ZAKON POSTOJANJA – istina o postojanju materije, zivota i prirode

[ristob]

Ljupče, aj nariktaj taj Zakon postojanja da odmah započne to Pravedno društveno uređenje!

 

[ranjeni Zoro]

Ljupče, aj nariktaj taj Zakon postojanja da odmah započne to Pravedno društveno uređenje!

kako da ga nekako proguramo do skuštine majkumu..

 

[Boljarin]

Ljupče, aj nariktaj taj Zakon postojanja da odmah započne to Pravedno društveno uređenje!

Aj prvo da bude pravna drzava, da nam zbog ideja Ljubu ne bi lincovali ovi kojima krade posao.

 

[Ljubo2]

RISTOB:

Ljupče, aj nariktaj taj Zakon postojanja da odmah započne to Pravedno društveno uređenje!

Važi.... evo ovako to treba da počne:

Zamisli da je čovečanstvo žumanjak i belanjak u jajetu koke koje po informaciji DNK (to je "Zakon postojanja") treba da se razvije u savršen jedinstveni svetski društveni i ekonomski poredak sa pravednom podelom rada i rezultata rada, u kojem su svi ljudi međusobno informatički povezani jednom posebnim elektromagnetnim svesnim poljem u jedinstveni živući svesni organizam i biće. Slično kao što su sve ćelije i organi ljuskog tela povezani jednim posebnim svesnim elektromagnetnim poljem u jedinstveni ljudski svesni organizam i biće. To svesno elektromagnetno polje u ljudskom telu, koje može da se spoji i odvoji od ljudskog tela, sa značenjem ljudske "duše", sebe zove imenom "JA". Naravno, ovaj projekat stvaranja planetarnog bića zvanog "čovečanstvo", nije ovozemaljski, već nebeski za čiju realizaciju i kreaciju su zadužena "svetlosna bića", koja postepeno, neosetljivo i nečujno, doturaju informacije u mozgove pojedinih, naučnika, filozofa teologa, političara, proroka itd. o tome šta i kako ljudi na Zemlji treba da rade da bi se to postiglo.

Naravno, "svetlosna bića" preko raznih proroka obaveštavaju čovečanstvo o tome, ali zvanično, ljudi tome ne pridaju veliku važnost, jer nemaju nikakvih materijalnih dokaza za to. Sve do sada kada su se naše informatičke tehnologije i sistemi razvili do tog stupnja da "svetlosna bića" (koja sebe nazivaju imenom "bog") mogu i video kamerama da se snime i vide. To je jedan od materijalnih dokaza da "svettlosna bića" postoje.

Druga vrsta materijalnih dokaza da "svetlosna bića" kreiraju čovečanstvo su, na primer, svi izumi NIkole Tesle, za koje sam Tesla tvrdi da ih je primio od "svetlosnih bića". Ti Teslini izumi i Teslina svedočenja o "svetlosnim bićima" su materijalni dokazi da informacije potrebne za postepeni društveni i ekonomski razvoj čovečanstva dolaze iz jednog, nazovimo, "božanskog" centra (DNK čovečanstva). U te Tesline izume i svedočenja ne možemo da ne verujemo, jer njegovi su izumi tu, koji su temelj naglog tehnološkog i ekonomskog razvoja čovečanstva u poslednjih stotinak godina.

Nakon tehnološkog i ekonomskog razvoja čovelanstva potpomognutim Teslinim otkrićima, sada je na redu da se unapredi duovni i društveni razvoj, koji je čak i važniji od tehnološkog i ekonomskog, jer čovečanstvo već hiljadama godina strada i pati upravo zbog svog duhovng siromaštva i nerazvijenosti, koje se ogleda kroz svetske neravnopravne društvene i ekonomske poretke i svetske ratove i revolucije. U tu svrhu "svetlosna bića" sada čovečanstvu doturaju "Zakon postojanja" sa značenjem iskustveno i naučno proverljive i logički objašnjive i razumljive Nauke o nagonu samoodržanja, sa značenjem najboljeg prirodnog i univerzalnog rešenja samoodržanja, po kojem teče ukupna evolucija materije, života i svemira. Upravo po ovom Zakonu i Nauci je jedino moguće pomiriti i ujediniti sve ljude sveta, napraviti jedinstveni pravedni svetski društveni i ekonomski poredak jer su tu navedeni svi potrebni razlozi zbog čega je, na opštu dobrobit celog čovečanstva, potrebno sve to da se uradi.

"Zakon postojanja" je najavljen još u Bibliji u Jovanovom otkrivenju, pod naslovom "Večito evanđelje". Gde piše da to "večito evanđelje" treba da se objavi svim narodima i plemenima sveta. Ja sam to "Večito evanđelje", prilikom mojih mnogobrojnih "izlazaka iz tela" koji su se dešavali tokom punih 15 godina, primio od "svetlosnih bića". Ne kao dogmu i veru, već kao proverljivu i razumljivu nauku. To je ono što je najbitnije, što ne može da se negira, a ne misteriozno poreklo "zakona postojanja" o kojem ja govorim. Niti je bitno što neki svetski poznati proroci najvljuju i mene kao donosioca tog Zakona. U čijim prorčanstvima postoji podosta važnih podataka o mojoj ličnosti da ljudi mogu da me prepoznaju kada se pojavim. Kao na primer moj lični opis, mesto rođenja, nacionalno poreklo, godina objavljivanja "Zakona postojanja" i moje stupanje u javnost sa njim. Tu je čak i moje ime simbolično najavljeno. Čak je i Isus Hrist ponešto o tome rekao. Prorkovan je deo sveta iz kojeg ću da prezentiram Zakon postojanja", po kojem treba da dođe do ukidanja država kao političkih tvorevina i ujedinjenja svih svetskih religija na temelju Zakona postojanja i njihvog reformisanja i pretvaranja iz religijske u jedinstvenu svetsku nauno obrazovnu i pravnu instituciju.

I što je za Srbe najbitnije, tu je i proročanstvo Mitra Tarabića, koji predviđa da realizacija "Zakona postojanja" i stvaranja novog sveta treba da počne upravo iz Srbije. Mitar Tarabić jednom kratkom rečenicom, takođe, pominje i mene, ali o detaljima svih proročanstava na koja sam naišao i sakupio, u kojima se može naslutuiti da je reč o meni i "Zakonu postojanja", tj "Večitom evanđelju", imaće smisla da se govori tek kada u Srbiji, a zatim i šire na Balkanu i dalje počne sa pokretom za ujedinjenje sveta pod imenom "Novi narod", kako ga je Tarabić nazvao ili pod imenom "Narod u čistim belim haljinama", kako je taj pokret najavljen u Jovanovom Otkrivenju. U mom videu na YOUTUBE malo sam opširnije govorio o načinu na koji sa tim pokretom, bez ikakvog vođe i bez institucije, treba spontano da se počne.

Eto, Ristobe, ja sam glavni deo svog zadatka obavio - objavio sam "Zakon postojanja", objasnio sam kako i na koji način sa širenjem ideje i zagovaranjem ravnopravnog svetskog društgvenog i ekonomskog poretka treba da se počne i sada ste vi Srbi na redu da počnete da činite ono za šta ste, kao "Nebeski narod", kako vas neki proroci proglašavcaju, određeni i što se od vas očekuje. To je sada stvar svakog pojedinca i njegove volje, a ne nikakvog vođe, institucije ili organizacije. Novi svetski ravnopravni društveni i ekonomski poredak prvo treba da se oformi u svesti svakog pojedinca kao ideja, pa tek onda mirnim putem, složno i zajednički i u praksi. Ono što vam je za to potrebno je samo Zakon postojanja, kojeg već imate, da ga razumete i potreban vam je onaj univerzalni tobojni znak "TROJEDINSTVA" materije, života i svemira, da se njime obeležite i ništa drugo.

 

[Ljubo2]

BOLJRIN:

Aj prvo da bude pravna drzava, da nam zbog ideja Ljubu ne bi lincovali ovi kojima krade posao.

Jedinstveni svetski ravnopravni društveni i ekonomski poredak neće da bude usmeren na to da ošteti nikoga na taj način što će bilo kome da "krade posao", već samo da usmeri i omogući svim onim za rad sposobnim ljudima na planeti da rade samo one poslove od kojih svi živimo, a ne i one poslove od kojih kao drušvo nemamo nikave koristi, poslove koji ništa ne znače, poslove od kojih se ne živi ili što je najgore, poslove koji su usmerni na otežanje ili uništenje čovekovog života i celokunog ljudskog društva. U jedinstvenom svetskom ravnopravnom društvenom i ekonommskom poretku pojedinac prestaje da brine o svojoj egzistenciji jer svu brigu o životu i opstanku svakog pojedinca na sebe preuzima društvo. Konkretno, brigu preuzima kolektivna svest čovečanstva (u Jovanovom Otkrivenju nazvana imenom "JAGNJE") koja će da se inkarnira u sve ljude sveta i informatički ih poveže u jedinstveno živo i svesno biće. Kao što se u ljudskom organizmu o opstanku i životu svake ćelije brine ova naša ljudska svest, tj, ljudsko svesno "JA". A za uzvrat svaka ćelija je dužna samo to, da besprekorno, sa lakoćom i sa malo truda i vremena, obavlja samo onaj deo rada koji joj je u organizmu pripao prema podeli rada. To je najekonomičniji način samoodržavanja svakog organizma u prirodi, koji utrošak vremena, truda i životne energije potrebne za održanje organizma svodi na minimum, a uštedu slobodnog vremena potrebnog za odmor i rekreaciju povećava na maksimum.

 

[JA KOJI JESAM]

BOLJRIN:



Jedinstveni svetski ravnopravni društveni i ekonomski poredak neće da bude usmeren na to da ošteti nikoga na taj način što će bilo kome da "krade posao", već samo da usmeri i omogući svim onim za rad sposobnim ljudima na planeti da rade samo one poslove od kojih svi živimo, a ne i one poslove od kojih kao drušvo nemamo nikave koristi, poslove koji ništa ne znače, poslove od kojih se ne živi ili što je najgore, poslove koji su usmerni na otežanje ili uništenje čovekovog života i celokunog ljudskog društva. U jedinstvenom svetskom ravnopravnom društvenom i ekonommskom poretku pojedinac prestaje da brine o svojoj egzistenciji jer svu brigu o životu i opstanku svakog pojedinca na sebe preuzima društvo. Konkretno, brigu preuzima kolektivna svest čovečanstva (u Jovanovom Otkrivenju nazvana imenom "JAGNJE") koja će da se inkarnira u sve ljude sveta i informatički ih poveže u jedinstveno živo i svesno biće. Kao što se u ljudskom organizmu o opstanku i životu svake ćelije brine ova naša ljudska svest, tj, ljudsko svesno "JA". A za uzvrat svaka ćelija je dužna samo to, da besprekorno, sa lakoćom i sa malo truda i vremena, obavlja samo onaj deo rada koji joj je u organizmu pripao prema podeli rada. To je najekonomičniji način samoodržavanja svakog organizma u prirodi, koji utrošak vremena, truda i životne energije potrebne za održanje organizma svodi na minimum, a uštedu slobodnog vremena potrebnog za odmor i rekreaciju povećava na maksimum.

Koji dio rada bi u tom sistemu pripao tebi recimo?

- - - - - - - - - -

Šta ako ti se da da budeš ljekar a ti pojma o liječenju nemaš?
Šta ako ti se da da budeš zidar a ti ne znaš osnove zidarstva?
Šta ako se uspostavi da si sposoban za budeš kuvar a kuvara ima na pretek?

Na koji način bi taj tvoj sistem određivao ko će šta da radi?

- - - - - - - - - -

Meni se čini da taj sistem može da funkcioniše jedino na principu prinude.

- - - - - - - - - -

Ja sam recimo umjetnik, svim svojim bićem, šta bih ja činio u sistemu?
Znam, reći ćeš umjetnost je rekreacija.. a ja ti kažem da je umjetnost životni put, drugi put ne želim. Jedino me silom možeš primorati da promijenim taj put. Da li će taj sistem da primjenjuje silu na mene?

 

[ristob]

Da si to, Ljupče, ostavio u amanet bilo kom drugom narodu, čak i Makedoncima, možda bi i bilo nešto od toga, ali - da se svi Srbi slože, e tu im ni svetlosna bića ne mogu pomoći!

 

[Ljubo2]

JA KOJI JESAM:

Koji dio rada bi u tom sistemu pripao tebi recimo?

Moj radni vek se završio i ja sam sada penzioner. A inače, u svoje vreme bio sam sposoban i rqadio sam na nekoliko različitih, čak i srtučnih i komplikovanih, uglavnom zanatskih vrsta rada, gotovo bez ikakve obuke

Podela rada se u pravednom društvenom i ekonomskom poretku vrši isto kao i u nepravednom. To počinje od najranijeg detinjstva sa utvrđivanjem slonosti deteta i njegovom interesovanju za određene delatnosti. Zatim dolazi obrazovanje i usavršavanje u toj oblasti delatnosti i na kraju po završetku školovanja pojedincu se određuje radno mesto u oblasti rada za koji se školovao. Većina radnih zadataka u oblastio materijalne proizvopdnje je veoma prosta i može da se nauči za jedan dan, nedelju dana ili mesec, pa onaj ko ne voli da uči može da bira neko od takvih prostih zanimanja i kasnije, kad mu dosadi, da ih menja za druga slična zanimanja. Medicina, građevinarstvo, elektronika, mašinstvo i slično su malo teža zanimanja. Ne po tome što zahtevaju više radne energije i umaranja, već više znanja, pa moraju duže da se studiraju. Za to postoje IQ testovi pomoću kojih može da se odredi kojoj deci takva zanimanja odgovaraju.

Što se tiče umetnosti, konkretno, slikarstvo, vajarstvo, muzika, dramska ili filmska umetnost, to kao zanimanje ima svoje društveno opravdanje i vrednost i može da se svrsta u društveno opravdan i koristan rad za vrhunske talente u tim oblastima.

U svakom slučaju, najvažnije je da se ukine sav društveno nekoristan, neopravdan i štetan rad i tako se oslobodi polovina za rad sposobnih ljudi koji su danas zaposleni u takvim oblastima rada, da bi oni mogli vremenom da se prekvalifikuju na društveno opravdane i korisne poslove, da bi se tako za duplo povećala materijalna proizvodnja ili za duplo smanjilo redovno radno vreme. Tako da rad više nikome ne bi bio toliko zamoran i mukotrpan kao danas u uslovima osmočasovnog ili dužeg radnog vremena, zbog čega danas niko ne voli takvu vrstu rada i svako od takvog rada beži. Četvoročasovno radno vreme, pet dana u nedelji to je ukupno 20 sati nedeljno, to ne bi bilo teško zdravim ljudima ni u starosnoj dobi od 80 godina. Kada je radno vreme 4 sata, tada nije teško biti ni rudar. A kada je 8 ili više stai, tada je teško biti i sekretarica čiji posao se svodi samo na to da svom šefu zanosi muuda na krivini kad mu se ćefne.

 

[JA KOJI JESAM]

Ono što Ljubo ne može da shvati jeste da je njegov 'plan' skovan na osnovi prinude, a gdje ima prinude nema slobode. Duh želi slobodu. Kako onda ostvariti taj balans kojemu Ljubo teži?
Ako se uzme u obzir ta slobodarska priroda duha onda je jedini način ostvarenja tog 'ravnopravnog' sistema da se iz njega izbaci sve što je 'pravno' a da se u njega ubaci sve što je slobodarsko a što ne čini loše nikome. Pri tome se mora uzeti u obzir da će određeni procenat individua uvijek težiti neradu. Taj procenat bi se onda morao snabdijevati svim potrebštinama živjenja kako bi sistem uistinu bio slobodarski. U njemu bi naravno uvijek bilo onih koji bi voljeli raditi, jer i ljenost ima svoje limite, stvar dosade... a dosada bi sama po sebi pokretala ideje stvaranja, kako se naše Biće ne bi osjećalo bezvrijednim i besmislenim. Dakle, takvo društvo bi moralo da daje prostor svakom pojedincu da radi ii da ljenčari dok su njegove potrebštine zadovoljene. U tom društvu ne bi trebali političare jer političari zastupaju interese onih koji kroz njih proturaju svoje individualne namjere zarad prikupljanja kapitala... kapital je društveni, tj, pripada svakom pojedincu onoliko koliko mu treba.

To je u srži ideje komunizma: radi koliko možeš a uzimaj koliko ti treba. To nije onaj komunizam kojeg 'znamo', već ideal koji se ni približno nije ostvario. Komunizam kojeg znamo je izvrnuti kapitalizam.

Lopova i lopovluka ne bi bilo jer bi ta potreba bila besmislena ukoliko pojedinac, radio ne radio, ima sve što mu treba. Ukradeno se ne bi moglo nigdje prodati jer svako bi imao od društva što mu je potrebno... lopovluk bi bio apsurd i mogao bi lako da se liječi. Ukradene stvari bi samo postale viškovi koji bi od 'lopova' zahtijevali fizički nepotreban rad da ih prikuplja, čuva i nadgleda i stvarli mu glavobolju i nered. Apsurd.

Slobodarsko društvo je društvo 'vođa'. Vođe se ne bi birale glasanjem već bi bivali prepoznati po svojim stvaralačim idejama. Ono što bi pojedinac morao da učini da bi postao 'vođa' jeste da izloži svoju ideju kolektivu i zatraži pomoć. Recimo da Ljubo ima ideju kako najbolje da uzgoji krompir... zajednica bi mu predala ulogu vođe i omogućila mu sva sredstva (bez limita) da što efikasnije ostvari svoju ideju. Vođa bi bio onaj koji upravlja svojom idejom a drugi bi mu se nudili kao pomoćnici izvođači, oni koji bi imali afinitete i ideje koje bi im se rodile iz saznanja. 'Vođa' prestaje da bude vođa u momentu kada se njegova ideja ostvari a istovremeno ili u sledećem slučaju drugi pojedinac/pojedinci postaje/u vođa/e kada poželi da ostvari ideju kojom će izraziti sebe i doprinijeti zajednici. Ne bi se trebali plašiti gubitaka jer tada se ništa ne bi gubilo. U takve poduhvate za sigurno ne bi ulazili oni koji nemaju volju i jasnu ideju. A u situaciji gdje se uspostavi da je ideja neefikasna, ništa se ne bi izgubilo jer bi učinak angažovanja volje doveo do stvaranja neke bolje ideje, ako ne u tom istom pojedincu a onda bi poslužio kao inspiracija nekom drugom pojedincu sličnih afiniteta.
Umjetnici bi bili snabdjeveni svim potrebnim materijalima i ateljeima... kako bi stvarali umjetnost kojom bi nadahnjivali i oplemenjivali zajednicu. Itd...

Tada bi i Ljubo koji uzgaja krompir a i njegov komšija 'koji ništa društveno korisno ne radi', a voli slike, mogli imati po jednu ili par mojih slika (čitavu galeriju ) na svojim zidovima, bez da ih kupuju. Možda bi baš taj komšija 'neradnik' bio jedini pojedinac koji bi mogao razumjeti i voljeti moje slike ). Stoga, ako je komšija spreman da čitav životni vijek provede ispred slike i da joj se divi... neka mu bude... to je dio izbora slobodarskog duha. Samim tim bi i meni omogućio iskustvo da nekome doprinosim... u tom slučaju i jedan i drugi bi smo ustvari učestvovali u društveno 'korisnom' radu.

...

Ukratko: da bi se ovo ostvarilo nivo svjesnosti bi morao da bude mnogo mnogo viši od sadašnjeg... što u principu govori da je to u ovom momentu i sa ovakvom svjesnošću nemoguće izvesti. Prvo što bi se desilo bilo bi krvoproliće... jer se volja onih koji trenutno ostvaruju svoj nivo svjesnosti ne bi složila sa gubitkom moći a ni oni nad kojima se ta volja ispoljava nisu spremni ni na što drugo do upravo na ulogu 'žrtve'. To znači da volja onih koji bi nešto mijenjali takođe nije dovoljno jaka da se odrekne straha od opstanka i straha od moćnika i njihovih sluga, niti je dovoljno jaka da se odrekne komoditeta. Ako bi smo novi sistem zasnovali na krvoproliću i prinudi onda se zaista nigdje ne bi pomakli iz ovog nivoa svjesnosti koji nas uslovljava da doživljavamo realnost kakvu doživljavamo.

Jedini način da se nešto pomakne bio bi neposlušnost; odricanje od komoditeta ovog sistema zarad totalne slobode. Zemlja ne pripada nikome a istovremeno pripada svakome, podjednako. Mi stvaramo vrijeme a pozajmljujemo uslove od Zemlje koja ih za nas omogućuje.

Kako se odreći hrane, krova nad glavom i novca kojim smo uslovljeni?
Za to bi svjesnost morala da bude toliko visoka da svaki pojedinac zna da je njegovo tijelo stvoreno iz 'Zemlje' a i Zemlja je stvorena iz duha koji joj prethodi. Ako sve to tako funkcioniše onda nam ni hrana ni voda, ni krov nad glavom nisu potrebni (to je druga priča). Ako smo oslobođeni od tih bazičnih strahova koji su produžene verzije straha od smrti, onda nas ništa ne može spriječiti da ostvarimo ono što želimo. Ne postoji nikakva moć iznad pojedinca. Pojedinac je gradivna ćelija kolektiva, bez njega nema kolektiva. Ako smo neposlušni pred destruktivnim idejama one ne mogu da se ovaplote jer nemaju gdje niti kroz koga. U tom slučaju želja za moći nad drugima bi u momentu nestala jer bi sama po sebi postala apsurd. Moć pojedinca bi već postojala ali ne sa namjerom da je ostavri nad drugima već u sebi (gdje uistinu jedino i jeste) .

 

[Ljubo2]

RISTOB:

Da si to, Ljupče, ostavio u amanet bilo kom drugom narodu, čak i Makedoncima, možda bi i bilo nešto od toga, ali - da se svi Srbi slože, e tu im ni svetlosna bića ne mogu pomoći!

Svi ljudi sveta mogu da se slože, a ne samo Srbi, pod uslovom da imaju isti interes. Takva vrsta interesa koji je zajednički svim ljudima sveta, a ne samo Srbima, postoji i zove se "samoodržanje". Kao što postoji i samo jedan način da svi ljudi sveta taj interes zajedniči ostvare, koji se zove "jedinstveni svetski ravnopravni društveni i ekonomski poredak".

 

[Boljarin]

RISTOB:



Svi ljudi sveta mogu da se slože, a ne samo Srbi, pod uslovom da imaju isti interes. Takva vrsta interesa koji je zajednički svim ljudima sveta, a ne samo srbima, postoji i zobe se "samoodržanje". Kao što postoji i samo jedan način da svi ljudi sveta taj interes zajedniči ostvare, koji se zove "jedinstveni svetski ravnopravni društveni i ekonomski poredak".

E, moj ljupche, pre ce svi ljudi otkriti svoje golo ja nego sto ce hteti da budu isti i ravnopravni.

Recimo, aj ti da budes ona lepa snasa koja moze da bira momka, a rista da bude tvoja sestra od ujke sa malo duzim nosem i 30 kila vise u zadnjici za koji opstanak ristu zabole

guza od 100 kila, ako ne moze kao ti da bira? Ima li ikakve veze tvoj opstanak sa iracionalnim svetom koji navodi vodu na svoju vodenicu?

 

[JA KOJI JESAM]

Moj radni vek se završio i ja sam sada penzioner. A inače, u svoje vreme bio sam sposoban i rqadio sam na nekoliko različitih, čak i srtučnih i komplikovanih, uglavnom zanatskih vrsta rada, gotovo bez ikakve obuke/QUOTE]

Pitanje je zašto si ti to radio?
Zarad ljubavi, zato što je to bilo najviši cilj da ostvariš svoj potpuni potencijal, ili zarad novca, zarad opstanka?
Ako si te poslove obavljao iz bilo kojih drugih pobuda do manifestacije potpunog potencijala onda bi idealnom društvu bilo bolje da ih nisi radio. Na tvom radnom mjestu bi trebao biti neko nadahnut.

 

[Ljubo2]

JA KOJI JESAM:

Ono što Ljubo ne može da shvati jeste da je njegov 'plan' skovan na osnovi prinude, a gdje ima prinude nema slobode. Duh želi slobodu. Kako onda ostvraiti taj balans kojemu Ljubo teži?

Mislim da ti ne razumeš šta reč i pojam "sloboda" podrazumeva. Ne razumeš da je pojam "sloboda" uvek vezan za informaciju, tj. znanje o tome šta treba da se radi da bi se ostvarivalo dobro, a izbeglo zlo. Ovo pravilo slobode važi za sve nivoe postojanja, pa i za ljude u ljudskom društvu. Čiji problem je to što ljudi još uvek ne raspolažu pravom informacijom, tj. znanjem o tome kako se sloboda najlakše ostvaruje, tj. kako se najlakše izbegava zlo, a ostvaruje dobro i što je to još uvek o domenu pojedinca da sam, nestručno i neznalački o tome, po svom vlastom nahođenju i volji sudi. Tako dolazi do taoga da svaki čovek ima svoj vlastiti pojam slobode načina izbegavanja zla, a ostvarivanja dobra i to se onda zove "bezgranična sloboda" ili "demokratija" po kojoj je dozvoljeno sve. Pa iz tog razloga dolazi i do konkurencije i borbe među svim ljudima, zato što svaki čovek želi da svoju slobodu ostvari na račun drugog čoveka, jer mu se to čini najlakše. I onda imamo situaciju da niko nije u stanju da ostvari svoju slobodu, zato jer niko nikome ne dozvoljava da bude predmetom ostvarivanja ničije slobode.

Pravedan svetski društveni i ekonomski poredak podrazumeva ukidanje takve ljudske, "bezgranične slobode", pa onda to nekome može da izgleda kao nasilje i prinuda. Ali to nije slučaj, jer sloboda sama po sebi nije cilj života i postojanja, već je cilj zadovoljstvo i dobro. Koje može da se ostvari samo u uslovima ograničene slobode, tj. u uslovima ravnopravnog svetskog društvenog i ekonomskog poretka. I tek znanje i razumevanje prednosti ravnopravnog društvenog i ekonomskog poretka nad svim dosadašnjim, nepravedimn, je istinska informacija i znanje o tome kako se najlakše ostvarije sloboda, tj. zadovoljstvo i dobro, a izbegava nezadovoljstvo i zlo. Ljudi ili bića koja to znanju i razumeju, kao na primer ćelije i organi unutar ljudskog tela ili pčele i mravi unutar njihovih društvenih i ekonomskih zajdenica i kad bi ih neko terao da slobodu poimaju drugačije od onoga kao je inače poimaju i po njoj se upravljaju, to za njih ne bi imalo značenje slobode, već upravo prinude i neslobode.

Ovde samo treba da se razume da sloboda nije cilj života i postojanja, već zadovoljstvo i dobro, i da taj cilj ne može da se ostvaru u uslovima podele, konkurencije i b orbe svakoga sa svakim, tj. u uslovima "bezgraničene slobode", već samo u uslovima jedinstvenog i ravnopravnog svetskog i ekonomskog poretka, tj. u uslovima "ograničene slobode", u kojima je ZABRANJENO bilo kome činiti bilo kakvo zlo, već je DOZVOLJENO činiti samo dobro. Kao što to čine ćelije i organi unutar ljudskog organizma ili pčele i mravi u svojim duštvima, sve po principu "svi za jednoga, jedan za sve".

 

[Ljubo2]

BOLJARIN

E, moj ljupche, pre ce svi ljudi otkriti svoje golo ja nego sto ce hteti da budu isti i ravnopravni.

Ja ovde nikoga ne teram i ne prisiljavam ni na šta, već samo objašnjavam zakone prirode po kojima sve postoji, koje niko razumen ne može osporiti. Po kojima će i ljudi na kraju MORATI da postupe, kad po svojim sadašnjim "pačijim" shvatanjima i zhakonima dovedu sebve u situaciju da biraju između "biti ili ne biti".

 

[JA KOJI JESAM]

Ovde samo treba da se razume da sloboda nije cilj života i postojanja, već zadovoljstvo i dobro, i da taj cilj ne može da se ostvaru u uslovima podele, konkurencije i b orbe svakoga sa svakim, tj. u uslovima "bezgraničene slobode", već samo u uslovima jedinstvenog i ravnopravnog svetskog i ekonomskog poretka, tj. u uslovima "ograničene slobode", u kojima je ZABRANJENO bilo kome činiti bilo kakvo zlo, već je DOZVOLJENO činiti samo dobro. Kao što to čine ćelije i organi unutar ljudskog organizma ili pčele i mravi u svojim duštvima, sve po principu "svi za jednoga, jedan za sve".

Cilj života nije zadovoljstvo i dobro već samorealizacija (duše) kroz hramoniju postajanja i radost življenja.

Ćelije organizma se ne ponašaju uvijek po tom pravilu koje ti navodiš. Čelije raka su recimo ćelije organizma koje su se odvojile od cjeline i u strahu za opastanak 'jedu' druge ćelije i pretvaraju ih u sebi slične.

Zato je moguće izliječiti rak organizma bez kimoterapije... frekvencijom ljubavi koja podrazumijeva potpunu otvorenost, povjerenje i bezuslovno davanje sebe pri čemu sa tim ćelijama i ostatkom organizma dijeliš apsolutno znanje o sebi-postojanju sa kojim te ćelije prožimaš. Ta frekvencija prolazi neometano kroz bilo koji niži oblik manifestacije i bilo koju drugu frekvenciju.

 

[Ljubo2]

JA KOJI JESAM:

Pitanje je zašto si ti to radio?
Zarad ljubavi, zato što je to bilo najviši cilj da ostvariš svoj potpuni potencijal, ili zarad novca, zarad opstanka?
Ako si te poslove obavljao iz bilo kojih drugih pobuda do manifestacije potpunog potencijala onda bi idealnom društvu bilo bolje da ih nisi radio. Na tvom radnom mjestu bi trebao biti neko nadahnut.

MI moramo da shvatimo da postoje dve vrste rada. Jedno je nužni i obavezni rad od kojeg se živi, a drugo je neobavezni nadahnuti rad, rad koji zabavlja, rekreira i koji životu daje određeni smisao.

Takođe moramo znati da se ove dve vrste rada ostvaruju na dva različita načina u dva različita za to određena vremena. Obavezni rad od kojeg se živi vrši se organizovano i u za to određeno radno vreme. A neobavezni rad od kojeg se ne živi, ali nas zabavlja i daje našem životu određeni smisao, se vrši posle radnog vremena.

A ljudska nevolja je to što svako pokušava da se bavi samo tim neobaveznim i nesvrsishodnim radom koji zabavlja i da po svaku cenu izbegne taj obavezni rad od kojeg se živi, a da ipak i pored toga pronađe način da lagodno živi. I ti se grdno varaš ako misliš da je sloboda to kad ljudi mogu po svojoj volji da biraju da se bave samo onim radom koji ih zabavlja, a da tamo nekakve budale se bave samo onim obaveznim radom, bez slobodnog vremena da se i oni odmaraju i zabavljaju.

Svako ko želi da živi dužan je da u društveni, obavezni i korisni rad od kojeg se živi uloži onolioko svopg rada koliko je potrebno uložiti za proizvodnju materijalnih dobara koje sam tokom života potroši. Ko tako ne radi, nije čovek, već parazit.

 

[JA KOJI JESAM]

E, moj ljupche, pre ce svi ljudi otkriti svoje golo ja nego sto ce hteti da budu isti i ravnopravni.

Recimo, aj ti da budes ona lepa snasa koja moze da bira momka, a rista da bude tvoja sestra od ujke sa malo duzim nosem i 30 kila vise u zadnjici za koji opstanak ristu zabole

guza od 100 kila, ako ne moze kao ti da bira? Ima li ikakve veze tvoj opstanak sa iracionalnim svetom koji navodi vodu na svoju vodenicu?

Ja imam prijatelja koji baš voli guze koje su pozamašne... to mu je najslađi izbor.
Ljubo, kao ta lepa snaša, ne bi bio čak ni primijećen...

Ravnopravnost nije u izboru istog već upravo u istom pravu da biraš što ti je volja... a ako ti se to što biraš ne da... biraj ponovo.

 

[Ljubo2]

JA KOJI JESAM:

Cilj života nije zadovoljstvo i dobro već samorealizacija (duše) kroz hramoniju postajanja i radost življenja.

Nije šija, nego vrat. Upravo ravnopravni svetski društveni i ekonomski poredak je to što ti nazivaš imenom "harmonija postojanja" i upravo to je ono što ima značenje zadovoljstva i dobra, tj. "samorealizacije duše" i "radosti življenja". Ali da bi to mogao da ostvariš prvo moraš dobro da se najedeš pasulja. A da bi se najeo pasulja, prvo moraš da radiš i svojim radom da ga proizvedeš. Ako ga ne proizvedeš ili isto takvim svojim korisnim radom ne zaslužiš, nisi čovek, već parazit i nisi uspeo da "samorealizuješ svoju dušu kroz harmnoju postojanja".

 

[JA KOJI JESAM]

JA KOJI JESAM:



MI moramo da shvatimo da postoje dve vrste rada. Jedno je nužni i obavezni rad od kojeg se živi, a drugo je neobavezni nadahnuti rad, rad koji zabavlja, rekreira i koji životu daje određeni smisao.

Takođe moramo znati da se ove dve vrste rada ostvaruju na dva različita načina u dva različita za to određena vremena. Obavezni rad od kojeg se živi vrši se organizovano i u za to određeno radno vreme. A neobavezni rad od kojeg se ne živi, ali nas zabavlja i daje našem životu određeni smisao, se vrši posle radnog vremena.

A ljudska nevolja je to što svako pokušava da se bavi samo tim neobaveznim i nesvrsishodnim radom koji zabavlja i da po svaku cenu izbegne taj obavezni rad od kojeg se živi, a da ipak i pored toga pronađe način da lagodno živi. I ti se grdno varaš ako misliš da je sloboda to kad ljudi mogu po svojoj volji da biraju da se bave samo onim radom koji ih zabavlja, a da tamo nekakve budale se bave samo onim obaveznim radom, bez slobodnog vremena da se i oni odmaraju i zabavljaju.

Svako ko želi da živi dužan je da u društveni, obavezni i korisni rad od kojeg se živi uloži onolioko svopg rada koliko je potrebno uložiti za proizvodnju materijalnih dobara koje sam tokom života potroši. Ko tako ne radi, nije čovek, već parazit.

Opet govoriš o prinudi. Ništa se ne mora. Stvar je izbora i nivoa svjesnosti sa kojeg biramo.
Takođe, kao što ranije rekoh, cilj življenja nije zadovoljstvo već samorealizacija duše, one iskonske namjere koja te čini da postaješ čovjekom.

Ukoliko bi jedan čovjek i želio da se zadovoljava životom, drugi to ne čine na isti način, te oni čije je zadovoljstvo da stvaraju robote mogu da stvore robote, a sve to s podrškom društva, da roboti obavljaju sve te za društvo neprivlačne radnje. Ako bi se vojna industrija u ovom trenu okrenula ka tome... imali bi u ovom trenu više nego li je potrebno da se proizvodnja u potpunosti automatizuje a da se čovjek ostavi svom duhu.

 

[Ljubo2]

JA KOJI JESAM:

Ukratko: da bi se ovo ostvarilo nivo svjesnosti bi morao da bude mnogo mnogo viši od sadašnjeg... što u principu govori da je to u ovom momentu i sa ovakvom svjesnošću nemoguće izvesti.

Na šta ti misliš kad kažeš "nivo svjesnosti bi morao da bude mnogo mnogo viši od sadašnjeg".

Najviši mogući nivo svesnosti koji i sam bog može da dostigne jeste znanje, tj informacija o tome šta treba da se radi i kako da se živi da bi naeefikasnije moglo da se izbegne zlo, a ostvari dobro. A to je upravi znanje i razumevanje ZAKONA POSTOJANJA, tj znanje i razumevanje nužnosti uspostavljanja pravednog društvenog i ekonomskog poretka kao najboljeg prirodnog rešenja o tome kako se najlakše izbegava zlo a ostvaruje dobro.

Dakle, onaj ko želi da bude "visoko svestan" treba samo da razume Zakon postojanja i po njemu postupi i to je sve. NIkakve druge tajne, ni mudrosti života i postojanja nema.

 

[Boljarin]

Kada govorite o svesti i svesnosti, koliko svest i svesnost uicu na covekove postupke?

 

[JA KOJI JESAM]

Kada govorite o svesti i svesnosti, koliko svest i svesnost uicu na covekove postupke?

Čovjek nema Svijest. Svijest je privilegija apsoluta kada mu je pažnja i volja usmjerena u sebe, u ono-što-jeste. Svijest je duh postojanja. Apsolut + Svijest, zajedno jesu Bog.
Svjesnost je sveobuhvatno znanje-o-postajućem-sebi, dakle duh stvorenja, odraz u ogledalu kojeg apsolut prima u poziciji subjekta kojim se doživljava.
Čovjek je stvorenje, stoga, njegova svjesnost takođe ne postoji, postoji svjesnost apsoluta (o sebi-čovjeku) koja je određena njegovim (apsolutovim) iskustvenim znanjima.

Svjesnost ima nivoe a nivoi su određeni prisustvom apsolutnih znanja, tj. znanja koja su u tu svjesnost intuitivno unešena iz Svijesti.
(Svijest nema nivoe. Svijest=apsolutno-znanje-o-sebi.)
Količina prisutnih apsolutnih znanja u Svjesnosti jedinke određuje koliko je apsolut istinski svjestan sebe u tom stvorenju. Što je više svjestan sebe više teži ka idealu koji zna da postoji u njegovoj Svijesti. To ga kao 'čovjeka' recimo, navodi i usmerava da postupa u skladu nivoom svjesnosti koji mu njegove postupke određuje i diktira.

To ti može reći kako Svijest utiče na nivo svjesnosti dok svjesnost ničim ne može da utiče na Svijest.
Sama svjesnost je posledica individualizacije volje i pažnje apsoluta (postojanja). Apsolut kreira svjesnost kreirajući iskustva.
Sama svjesnost ne utiče na postupke 'čovjeka'.
Nivo svjesnosti utiče na njegove postupke.
Stoga, sama svjesnost je neraskidiva sa iskustvenim znanjima koje apsolut u stvorenju prikuplja dok je njen nivo određen prisustvom apsolutnih-znanja-o-sebi koja su dio Svijesti.
Svjesnost je dakle trenutni odraz u ogledalu svega što se dešava u razumu jedinke.

Nivo svjesnosti je sve to + sva prisutna apsolutna znanja koja su intuitivno unešena u tu svjesnost iz Svijesti.
Razlog da se to može desiti jeste priroda Svijesti i svjesnosti; i jedno i drugo jesu duh apsoluta, razlika je samo u usmjerenju volje i pažnje. Zato se znanja iz Svijesti kao duha apsoluta intuicijom mogu unijeti u svjesnost (intuicija= interno učenje, između dva duha). Razlika je stoga u odrazu kojeg apsolut vidi u ogledalu (u svojoj pažnji), gledajući sebe (ono-što-jeste) i gledajući ono što iz toga stvara pozicionirajući se u subjektu radnji.

- - - - - - - - - -

Na šta ti misliš kad kažeš "nivo svjesnosti bi morao da bude mnogo mnogo viši od sadašnjeg".

To znači da bi mnogo više apsolutnih znanja-o-sebi moralo da bude prisutno u svjesnosti svih jedinki kolektiva.

(Opisah to u komentaru iznad.)

 

[Boljarin]

Ipak, nisi mogao da izbegnes intuitivno u svojim strogo odredjenim pravilima.

Intuitivno unosi nepoznanicu koja brka sve loncice svesnosti i svesti koja, po tebi,

ne pripada coveku.

 

[Ljubo2]

BOLJARIN:

Kada govorite o svesti i svesnosti, koliko svest i svesnost uicu na covekove postupke?

Svest je ono što postoji samo po sebi kao svoj uzrok i posledica, uz pomoć svojih sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti: naprezanja, kretanja, opažanja, osećanja, pamćenja, mišljenja i razumevanja.

A svesnost nije nešto što postpoji samo po sebi, odvojeno od svesti, već je to samo stanje svesti, u u koje svest sebe dovodi u vreme kad vrši neku od sv ojih sedam fizičkih i psihičkih radnji, uz pomoć svojih sedam fizičkih i psihičkih sposonmosti. Isto kao što je i nesvesnost stanje svesti u vreme kad svest ne vrši niti i jednu od svojih sedam fizičkih i psihičkih radnji.

Da bi ovo bolčje razumeo, traba da se objasni i šta je materija. Materija je svest koja vrši fizičke radnje naprezanja i kretanja, pomoću kojih dobija materijalna svopjstva sile i mase i tako počinje objektivno i fizički da se manifestuje kao kretanje, tj. kao materija. Što podrazumeva da je materija, zapravo, samo napregnuta i pokrenuta svest. I da materija nestaje kad naprezanje i kretanje svesti prestane.

A šta je "kvantnivakuum, kao prostor u kojem nema materije, ni materijalnih formi? To je svest koja miruje i odmara se, i ne manifestuje se ni kao fizički proces, tj kao materija, niti kao psihički proses opažanja, osećanja, pamćenja, mišljenja i razumevanja, pomoću kojegsvest sebe dovodi u stanje svesnosti.

I tek kad sve ovo razumeš, moguće je opdgovoriti an tvoje pitanje: "koliko svest i svesnost uicu na covekove postupke" Zapravo, na ovo tvoje pitanje se i ne može dati ispravan odgovor, jer ono nije ispravno ni postavljeno. Zato što je svest sama materija koja gradi čoveka, tj. čovekov organizam i što ta ista materijalna svest ni na jedan drugi način ne može da utiče na svoje, tj. čovekove postupke, već pomoću svoje svesnosti, koju postiže uz pomć svojih sedam fizičkih i psihičkih radnji.

 

[JA KOJI JESAM]

Ipak, nisi mogao da izbegnes intuitivno u svojim strogo odredjenim pravilima.

Intuitivno unosi nepoznanicu koja brka sve loncice svesnosti i svesti koja, po tebi,

ne pripada coveku.

Ništa ne pripada čovjeku. Rekoh to.
Čovjek je iskustvo apsoluta, njegovo stvorenje. Apsolut u svjesnosti o-sebi-čovjeku može i ne mora biti svjestan sebe, iako je svjestan da u 'čovjeku' postoji onaj koji misli.

INTUITIVNO, znači učenje unutar istog nečega... u ovom slučaju Intuitivno je pojam eksplicitno vezan za duh.
Intuicija je učenje direktno kroz duh, nije iskustveno prikupljanje znanja. Cjelovito znanje o nečemu se iz jednog svjesnosnog nivoa ili iz Svijesti u nosi u određenu svjesnost.
Tada doživljavamo bljesak znanja, kao da smo to nekad doživjeli (iako nismo). Posle toga upošljavamo razum da to intuitivno unešeno znanje iz duha postavimo u logički red koji možemo da razumijemo.