ristob
Veoma poznat
- Poruka
- 12.338
Ljupče, aj nariktaj taj Zakon postojanja da odmah započne to Pravedno društveno uređenje!
Donji video prikazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
Ljupče, aj nariktaj taj Zakon postojanja da odmah započne to Pravedno društveno uređenje!
Ljupče, aj nariktaj taj Zakon postojanja da odmah započne to Pravedno društveno uređenje!
Ljupče, aj nariktaj taj Zakon postojanja da odmah započne to Pravedno društveno uređenje!
Aj prvo da bude pravna drzava, da nam zbog ideja Ljubu ne bi lincovali ovi kojima krade posao.
BOLJRIN:
Jedinstveni svetski ravnopravni društveni i ekonomski poredak neće da bude usmeren na to da ošteti nikoga na taj način što će bilo kome da "krade posao", već samo da usmeri i omogući svim onim za rad sposobnim ljudima na planeti da rade samo one poslove od kojih svi živimo, a ne i one poslove od kojih kao drušvo nemamo nikave koristi, poslove koji ništa ne znače, poslove od kojih se ne živi ili što je najgore, poslove koji su usmerni na otežanje ili uništenje čovekovog života i celokunog ljudskog društva. U jedinstvenom svetskom ravnopravnom društvenom i ekonommskom poretku pojedinac prestaje da brine o svojoj egzistenciji jer svu brigu o životu i opstanku svakog pojedinca na sebe preuzima društvo. Konkretno, brigu preuzima kolektivna svest čovečanstva (u Jovanovom Otkrivenju nazvana imenom "JAGNJE") koja će da se inkarnira u sve ljude sveta i informatički ih poveže u jedinstveno živo i svesno biće. Kao što se u ljudskom organizmu o opstanku i životu svake ćelije brine ova naša ljudska svest, tj, ljudsko svesno "JA". A za uzvrat svaka ćelija je dužna samo to, da besprekorno, sa lakoćom i sa malo truda i vremena, obavlja samo onaj deo rada koji joj je u organizmu pripao prema podeli rada. To je najekonomičniji način samoodržavanja svakog organizma u prirodi, koji utrošak vremena, truda i životne energije potrebne za održanje organizma svodi na minimum, a uštedu slobodnog vremena potrebnog za odmor i rekreaciju povećava na maksimum.
Koji dio rada bi u tom sistemu pripao tebi recimo?
Da si to, Ljupče, ostavio u amanet bilo kom drugom narodu, čak i Makedoncima, možda bi i bilo nešto od toga, ali - da se svi Srbi slože, e tu im ni svetlosna bića ne mogu pomoći!
E, moj ljupche, pre ce svi ljudi otkriti svoje golo ja nego sto ce hteti da budu isti i ravnopravni.RISTOB:
Svi ljudi sveta mogu da se slože, a ne samo Srbi, pod uslovom da imaju isti interes. Takva vrsta interesa koji je zajednički svim ljudima sveta, a ne samo srbima, postoji i zobe se "samoodržanje". Kao što postoji i samo jedan način da svi ljudi sveta taj interes zajedniči ostvare, koji se zove "jedinstveni svetski ravnopravni društveni i ekonomski poredak".
Moj radni vek se završio i ja sam sada penzioner. A inače, u svoje vreme bio sam sposoban i rqadio sam na nekoliko različitih, čak i srtučnih i komplikovanih, uglavnom zanatskih vrsta rada, gotovo bez ikakve obuke/QUOTE]
Pitanje je zašto si ti to radio?
Zarad ljubavi, zato što je to bilo najviši cilj da ostvariš svoj potpuni potencijal, ili zarad novca, zarad opstanka?
Ako si te poslove obavljao iz bilo kojih drugih pobuda do manifestacije potpunog potencijala onda bi idealnom društvu bilo bolje da ih nisi radio. Na tvom radnom mjestu bi trebao biti neko nadahnut.
Ono što Ljubo ne može da shvati jeste da je njegov 'plan' skovan na osnovi prinude, a gdje ima prinude nema slobode. Duh želi slobodu. Kako onda ostvraiti taj balans kojemu Ljubo teži?
E, moj ljupche, pre ce svi ljudi otkriti svoje golo ja nego sto ce hteti da budu isti i ravnopravni.
Ovde samo treba da se razume da sloboda nije cilj života i postojanja, već zadovoljstvo i dobro, i da taj cilj ne može da se ostvaru u uslovima podele, konkurencije i b orbe svakoga sa svakim, tj. u uslovima "bezgraničene slobode", već samo u uslovima jedinstvenog i ravnopravnog svetskog i ekonomskog poretka, tj. u uslovima "ograničene slobode", u kojima je ZABRANJENO bilo kome činiti bilo kakvo zlo, već je DOZVOLJENO činiti samo dobro. Kao što to čine ćelije i organi unutar ljudskog organizma ili pčele i mravi u svojim duštvima, sve po principu "svi za jednoga, jedan za sve".
Pitanje je zašto si ti to radio?
Zarad ljubavi, zato što je to bilo najviši cilj da ostvariš svoj potpuni potencijal, ili zarad novca, zarad opstanka?
Ako si te poslove obavljao iz bilo kojih drugih pobuda do manifestacije potpunog potencijala onda bi idealnom društvu bilo bolje da ih nisi radio. Na tvom radnom mjestu bi trebao biti neko nadahnut.
E, moj ljupche, pre ce svi ljudi otkriti svoje golo ja nego sto ce hteti da budu isti i ravnopravni.
Recimo, aj ti da budes ona lepa snasa koja moze da bira momka, a rista da bude tvoja sestra od ujke sa malo duzim nosem i 30 kila vise u zadnjici za koji opstanak ristu zabole
guza od 100 kila, ako ne moze kao ti da bira? Ima li ikakve veze tvoj opstanak sa iracionalnim svetom koji navodi vodu na svoju vodenicu?
Cilj života nije zadovoljstvo i dobro već samorealizacija (duše) kroz hramoniju postajanja i radost življenja.
JA KOJI JESAM:
MI moramo da shvatimo da postoje dve vrste rada. Jedno je nužni i obavezni rad od kojeg se živi, a drugo je neobavezni nadahnuti rad, rad koji zabavlja, rekreira i koji životu daje određeni smisao.
Takođe moramo znati da se ove dve vrste rada ostvaruju na dva različita načina u dva različita za to određena vremena. Obavezni rad od kojeg se živi vrši se organizovano i u za to određeno radno vreme. A neobavezni rad od kojeg se ne živi, ali nas zabavlja i daje našem životu određeni smisao, se vrši posle radnog vremena.
A ljudska nevolja je to što svako pokušava da se bavi samo tim neobaveznim i nesvrsishodnim radom koji zabavlja i da po svaku cenu izbegne taj obavezni rad od kojeg se živi, a da ipak i pored toga pronađe način da lagodno živi. I ti se grdno varaš ako misliš da je sloboda to kad ljudi mogu po svojoj volji da biraju da se bave samo onim radom koji ih zabavlja, a da tamo nekakve budale se bave samo onim obaveznim radom, bez slobodnog vremena da se i oni odmaraju i zabavljaju.
Svako ko želi da živi dužan je da u društveni, obavezni i korisni rad od kojeg se živi uloži onolioko svopg rada koliko je potrebno uložiti za proizvodnju materijalnih dobara koje sam tokom života potroši. Ko tako ne radi, nije čovek, već parazit.
Ukratko: da bi se ovo ostvarilo nivo svjesnosti bi morao da bude mnogo mnogo viši od sadašnjeg... što u principu govori da je to u ovom momentu i sa ovakvom svjesnošću nemoguće izvesti.
Kada govorite o svesti i svesnosti, koliko svest i svesnost uicu na covekove postupke?
Na šta ti misliš kad kažeš "nivo svjesnosti bi morao da bude mnogo mnogo viši od sadašnjeg".
Kada govorite o svesti i svesnosti, koliko svest i svesnost uicu na covekove postupke?
Ipak, nisi mogao da izbegnes intuitivno u svojim strogo odredjenim pravilima.
Intuitivno unosi nepoznanicu koja brka sve loncice svesnosti i svesti koja, po tebi,
ne pripada coveku.