Zabranjeni protestantski klasičar iz Holandije Johan van Meurs (1579-1639) zvani "Batavac"

Nije da Orbiniju Porfirogenit nije odgovarao, nego on njega nije uopšte imao ni u rukama.
Perpetume, Orbini je citirao preko dvesta izvora koja tretiraju istoriju Slovena.

Da li si u stanju da shvatis koliko je tupavo i pomisliti da mu u rukama nije bio jedini izvor u kome se do detalja opisuje istorija Srba i Hrvata :D?

Uostalom on kaže doslovno da je u rukama držao Porfirogenitov spis, kako ga je on nazvao „nel libro intitolato Foedera, Iura, ac Societates Imperii Romani.“

Tako da batali tu alternativu, providno je
 
Perpetume, Orbini je citirao preko dvesta izvora koja tretiraju istoriju Slovena.

Da li si u stanju da shvatis koliko je tupavo i pomisliti da mu u rukama nije bio jedini izvor u kome se do detalja opisuje istorija Srba i Hrvata :D?

Da i si ti u stanju da shvatiš da on nije čitao grčki i da su sve to štampana izdanja na latinskom i italijanskom jeziku? Sve od reda, do prvog do zadnjeg.

Znaš li ti koji je broj grčkih spisa (u originalu) koji se tiču istorije Slovena koje je citirao? Ne preko 200, ne preko 2, nego tačno 0.

Ni jedan jedini.

Jesi li ti u stanju da objasniš
1) Kako je mogao čitati neki rukopis Porfirogenita? Gde? Koji? Kako kada još Van Meurs nije preveo sa grčkog?
2) Kako je moguće da — iz potpuno neobjašnjivih razloga (ni sam nemaš nikakvo objašenjenje) — Orbini, nekim čudom, citira isključivo od ranije već poznati i citirani segment DAI i ništa više. Preko 400 stranica i 53 glave knjige i on ne navodi...ni jedno jedino slovo?
Je li ti shvataš koliko je tupavo i pomisliti to što si naveo? Nemaš bukvalno ništa da kažeš u odbranu potpuno nelogične ideje. :roll:

Uostalom on kaže doslovno da je u rukama držao Porfirogenitov spis, kako ga je on nazvao „nel libro intitolato Foedera, Iura, ac Societates Imperii Romani.“

Da li je tebi poznato da je Porfirogenitov spis na grčkom jeziku pisan?

Ne vidiš da je to što si citirao po Orbinu na latinskom?
 
Poslednja izmena:
Da i si ti u stanju da shvatiš da on nije čitao grčki i da su sve to štampana izdanja na latinskom i italijanskom jeziku? Sve od reda, do prvog do zadnjeg.

Znaš li ti koji je broj grčkih spisa (u originalu) koji se tiču istorije Slovena koje je citirao? Ne preko 200, ne preko 2, nego tačno 0.

Ni jedan jedini.

Jesi li ti u stanju da objasniš
1) Kako je mogao čitati neki rukopis Porfirogenita? Gde? Koji? Kako kada još Van Meurs nije preveo sa grčkog?
2) Kako je moguće da — iz potpuno neobjašnjivih razloga (ni sam nemaš nikakvo objašenjenje) — Orbini, nekim čudom, citira isključivo od ranije već poznati i citirani segment DAI i ništa više. Preko 400 stranica i 53 glave knjige i on ne navodi...ni jedno jedino slovo?
Je li ti shvataš koliko je tupavo i pomisliti to što si naveo? Nemaš bukvalno ništa da kažeš u odbranu potpuno nelogične ideje. :roll:



Da li je tebi poznato da je Porfirogenitov spis na grčkom jeziku pisan?

Ne vidiš da je to što si citirao po Orbinu na latinskom?
Koji je ovo jezik?

„nel libro intitolato Foedera, Iura, ac Societates Imperii Romani.“

:mrgreen:
 
Koji je ovo jezik?

„nel libro intitolato Foedera, Iura, ac Societates Imperii Romani.“

:mrgreen:

Prve tri 3 reči su na italijanskom (Orbinove reči), a ostatak (citat) na latinskom jeziku.

Jesi li želeo nešto da kažeš tim smeškom i ovim pitanjem?

P. S. Da pretpostavimo da ti ne umeš da razlikuješ latinski od italijanskog jezika, pa si pomislio da je zapravo sve to, tobože, italijanski?
 
Свакако је о Србима имао и то се види где прати Халкокондила где се одваја од њега и тотално га малтене офира тврдећи да су северно Срби у ствари Халкондилови Трибали.
Ако ништа ово си више пута цитирао баш " речима да Мавро Орбин и Порфитогенит тврде исто".
Што је најгоре овде недвосмислено су Срби Трибали не Бугари!
Међутим теорија о досељавању северних Срба на Балкан никоме није пала на памет па ни Ајхарду он их именује исто али никако не говори о заједничком пореклу.
Шта више Сораби нација за коју кажу да држи велики део Далмације"
Дакле ако му кажу то нису они Сораби из комшилукаса којима се млате на северу свакодневно! Није му пало на памет да помене енсистерс Србе са севера и Абодрите.

Дакле да не цитирам пост поново са којим си се сложио не знамо о преписивачкој традицији докле допире свакако 80 година до Париског издања.

Ако се играмо историје двојако да нико није знао за Порфирогенита па није могао бити фалсификован.

А са друге стеане знало се за Порфирогрнита да не испадне да се сад појавио од једном 1611.

Овде нам се увек путеви разилазе где престаје слободан дух и рационалност и постаје већ елитистички конзерватизам са зацртаним правилима.

П се чита као П ако стоји А онда је Ф мислим.....
 
Prve tri 3 reči su na italijanskom (Orbinove reči), a ostatak (citat) na latinskom jeziku.

Jesi li želeo nešto da kažeš tim smeškom i ovim pitanjem?

P. S. Da pretpostavimo da ti ne umeš da razlikuješ latinski od italijanskog jezika, pa si pomislio da je zapravo sve to, tobože, italijanski?
Dakle primenom naučne oštrice na Orbinija dolazimo do zaključka da je lagao kada je tvrdio da je u rukama držao Porfirogenitov spis?
 
Dakle primenom naučne oštrice na Orbinija dolazimo do zaključka da je lagao kada je tvrdio da je u rukama držao Porfirogenitov spis?

Orbini nigde to nije tvrdio.

To su tvoje reči (forumaš Kole11, zapisano prvi put u 21. veku, na Forumu Krstarice), koje samo pokušavaš da pripišeš njemu (da ih mu interpolišeš).
 
Navodim korišćenje veštačke inteligencije:

Johan van Meurs: Život, delo i kontroverze holandskog klasičara​

Johan van Meurs (1579–1634) bio je ugledni holandski klasičar, filolog, izdavač i univerzitetski profesor čije je ime ostalo upamćeno kako po njegovim doprinosima proučavanju klasičnih tekstova, tako i po kontroverzama koje su obeležile njegovu karijeru. Iako je ile njegovu karijeru. Iako je živeo i radio u zlatnom dobu holandske kulture i nauke, njegov život predstavlja intrigantan spoj naučnog dostignuća i lične skandaloznosti.

Rani život i akademska karijera​

Rođen u Arnhemu, Johan van Meurs je od malih nogu pokazivao izuzetnu darovitost za jezike i klasične studije. Studirao je u Leidenu, jednom od vodećih univerziteta u Evropi u to vreme, gde je njegov talenat prepoznat od strane uticajnih profesora. Njegov akademski rad fokusirao se na proučavanje latinskih i grčkih tekstova, a poseban doprinos dao je analizom dela rimskih pisaca, kao što su Ciceron i Ovidije.

Kao profesor univerziteta u Leidenu, Van Meurs je stekao reputaciju erudite i vrhunskog predavača. Njegova predavanja privlačila su studente iz cele Evrope, a njegove knjige o klasičnoj književnosti smatrane su vrhunskim doprinosima humanističkoj nauci. Pored toga, bio je poznat kao izdavač koji je objavljivao važna dela antičkih autora, čuvajući ih od zaborava.

Kontroverze i pad karijere​

I pored ugleda, Johan van Meurs se suočio sa ozbiljnim optužbama koje su dovele do njegovog pada. Na vrhuncu svoje karijere, optužen je da je objavljivao dela pornografske sadržine pod pseudonimom, koristeći svoje izdavačke resurse za širenje materijala koji je smatran nepodobnim i moralno sumnjivim. Ove publikacije, iako retke i ograničene, izazvale su buru negodovanja u tadašnjem protestantskom društvu, koje je pridavalo veliki značaj moralnoj čistoti i verskim vrednostima.

Godine 1632, univerzitetske vlasti i crkveni zvaničnici pokrenuli su istragu protiv Van Meursa. Optužbe za „pornografske delatnosti“ rezultirale su njegovim udaljavanjem sa univerziteta i zabranom daljeg objavljivanja. Ovaj događaj predstavljao je veliki udarac ne samo za njegovu karijeru, već i za njegov lični ugled, jer je bio prisiljen da napusti akademsku zajednicu kojoj je posvetio život.


Nasleđe i posledice​

Uprkos skandalu, Johan van Meurs je ostavio dubok trag u oblasti klasične filologije. Njegova dela i dalje se proučavaju kao primeri humanističkog pristupa antičkim tekstovima, dok je njegova izdavačka delatnost doprinela očuvanju važnih dela evropske kulturne baštine. Kontroverze koje su pratile njegov život otvaraju pitanja o granicama slobode izražavanja i ulozi moralnih normi u naučnom radu, što ga čini zanimljivom i relevantnom figurom za savremene rasprave o odnosu kulture, nauke i etike.

Johan van Meurs ostaje primer složene ličnosti čiji je doprinos nauci i kulturi neosporan, ali čiji život pokazuje kako lični izbori i društvene norme mogu oblikovati nečiji ugled i nasleđe.
 
Дакле да не цитирам пост поново са којим си се сложио не знамо о преписивачкој традицији докле допире свакако 80 година до Париског издања.

Ja ne znam uopšte šta ova rečenica treba da znači.

Rukopis koji je Van Meurs priredio, preveo i objavio, dovršen je 5. juna 1509. godine. Prepis je napravio grčki humanista Antonije Eparh.

Eparh je bio u redovnim kontaktima sa velikim protestantskim misliocima, uključujući i Filipom Melanhtonom. I sam iz dublje pravoslavne pozadine, bio je otvorenijeg uma. Prodavao je rukopise zainteresovanim stranama po protestantskim zemljama i tako je posle 1558. godine prodao i taj rukopis, koji je 1584. godine završio u Hajdelbergu, u biblioteci Palatinata, gde ga je zabeležio Fridrih Silberg. I to je taj rukopis koji je preko Jana Grutera nabavio Van Meurs i preveo ga na latinski jezik i tamo štampao u Lajdenu, 1611. godine.

Tako da nije kao da ovde imamo neke misterije, niti je pariski rukopis uopšte od nekog posebnog značaja, jer njega Van Meurs nije koristio (i najverovatnije da nije uopšte ni imao pojma za njegovo postojanje).
 
Poslednja izmena:
Navodim korišćenje veštačke inteligencije:

Johan van Meurs: Život, delo i kontroverze holandskog klasičara​

Johan van Meurs (1579–1634) bio je ugledni holandski klasičar, filolog, izdavač i univerzitetski profesor čije je ime ostalo upamćeno kako po njegovim doprinosima proučavanju klasičnih tekstova, tako i po kontroverzama koje su obeležile njegovu karijeru. Iako je ile njegovu karijeru. Iako je živeo i radio u zlatnom dobu holandske kulture i nauke, njegov život predstavlja intrigantan spoj naučnog dostignuća i lične skandaloznosti.

Rani život i akademska karijera​

Rođen u Arnhemu, Johan van Meurs je od malih nogu pokazivao izuzetnu darovitost za jezike i klasične studije. Studirao je u Leidenu, jednom od vodećih univerziteta u Evropi u to vreme, gde je njegov talenat prepoznat od strane uticajnih profesora. Njegov akademski rad fokusirao se na proučavanje latinskih i grčkih tekstova, a poseban doprinos dao je analizom dela rimskih pisaca, kao što su Ciceron i Ovidije.

Kao profesor univerziteta u Leidenu, Van Meurs je stekao reputaciju erudite i vrhunskog predavača. Njegova predavanja privlačila su studente iz cele Evrope, a njegove knjige o klasičnoj književnosti smatrane su vrhunskim doprinosima humanističkoj nauci. Pored toga, bio je poznat kao izdavač koji je objavljivao važna dela antičkih autora, čuvajući ih od zaborava.

Kontroverze i pad karijere​

I pored ugleda, Johan van Meurs se suočio sa ozbiljnim optužbama koje su dovele do njegovog pada. Na vrhuncu svoje karijere, optužen je da je objavljivao dela pornografske sadržine pod pseudonimom, koristeći svoje izdavačke resurse za širenje materijala koji je smatran nepodobnim i moralno sumnjivim. Ove publikacije, iako retke i ograničene, izazvale su buru negodovanja u tadašnjem protestantskom društvu, koje je pridavalo veliki značaj moralnoj čistoti i verskim vrednostima.

Godine 1632, univerzitetske vlasti i crkveni zvaničnici pokrenuli su istragu protiv Van Meursa. Optužbe za „pornografske delatnosti“ rezultirale su njegovim udaljavanjem sa univerziteta i zabranom daljeg objavljivanja. Ovaj događaj predstavljao je veliki udarac ne samo za njegovu karijeru, već i za njegov lični ugled, jer je bio prisiljen da napusti akademsku zajednicu kojoj je posvetio život.


Nasleđe i posledice​

Uprkos skandalu, Johan van Meurs je ostavio dubok trag u oblasti klasične filologije. Njegova dela i dalje se proučavaju kao primeri humanističkog pristupa antičkim tekstovima, dok je njegova izdavačka delatnost doprinela očuvanju važnih dela evropske kulturne baštine. Kontroverze koje su pratile njegov život otvaraju pitanja o granicama slobode izražavanja i ulozi moralnih normi u naučnom radu, što ga čini zanimljivom i relevantnom figurom za savremene rasprave o odnosu kulture, nauke i etike.

Johan van Meurs ostaje primer složene ličnosti čiji je doprinos nauci i kulturi neosporan, ali čiji život pokazuje kako lični izbori i društvene norme mogu oblikovati nečiji ugled i nasleđe.

Postavi i da se vidi šta si pitao ChatGPT, jer je dobar deo ovih uglavnom potpuno fabrikovanih gluposti izbacio sasvim izveno zbog toga što si mu ti suflirao šta da napiše. :mrgreen:
 
Postavi i da se vidi šta si pitao ChatGPT, jer je dobar deo ovih uglavnom potpuno fabrikovanih gluposti izbacio sasvim izveno zbog toga što si mu ti suflirao šta da napiše. :mrgreen:
Utoliko je tvoja kampanja za navođenjem da je post kreirala AI, sulud. Sam si to sad potvrdio.

Da sumiramo, treba obavezno navesti da je za post odgovorna AI, ali treba navesti i šta su bili njeni antropogeni inputi?
 
Utoliko je tvoja kampanja za navođenjem da je post kreirala AI, sulud. Sam si to sad potvrdio.

Da sumiramo, treba obavezno navesti da je za post odgovorna AI, ali treba navesti i šta su bili njeni antropogeni inputi?

Imaš temu specifično posvećenu ChatGPT-ju; ne vidim poentu zloupotrebljavanja ove radi nekakvih sofističkih izleta koji ne pomažu Van Meursu ni na koji način. :roll:
 
Imaš temu specifično posvećenu ChatGPT-ju; ne vidim poentu zloupotrebljavanja ove radi nekakvih sofističkih izleta koji ne pomažu Van Meursu ni na koji način. :roll:
1736420363444.png

Moje je duboko ubeđenje da se Meurs bavio pornografijom i da je zbog toga zglajznuo. To je u ono vreme bio značajan izvor prihoda. U Britaniji su tek nedavno digitalizovali pornografske knjige od 16. veka pa do 1940. Do 2020. su ih držali pod ključem.
 
Pogledajte prilog 1669116
Moje je duboko ubeđenje da se Meurs bavio pornografijom i da je zbog toga zglajznuo. To je u ono vreme bio značajan izvor prihoda. U Britaniji su tek nedavno digitalizovali pornografske knjige od 16. veka pa do 1940. Do 2020. su ih držali pod ključem.

A šta ti tačno podrazumevaš pod tim da je zglajznuo? Šta zamišljaš da mu se dogodilo?

Nikada nije otpao it akademske zajednice, niti ga je iko za tako nešto optuživao. Do kraja života je radio. Goidne 1638. još objavio je zadnji tom istorije Danske: https://www.vialibri.net/years/book...annis-meursi-historica-danica-pariter-belgica

Historia Danica.png


Ti pišeš ovde o potpuno izmišljenim događajima. Nije bilo nikakve „istrage 1632.“ nekakvih „crkvenih“ ili „univerzitetskih vlasti“ zbog apsolutno ikakvih „pornografskih“ optužbi.
 
Ако се играмо историје двојако да нико није знао за Порфирогенита па није могао бити фалсификован.

А са друге стеане знало се за Порфирогрнита да не испадне да се сад појавио од једном 1611.

Овде нам се увек путеви разилазе где престаје слободан дух и рационалност и постаје већ елитистички конзерватизам са зацртаним правилима.

П се чита као П ако стоји А онда је Ф мислим.....

To tako ispada samo ako se ne trudiš da prenosiš ono što je rečeno. Svako može tako da uzme npr. svaku tvoju tvrdnju i iskarikira je i onda ono što je karikirano izvrgava ruglu, umesto onoga što je rečeno. Kao što si učinio da, primera radi, pokušajem predstavljanja da sam ja igde izjavio da je francuska kraljica prodavala rukopis da bi imala šta jesti.

Niko ozbiljan ne tvrdi da niko nije znao za DAI pre 1611. godine. To si zapravo već jednom bio napisao, na ovoj temi, i sada ponovio. Nema smisla diskutovati o fiktivnim tvrdnjama; to je, naime, bukvalno podmetanje.

Postoje celi naučni radovi; ja sam samo na Forumu Krstarice objašnjavao naširoko ko je sve konsultovao koji prepis, kako su nastajali, kako su informacije išle...ne verujem da je iko na čitavom forumu Krstarice o tim pitanjima i problemima pisao više od mene. I to što pokušavaš da mi imputiraš, insinuirajući nekakvu nedoslednost koja se ne nazire, moj stav nije.

Postoji samo jedno jedino zacrtani pravilo, a to je: čitaj onako kako piše. Ne modifikuj tvrdnje drugoga, kao što ne bi sam sebi želeo ni da tako neko modifikuje pak tvoje tvrdnje.

TLDR: 1) Da li je iko znao za spis pre 1611. godine? Da, naravno da jeste?
2) da li je Mavro Orbini imao uvid u neki od prepisa DAI? Ne, nije, kao što nikad nije imao uvid uopšte ni u jedan jedini grčki rukopis ili izvor (od Klaudijem Ptolemaja, preko Prokopija, do Jovana Skilice; ništa on nije video, već isključivo preko objavljenih prevoda). Kao što o nije iz DAI Orbini praktično ništa ispisao, sem legende koja je bila poznata i ranije (ni slovo, iz preko 99% sadržaja u više od 400 str. i 53 glave)
Šta je tu toliko teško za razumeti? Šta to se učinilo kao nekakva nedoslednost? Šta je u rečenom neracionalno ili elitistički konzervativno?
 
Poslednja izmena:
To tako ispada samo ako se ne trudiš da prenosiš ono što je rečeno. Svako može tako da uzme npr. svaku tvoju tvrdnju i iskarikira je i onda ono što je karikirano izvrgava ruglu, umesto onoga što je rečeno. Kao što si učinio da, primera radi, pokušajem predstavljanja da sam ja igde izjavio da je francuska kraljica prodavala rukopis da bi imala šta jesti.

Niko ozbiljan ne tvrdi da niko nije znao za DAI pre 1611. godine. To si zapravo već jednom bio napisao, na ovoj temi, i sada ponovio. Nema smisla diskutovati o fiktivnim tvrdnjama; to je, naime, bukvalno podmetanje.

Postoje celi naučni radovi; ja sam samo na Forumu Krstarice objašnjavao naširoko ko je sve konsultovao koji prepis, kako su nastajali, kako su informacije išle...ne verujem da je iko na čitavom forumu Krstarice o tim pitanjima i problemima pisao više od mene. I to što pokušavaš da mi imputiraš, insinuirajući nekakvu nedoslednost koja se ne nazire, moj stav nije.

Postoji samo jedno jedino zacrtani pravilo, a to je: čitaj onako kako piše. Ne modifikuj tvrdnje drugoga, kao što ne bi sam sebi želeo ni da tako neko modifikuje pak tvoje tvrdnje.

TLDR: 1) Da li je iko znao za spis pre 1611. godine? Da, naravno da jeste?
2) da li je Mavro Orbini imao uvid u neki od prepisa DAI? Ne, nije, kao što nikad nije imao uvid uopšte ni u jedan jedini grčki rukopis ili izvor (od Klaudijem Ptolemaja, preko Prokopija, do Jovana Skilice; ništa on nije video, već isključivo preko objavljenih prevoda). Kao što o nije iz DAI Orbini praktično ništa ispisao, sem legende koja je bila poznata i ranije (ni slovo, iz preko 99% sadržaja u više od 400 str. i 53 glave)
Šta je tu toliko teško za razumeti? Šta to se učinilo kao nekakva nedoslednost? Šta je u rečenom neracionalno ili elitistički konzervativno?
Није имао увид а довео Себе из азијске Сарматије где их бележи Птоломеј и Плиније?
Ја ти ништа нисам импутирао овде осим тврдње да Порфирогенит и Мавро Орбин тврде исто о Србима! То се налази на твојој теми Мавро Орбин!
Ја нисам рекао да си ти тврдио да је Орбин то преузео од Порфирогенита то си ти импутирао а то ја јако сумњам јер више рукописних традиција користи за Србе али код тог дела је је егзактан да су северни Срби дошли и заузели Далмацију и да су то у ствари Трибали Лаоника. Исцитирај ту реченицу сам и видећеш да је прилично неповезана са свим осталим са Србима са Кавказа који се деле на Дунаву и одлазе на север и Икирик.(Више рукописних традиција)
Онда део у Панонији где изазивају буну против Константина великог неки други извор.
Онда се на овом месту враћа на трећи извор Порфирогенита.
Северни Срби долазе у Далмацију.
Јер да то није прочитао не би ни написао јер није ни у каквој синергији нити је повезано са свим предходним о Србима.
Дакле Орбин се није везивао за један извор већ компилирао изворе и све што му се чини занимљивим је прибележио.

Не можемо тврдити нити било ко да није прочитао Порфирогенита јер да је прочитао онда тотално променио мишљење и написао другачију историју као и Лаоник Халкокондил.
Не постоји начин оспорити тезу Лаонику јер је у Византији прихваћена нити би неки словенски "илирац аутохтониста" оспоравао тако нешто да није нашао убедљив извор за то!

И да наравно помиње Халколондила и Порфирогенита грчког цара који је погрешно датовао зидање Дубровника у 4. век рекао је да греши да се то десило у 2. веку ни то нису грчки извори.
 
Није имао увид а довео Себе из азијске Сарматије где их бележи Птоломеј и Плиније?

Plinije je latinski autor.

Da, Orbini nije imao nikakav uvid u samog Ptolemeja.

Ne samo što nije poznavao samog Ptolemeja, Orbini ni jedan jedini grčki izvor nije čitao ili koristio za svoje delo. Pa grčki jezik po svemu sudeći nije čak ni poznavao.
 
Poslednja izmena:
A koji to momenat povezivanja, tačno?

Pogledajte prilog 1669063

Jedino što ja primećujem jeste da su preskočili opservaciju Tibora Živkovića da Mavar Orbin nije uopšte znao grčki jezik, tako da čak ni u teoriji on nije mogao čitati prepise (ni jedan jedini, pre izlaska Van Merusovog prevoda 1611. godine) Porfirogenitovog Spisa o upravljanju Carstvom.
Кад бк то било тако лако да бедикт чак и ако не зна грчки нема Грка католика свуда око себе који би могли превести или прочотати дело мсм бзвз док неко није одштампао нико никад ништа није читао до 17. века.
Све теорије воде у једну кућицу заштиту материјала.
Било је Гркасвуда у Венецији ,Дубровнику Италији где хоћеш.
 
Кад бк то било тако лако да бедикт чак и ако не зна грчки нема Грка католика свуда око себе који би могли превести или прочотати дело мсм бзвз док неко није одштампао нико никад ништа није читао до 17. века.
Све теорије воде у једну кућицу заштиту материјала.
Било је Гркасвуда у Венецији ,Дубровнику Италији где хоћеш.

Imaš zapravo potpuno pogrešnu percepciju o celom tom razdoblju. Taj svet uopšte nije tako izgledao — ni izbliza.

Poznavanje grčkog jezika, i to dobro, da se mogu čitati stari rukopisi (što je okvirno govoreći i danas veliki izazov) bilo je umeće koje je posedovao relativno maleni broj ljujdi. Zato se radi na tome da stari izvori budu prevođeni na latinski jezik i umnožavani i zato su ova izdanja i prevodi izvora od izuzetno ključne važnosti.

Orbin je svoju knjigu pisao isključivo na osnovu publikovanih dela. On nije koristio nikakve neobjavljene rukopise, a posebno ne ništa na grčkom. Ne razumem tvoju konstataciju. Ptolemej je preveden, a on onda treba da bude naručilac novo prevoda, specifično radi njega samog? Ne, naravno da nije to raido. Konsultovao, kao i u slučaju apsolutno svih drugih izvora, isključivo objavljene mu i dostpne prevode.

Дакле Орбин се није везивао за један извор већ компилирао изворе и све што му се чини занимљивим је прибележио.

Ako su na latinskom ili italijanskom jeziku, da. Ako nisu, nema.

Primera radi, Aleksijada Ane Komnine je prvi put bila prevedena na latinski i objavljena tek 1610. godine. Tako da Orbin za taj izvor uopšte ne zna i ne koristi ga nigde. S obzirom da je prvi put Georgije Akropolita preveden i objavljen 1614. godine, Orbin ne zna za Akropolitu, niti ga koristi. Kako su spisi Jovana Kantakuzena u prevodu na latinski jezik objavljeni 1604. godine, Orbin ne zna za Kantakuzena, niti ga koristi. Georgije Sfrances, objavljen tek 1604. godine — Orbin ne zna sa Sfrancesa.
 
Poslednja izmena:
Imaš zapravo potpuno pogrešnu percepciju o celom tom razdoblju. Taj svet uopšte nije tako izgledao — ni izbliza.

Poznavanje grčkog jezika, i to dobro, da se mogu čitati stari rukopisi (što je okvirno govoreći i danas veliki izazov) bilo je umeće koje je posedovao relativno maleni broj ljujdi. Zato se radi na tome da stari izvori budu prevođeni na latinski jezik i umnožavani i zato su ova izdanja i prevodi izvora od izuzetno ključne važnosti.

Orbin je svoju knjigu pisao isključivo na osnovu publikovanih dela. On nije koristio nikakve neobjavljene rukopise, a posebno ne ništa na grčkom. Ne razumem tvoju konstataciju. Ptolemej je preveden, a on onda treba da bude naručilac novo prevoda, specifično radi njega samog? Ne, naravno da nije to raido. Konsultovao, kao i u slučaju apsolutno svih drugih izvora, isključivo objavljene mu i dostpne prevode.



Ako su na latinskom ili italijanskom jeziku, da. Ako nisu, nema.

Primera radi, Aleksijada Ane Komnine je prvi put bila prevedena na latinski i objavljena tek 1610. godine. Tako da Orbin za taj izvor uopšte ne zna i ne koristi ga nigde. S obzirom da je prvi put Georgije Akropolita preveden i objavljen 1614. godine, Orbin ne zna za Akropolitu, niti ga koristi. Kako su spisi Jovana Kantakuzena u prevodu na latinski jezik objavljeni 1604. godine, Orbin ne zna za Kantakuzena, niti ga koristi. Georgije Sfrances, objavljen tek 1604. godine — Orbin ne zna sa Sfrancesa.
A ove sto su objavljeni je skinuo sa neta?
 
Primera radi, Aleksijada Ane Komnine je prvi put bila prevedena na latinski i objavljena tek 1610. godine. Tako da Orbin za taj izvor uopšte ne zna i ne koristi ga nigde. S obzirom da je prvi put Georgije Akropolita preveden i objavljen 1614. godine, Orbin ne zna za Akropolitu, niti ga koristi. Kako su spisi Jovana Kantakuzena u prevodu na latinski jezik objavljeni 1604. godine, Orbin ne zna za Kantakuzena, niti ga koristi. Georgije Sfrances, objavljen tek 1604. godine — Orbin ne zna sa Sfrancesa.

@NickFreakyrgios prevod Teofilakta Simokate na latinski jezik je objavljen 1604. godine, tako da Orbin ne zna za Simokatu.
Kako je Pashalna hronika prevedena na latinski i objavljena parcijalno 1606. i potpuno 1652, Orbin ne zna za nju.
Istorija cara Lava V Jermenina je prevedena na latinski i štampana tek 1655. godine, tako da Orbinu nije dostupna.
Hronika iz 811. godine nije prevedena na latinski i štampana, tako da Obin ne zna za nju.
Veliki hronograf nije preveden na latinski i štampan, tako da Orbinu nije dostupan.
Prvi delovi iz hronike Georgija Hamartola bili su štampani 1685. godine, da tako da Orbin ne zna za Hamartola.
Hronika Petra Aleksandrijskog nije bila štampana. Orbin ne zna za nju.
Hronika Josifa Genesija nije bila štampana još. Orbin ne zna.
Orbin ne zna za hroniku Teofana Ispovednika.
Ne zna za hroniku Jovana Kamenijata (lat. prevod objavljen 1653).
Ne zna Orbin za hroniku Simeona Logoteta.
Ne zna Orbin za Izvode Konstantina Porfirogenita.
Ne zna Orbin za Lava Đakona (parcijalan prevod na latinski štampan tek 1685).
U Monemvasijsku hroniku Orbini nije imao uvid.
Ne za Orbini za Duku (štampan tek 1649).
Ne zna Orbini za pseudo-Simonovu hroniku,...

Itd. Mogli bismo ovako do jutra. S obzirom na izuzetno majušne razmere grčkih srednjovekovnih izvora koji su bili prevedeni na latinski i štampani pre 1601. godine, razmere dostupnosti Orbina u vizanijske izvore, izuzetno su skromne.

Znam ja vrlo dobro zašto i to zamišljaš na jedan potpuno nerealan način. U zadnjih nekoliko decenija, na društvenim mrežama iz regiona postoji u sferi zajednice novoromantičara nekakva potpuna idealizacija Mavra Orbina u kojoj mu se domalo pripisuju i nekakve natrprirodne moći. Stvara se jedna izmišljena verzija Orbina, koja nema preterao mnogo veze sa Orbinom kao istorijskom ličnosti. Zamišlja se da on tamo nešto negde istražuje, kopa, sakuplja. Sve je to, u svojoj najvećoj meri, fantazija. Najveći deo sadržaja Kraljevstva Slovena nastao je ispisivanjem iz biblioteke Vojvodstva Urbino, čitajući tamo dela koja su bila štampana, a ostatak je pronalazio po pojedinim drugim univerzitetskim bibliotekama po severnoj Italiji u nekoliko navrata kada je tražio neke knjige kojih nije bilo u Urbinu. U same antičke i srednjovekovne spise, Orbini uglavnom nikada nije imao uvid, već gotovo isključivo kroz prepričavanja i citate drugih, zapadnjačkih autora, iz njemu savremenog ili bliskog vremena.

Све теорије воде у једну кућицу заштиту материјала.

Postavi stvari na najosnovnije činjenice i razmotri ih logički.

Ne zna čovek za Aleksijadu Ane Komnine, ne zna za Georgija Sfrancesa, Duku, Jovana Kantakuzena, Georgija Akropolitu, Teofilakta Simokatu, ne zna za Kekavmena,...

E, ne zna ni za šta...ali, zato je mogao nekako doći do isključivo (i ničeg drugog, uključujući i ni jedno jedino drugo delo koje je izašlo iz Porfirogenitovog kruga, a ima ih jedno skoro desetak) Spis o narodima tako što je...negde, nekako pronašao neki rukopis...i tražio da mu tamo neki Grk. I još od tog Grka, tražio: slušaj, prevedi mi samo ovo što znam od ranije. Dakle, samo tu jednu rečenicu. Ovo ostalo, ni slučajno, je li čuješ ni reči da mi nisi preveo! :lol:

Kako to tebi zvuči, sa stanovišta elementarne logike? Može li se ikako objasniti? Ne zna čovek za Aleksijadu, ali zna za jedan značajno manje korišćeni i manje poznati spis?
 

Back
Top