ZAKON POSTOJANJA – istina o postojanju materije, zivota i prirode

JAKOJI JESAM:

Ljubo, opet uobražavaš.
Okani se čovječe. Ego ti je k'o naduvani balon. Svakog časa može da prsne. hahahaha

Ostavi ti moj ego. Radije obrati pažnju na moje argumente. Pominjanjem mog ega ne možeš obezvrediti moje argumente.

'Svjetlona bića' su projekcije... Znam, jednom sam ti, kad sam te posjetio u Melburnu, ispričao način na koji iscjeljujem... a ti si rekao da tako to čine i 'svjetlosna bića'... pa da, čine jer je se iscjeljenje čini svjetlošću... i ja sam svjetlosno biće koje se materijalizuje u ljudsku formu... hahahaha. I ja i ostala svjetlosna bića (stvorenja) smo izrazi apsoluta... kao i ti.

Ti ne shvataš razliku između kretača i kretanja i kreatora i kreacije.

Kretač je sam svoj i uzrok i posledica koji uzrokuje sebe uz pomoć sedam sposobnosti i samo on ima značenje Apsoluta. To je onaj gradivni materijal od kojeg je sve napravljeno.

A kreator i kreacija su nešto sasvim drugo. Oni su oboje kreirani. Apsolut o kojem ti pričaš, koji ima znanje i pomoću znanja projektije, tj. kreira svemir, je i sam kreiran i on ni u kom slučaju ne može da bude Apsolut, zato jer on kao kreacija uvek iznova i nastaje i nestaje. Imaš primer jajeta u kojem je DNK kreator koke, koji je i sam kreiran od koke. Svemir je takođe jaje u kojem postoji svemirski DNK koji u sebi nosi svo znanje o svemiru, pomoću kojega kreira (projektuje) svemir. Taj svemirski DNK koji projektuje svemir je kreiran od strane svemira koji je postojao pre ovog našeg svemira i koji je preživeo smrt i raspad prošlog svemira, da bi po znanju o svemiru, od iste one ASOLUTNE TVARI, od koje je bio sagrađen raniji svemir, on sada kreirao isti takav novi svemir. I ti upravo o tom svemirskom DNK govoriš, tj. objašnjavaš kako on po svom znanju projektije svemir i nazivaš ga imenom "apsolut", a on to nije. On se sastoji od "svetlosnih bića" sa značenjem GENA svemira, koja izlaze iz njega i šetaju svuda po svemiru i koja u sebi nose različita specijalna znanja (kao kromosomi u DNK) i po njima kreiraju pojedine, specifične delove svemira.

Ovaj sadašnji, naš svemir, takođe, gradi svoju semenku sa svojim "svetlosnim bićima", koju će da ostavi iza sebe da se po njoj razvije budući svemir, kad ovaj ostari i sruši se. Ta buduća semenka svemira, i njeni geni su brojne civilizacije humanoida koje se sada razvijaju širom svemira, među koje spadaju i ljudska bića na Zemlji. Koja sada istražuju i uče sve o svemiru i načinu na koji je on kreiran, da bi ona kasnije bila u stanju da po tom znanju kreiraju isti takav novi svemir.

Da bi bolje razumeo šta ima značenje "apsoluta", a šta ne, obrati pažnju na hinduističko i hrišćansko verovanje u božansku "trojednost". To verovanje je staro više hiljada godina i potiče od nestalih civilizacija Lemuraca i Atlantiđana. Te civilizacije su bile naprednije od naše i znale su istinu o postojanju materije, života i prirode. Ali se pravo značenje tog njihovog znanja zaboravilo i sačuvalo se samo u obliku verovanja u "božansku trojednost". U upravo u tom verovanju u "božansku trojednost" se krije pravo objašnjenje o gradivnom materijalu i njegovih sedam sposobnosti koji ima značenje nestvorivog i neuništivog APSOLUTA, koji se u hinduizmu naziva imenom "BRAMA" sa značenjem Boga Svedržitelja i krije se istina o druga dva boga, tj o Višni kao bogu kreatoru i Šivi kao kreaciji, koji nisu apsolutni bogovi jer ne mogu da postoje sami po sebi bez ong gradivnog materijala, tj. boga Brame kao boga SVEDRŽITELA od kojeg su kreirani. U hrišćanskoj formuli "božanske trojednosti" taj gradivni materijal se nazibva imenom Sveti Duh. A druga dva božanstva Otac i Sin, to su "svetlosna bića" sa značenjem Oca, koja kreiraju ili, kako ti kažeš "projektuju" svemir, da bi kasnije sam taj svemir postao Otac .kreirajući u sebi novu semenku, tj nova "svetlosna bića" sa značenjem Sina, koji će kad sazre, sam postati kreator i Otac novog svemira.

Sve ovo što sam ti ispričao o cikličnom nastajanju i nestajanju svemira u nauci poznato pod imenom "sintropoija"! i "entropija", može u tančine da se proveri i dokaže na primeru jajeta, pileta i koke ili načina na koji ljudi i druga živa bića, ljudi, životinje, biljke i insekti, uvek izbova rađaju se, nastaju i umiru i nestaju. Koja uvek iza sebe ostavljaju svoje seme sa znanjem o sebi, po kojem se uvek iznova kreiraju ista takva bića. Gde uvek imaš onaj nestvorivi i neuništivi gradivni materijal, koji raspolaže sa sedam sposobnosti, koji apsolutno postoji i ima značenje APSOLUTA, bez kojeg ništa ne bi bilo moguće i imaš materjalne forme neorganske i organske sa značenjem bića, koja se od tog gradivnog materijala uvek iznova i grade i ruše i nastaju i nestaju.

Ovde treba znati da samo jedna mogućnost, jedna logika i jedan Univerzalni zakon postoji po kojem se u beskrajnom nebeskom prostoru sve dešava i sve postoji, i koji možemo da otkrivamo, objašnjavamo, razumevamo na bilo ćemu, jer taj Univerzalni zakon ili Zakon poostojanja se ogleda apsolutno u svemu. On podjednako važi, kako za ceo svemir, tako i za svaku njegovu najsitniju česticu.

Kao što vidiš, Simo, nije u pitanju moj EGO, već moje poznavanje Zakona prirode. Po tom Zakonu, to o čemu ti pričaš NIJE APSOLUT, već KREATOR svemira, koji je i sam kreacija, jer je kreiran od strane minulog svemira. Tako da znaš da tvojemu "hahahaha" ovde uopšte nema mesta. Uostalom ovo znanje o Zakonu po kojem sve postoji i nije moje znanje. već znaje malo viših inteligencija od ljudskih, koje ja samo prenosim. Ne kao dogmu i veru, već kao iskustveno proverljivu i logički objašnjivu i razumljivu novu nauku. Svi ovi podaci koje sam ja sada ovde izneo u vezi postojanja i razvoja materije, života i svemira, u u okviru prirodnih nauka i psihologije su već poznati i dokazani, podrazumevajući i postojanje "svetlosnih bića". Nedostajalo je samo logičko povezivanje svih tih podataka u smislenu logičku celinu. Sada su već i ti podaci logički povezani i sređeni. Ostaje još samo da svi oni kojima ja te podatke prezentiram sve to u svojim umovima svare, tj. razumeju, a zatim pomoću njih svoja dosadašnja verovanja koriguju, a zatim i praktično primene. U smislu i cilju uspostavljanja jedinstvenog, pravednog svetskog društvenog i ekonomskog poretka, koji, u cilju daljeg preživljavanja naše civilizacije nužno mora da se uspostavi. Čemu ovaj Univerzalni Zakon postojanja i njegovo razumevanje upravo treba i da posluži.

 
JA KOJI JESAM:

Apsolut je bez forme, bestjelesan, nematerijalan, besprostoran, bezvremen i totalno ne-kretanje... a ti bi da ti ja sad u prostoru uprem prst u njega... hahahaha... HAHAHAHAHAHA. Zaista... mislim... hahahaha

Apsolut jeste takav i o takvom apsolutu podaci nauci već postoje pod imenom "kvantni vakuum" - prostor bez materije i materijalnih formi. I upravo taj "kvantni vakuum" je taj gradivni materijal koji raspolaže sa sedam sposobnosti od kojeg je ceo svemir sagrađen.

Samo što ti ovde praviš jednu grešku. Ti tvrdiš da taj i takav, nematerijalne, bestelesni i nepokretni "kvantni vakuum" iz sebe projektuje znanje i po tom znanju stvara svemir, što nije tačno. Tačno je je samo to da u nutrini tog "kvantnog vakuuma" postoji kreirana "semenka svemira", od strane minulog svemira, koji se srušio i pretvorio u nepokretni i besteleni "kvantni vakuum". Ta "semenka" (svetlosna bića"), nije Apsolut i nije nepokretna, već pokretna. Ona je ta koja sadrži svo znanje potrebno za kreaciju novog svemira i ona je ta koja "projektuje" (emituje) znanje o svemiru u taj "kvantni vakuum", da bi on po tom znanju počeo da se materijalizuje i dobije oblik novog svemira. Kao što DNK u jajetu koke projektuje svoje znanje o obliku koke na onu tvar žumanjka i belanjka, da bi se ona postepeno, uz pomoć svojih sedam sposobnosti samopreobrazila u oblik pileta, a zatim i koke.
 
JA KOJI JESAM:

Ono što ja činim, a što tebi i svima koji traže apsolut u vidljivim formama i manifestacji stvara prepreku da shvatite, jeste da ja samo ukazujem na njegovo postojanje a do vas je da ga u sebi dokučite, jer u sebi i jeste jedino gdje apsolut jeste.

NI ovo ti nije tačno. Ti sebe kao apsolutno postojanje ne možeš, ni u sebi, ni izvan sebe, ni opaziiiti, ni doživeti, ni spoznati. To nije moguće. Jer sve ono što apsolut uz pomoć svojih sedam sposobnosti može da opazi, oseti i spozna, nije on sam kao subjekt koji spoznaje, već objekt koji on uz pomoć svojih sedam sposobnosti od sebe samoga i gradi, kad se napregne i pokren i koji kao takavog sebe spoznaje. Taj objekt u koji se apsolut pretvara i koji može da spozna kao SEBE, uvek ima oblik elektromagnetnog svetlosnog polja ili materijalne forme, sa značenjem bića, I On sebe kao objekta uvek oblikuje uz pomoć svojih sedam fizičkih i psihičkih radnji, koje su opažljive i spoznatljive i koje uvek imaju značenje posledice, dok sebe kao vršioca svih svojih fizičkih i psihičkih radnji nikada ne može ni da opazi, ni spozna. Ovo je jednostavno da se razume. Naime, kada se apsolut pokrene, on tada sebe opaža kao kretanje koje vibrira i svetli ili kao materijalnu formu, a ne i sebe kao kretača i vršica radnje vibriranja i svetlenja ili tvorca materijalne forme. A kad miruje, tada je on "kvantni vakuum", tj. prostor koji ne može da se opazi, jer nema šta da se opazi, pogotovo što on kada miruje, uopšte i ne koristi svoje sposobnosti opažanja, ni pamćenja, I jedino kad se pookrene on može za sebe samo da ZNA da postoji, a ne i da sebe u svojstvu saznavaoca opazi. On tada bez ikakvog opažanja sebe zna da postoji. Da zna upravo uz pomoć svojih fizičkih i psihičkih radnji koje vrši, jer On dok ih vrši, zna da je upravo on taj koji te svoje fizičke i psihičke radnje vrši. Sve u smislu i duhu onog Dekartovog "mislim, dakle, postojim", Ili krećem se i svetlim i opažam svoje kretanje i svetlenje, dakle, postojim, itd.

Sve ovo podrzumeva da nikada niko nije uspeo da u sebi spozna sebe kao apsoluta, niti će ikada uspeti, ni na koji način, ni u budnom stanju, ni uz pomoć meditacije "prosvetljavajući" se, Zašto se uopšte "spoznaja sebe" uz pomoć meditacije i "prosvetlenja" zvove imenom "prosvetlenje"? Upravo zato što tek kad se apsolut pokrene i zasvetli, tj. kad počne da koristi svoje fizičke i psihičke radnje, postaje sebi opažljiv i spoznatljiv. Ali je problem u tome što on u tom trenutku može da opazi samo sebe kao svetlost sa značenjem posledice, a ne i sebe kao vršioca radnje svetlenja, za značenjem uzroka, koji i dalje ostaje neopažčljiv i nespoznatljiv u nutrini svoje radnje koju vrši.

Zato Simo, prestani da ubeđuješ ljude u postojanje sebe kao apsoluta koji može da se opazi i spozna unutar sebe. Jer i kad neko uspe u sebi da opazi sebe kao svetlost, to je i dalje samo opažaj sebe iz vana, u svojstvu objekta, a nikako opažaj svoje unutrašnje sušštine, sa značenjem subjekta koji opaža i spoznaje sebe. To isto može da se izvede i u potpuno budnom stanju pomoću čula, kad čovek pogleda uz sebe i niz sebe i opazi svoje materijalno telo ili sebe u ogledalu. Kad uvek može da vidi samo svoju objektivnu spoljašnjost, a nikako i svoju unuttašnju suštinu, koja je uzrok svoje vidljive objektivne vanjštine.
 
JA KOJI JESAM:

Sebe ne možeš vidjeti, jer vidjeti znači upošljavati čula a TI, apsolut, nemaš nikakve karakteristike koje bi mogle da se vide čulima. Ti si za tvoja čula jedno veliko NIŠTA. Hahahaha

Tačno. To sam upravo u prethodnom postu objasnio. Zato mi inije jasno zašto upućuješ i nagovaraš ljude na "spoznaju sebe i svoje suštine u sebi" - hahahahaha

S obzirom da je moguće do karaja spoznati sebe i svoju suštinu samo intelektualno, tj. pomoću razumevanja logike i Zakona po kojem postoji JASTVO i njegova suština. Hahahaha.

Samo intelektualno prosvetljenje je istinsko prosvetlenje za značenjem ZNANJA. Svako drugo prosvetlenje je samo vera da se nešto zna, a, zapravo i dalje se ništa ne zna, jer bez razumevanja logik postojanja, NEMA ZNANJA.

 
JA KOJI JESAM:



Tačno. To sam upravo u prethodnom postu objasnio. Zato mi inije jasno zašto upućuješ i nagovaraš ljude na "spoznaju sebe i svoje suštine u sebi" - hahahahaha

S obzirom da je moguće do karaja spoznati sebe i svoju suštinu samo intelektualno, tj. pomoću razumevanja logike i Zakona po kojem postoji JASTVO i njegova suština. Hahahaha.

Samo intelektualno prosvetljenje je istinsko prosvetlenje za značenjem ZNANJA. Svako drugo prosvetlenje je samo vera da se nešto zna, a, zapravo i dalje se ništa ne zna, jer bez razumevanja logik postojanja, NEMA ZNANJA.


Ljubo, ti zaista nemaš širinu da sagledaš šta ja pišem.
Ja nigdje nisam načinio takvu govornu grešku gdje ja ikome govorim da se apsolut može spoznati. Spoznaja se dešava posredstvom uma, subjekat spoznaje objekat , te kao takva nema nikakve veze sa otrivanjem apsoluta. Čak niti saznanjem ne možeš do apsoluta. Saznanje je intuitivni proces kojim duh stvorenja iz jedne dimenzije postaje jedno SA znanjem koje intuicijom dobija od duha (Svjesnosti) neke druge dimenzije ili pak direktno iz Svijesti apsoluta.

Intelektom ne možeš u suštinu. Intelekt je dio uma, tačnije razuma, pripada i služi samo i izričito apsolutu u domenu kreacije.
Apsolut kao postojanje, bit, ne zahtijeva intelekt. Intelekt u apsolutu ne služi manifestaciji pošto je sam apsolut nemanifestovano postojanje, ono-što-jeste. Ono što prethodi manifestaciji koju doživljavamo kao intelekt jeste jedan nemanifestovani kvalitet koji se manifestuje aktivacijom uma.

Logika, moj Ljubomire, nije aktivna niti potrebna u samom apsolutu kako bi apsolut znao sebe. Logika služi pri donošenju zaključaka šta percipiraš, šta stvaraš, a to je već u domenu projekcije, u domenu razuma. Čak ni um univerzuma ne treba logiku. Logika zahtijeva vrijeme a um univerzuma je bezvremen.

Ljubomire lupetaš da gore ne može biti....

Sama priroda ZNANJA je u odrazu ogledala. Ogledalo apsoluta je njegova pažnja a sadržaj ogledala je njegov duh. Duh je odraz u ogledalu koji u formi znanja odražava sadržaj onoga prema čemu je pažnja usmjerena. Kada je pažnja usmjerena u sebe taj duh biva znanje-o-sebi, a pošto je Sopstvo uistinu apsolut onda taj duh predstavlja apsolutno znanje-o-sebi. Kada je pažnja usmjerena u memoriju razuma onda njen sadržaj biva korišćen kao iskustvom stečeno znanje sačuvano u razumu. Iz memorije ga moramo oživjeti... sjećanjem.
 
Poslednja izmena:
JA KOJI JESAM:Tačno je je samo to da u nutrini tog "kvantnog vakuuma" postoji kreirana "semenka svemira", od strane minulog svemira, koji se srušio i pretvorio u nepokretni i besteleni "kvantni vakuum". Ta "semenka" (svetlosna bića"), nije Apsolut i nije nepokretna, već pokretna. Ona je ta koja sadrži svo znanje potrebno za kreaciju novog svemira i ona je ta koja "projektuje" (emituje) znanje o svemiru u taj "kvantni vakuum",

Ako bi to bilo tako kao što tvrdiš to bi značilo da kada se jedan svemir uruši u sebe drugi i ne postoji, sve staje... a to nije istina jer postoji Multiverzum koji je skup svih univerzuma koji se simultano projektuju u istom ovom SADA. Nikakvo sjeme ne ostaje, ostaje ono-što-jeste koje se nikada i nije promijenilo dok se odvijala ta jedna od njegovih projekcija univerzuma. Kao kad se film odvija... kada se projekcija zaustavi i postojanje na filmskom platnu nestaje, projekcija nestaje ali informacija koja je postojala prije projekcije i dalje postoji na filmskoj traci ili na CD-u. Po tebi to je sjeme koje tobož' manifestujuću svemir (projekcija) treba da ostavi iza sebe.... hahahaha ... to nije i ne može biti tako. To 'sjeme' je osnova (bit, apsout, nestvorivo, nepromjenjivo postojanje) iz koje se neprestano projektuje multiverzum. Postajanje i nestajanje kao i projekcija su umni/prostorni doživljaj apsolutove manifestacije kloniranog sadržaja Svijesti.
 
JA KOJI JESAM:

Ja nigdje nisam načinio takvu govornu grešku gdje ja ikome govorim da se apsolut može spoznati.

Prva greška ti je što si to o čemu govoriš nazvao imenom "apsolut". To je otrcana reč i pojam o kojeg se filozofi sapliću vekovima, a da niko pojma nema o čemu priča. Još kad se tome doda da je "apsolut" nestvoriv i neuništiv, da je nepokretan i nespoznatljiv, onaj ko to sluša jedino što može da zaključi, jeste da je tu reč o nečemu što uopšte i ne postoji.

Spoznaja se dešava posredstvom uma, subjekat spoznaje objekat, te kao takva nema nikakve veze sa otrivanjem apsoluta.

S obzirom da tvrdiš da si ti "apsolut" , onda nije jasno šta je "um" koji spoznaje. I "im" je takođe jedan od nepoznanica za nauku i filozofiju. Dakle, sada imamo dve nepoznanice i dva nejasna pojma koja treba da se objasne.

Saznanje je intuitivni proces kojim duh stvorenja iz jedne dimenzije postaje jedno SA znanjem koje intuicijom dobija od duha (Svjesnosti) neke druge dimenzije ili pak direktno iz Svijesti apsoluta.

Sada si u ovoj rečenici navaljao još, u nauci, filozofiji i u iskustvu, nepoznatih, neobjašnjenih i jasno nedifinisanih pojmova - "intuicija", "duh", "svjesnost apsoluta", "druge dimenzije".

Intelektom ne možeš u suštinu. Intelekt je dio uma, tačnije razuma, pripada i služi samo i izričito apsolutu u domenu kreacije.

Evo sada si ovim gore nepoznatim rečima i pojmovima dodao još i pojam "intelekt". Kažeš da je "intelekt" deo "uma", a šta su "um" i "intelekt", niko u nauci, ni filozofiji pojma nema.

Zar ne primećuješ koliko je tvoja filozofija besmislena? Sakupio si na gomilu mnoštvo nepoznatih, izmišljenih i apstraktnih pojmova koji ne znače ništa, koje pokušavaš da objasniš jedne uz pomoč drugih, da bi na kraju dobio, šta - JEDNO VELIKO NEPOZNATO NIŠTA. Odakle ti ubeđenje da se pomoću jednog nepoznatog pojma može objasniti drugi, isto tako nepoznat pojam? Ti pojma nemaš da su "apsolut", "um", "intelekt", "svest" i "duh", "subjekt", "objekt" itd, samo različite reči koje označavaju jedan i isti pojam, - JEDNO I ISTO POSTOJANJE. Sve te reči i pojmovi mogu da se izraze samo jednom rečju i pojmom - "SVEST":

Logika, moj Ljubomire, nije aktivna niti potrebna u samom apsolutu kako bi apsolut znao sebe.

Bravo! Ako si ti "apsolut" i ako je svaki čovek na svetu "apsolut" i ako samo "apsolut" potoji, otkuda onda tolika potreba tog istog apsoluta da stvori sve moguće svetske nauke, filozofije i religije koje se toliko bezuspešno upinju da otkriju upravo objašnjenje, tj. ZAKON, odnosno, logoku po kojoj taj isti "apsolut" postoji. Jer "apsolut" za sebe i u budnom stanju zna da postoji i zašto bi mu trebalo da još i na nekakav drugačiji i atraktivniji način sazna da postoji? Kakve vajde od toga? I nije to ono glavno što njega zanima jer on uvek zna da postoji. Njega zanima ono što on o sebi ne zna, a to je, upravo ZAKON, tj. LOGIKA pomoću koje će moći sebi da objasni iž RAZUME ŠTA je On/Apsolut, KAKO je moguće da On postoji i Zašto uopšte postoji. Kakva je svrha i smisao Njegovog postojanja? Da li ti znaš odgovore na ta pitanja, to ti nama objasni, jer to je ono što neznamo i što nas hiljadama godina muči.

Logika služi pri donošenju zaključaka šta percipiraš, šta stvaraš, a to je već u domenu projekcije, u domenu razuma. Čak ni um univerzuma ne treba logiku. Logika zahtijeva vrijeme a um univerzuma je bezvremen.

Čovek je razumno biće, barem bi trebalo da bude i zato mu je logoka potrebna, jer bez logike se ne može razumeti ništa. Bez logike nikakve razlike između čoveka i ovce ne bi moglo da bude. Naravno, ako je čovek šarlatan, logika mu ne treba. Šarlatan je u stanju da nabuba na pamet sve i svašta i ništa razumeti neće, a ipak će da tvrdi kako sve zna i sve razume.

Ljubomire lupetaš da gore ne može biti....

Ti barataš mnoštvom nelogičnih pojmova koji ništa ne znače, ali to ne shvataš jer ti si "apsolut" kojemu, kako si rekao, logika ne znači ništa i ne treba. Zato ti i izgleda da ja lupetam jer moje stavove ne razumeš, imajući na umu da su svi moji stavovi čista logika.

Sama priroda ZNANJA je u odrazu ogledala. Ogledalo apsoluta je njegova pažnja a sadržaj ogledala je njegov duh.

Velike reči bez ikakvog logičkog smisla i značenja. I ghuzica može da bude u "odrazu ogledala", a da to ipak ne bude i "priroda ZNANJA".

Kada je pažnja usmjerena u sebe taj duh biva znanje-o-sebi, a pošto je Sopstvo uistinu apsolut onda taj duh predstavlja apsolutno znanje-o-sebi.

Ma šta da saznaš okretanjem pažnje u sebe, to znanje neće da ima nikakvu praktičnu vrednost, i ništa nećeš moći da uradiš s njim, sem da ga pokušaš izraziti apstraktnim i nepoznatim rečima i pojmovima, što inače i činiš - rečima koje niko ne razume i pomoću njih praviti se pametniji od drugih i sakupiti te druge oko sebe kao ovce koje takođe ništa ne razumeju i od njih napraviti neku veru ili sektu. Nema ništa od toga, moj Simo! Postoje hiljade sličnih tebi koji su spoznali "sebe u sebi" i napisali hiljade knjiga o tome i šta su time postigli - NIŠTA. Svet je i dalje ostao blesav kao što je i bio. Zato što ni u jednom njihovom delu nikakve logike nema. Bez logike nema razumevanja stvarnosti, a bez razumevanja stvaranosti nema pravih ljudi, već samo pravih povodljivih i poslušnih ovaca.

Kada je pažnja usmjerena u memoriju razuma onda njen sadržaj biva korišćen kao iskustvom stečeno znanje sačuvano u razumu. Iz memorije ga moramo oživjeti... sjećanjem.

Ali pre toga ide ono "abra-kadabra" ili "ćiribu-ćiriba". Moj Simo, nema u nutrini apsoluta nikakvih istina o stvarnosti. Sva znanja i istine o stvarnosti su ono što spoljašnjost "apsoluta" jeste, a to su njegovih sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti i radnje koje mi opažamo kao materijalnu stvarnost. Kad ih vrši, tada ima i "apsoluta" i stvarnosti. Kad ih ne vrši, tada izgleda kao da nema ničega. Ostaje samo kvantni vakum - prostor bez materije i materijalnih formi. I dok god taj "apsolut" (ispravan naziv za "apsolut" je "SVEST) ne ispolji iz sebe sve to što zna i ne materijalizuje, da sve to može da se opazi, oseti, zapamti i razume, mi ne možemo ni znati, ni razumeti, ni ŠTA je taj "apsolut", tj. "svest", ni KAKO postoji, ni ZAŠTO postoji. Dakle, sve istine o postojanju sveta su domeni opažanja, pamćenja, mišljenja i razumevanja, a nikakko u domeni nekakvog intuitivnog, unutrašnjeg osećanja, doživljavanja i naslućivanja. Sve što "apsolut" za sebe i u sebi jeste, to je za druge koji ga posmatraju iz vana, nespoznatljivo, Ali je spoznatljivo sve ovo što je taj isti "apsolut" ispoljio iz sebe, što mi zovemo imenom materija, život i priroda. To isto se nalazi i u nutrini "apsoluta", ali ne kao materija, život i priroda, već samo kao znanje, tj. ideja, tj. predstava o materiji, životu i prirodi. Zato i nema potebe da "apsolut", zaviruje u sebe da bi spoznao sebe u sebi. Lakše mu je da spozna sebe tako što će da pogleda čulima izvan sebe, sve ovo što je on ispoljio i materijalizovao izvan sebe. Jedino tako će moći da razume sebe, a to je da je On, "Svest" koja raspolaže sa sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti, i da bez njih ne bi mogao ni da postoji, ni steiče znanje o sebi, nti od sebe samoga stvara materiju, život i prirodu po tom znanju o sebi.

I upravo znati to da je sva logika o postojanju i "apsoluta" i materije i života i prirode sadržana u sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti "apsoluta", znači RAZUMETI, a time ujedno i ZNATI ISTINU o postojanju "apsoluta".

To je ono što ima značenje ZNANJA. a ne ove besmislene reči koje si ti izgovorio da nam objasniš šta je znanje:"Sama priroda ZNANJA je u odrazu ogledala. Ogledalo apsoluta je njegova pažnja a sadržaj ogledala je njegov duh".[
 
JA KOJI JESAM:

Ako bi to bilo tako kao što tvrdiš to bi značilo da kada se jedan svemir uruši u sebe drugi i ne postoji, sve staje... a to nije istina jer postoji Multiverzum koji je skup svih univerzuma koji se simultano projektuju u istom ovom SADA. Nikakvo sjeme ne ostaje, ostaje ono-što-jeste koje se nikada i nije promijenilo dok se odvijala ta jedna od njegovih projekcija univerzuma. Kao kad se film odvija... kada se projekcija zaustavi i postojanje na filmskom platnu nestaje, projekcija nestaje ali informacija koja je postojala prije projekcije i dalje postoji na filmskoj traci ili na CD-u. Po tebi to je sjeme koje tobož' manifestujuću svemir (projekcija) treba da ostavi iza sebe.... hahahaha ... to nije i ne može biti tako. To 'sjeme' je osnova (bit, apsout, nestvorivo, nepromjenjivo postojanje) iz koje se neprestano projektuje multiverzum. Postajanje i nestajanje kao i projekcija su umni/prostorni doživljaj apsolutove manifestacije kloniranog sadržaja Svijesti.

Sve tvoje tgvrdnje koje si ovde izrekao su proizvoljne, neistinite, izmišljene. Zato jer ne poznaješ i ne razumeš logiku postojanja, tj. Zakon postojanja koji se u svemu materijalnom i opažljivom očituje, spoznaje, proverava i dokazuje. Sve materijalno i opažljivo uvek nastaje po ideji o materijalnom i opažljivom i svaka ideja o materijalnom i opažljivom se stvara uz pomoć opažanja i pamćenja materijalnog i opažljivog. Ideja i materija su jedno i isto. Samo su dva različita ugla posmatranja jednog i istog - čulno i vančulno. Niti bi materija mogla da postoji kad istovremeno ne bi bila i ideja, niti bi ideja mogla da postoji kad istovremeno ne bi bila i materija.

Ti logiku kauzalnosti između ideje i materije i obratno nikad nećeš moći da razumeš, iako se ona dokazuje i potvrđuje pomoću svega što se u nauci zna i o ideji i materiji, zato jer ti si "apsolut", kojemu, kako tvrdiš, logika ne treba, već samo zaviriš u sebe i sve znaš.

 
JA KOJI JESAM:



Sve tvoje tgvrdnje koje si ovde izrekao su proizvoljne, neistinite, izmišljene. Zato jer ne poznaješ i ne razumeš logiku postojanja, tj. Zakon postojanja koji se u svemu materijalnom i opažljivom očituje, spoznaje, proverava i dokazuje. Sve materijalno i opažljivo uvek nastaje po ideji o materijalnom i opažljivom i svaka ideja o materijalnom i opažljivom se stvara uz pomoć opažanja i pamćenja materijalnog i opažljivog. Ideja i materija su jedno i isto. Samo su dva različita ugla posmatranja jednog i istog - čulno i vančulno. Niti bi materija mogla da postoji kad istovremeno ne bi bila i ideja, niti bi ideja mogla da postoji kad istovremeno ne bi bila i materija.

Ti logiku kauzalnosti između ideje i materije i obratno nikad nećeš moći da razumeš, iako se ona dokazuje i potvrđuje pomoću svega što se u nauci zna i o ideji i materiji, zato jer ti si "apsolut", kojemu, kako tvrdiš, logika ne treba, već samo zaviriš u sebe i sve znaš.


PostOjanje (apsolut) je ne-logično, dok je postAjanje apsolutu apsolutno logično.
 
Ljubomire, kada kažeš Ideja ili materija... više ne govoriš o postojanju već o nečem postojećem koje svoju postojanost duguje apsolutu, samom postojanju koje svoju volju i pažnju individualizuje i centrira u individalizovanim manifestacijama svojih potencijala. Postojanje je apsolut. Ideje su kombinacije apsolutnih individualizovanig znanja iz Svijesti apsoluta... Ideja je jednačina, skup najmanje dva individualizovana znanja-o-sebi iz Svijesti apsoluta. Ako je Svijest Jastvo onda ideju možemo shvatiti kao skup najmanje dva individualizovana Ja iz Jastva. Materija... to je druga priča... Kad kažeš materija onda se podrazumijeva da si već u domenu materijalizacije tih ideja...
 
JA KOJI JESAM:

Ljubomire, kada kažeš Ideja ili materija... više ne govoriš o postojanju već o nečem postojećem koje svoju postojanost duguje apsolutu, samom postojanju

Tačno, to sam barem na stotinu mesta u ovoj temi objasnio. Ideja i materija su psihički i fizički procesi, tj. radnje, koje ne mogu da postoje bez vršioca radnji, koji uvek postoji i deluje iz nutrine svojih radnji i koji je od njih nedeljiv. Taj vršilac svojih fizičkih i psihičkih radnji je taj koji uistinu postoji, a fizičke i psihičke radnje su sredstvo pomoću kojega uvek iznova uzrokuje sebe. Na taj način što pomoću psihičkih radnji uvek iznova uzrokuje sebe kao fizičku pojavu i proces, da bi zatim uz pomoć sebe kao fizičke pojave i procesa uzrokovao sebe kao ideju, tj. kao psihičku pojavu i proces, Sve uz pomoć svojih sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti.To je način na koji se taj vršilac svojih fizičkih i psihičkih radnji večito ponavlja i kao fizička i psihička pojava i proces i to je način na koji večito postoji po načinu samoodržavanja, tj. samouzrokovanja. To je logika i Zakon Postojanja koja je potrebna da bi se znala KONAČNA ISTINA o postojanjau i materije i života i svemira i njihovog tvorca, koja se može saznati smo putem naučnog istraživanja i promoišljanja materije, života i prirode, a koju nikada niko do sada nije uspeo da sazna po načinu spoznavanju sebe u sebi, niti će ikada uspeti da sazna.

koje svoju volju i pažnju individualizuje i centrira u individalizovanim manifestacijama svojih potencijala. Postojanje je apsolut. Ideje su kombinacije apsolutnih individualizovanig znanja iz Svijesti apsoluta... Ideja je jednačina, skup najmanje dva individualizovana znanja-o-sebi iz Svijesti apsoluta. Ako je Svijest Jastvo onda ideju možemo shvatiti kao skup najmanje dva individualizovana Ja iz Jastva. Materija... to je druga priča... Kad kažeš materija onda se podrazumijeva da si već u domenu materijalizacije tih ideja...

Tandara-mandara - nisi rekao ništa.
 
JA KOJI JESAM:

PostOjanje (apsolut) je ne-logično, dok je postAjanje apsolutu apsolutno logično.

Jeste, logično je, ali samo za malog Đokicu i Pericu: Svest i njenih sedam sposobnosti je POSTOJANJE, jer nikada niti nastaju, niti nestaju. A materija, život i svemir kao fizičke i psihičke radnje, su nastajanje ili "postAjanje", zato jer uvek iznova nAstaju i nestaju, tj. počinju i zavšavaju.

 
JA KOJI JESAM:



Sve tvoje tgvrdnje koje si ovde izrekao su proizvoljne, neistinite, izmišljene. Zato jer ne poznaješ i ne razumeš logiku postojanja, tj. Zakon postojanja koji se u svemu materijalnom i opažljivom očituje, spoznaje, proverava i dokazuje. Sve materijalno i opažljivo uvek nastaje po ideji o materijalnom i opažljivom i svaka ideja o materijalnom i opažljivom se stvara uz pomoć opažanja i pamćenja materijalnog i opažljivog. Ideja i materija su jedno i isto. Samo su dva različita ugla posmatranja jednog i istog - čulno i vančulno. Niti bi materija mogla da postoji kad istovremeno ne bi bila i ideja, niti bi ideja mogla da postoji kad istovremeno ne bi bila i materija.

Ti logiku kauzalnosti između ideje i materije i obratno nikad nećeš moći da razumeš, iako se ona dokazuje i potvrđuje pomoću svega što se u nauci zna i o ideji i materiji, zato jer ti si "apsolut", kojemu, kako tvrdiš, logika ne treba, već samo zaviriš u sebe i sve znaš.


Uporno tvrdiš da su tvoja objašnjenja objašnjenja postojanja a svo vrijeme postojanje zamjenjuješ sa postajanjem što dovodi do haosa u tvojoj teoriji...
 
Poslednja izmena:
JA KOJI JESAM:
Ljubomire, kada kažeš Ideja ili materija... više ne govoriš o postojanju već o nečem postojećem koje svoju postojanost duguje apsolutu, samom postojanju koje svoju volju i pažnju individualizuje i centrira u individalizovanim manifestacijama svojih potencijala. Postojanje je apsolut. Ideje su kombinacije apsolutnih individualizovanih znanja iz Svijesti apsoluta... Ideja je jednačina, skup najmanje dva individualizovana znanja-o-sebi iz Svijesti apsoluta. Ako je Svijest Jastvo onda ideju možemo shvatiti kao skup najmanje dva individualizovana Ja iz Jastva. Materija... to je druga priča... Kad kažeš materija onda se podrazumijeva da si već u domenu materijalizacije tih ideja...

A ti meni:
Tandara-mandara - nisi rekao ništa.[/QUOTE]

Ja rekoh sve što se trebalo reći ali ti ne vidje ništa. :)
 
Poslednja izmena:
JA KOJI JESAM:

Apsolut kao postojanje nije uslovljeno mislima i kretanjem niti bilo kojim od onih sposobnosti o kojim ti voliš da govoriš. On jednostavno jeste. Nikakva mu logika nije potrebna da bi bio to što jeste, te nikakva logika na njegovo postojanje ne može da utiče.

Problem je što sve tvoje tvdnje vise u vazduhu. Ničim ih ne objašnjavaš niti dokazuješ. Zhatevaš od sagovornika da ti slepo veruje. Što važi i za ovu gore citiranu tvoju tvrdnju, koja se ni po čemu ne razlikuje od vere u nestvorivog, večnog i svemogućeg Boga. Koji može da bude takav samo ako raspolaže sa sedam sposobnosti, zato jer druge logikke bilo kakvog postojanja, pa ni Božijeg, nema i ne može da bude. Ono koje ne raspolaže sa sedam sposobnosti, toga i NEMA. Ovo što kažem nije samo moja prazna tvrdnja, već iskustveno, naučno dokazana i logički utemeljena činjenica.

Kada se iz toga što jeste uzdigne Svijest, kao odraz u njegovoj pažnji, on u Svijesti ZNA sebe kao ono-što-jeste..nikakva logika tu nije potrebna.

Evo, ponovo prazna i nelogična tvrdnja, bez ikakvog dokaza i objašnjenja, koja zahteva verovanje. Prvo tvrdiš da apsolutu ne trebaju nikakve fizičke, ni psihičke sposbnosti, a sada tvrdiš da apsolut ima i svest i pažnju i da može da "ZNA sebe kad se ta Svest u njemu uzdigne kao odraz u njegovoj pažnji". Pitanje je da li bi to apsolut mogao da izvede, ako ne rbi raspolagao sa sedam sposobnostgi - opažanja, osećanja, pamčenja, mišljenja, razumevanja? Logično je da NE BI. Tih sedam sposobnosti kojima raspolaže i koje koristi kao radnje su logika njegovog postojanja. A ti tvrdiš da tu nikakva logika nije potrebna. Naravno da je potrebna i nje ima, ali ti ne umeš logički da misliš.

Ali jedno od apsolutnih znanja-o-sebi koje je dio Svijesti sada, jeste znanje-o-sebi-logosu. Taj logos se manifestuje zajedno sa razumom i kroz njega se onda odvijaju druge logički kreirane manifestacije.

Daj ne lupetaj. Frljaš se svakojakim rečima koje blage veze sa zdravim razumom nemaju. Reči "apsolut", "svest", "logos" i "razum" označavaju jedan i isti pojam. Ne postoji nikakav apsolut koji nije istovremeno i svest logos i razum Te različite reči za jedan i isti pojam su smislili filozofi šarlatani da bi se bez veze frljali njima i tako varali druge ljude da su pametniji od njih. To isto i ti sada činiš.

Dakle, totalno nelogično postojanje, apsolut, kroz um-raz-um i logos stvara apsolutno logične kreacije. No često ih, iz pozicije stvorenja, logički ne razumije. Njegova logika u poziciji kreiranog nije pothranjena istim informacijama kao njegova (apsolutova) logika kreatora.

Ovo stvarno ni pas s maslom ne bi mogao da proguta. Dakle, po tebi, one informacije u DNK po kojima se kreira pile u jajetu, nemaju nikakve veze sa logikom, a postaju logične kad one prođu krz filter zvani "um-razum-logos" i po njima se ipak izleže pile kao logička tvorevina. Stvarno si majstor-genije. Bravo! Da li si ovo sam smislio ili ti je neko pomogao.

I
di, a tvoje tvrdnje, tvrdnje drugih ljudi, filozofa, mislilaca su osnovane, nisu proizvoljne jer te je neko ubijedio da postoji apsolutni pojam koji je određen institucijom. A institucija, šta je to??? Vidi bogati, to je imaginarna struktura koja je sačinjena od istomišljenika i sledbenika.

Pričaš gluposti. Kakva institucija? Ja baratam samo sa sedam osnovnih izraza i pojmova (naprezanje, kretanje, opažanje, osećanje, pamćenje, mišljenje i razumevanje") koji su sastavni delovi svakog svetskog jezika, čije značenje zna svako dete čim počne da govori. Te reči označavaju pojmove koji su svakom čoveku od rođenja poznati iz iskusva sebe samih. To su fizičke i psihičke radnje bez kojih nikakvog popstojanja ne može da bude. Za objašnjavanje i razumevanje ovih pojmova nikakve institucije ni skujpovi istomišljenika nisu potrebni. Ti si taj koji se služiš rečima koje su odrđene institucijom od strane istomišljenika i sledbenika koje nemaju svoj temelj u iskustvu i koje ne znače ništa.... "apsolut" -"logos"-"razum"-"um"-"duh"-"bog"-"bitak". Sve ove reči su šuplje, prazne, izmišljene, apstraktne, jer niko ni u nauci, ni filozofiji, ni u svetskim religijama ne zna kakvi pojmovi iza ovih reči stoje. Ko god ove reči koristi samo lupeta. Umesto svih ovih reči može da se upotrebi samo reč "svest" ili reč "ja", zato jer svako "ja" zna šta ova reč u sebi sadržava. Svako "ja" zna da su osnovni njegovih faktori sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti, bez kojih "ja" ne bi moglo da postoji. Tih sedam sposobnostu su svakom "ja" dovoljne da postoji samo po sebi, od uvek i zauvek, kao svoj i uzrok i posledici, bez ikakvog izvanjskog uzroka i kreatora "apsoluta" , "boga", "logosa". Simo, spusti se malo na Zemlju. Peviše si se digao u nebesa. Nema na nebu ničega što na Zemlji več ne postoji. I Nebo i Zemlja su sačinjeni od samo sedam fizičkih i psihičkih radnji, čiji vršilac se nalazi u njihovoj nutrini, koji je od svojih radnji nedeljiv, kojega zovemo imenom "Ja" ili "Svest".

I ti sad meni govoriš o proizvoljnosti, dok ti uistinu nisi niti sa institucijom pa da te nazovem pobornikom ili ovcom, već si ti upravo ono čim mene nazivaš. Ljubomire...

Naravno da nisam sa institucijom. Da jesam bio bih šarlatan, kao i svi ostali institucionalisti koji pojma nemaju ni o čemu. Naravno, poznato mi je da nisi ni ti u instituciji, ali za razliku od mene ti koristiš bezvezne, izmišljene, apstraktne izraze i pojmove koje su institucije odredile, koji ne znače ništa, pa zbog toga i ne možeš da budeš drugo do isto ono što i svi ostali institucionalisti.

znam, tvoja je teorija 'nauka'... vidi bogati. Ako je nauka ti mora da si naučnik. Ako si naučnik mora da si prihvaćen od institucije, tj. od ljudi (pojedinaca) koji jedni druge podržavaju i samim tim štite svoja ubjeđenja i interese. Je s' ti naučnik Ljubo?

Ne, nisam naučnik. Ja sam onaj ko ZNA logiku po kojoj postoje materija, život i priroda. Naučnici to NE ZNAJU. Da bi neko znao logiku po kojoj postoji materia, život i priroda - logiku sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti i radnji - ne mora da bude naučnik. Može da bude čak običan pastir koji čuva ovce, jer i čuvari ovaca raspolažu sa sedam sposobnosti, bez kojih ne bi mogli ni da postoje, ni čuvaju ovce. To Znanje o postojanju materije, života i prirode samo naučnicima, filozofima, teolozima, političarima i ideoloziman ne ide od ruke, zato jer oni barataju sa šupljim i praznim rečima i pojmovima koje njihove institucije određuju i zapovedaju i koji ne smeju da koriste ove obične reči i izraze koji život znače, koje "ja" koristim i koje svetski pastiri koriste.
 
JA KOJI JESAM:

Zakon postojanja kažeš... to nije nikakav zakon postojanja. Postojanje nije uslovljeno nikakvim zakonima.
Sedam fizičkih i psihičkih radnji su ZAKON svakog postojanja. Ti to ne razumeš, jer nemaš čime, pa zato i tvrdiš da postojanje nije uslovljeno nikakvim zakonom.

Da u potpunosti shvataš o čemu govoriš rekao bi da se zakon o kojemu govoriš odnosi na postAjanje.
Da ti u potpunosti razumeš o čemu govoriš, znao bi da kada govoriš o postajOnju, da govoriš o onome što postoji i raspolaže sa sedam fizičkih i psihičkih SPOSOBNOSTI. A kada govoiš o postAjanju, znao bi da govoriš o njegovih sedam fizičkih i psihičkih RADNJI. Sposobnosti su te koje pOstoje, a radnje su te koje uvek iznova postAju i nestaju.

Sama činjenica da nešto možeš dokazati ...znači da postoji i neko drugi kojemu treba da to dokažeš... a samim tim pobijaš svoju tvrdnju da ne postoji ništa drugo do Svijest

Zašto bi morao da postoji neko drugi za dokazivanje Zakona postojanja. Svest postoji sama po sebi, uz pomoć svojih sedam sposobnosti i ona uz pomoć tih sedam sposobnosti sama sebi i objašnjava i razume i dokazuje svoje postojanje. "Mislim, dakle, postojim". Ovo Dekartovo otkriće načina na koji se postojanje SAMODOKAZUJE, a ne DOKAZUJE, ceo svet ponavlja kao papagaj, a niko ne shvata pravo značenje ovog Dekartovog otkrića. Još uvek svi dokaze o svom SAMOPOSTOJANJU traže izvan sebe - u "apsolutu", "bogu" i milion drugih naučnih i filozofskih izmišljotina i praznoverica.

a samim tim pobijaš svoju tvrdnju da ne postoji ništa drugo do Svijest koja se pretače iz jednog u drugi oblik, stanje, koja ima vrijednost postojanja. Ja se naravno ne slažem s tim jer to doživljavam drugačije... i svojim razumom drugačije od tebe stvaram prevod tog neposrednog znanja.

To i jeste razlika između tebe i mene, što ti istinu o svom postopjanju "doživljavaš" i "opisuješ", a ja "objašnjavam" i "razumevam". Ja tvoje "doživljaje" takođe imam, ali još plus imam i njihovo "objašnjenje" i "razumevanje", koje ti nemaš i zato ne možeš da razumeš ovo što ja razumem. Nisu to, bog-zna-kakvi doživljaji - svako ih ima. To su doživljai sedam sposobnosti i radnji. Na bilo kom nivou postojanja uvek i samo su prisutne te sposobnosti i radnje i onaj ko ih vrši i ništa drugo.Ja umem logički da ih povežem u smnislenu celinu po sistemu "uzrok-posledica", i tako razumem da uz pomoć ovih sedam sposobnosti postojim sam po sebi, kao svoj i uzrok i posledica. A ti, pošto ti sposobnost "razumevanja" ne radi, već samo sposobnost "doživljavanja", to nisi u stanju da razumeš, već pričaš tamo nekakve nelogične "markove konake" o "apsolutu" koje niko ne razume.

Uporno tvrdiš da su tvoja objašnjenja objašnjenja postojanja a svo vrijeme postojanje zamjenjuješ sa postajanjem što dovodi do haosa u tvojoj teoriji...

Ne pravim ja nikakav "haos", već je "haos" u tvojoj glavi. POSTOJANJE je ono što se podrazumeva pod rečju i pojmom "JA" ili "SVEST", kao što su i njenih sedam SPOSOBNOSTI, takođe, postOjanje. A "postAjanje" ili "nastajanje i nestajanje" su sedam fizičkih i psihičkih RADNJI Svesti. Jasno ko pasulj.

Ljubomire, kada kažeš Ideja ili materija... više ne govoriš o postojanju već o nečem postojećem koje svoju postojanost duguje apsolutu, samom postojanju koje svoju volju i pažnju individualizuje i centrira u individalizovanim manifestacijama svojih potencijala.

Potpuno tačno. Ništa tu nejasno nema. Ideja i materija su fizičke i psihičke RADNJE koje nastaju uz pomoć sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti JASTVA koje APSOLUTNO POSTOJI. Jasno ko' pasulj. Ove fizičke i psihičke radnje ništa ne "duguju" apsolutu za svoje postojanje, zato jer te radnje uistinu i ne postoje. Uvek i samo postoji APSOLUTNO "JA" koje radnje vrši ili ne vrši - koje se kreće i manifestuje kao materija ili se ne kreće i ne manifestuje kao materija. I koje opaža, oseća, pamti, misli i razume svoje kretanje i manifestuje se kao psiha i ideja, ili sve te psihičke radnje ne vrši i ne manifestuje se ni kao psiha, ni ideja. Dakle, kod mene je postojanje uvek NEDELJIVO I JEDNO. A ti si svoj pojam "postojanja" rasčlanio na stotinu delova, koje ne umeš da sastaviš u JEDNO, zato jer ti logička, uzročno-posledična povezanost između tih delova, tj. između fizičkih i psihičkih radnji apsoluta, nije poznata.

Postojanje je apsolut. Ideje su kombinacije apsolutnih individualizovanih znanja iz Svijesti apsoluta... Ideja je jednačina, skup najmanje dva individualizovana znanja-o-sebi iz Svijesti apsoluta. Ako je Svijest Jastvo onda ideju možemo shvatiti kao skup najmanje dva individualizovana Ja iz Jastva. Materija... to je druga priča... Kad kažeš materija onda se podrazumijeva da si već u domenu materijalizacije tih ideja...

Evo, ovo je dokaz da si POSTOJANJE rasparčao na delove i deliće i da ne umeš sve te delove i deliće ni da sagledaš, ni objasniš kao nedeljivu celinu. Ti ne shvataš da se postojanje sastoji iz nedeljivih sedam fizičkih i psihičkih faktora, koji jedni bez drugih nisu mogući i koji u svakom trenutku vremena se naizmenično smenjuju i jedni iz dugih proizilaze. Ako bi i samo jedan od tih sedam faktora nedostajao, postojanje ne bi bilo mogće. NI najmanji pomak u prstoru ne bi mogao da se desi a da se istovremeno ne upotrebe svih sedam fizičkih i psihičkih radnji. Ni nos čovek ne može da isčačka, a da ne upotrebi svih sedam fizičkih i psihičkih radnji. Niti i jedan jedini kvant ne može da iskoči iz kvantnog polja i pojavi se, a da ne upotrebi svih svojih sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti. A ti nam ovde pričaš nekakve bajke o nestvorivom, neuništivom i nepokretnom apsolutu koji sve iz sebe projektuje, a on i dalje ostaje nepokretan i izven te svoje projekcije.

 
RANJENI ZORO i DRAGOLJUB:

a da se vas dvojica čujete telephonom..?

Vas dvojica onda ne bi znali da mi razgovaramo, a radoznali ste?

- - - - - - - - - -

JA KOJI JESAM:

Ja rekoh sve što se trebalo reći ali ti ne vidje ništa.

Obratno - ja rekoh sve što je trebalo reći, a ti i ne vide i ne reče, ništa.

 
Ljubomire, tačno je da apsolut ima sposobnosti da vrši radnje, te da sposobnosti uistinu njemu i pripadaju (tu nikad nisam imao spora sa tobom)... ali te sposobnosti ne čine da on postoji. On je nestvoriv, nepromjenjiv, stoga njegove sposobnosti ne utiču na njegovo postojanje, one su njegovi integralni dijelovi kao i sve drugo što-jeste. Apsolut stoga, već jeste (postoji) dok ih koristi. Sposobnosti već jesu (bez manifestacije). One mu koriste da njima stvara projekcije, da vrši radnje kako ti kažeš, da stvara univerzume ali niti sposobnosti niti radnje niti manifestacije ne mijenjaju ono što jeste. Ono uvijek jeste. Ono uvijek stvara i razara svoje kreacije, svoja stvorenja, a memorija mu nije potrebna da bi ih ponovo kreirao.. apsolutno znanje o svemu je njegova Svijest koja se uvijek uzdiže prema njemu kada on usmjeri pažnju u sebe, u ono-što-jeste a Sviješću uvijek zna kako da manifestuje svoje spsobnosti. Sposobnosti ne nestaju jer su dio njega. I tu se slažemo.

*Apsolut se ne kreće iako ima sposobnost da stvara kretanje. (Kretanje zahtijeva prostor i objekte u njemu).
*Apslut je nepokretni pokretač. (Nepokretan je jer ne zavisi od projekcije prostora. Prostor je njegova projekcija. Njegove sposobnosti i radnje se manifestuju i odvijaju u prostoru. Apsolut nema gdje da se kreće, jer da ima gdje da se kreće to bi značilo da on nije apsolut, sveprisutan, već da je relativan nečemu u prostoru.
*Apsolut je bezvremen. (Ne zavisi od vremena niti trajanja jer je trajanje izričito vezano za prostor, za projekciju i održanje volje i pažnje fokusiranih u određenom projektovanom stanju).
*Apsolut ne zavisi od mišljenja iako ima sposobnost da misli.
*Apsolut ne zavisi od logike iako ima sposobnost da zaključuje.
*Apsolut ne zavisi od memorije iako ima sposobnost da pamti.
*Apsolut ne zavisi od opažanja iako ima sposobnost da opaža i sposobnost samoopažanja. (Jedno je čulno drugo vančulno).
*Apsolut ne zavisi od razumijevanja iako ima sposobnost da razumije. itd...

*Apsolut dakle, ne zavisi niti od sposobnosti niti od radnji koje vrši manifestacijom sposobnosti. (Sposobnosti su dio njega ali ga ne grade, on i one nisu gradive, one jesu, dok on njima i ostatkom svojih potencijala, (sobom a zahvaljujući Svijesti-o-sebi) gradi iskustva postajanja).
*Apsolut je nestvorivo, nepromjenjivo postojanje.
*PostAjanje zavisi od apsolutovih sposobnosti i radnji koje su proizvod manifestacije tih sposobnosti. Stoga, ne miješaš babe i žabe.
*Apsolut je nepromjenjiv ali njegov duh je dvojan, apsolut se tim duhom doživljava onim-što-jeste ili pak onim-što-postaje. U prvom slučaju taj duh mu je Svijest a u drugom to je Svjesnost. Dakle, dualnost nije odlika apsoluta već je to odlika njegovog duha.


Dakle Ljubomire, ono o čemu govorimo je veoma blisko, isto, ali shvatanje i stoga razumijevanje tog istog nam je drugačije. Razlika je u shvatanju samog postojanja (apsouta) koje ti postavljaš u kretanje, dakle u prostor a ja i prostor i sve prostorne radnje i projekcije postavljam u njega. Odatle i naša objašnjenja dobijaju sasvim drugačiju formu.
 
JA KOJI JESAM:

Ljubomire, tačno je da apsolut ima sposobnosti da vrši radnje, te da sposobnosti uistinu njemu i pripadaju (tu nikad nisam imao spora sa tobom)... ali te sposobnosti ne čine da on postoji.

Nije tačno! Bez SPOSOBNOSTI naprezanja, kretanja, opažanja, osećanja, pamćenja, mišljenja i razumevanja., ne može da bude RADNJI naprezanja, kretanja, opažanja, osećanja, pamćenja, mišljenja i razumevanja. A bez radnji naprezanja, kretanja, opažanja osećanja, pamćenja, mišljenja i razumevanja, ne može da bude iskustva , tj. ZNANJA o SEBI, tj. o kretaču koji se napreže, kreće, opaža, oseća, pamti, misli i razumeva. A bez ZNANJA ne može da bude SVESNOSTI. A bez svesnosti ne može da bude JASTVA, tj SVESTI, odnosno, onoga koji POSTOJI, jer SVESNOST je SUŠTINA POSTOJANJA.

On je nestvoriv, nepromjenjiv, stoga njegove sposobnosti ne utiču na njegovo postojanje,

NIJE TAČNO. Postojanje nije STATIČNO, NEPOKRETNO i NEPROMENLJIVO, već večito POKRETNO i PROMENLJIVO. Zato postojanje i jeste večito SAMOUZROKOVANJE, tj. SAMOODRŽAVANJE, uz pretrakanje kroz tri prirodna oblika i stanja. Zato postojanje, sem što je JEDNO, ono je istovremeno i TROJEDNO.


Sposobnosti one su njegovi integralni dijelovi kao i sve drugo što-jeste.

Nije tačno. Sposobnosti nisu DELOVI, već kao što sama reć kaže - SPOSOBNOSTI , koje su nešto što se nikada ne ODELJUJE od onooga ko POSTOJI, ko njima kao sposobnostima raspolaže i onoga ko ih kao radnje vrši.

Apsolut stoga, već jeste (postoji) dok ih koristi. Sposobnosti već jesu (bez manifestacije). One mu koriste da njima stvara projekcije, da vrši radnje kako ti kažeš, da stvara univerzume ali niti sposobnosti niti radnje niti manifestacije ne mijenjaju ono što jeste.

N IJE TAČNO. Apsolut ništa NE STVARA i NE UZROKUJE, već se samo kreće, radi i tako SAMOODRŽAVA, tj. SAMOUZROKUJE. Bez večitog SAMOUZROKOVANJA nikakvo postojanje nije moguće.

Ono uvijek jeste.

Da, "ono uvek jeste", ali po nčinu večitopg samouzrokovanja, samoodržavanja, tj. pretakanja kroz soja tri prirodna oblika i stanja.

Ono uvijek stvara i razara svoje kreacije, svoja stvorenja,

NIsu to nikakve kreacije koje se nalaze odvojeno od njega. Sve kreacije su samo oblici organizovanog kretanja i rada njegovih čestica. Kad kreacije nastaju i nestaju, u stvarnosti ništa, niti nastaje, niti nastaje, već samo dolazi do pokretanja njegovih čestica ili smirivanja. Kao kad munja na nebu sevne, kojom prilikom ništa niti nastane, niti nestane, već samo ono koje postoji, pokrene se i sevne.

a memorija mu nije potrebna da bi ih ponovo kreirao..

Naravno da mu nije potrebna nikakva posebna memorija, kao kesa koja o n jemu visi, zato što je On sam MEMORIJA. Memorija je samo jedna od njegovih sposobnosti i radnji zvana "PAMĆENJE"

apsolutno znanje o svemu je njegova Svijest koja se uvijek uzdiže prema njemu kada on usmjeri pažnju u sebe,

Tandara-mandara. Nema ON nikakvo "znanje o sebi", niti ga može steći, već samo o svojim fizičkim i psihičkim radnjama, pomoću kojih može samo da ZNA da ON postoji i sve moguće radnje vrši. ("Mislim, dakle" postojim" Ili "Krećem se i radim, dakle postojim" itd) I to znanje o njegovim fizičkim i psihičkim radnjama NIJE NJEGOVA SVEST, već SVESNOST. bez koje on sam ne bi mogao da nosi naziv SVEST. On je taj i koji vrši sve fizičke i psihičke radnje, koji ih i pamti i pomoću njih dovodi sebe u stanje svesnosti.

u ono-što-jeste a Sviješću uvijek zna kako da manifestuje svoje spsobnosti. Sposobnosti ne nestaju jer su dio njega. I tu se slažemo.

On ništa ne zna pomoću svoje SVESTI, koju i NEMA kao nekakv poseban dodatak koji drži u nekoj kesi, već sve što zna, on samo pomoću svojih fizičkih i psihičćkih radnji u vreme kad ih vrši, pomoću kojih sebe dovodi u stanje svesnosti i po toj svesnosti sam biva to što jeste - SVEST.

*Apsolut se ne kreće iako ima sposobnost da stvara kretanje.

Nije tačno. Apsolut ne stavara nikakvo kretanje. Nikakvo "stvaranje" ne postoji, niti je moguće. Kretanja ne može da bude stvorenog, ni odvojenog od kretača koji se kreće, a taj kretač su uvek delovi i čestice samog tog apsolutnog postojanja koje ima sposobnost da se kreće.

(Kretanje zahtijeva prostor i objekte u njemu).

Sam kretač je istovremeno i subjekt koji pokreće i objekt koji se kreće, a beskonačnog prostora, fala bogu, ima koliko voliš.

*Apslut je nepokretni pokretač.

Jeste, ali "tandara, mandara"

(Nepokretan je jer ne zavisi od projekcije prostora.

Kakve "projekcije prostora"? Šta izmišljaš? Prostoru kao beskrajnoj praznini, sa značenjem NIŠTA, nije potrebna nikakva projekcija da bi ga bilo.

Prostor je njegova projekcija.

Jeste, ali "sutra malo".

Njegove sposobnosti i radnje se manifestuju i odvijaju u prostoru.

Tačno. Fala bogu da i ti nešto ispravno kažeš i pogodiš.

Apsolut nema gdje da se kreće, jer da ima gdje da se kreće to bi značilo da on nije apsolut, sveprisutan, već da je relativan nečemu u prostoru.

Čak ako je i sveprisutan, tj. ako do kraja ispunjava beskonačni prostor, On, Apsolut, tj. njegovi delovi i čestice i tada mogu da se kreću. Da li si posmatrao nekada reku koja obliluje brzacima i virovima, kada na primer u jednom viru jedan deo vode miruje, a drugi deo vode ,koji se uleva u vir, prolazi i kreče se kroz onaj deo vode koji miruje.

*Apsolut je bezvremen. (Ne zavisi od vremena niti trajanja jer je trajanje izričito vezano za prostor, za projekciju i

Vreme NE POSTOJI. Ono što zovemo imenom "vreme" jeste TRAJANJA apsoluta u prostoru - u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.

održanje volje i pažnje fokusiranih u određenom projektovanom stanju).

Kakvo održavanje volje i pažnje? Nikakve druge volje nema do volje za kretanjem i radom ili prestankom rada i mirovanjem, koja se uvek javlja kao POMISAO na kretanje i rad ili zaustavljanje kretanja i mirovanje, u skladu sa iskustvom, tj. znanjem o kretanju, radu i umaranju ili mirovanju i odmaranju.

*Apsolut ne zavisi od mišljenja iako ima sposobnost da misli.

Odakle ti samo takve nelogične ideje padaju na pamet? Apsolut kao Svest uistinu postoji samo kad se kreće, radi, opaža oseća, pamti i misli. Kad se umiri i ništa ne opaža, ne oseća, ne pamti i ne misli, isto je kao da ga i NEMA.

*Apsolut ne zavisi od logike iako ima sposobnost da zaključuje.

Logika kojom apsolut raspolaže, koju ti ne razumeš, su njegovih sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti i radnji po kojima On jeste to što jeste, bez kojih bi bio jedno obično NIŠTA. Čak i ako ne zna i ne razume logiku svog postojanja, kao, na primer ovca, logično je da će ta ovca da postoji samo ako raspolaže sa sedam sposbonosti, čak i ako to ne zna. Kao što je logično da će dva i dva uvek da budu četiri, bez obzira da li to neko zna ili ne. Dakle, logike postojanja uvek ima, bez obzira da li je neko razume ili ne razume.

*Apsolut ne zavisi od memorije iako ima sposobnost da pamti.

A "koji moj" će mu onda sposobnost pamćenja, ako može bez njega? Znaš li odgovor na to pitanje? Ne znaš, naravno, već samo napamet pričaš nek se samo nešto priča.

*Apsolut ne zavisi od opažanja iako ima sposobnost da opaža i sposobnost samoopažanja. (Jedno je čulno drugo vančulno).
*Apsolut ne zavisi od razumijevanja iako ima sposobnost da razumije. itd...
*Apsolut dakle, ne zavisi niti od sposobnosti niti od radnji koje vrši manifestacijom sposobnosti. (Sposobnosti su dio njega ali ga ne grade, on i one nisu gradive, one jesu, dok on njima i ostatkom svojih potencijala, (sobom a zahvaljujući Svijesti-o-sebi) gradi iskustva postajanja).
*Apsolut je nestvorivo, nepromjenjivo postojanje.
*PostAjanje zavisi od apsolutovih sposobnosti i radnji koje su proizvod manifestacije tih sposobnosti. Stoga, ne miješaš babe i žabe.
*Apsolut je nepromjenjiv ali njegov duh je dvojan, apsolut se tim duhom doživljava onim-što-jeste ili pak onim-što-postaje. U prvom slučaju taj duh mu je Svijest a u drugom to je Svjesnost. Dakle, dualnost nije odlika apsoluta već je to odlika njegovog duha.

Ovo se ne isplati dalje ni da čitam, ni komentarišem. Ti si veći i gori vernik od svih hrišćana, muslima hindusa, budista i talibana. NI jedan tvoj stav ne može ni da se proveri, ni objasni, ni razumme, ni iskustveno dokaže. Ti niti i jedans voj stav ne možeš da potkrepiš niti i jednim primerom iz stvarnosti. Sve je sama tvoje lično verovanje bez ikakvog osnova. Tvoje objašnjenje doživljaja "apsoluta" na koji se pozivaš je krajnje pogrešno i bezvredno.

Dakle Ljubomire, ono o čemu govorimo je veoma blisko, isto, ali shvatanje i stoga razumijevanje tog istog nam je drugačije.

Nemoj da pričaš ni o kakvom tvom razumevanju, jer tamo gde se negira nužnost logike, tu nikakvog razumevanja NEMA. Razumevanja, bez logike, ne može da bude. Dali to možeš da razumeš?

Razlika je u shvatanju samog postojanja (apsouta) koje ti postavljaš u kretanje, dakle u prostor a ja i prostor i sve prostorne radnje i projekcije postavljam u njega. Odatle i naša objašnjenja dobijaju sasvim drugačiju formu.

Tvoje razumevanje, lišeno logike i primera iz iskustva i stvarnosti, nema nikakvu formu.

 
N IJE TAČNO. Apsolut ništa NE STVARA i NE UZROKUJE, već se samo kreće, radi i tako SAMOODRŽAVA, tj. SAMOUZROKUJE. Bez večitog SAMOUZROKOVANJA nikakvo postojanje nije moguće.
...
Da, "ono uvek jeste", ali po nčinu večitopg samouzrokovanja, samoodržavanja, tj. pretakanja kroz soja tri prirodna oblika i stanja.

Tebi uopšte nije jasno da to što je apsolutno nema gdje da se kreće, niti pak ima razloga da se pretače. Svi tvoji primjeri su primjeri objektivisane volje te stoga ne govore o postojanju kao apsolutu već uporno govoriš o manifestaciji a njom želiš dokazati nemanifestovano. Eto zamisli da si ti u svemu što postoji, zamisli samo da si u svim ljudima, u svakoj njihovoj ćeliji... ako bi želio da znaš šta neko misli da li bi morao da se pokreneš ka njemu, u njega, da ga pitaš, da zaviriš u njegov razum? Ne bi. Ti bi tad već bio 'taj neko', bio bi i u njegovom razumu kao i u razumima svih ljudi. Ako si prisutan u svima i svemu, ti 'jesi' sve... kada si sve onda sve i doživljavaš kao ... SEBE, u svemu si TI onaj koji misli i zaključuje: JA POSTOJIM. Zašto onda TI treba da s e krećeš da bi znao šta jedan među svima misli??? Ono što se pokreće jeste samo tvoja pažnja a ti, kao nepokretni pokretač je pokrećeš voljom koju individualizuješ, a volju si već individualizovao bivajući u 'svim ljudima'. Samo pažnjom individualizovane volje daješ izdvojeno značenje jednom čovjeku i njegovim mislima izvan cjeline svih ljudi, uistinu, ti si onaj koji u njemu-čovjeku misli. Kretanje ti nije potrebno. Potrebeno ti je samo da se centriraš u svoju individualizovanu volju. Kretanje je potrebno kada bivajući poistovijećen sa tim jednim čovjekom želiš da doživiš sebe-čovjeka među drugim ljudima, da bi spoznajući druge ljude doživio koji i kakav čovjek nisi. Tada informacije moraju da putuju od-do... tebe-'čovjeka'.

Nikakvog samouzrokovanja postojanja nema. Ono-što-jeste nema uzrok. Ono-što-jeste uzrokuje ono-što-postaje iz njegovih znanja-o-sebi, iz Jastva Svijesti. Ono (postojanje) stoga ne postaje na način na koji uzročno-posledične pojave postaju, ono uopšte ne postaje. Ono NIJE pojava. Postojanje za sebe stvara i doživljava pojave a stvara ih jednostavnim individualizovanjem volje i pretakanjem pažnje iz svega-što-jeste (reflektujući to što jeste prema sebi kao Svijest) a iz znanja-o-sebi (koja čine Svijest) stvara projekcije. Njegova individualizovana volja i pažnja su kreatori tih projekcija, kroz njih je apsolut sveprisutan. Kroz njih postajuće pojave dobijaju vrijednost nečeg postojećeg. U drugim riječima, ono dakle stvara snove od tih znanja-o-sebi dok ono, sanjar, ostaje i dalje ono-što-jeste, nikada se ne mijenja, nigdje se ne kreće. Prostor je jedno od tih znanja-o-sebi iz Svijesti koje se manifestuje u svoju materijalnu vrijednost (0) koja se doživljava kao praznina, praznina koja svoju prostornost dobija tek projekcijom objekata u njoj. Praznina je takođe doživljaj, tj. izvijesna projekcija znanja-o-sebi u svoju manifestujuću vrijednost.

Da se apsolut kreće u prostoru (kako ti tvrdiš) to bi moralo značiti da je prostor apsolutan a da je postojanje relativno prostoru, da od njega zavisi. Naravno da to nije tako.

Pretakanja o kojima ti govoriš se dešavaju samo u manifestaciji a pretaču se njegova volja i pažnja ali ne i na način na koji se pretače energija iz jednog oblika u drugi.
 
Poslednja izmena:
Kad bi to sve bilo po tvome postojanje bi bi bilo kao voda koja zavisi od čaše... u jednoj čaši poprimi i oblik te čaše a kada se iz jedne čaše prespe u drugu ... zamisli ... u onoj prvoj je više nema, više nema tog poprimljenog oblika, forme. Da li to znači da ni vode kao takve više nema? Naravno da to ne znači. Voda pri tom nema potrebu da pamti šta voda jeste... ono što bi se po tebi moglo i moralo pamtiti (kako bi koka ostavila jaje da is njega ponovo stvori koku hahahaha) jesu oblici svih tih čaša u koje se voda prelijeva... a to je sve nepotrebno, jer voda stvara nove čaše (nova jaja i nove koke), nove oblike, u koje se vječito iznova prelijeva. Čaše nemaju vrijednost postojanja. Voda ima. ČAŠE SU NJENI SNOVI.
 
JA KOJI JESAM:

Tebi uopšte nije jasno da to što je apsolutno nema gdje da se kreće, niti pak ima razloga da se pretače.

Da bi nekome nešto moglo da bude jasno, to mora da ima svoj tgemelj u iskustvi i da ima svoje logičko objašnjenje da može da se razume. U skladu s tim, po logici, postojanje nije moguće ako nije samouzrokovano, zato jer ne može biti kreirano, ni stvoreno. A čim je samouzrokovano, ono mora da da bude pokretno, jer samouzrokovanja bez kretanja i rada ne može da bude. I na kraju, u iskustvu i nauci se zna da je sve kretanje i da ničega apslutno postojećeg i nepokretnog nema. I to je ono jedino što može da nam bude "JASNO" i ništa drugo. Sve derugo može da bude samo vera.

Svi tvoji primjeri su primjeri objektivisane volje te stoga ne govore o postojanju kao apsolutu već uporno govoriš o manifestaciji a njom želiš dokazati nemanifestovano.

To je zato što je apsolutno postojanje samouzrokovano i što kao takvo mora da bude i pokretno i manifestovano. Sem kad se nalazi u mirujučem, nemanifestovanom stanju, koje je jedno od tri nužna prirodna stanja apsolutnog postojanja. Večito, neuzrokovano, nepokretno i nemanifestovanoo postojanje u iskustvu i nauci nije poznato, a po logici ono nije ni moguće. Sve što se u iskustvu i nauci zna o postojanju, samouzrokovano je i pokretno. Uslov večitog samouzrokovanja su sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti koje su u svemu postojećem evidentne i bez kojih ničega ne bi moglo da bude.

Eto zamisli da si ti u svemu što postoji, zamisli samo da si u svim ljudima, u svakoj njihovoj ćeliji... ako bi želio da znaš šta neko misli da li bi morao da se pokreneš ka njemu, da ga pitaš, da zaviriš u njegov razum?
U mom objašnjenju postojanja nema nikakvog zamišljanja, izmišljanja, apstrakcija, ni verovanja, niti je potrebno da bude, zato jer i bez toga srvarnost je sama po sebi, uz pomoć svojih sedam sposobnosti, iskustveno i spoznatljiva i logički objašnjiva i razumljiva.

Ako si prisutan u svima i svemu, ti 'jesi' sve... kada si sve onda sve i doživljavaš kao ... SEBE, u svemu si TI onaj koji misli. Zašto onda TI treba da s e krećeš da bi znao šta jedan među svima misli???

To je nešto sasvim deseto i nikakve veze sa apsolutnim postojanjem nema. Tako nešto može da postoji samo kao kreacija, tj. kao nešto što može i da nastane i nesatane, ali samo u slučaju ako postoji ono apsolutno koje raspolaže sa sedam sposobnosti, da pomoću njih kreira takvo jedno MNOŠTVO, koje će da sebe oseća kao nešto JEDNO. Takve kreacije se zovu "BIĆA". Kao na primer ljudski organizam, koji se sastoji iz nebrojenog mnoštva subjekata, koji svi sebe osećaju kao jedno celovito svesno biće, sa jednim zajedničkim "JA". Takav slučaj je i sa svemirom, koji ima svoju zajedničku svest koja sve prožima. To je jedno jedinstveno elektromagnetno polje svemirskih razmera iz kojeg je sve kreiranjem nastalo, zvano "kvantni vakuum", koje ima svoju vibraciju i koje se zove "SVEST JEDINSTVA". Napredni meditanti, kada uspeju da vibraciju svoje svesti izjednače sa tom svešću, tada, sve što postoji osećaju kao samoga sebe i tada kažu: "Sve što postoji sam JA".

Međutim, da bi tako nešto bilo moguće, u tom jedinstvenom svesnom svemirskom polju mora da postoji jedna posebna kreacija, mozak, server, koji u sebi sadrži sve informacije o svim delovima svemira, koji projektuje te informacije u to svemirsko polje, da bi ono, po tim informacijama, putem kretanja, samopreobražavanja i samoorganizovanja, moglo da poprimi oblik materialnog svemira. Već sam objasnio, da taj svemirski cemtar, mozak, sa svim informacijama o svemiru, sa značenjem semenke svemira, je i sam kreiran od strane onog ranijeg svemira koji je postojao pre ovog našeg. Analogan primer je jaje sa DNK zametkom u sebi, koji nosi kompletnu informaciju o koki, koju emituje na belanjak i žumanjak u jajetu, da bi on po toj informaciji vremenom mogao da poprimi oblik pileta, pa koke. Gde imamo situaciju da je i sam taj DNK u jajetu kreiran od koke.

I kada ti, Simo, pričaš o nestvorivom i neuništivom, nepokretnom apsolutu koji sve zna i to znanje projektuje iz sebe i po njemu gradi svemir kao svoju manifestaciju, ja znam da ti pričaš o tom svemirskom mozgu i bogu kreatoru svemira, ali to tvoje objašnjenje NIJE KOMPLETNO. Takav tvoj apsolut ne postoji APSOLUTNO, već samo kao kreacija koja može i da nastane i nestane. A istinski apsolut je ona nestvoriva i neuništiva građa koja raspolaže sa sedam sposobnosti. Ona je ta koja sve od sebe, uz pomoć svojih sedam sposobnosti, sama po sebi i postoji i sve od sebe same gradi.

Ako ovo ne možeš da razumeš, onda nikada nećeš da budeš u stanju da razumeš logiku TROJEDNOG POSTOJANJA. Taj tvoj apsolut sa informacijom o svemiru, sa značenjem mozga i kreatora, je samo jedan aspekt, tj. jedno od tri moguća prirodna stanja sveukupnog postojanja, kroz koja se svemirska svest beskonačno u prošlost i budućnost pretače i ponavlja. I zato iz ta tri stanja nije moguće izdvojiti niti i jedno i objasniti ga i razumeti bez ostala dva stanja, kako ti to pokušavaš. Ili kao što se to obično u religijama objašnjava kada se kaže "Bog je sve stvorio", a niko ne ume da objasni ko je stvorio boga i kako bog postoji. Pa ond asveštenici, zbog neznanja, odgovor na pitanje ko je stvorio boga, isto kao i ti, kažu, boga nije stvorio niko, on postoji od uvek i zauvek. Ili kažu, bog nije ni uzrokovan, ni samouzrokovan, zato jer postoji od uvek. Što nije tačno. Da je to tako onda bi verovanje u trojednog boga bilo besmisleno. To vreovanje u trojednog boga je preuzeto od starih i davno nestalih civilizacija, ali je pravo značenje i objašnjenje te "trojednosti" zaboravljeno.

Prema tome, sve kad se sabere, tvoje objašnjenje "apsoluta" Simo, je na nivu nepotpunog, religijskog objašnjenja i na novou je dogme i vere. Kao takvo ono ni po čemu nije značajno i sa njime ne možeš uraditi ništa, sve dok ne uspeš da objasniš i razumeš taj jedinopostojeći gradivni materijal, koji postoji sam po sebi, od uvek i zauvek, kao svoj i uzrok i posledica, sve uz pomoć svojih sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti, Taj gradivni materijal je samo jedan od tri božanstva, sa značenjem, po hinduističkoj religiji, "BOGA SVEDRŽITELJA", A po hrišćanstvu "SVETOGA DUHA". A taj bog o kojem ti pričaš, bi imao značenje, po hinduizmu, "BOGA STVORITELJA", A po hrišćanstvu "BOGA OCA". A svemir kao građevina bi ima značenje "BOGA SINA", a po hinduizmu "B OGA ŠIVE" ili "BOGA RUŠITELJA", jer posle stvaranja svemira sledi postepeno starenje i rušenje svemira. Nakon čega se ceo ciklus ponavlja. I tako beskonačno.

Da bi onaj krajnji zaključak glasio da nikakvog nestvorivog, neuništivog i nepokretnog apsoluta NEMA. Postojanje je večito POKRETNO.

Ako ovo nisi u stanju da razumeš, nema potreb da dalje čitam tvoj poslednji post i komentarišem, niti uopšte dalje da diskutujemo na temu "apsolutno postojanje".

Pozdrav!

 
Poslednja izmena:

Back
Top