio
nevinost dečiju ...
Trenutak posle
tog trenutka je
trenutak kada sam
opet onaj koji
sam bio
pre spavanja.
Nekada tužan ...
Nekada slomljen ...
Nekada jedva živ ...
Sve do novog
trenutka pre zore,
a posle snova ...