Zabranjeni protestantski klasičar iz Holandije Johan van Meurs (1579-1639) zvani "Batavac"

Jedini citati iz DAI koje orbin pominje i citira su oni koji su bili primećeni i poznati još i pre nego što se on rodio tj. koji su već pre Orbina prevedeni na latinski i italijanski jezik. Isključivo to i ništa više. Nigde drugde Orbin ne pominje Porfirogenita.



OK, da ponovimo još jednom: pominje samo ono što je već bilo poznato, pre njega. Ništa drugo.

Dakle, ako neko tvrdi da je imao uvid u sam Spis (ne samo od ranije poznati fragmenat, već samo delo), to je tvrdnja koja iziskuje dokazivanje i sav teret dokazivanja je na onome ko to iznosi.
Терет доказивања падао на оног које не може да докаже а то што је Тибор Живковић изнео тезу није Њутнов закон чак ни он није тако апсолутан.
Дакле Орбин га сам помиње и цитура не ја па би терет доказивања био на Мавру Орбину.
А примерци Порфирогенита на латинском које је користио показују да си ти имао времеплов да знаш шта је користио и шта је постојало на латинском у 16. веку хипотетички могао му је бити доступан изгубљени Порфирогенитов извор ? Можда су му били доступни и латински извори Порфирогенита.
Дела Анастасија библиотекара.
Можда ниси схватио најбоље црквени историчари помињу да је Анастасије имао знање и био кадар да напише неколико биограгија римских папа.
Пошто је знао грчки могао је написати и дело Порфирогенита на грчком у Венецији.


Jedini citati iz DAI
Orbini je umro 1610. godine, a Van Mursovo izdanje je izašlo 1611. godine, tako da bez vremeplova to ne ide.

Ово кад кренеш да болдујеш и украшаваш слова ко неки метросексуалац то ми је најјаче.
Само Порфирогенитово дело је остало без украса.
Какве везе има кад је умро Мурс је на томе морао радио пар година као друго имамо довољно преписа и пре његовог дела.
Аргумент да неко није знао грчки да зато није могао да користи грчке изворе при том је бенедиктанац прилично упућен блиско у политику папске курје је смешно.
Ја не знам да ли заступаш науку или личну таутологију али доносиш јој више штете него корости.
Такав став дављеника за сламку и смешни детињи покушаји одбране Свинимира бечком илустрованом хроником против биографије првог крсташког похода.
Дакле ово извртање и силовање чињеница не личи на науку већ адвокатуру да браниш окривљенг свим средствима чак и Макијавелистички "циљ оправдава средства"
Шта је резултат ?
То да треба неко да те склони јер изазиваш исти Павловићев рефлекс према науци као Деретић према теби.
Гађење @Kole11 @NickFreakyrgios @Mrkalj @Srebrene да не набрајам ја срећом знам да си недовршен лик па ме то не одвраћа од науке.

Дакле прво што је уочљиво да Борис Стојковски доноси много комплетније податке од тебе о Византији иако он још није стигао до неког нивоа.
Ти си тврдио све супротно дезинтеграцију дукљанске круне , интеграцију хрватске круне како год и уз дечији буквар за први разред.
За Јеронима Вулфа си се изпромашивао из једног клипа Бориса Стојковског види се колико је цела твоја реплика на тему Византија залудна колико и прича о Јерониму Вулфу.
Дакле аргументација типа Мавро Орбин није знао грчки те изворе није користио?
Дакле ја могу рећи да ти не знаш грчке изворе јер све теме до једне су ти латинске и аутори латини попут дечка из латинске школе који треба нама источњацима да представи велика имена западне науке.

Шатро у жељи да побијеш теорије завере а дижеш још већу маглу и конфузију.
Дакле или не знаш довољно што бих рекао јер ти је аргунентација интернет троловска нема школске методолохије нити таквог притипа ни у једној теми.
Како време пролази готово свака ти теорија пада у воду.

И наравно биће још више деретићевца и Шагргића и којих год оћеш кад неспособни и неподобни људи представљају науку. Са таквом бедном аргументацијом да аргументи аутохтониста и алтернативаца постају озбиљнији.
 
Poslednja izmena od moderatora:
Терет доказивања падао на оног које не може да докаже а то што је Тибор Живковић изнео тезу није Њутнов закон чак ни он није тако апсолутан.
Дакле Орбин га сам помиње и цитура не ја па би терет доказивања био на Мавру Орбину.
А примерци Порфирогенита на латинском које је користио показују да си ти имао времеплов да знаш шта је користио и шта је постојало на латинском у 16. веку хипотетички могао му је бити доступан изгубљени Порфирогенитов извор ? Можда су му били доступни и латински извори Порфирогенита.
Дела Анастасија библиотекара.
Можда ниси схватио најбоље црквени историчари помињу да је Анастасије имао знање и био кадар да напише неколико биограгија римских папа.
Пошто је знао грчки могао је написати и дело Порфирогенита на грчком у Венецији.

Čoveče, je li tebi jasno da Orbini pominje isključivo ono što je već bilo ranije prevedeno i objavljeno, pre njega. Ništa drugo.

Hajde probaj da naglas kažeš šta tvrdiš. Tvrdiš da je Orbini prvo došao do nekog od rukopisa, pa onda tražio nekog da mu ga prevede i onda posle zaključio da u DAI nema ništa bitno, te tačno 0 stvari preuzeo odatle.

I još, pazi, niko to ne zna, samo je tebi poznato da je uradio tako nešto.

Da, teret dokazivanja je na onome ko iznosi tvrdnju. U ovom slučaju, pošto si ti taj koji iznosi tvrdnju, na tebi je teret dokazivanja u celosti. Ja uopšte ovde ne iznosim nikakvu tvrdnju da je imao uvid u neki od rukopisa DAI. To ti tvrdiš. Teret dokazivanja je na tvojoj strani, kao i svakome ko neku tvrdnju iznosi. Ne možeš da izbaciš neku tvrdnju i onda kažeš hajde sada opovrgavajte ovo što je nedokazano. :lol:
 
Какве везе има кад је умро Мурс је на томе морао радио пар година

Nisam ja spomenuo kad je Van Meurs umro, već kada je Orbini umro.

Orbin je preminuo 1610. godine, a prevod i prvo izdanje DAI izašlo je 1611. godine. Tako da nije mogao imati uvid u Van Mursovo izdanje, nikako, kao što ga ni ne pominje nigde.

као друго имамо довољно преписа и пре његовог дела.

U to vreme od poznatih prepisa 2 su bila u Parizu i 1 u Hajdelbergu. Samo onaj 1, parcijalni, bio je u krajevima kojima se Orbini šetao tj. u Modeni. Ali taj rukopis je parcijani, sadrži samo nekoliko poglavlja, i to ne ona koja bi bila interesantna. Nemamo indicija da je Orbini došao do hajdelberškog ili nekog od pariskih prepisa.

No, šta je ovde ključno? Ključno je to što prevod još uvek nije bio štampan.

Orbini koristi isključivo prevedena i štampana izdanja grčkih izvora.

Ako već tvrdiš da bi ovo bio izolovani izuzetak i da je neki od rukopisa DAI - prvi i zadnji od grčkih u koje je Orbini imao, navodno, uvid - trebalo bi da objasniš tu anomaliju tj. kako je do nje došla i na osnovu čega se tako nešto pretpostavlja.
 
Nisam ja spomenuo kad je Van Meurs umro, već kada je Orbini umro.

Orbin je preminuo 1610. godine, a prevod i prvo izdanje DAI izašlo je 1611. godine. Tako da nije mogao imati uvid u Van Mursovo izdanje, nikako, kao što ga ni ne pominje nigde.



U to vreme od poznatih prepisa 2 su bila u Parizu i 1 u Hajdelbergu. Samo onaj 1, parcijalni, bio je u krajevima kojima se Orbini šetao tj. u Modeni. Ali taj rukopis je parcijani, sadrži samo nekoliko poglavlja, i to ne ona koja bi bila interesantna. Nemamo indicija da je Orbini došao do hajdelberškog ili nekog od pariskih prepisa.

No, šta je ovde ključno? Ključno je to što prevod još uvek nije bio štampan.

Orbini koristi isključivo prevedena i štampana izdanja grčkih izvora.

Ako već tvrdiš da bi ovo bio izolovani izuzetak i da je neki od rukopisa DAI - prvi i zadnji od grčkih u koje je Orbini imao, navodno, uvid - trebalo bi da objasniš tu anomaliju tj. kako je do nje došla i na osnovu čega se tako nešto pretpostavlja.
Разумео сам добро не мораш се хватати за те бруце.
 
Разумео сам добро не мораш се хватати за те бруце.

Dobro, da ja tebe pitam: šta je tvoja tvrdnja u vezi Orbina i DAI? Je li možeš, kratko i jasno, u jednoj rečenici da izneseš šta tvrdiš? I na osnovu čega to tvrdiš?
Dakle, ovako: "Ja tvrdim da je Orbin ___ i___". Na osnovu:
1)_____________
2)___________
3)___________

Je li to nešto jako strašno? Pošto ovako (bez ikakvog pojašnjenja šta si to, tačno, zamislio) ispada da ovde tvrdiš kako je Orbini prvo došao do nekog od prepisa DAI, pa naručio da mu se izradi prevod, a onda i video da tamo nema ništa bitno za njega i odlučio da ništa ne prepiše odatle za Kraljevstvo Slovena, pa bacio u smeće taj prevod bez korišćenja.

Mislim, ti se doslovno podsmevaš (i to na jedan dosta nevaspitan način, uz pregršt provokacija) a sam odbijaš da kažeš sa čim se ne slažeš, zašto, i šta je uopšte, zapravo, tvoja tvrdnja. :roll: Probaj to što si zamislio da kažeš naglas i porazmisliš malo kako zvuči. Je li tebi to zvuči razumno?
 
@NickFreakyrgios ti voliš da često koristiš ChatGPT. Je li tako beše? Zašto ga ne pitaš šta ima da kaže po ovom pitanju?

ChatGPTvoljeni.png


Da nisi ti to možda konsultovao ChatGPT, pa ti se nije svideo odgovor i zbog toga ga ovog puta ne kačiš. z:lol:
 
тако бедно под притиском аргументације осим човека којем није ни битно шта је истина

Pazi, niko nikada nije tvrdio da je Orbini imao uvid u celo delo DAI i to čak (!) na grčkom, pre nego što su to lupili na jednoj emisiji YouTube kanala SrbijaGlobal Aleksandar Šargić i Aleksandar Mitić. I sad ti kažeš da su oni bili u pravu, a zašto — iz nekog razloga, odbijaš da se izjasniš i ostavljaš pod velom nerazjašnjene misterije.

Znaš kako bi trebalo da izgleda pritisak argumenata? Evo, ovako:
1) Mavro Orbini nije znao grčki jezik. Niti jedan jedini izvor ne koristi na grčkom
2) Sve grčke izvore koje Orbini koristi (od prvog do zadnjeg), isključivo su štampani prevodi.
3) Jedini podatak iz DAI koji Orbini donosi jeste onaj koji je već bio preveden na latinski i italijanski i poznat Dubrovčanima još i pre nego što se rodio. U „Kraljevstvu Slovena“ ne nalazi se niti jedan jedini novi podatak iz DAI
4) Jedini podatak u il regno de gli slavi iz DAI je vrlo kratki segment iz 29. glave, koji sadrži legendu o nastanku Dubrovnika. U celom ostatku Orbinovog spisa, ne pominje se Poriforgenitovo delo, niti citira, više nigde. Ni jedna jedina stvar, iz dokumenta od preko 400 stranica i ukupno 53 glave (još 52, pored ove jedne iz koje postoji ispis kod Orbina)

Argumenti za neku tvrdnju (bilo demanti iznad rečenog, bilo dokazi za iskaz):
1) ?
2) ?
3) ?
4) ?
 
Pazi, niko nikada nije tvrdio da je Orbini imao uvid u celo delo DAI i to čak (!) na grčkom, pre nego što su to lupili na jednoj emisiji YouTube kanala SrbijaGlobal Aleksandar Šargić i Aleksandar Mitić. I sad ti kažeš da su oni bili u pravu, a zašto — iz nekog razloga, odbijaš da se izjasniš i ostavljaš pod velom nerazjašnjene misterije.

Znaš kako bi trebalo da izgleda pritisak argumenata? Evo, ovako:
1) Mavro Orbini nije znao grčki jezik. Niti jedan jedini izvor ne koristi na grčkom
2) Sve grčke izvore koje Orbini koristi (od prvog do zadnjeg), isključivo su štampani prevodi.
3) Jedini podatak iz DAI koji Orbini donosi jeste onaj koji je već bio preveden na latinski i italijanski i poznat Dubrovčanima još i pre nego što se rodio. U „Kraljevstvu Slovena“ ne nalazi se niti jedan jedini novi podatak iz DAI
4) Jedini podatak u il regno de gli slavi iz DAI je vrlo kratki segment iz 29. glave, koji sadrži legendu o nastanku Dubrovnika. U celom ostatku Orbinovog spisa, ne pominje se Poriforgenitovo delo, niti citira, više nigde. Ni jedna jedina stvar, iz dokumenta od preko 400 stranica i ukupno 53 glave (još 52, pored ove jedne iz koje postoji ispis kod Orbina)

Argumenti za neku tvrdnju (bilo demanti iznad rečenog, bilo dokazi za iskaz):
1) ?
2) ?
3) ?
4) ?
Тек овај аргумент сламке не разумем. Лично сам помињао више пута овде да сам сам читао Орбина и запазио то. Што је тебе тада натерало како си сам рекао да поново прочиташ Орбина и отворио си тему цититајући исказ Орбина дасу северни Срби Лаоникови Трибали.Да тврди исто што и Порфитогенит и опекао се сам сад на своју коприву.
Дакле тврдио сам то исто пре тога што су дотични поменули на Србијаглобал.
Дакле какве везе има ко је то објавио када сам Орбин то помиње не мора за њега нико сведочити.
Као што ни Тибор Живковић ни ти не можете сведочити нешто у вези Порфирогенита сем претпоставки које нису докази.
Нити ти нити било ко може тврдити да Мавро Орбин нешто није као што ни ја не могу тврдити да апсолуто јесте.
Претпоставка вс претпоставка.
Што се наука више бави претпоставкама то више постаје филозофија.
Зашто би неко ко би прочитао ДАИ морао мислити да је открио Аметику и исцитирати читаво дело?
Требао је предвидети тебе и унапред доказивати неком и правдати се да ли је нешто прочитао или није?
Већ сам кроз тему дао више објашњења ако Јеречек далеко просвећенији и образованији није онанисао на Порфирогенита зашто мислиш да Мавро Орбин би?

Већ виђено! Шаргића Митића
покушаваш спиновати и окренути причу као фамозне творце те тезе.

Па народе бирајте ја сам Вучић хоћете да уместо мене владају Ђилас ,Чанак или Драшковић?

Твоја аналогија тај ко тврди да је Мавро Орбин читао читаво дело Порфирогенита тај је Шаргић-Митић-Деретић Гпт чет

Дакле подржите мене јадног и бедног иако вам продајем шупљу причу јер ћете у супротном слушати само Деретића ,Шаргића и Митића који су још већи лажови од мене.

Ако аутохтонизам победи забраниће нам улазак у ЕУ и бомбардоваће нас НАТО.

Они си нато плаћеници , издајници , руски шпијуни , нато шпијуни не знам све шта су.
Нису добри простодушни наивни момци као ја.

Нешто ме твоја прича подсећа кад човек гладног стомака говори о најјачем бдп-у регијону и највећем привредном расту у Европи.

Е тако ти представљаш науку идентично.
 
Тек овај аргумент сламке не разумем. Лично сам помињао више пута овде да сам сам читао Орбина и запазио то. Што је тебе тада натерало како си сам рекао да поново прочиташ Орбина и отворио си тему цититајући исказ Орбина дасу северни Срби Лаоникови Трибали.Да тврди исто што и Порфитогенит и опекао се сам сад на своју коприву.
Дакле тврдио сам то исто пре тога што су дотични поменули на Србијаглобал.
Дакле какве везе има ко је то објавио када сам Орбин то помиње не мора за њега нико сведочити.
Као што ни Тибор Живковић ни ти не можете сведочити нешто у вези Порфирогенита сем претпоставки које нису докази.
Нити ти нити било ко може тврдити да Мавро Орбин нешто није као што ни ја не могу тврдити да апсолуто јесте.
Претпоставка вс претпоставка.
Што се наука више бави претпоставкама то више постаје филозофија.
Зашто би неко ко би прочитао ДАИ морао мислити да је открио Аметику и исцитирати читаво дело?
Требао је предвидети тебе и унапред доказивати неком и правдати се да ли је нешто прочитао или није?
Већ сам кроз тему дао више објашњења ако Јеречек далеко просвећенији и образованији није онанисао на Порфирогенита зашто мислиш да Мавро Орбин би?

Већ виђено! Шаргића Митића
покушаваш спиновати и окренути причу као фамозне творце те тезе.

Па народе бирајте ја сам Вучић хоћете да уместо мене владају Ђилас ,Чанак или Драшковић?

Твоја аналогија тај ко тврди да је Мавро Орбин читао читаво дело Порфирогенита тај је Шаргић-Митић-Деретић Гпт чет

Дакле подржите мене јадног и бедног иако вам продајем шупљу причу јер ћете у супротном слушати само Деретића ,Шаргића и Митића који су још већи лажови од мене.

Ако аутохтонизам победи забраниће нам улазак у ЕУ и бомбардоваће нас НАТО.

Они си нато плаћеници , издајници , руски шпијуни , нато шпијуни не знам све шта су.
Нису добри простодушни наивни момци као ја.

Нешто ме твоја прича подсећа кад човек гладног стомака говори о најјачем бдп-у регијону и највећем привредном расту у Европи.

Е тако ти представљаш науку идентично.

Je li možeš, umesto da postavljaš cele zidove teksta u kojima pokušavaš da nađeš koji su tačno sve načini da nekoga isprovociraš ili da prouzrokuješ svađu, da ukratko napišeš šta je tvoja tvrdnja (ako išta i tvrdiš, zato što za sada ne deluje kao da tvrdiš doslovno išta, već samo pišeš onako isprazno, samo da bi se svađao i pokušavao da izvučeš nekakvu reakciju od mene, ili da po svaku cenu nateraš moderaciju da ti briše sve te silne eskurse koji doslovno nikakve veze nemaju ni sa čim što sam na ja napisao)?

Dakle, bez neke te toksične pljuvačine, bez okolišanja, iživljavanja ovde...samo ukratko (vrlo egzaktno), šta je tvoja tvrdnja (ako nešto tvrdiš)?
 
Већ виђено! Шаргића Митића
покушаваш спиновати и окренути причу као фамозне творце те тезе.

Niče, to apsolutno nije nikakav spin. To je činjenica. Nikome nikada nije izjavio da je Orbini imao uvid u sam DAI. Nikada, ni za preko 400 godina, od dana kada je Kraljevstvo Slovena bilo štampano 1601. godine i za sve ove vekove „porfirogenitologije“ doslovno nikome tako nešto nije palo na pamet. Tako nešto nije palo na pamet ni Tiboru Živkoviću, koji je decenijama predano sve to istraživao, i sam Porfirogenitov spis, i dubrovačke pisce:

OdArpontaga.png

Razmišljajući odakle bi taj majušni ispis iz DAI Orbin mogao nabaviti, Živkovićevo mišljenje je bilo da ga je taj citat našao u nekom od spisa Arpontaka iz Bordoa.

Dakle, ovde ne govorimo apsolutno ni o kakvom „spinovanju“. Šargić, Mitić i kanal SrbijaGlobal jesu tvorci glasine o tome da je Orbini, navodno, imao uvid u nešto više od tog delića iz 29. gl. DAI. Ja nigde pre nisam čuo da je to neko spomenuo. Ako grešim, demantuj me i navedi ko je spomenuo, pa ću priznati da sam pogrešio tu (uvek je dobro utvrditi gde počinje koja priča tako).

Ono što deluje za sada jeste da je Šargić to lupio jednu stvari neoliko ljudi, koji su pratioci tog kanala, sada ponavljaju tu famoznu Šargićevu tvrdnju, uključujući i tebe. A zašto, niko od vas ne ume da objasni. A ne možete da objasnite, zato što ni sâm Šargić nije nikada to objasnio.

I ne, to se ne može nazvati „tezom“. „Teza“ je nešto što se može argumentovano predstaviti. Ako primećuješ, i ti sâm odbijaš da predstaviš išta. „Tezom“ se ne može nazvati nešto za šta su argumenti „tako je zato što ja kažem“ ili „rek'o Šargić na Jućubu, dakle, tako je“. :roll:
 
Dakle, uspeo sam konačno da razrešim misteriju priče o jezuitima, definitivno. Moram da kažem da podatak nije u celosti izmišljen, kada ga je Jovan I. Deretić prvi put objavio, zato što se radi o zabuni između dve ličnosti.

Postojale su dve osobe, čiji je latinsko, književno ime, bilo potpuno identično.

Jedna osoba je Johan van Meurs. Ovaj čovek, priređivač prvog izdanja DAI, bio je protestant i nikakve veze nije imao sa drugim.

Druga ličnost, takođe Holanđanin i izdavač, bio je Jan van Meurs. On i njegov brat Jakov van Meurs radili su za Gent (katolički deo Nizozemske) i 1635. godine priredili su korpus dokumenata vezan za jezuitski red: https://www.britishmuseum.org/collection/term/BIOG144645

Jan i Jakov van Meurs su bili Flamanci. Rimokatolici i rodom iz Antverpena i dosta povezani sa jezuitima. U latinskom obliku, Jan se romanizuje identično kao i Johan, tako da su na knjigama i ovaj i naš jednako potpisani, kao Ioannes Meursius (posrbljeno: Jovan Meursije, obojica). Ali suštinski nema nikakve veze između te dve ličnosti. Evo jednog primerka Janovog izdanja iz 1635. godine.

Meursiuma.jpg


Dakle, ljudi su pobrkali dve po osobe koje se slično zovu (zbog zajedničke latinizacije imena).

Eto, misterija je konačno razrešena. :kpozdrav:

:super::amen::maramica:
 

Da se konačno osvrnemo i definitivno razrešimo ove pornografske tvrdnje, koje je prvi izneo hrvatski novinar Vinko Klarić.

VINKO KLARIĆ: Meursius je također bio i pornograf: poznata je, recimo, njegova pornografska litografija Elegantiae latini sermonis (Uglađeni latinski govor) koju u svojim memoarima spominje nitko drugi do legendarni prvak venecijanske špijunaže Giacomo Casanova.

I ovde je, zapravo, pobrkana ličnost. Naš Van Meurs je imao istoimenog sina. Johan Van Meurs Mlađi (po latinski, isto Jovan Meursije) rodio se u Lajdenu 1613. godine, 2 godine nakon prvog izdanja DAI. Izbegao je sa ćaćom u Dansku kad su tamo otišli i umro tamo 1654. godine: https://libris.kb.se/rp3697v93m1nw2p

Komentar II poglavlja 1. toma autobiografije Đakona Kazanove, engleskog prevoda iz 1997. godine (napomena br. 11):

1000020141.jpg


Naravno, ovo je samo naslov knjige i ime autora na koricama. Predviđeno je da sakrije sramotu dok knjiga stoji na polici i da kada neko ugleda, ne pomisli da se unutar korica nalazi prljavi sadržaj (naslov je lažan). Unutar samih korica stoji pravi naslov, Satyrae sotadicae, de arcanis amoris et veneris (Sotadična satira o misterijama Ljubavi i Venere) sa imenom autora Alojzija Sigejska kao pseudonimom stvarnog autora.

1000020143.jpg
1000020142.jpg

Sredinom XVI stoleća, učiteljica na dvoru princeze Marije Portugalske (kćeri kralja Manuela I, 1495-1521, za čije vlasti je bilo čuveno otkriće pomorskog puta do Indije, Vaska de Game) po imenu Luiza Sigeja de Velasko (1522-1560). Pisac je odabrao Luizino ime kao pseudonim, da sakrije svoje autorstvo.

Ova knjiga se pojavila tek krajem 1650-ih godina, posle smrti Van Mursa Mlađega (umro 1654). Istraživanja su ukazala da je najverovatniji autor ovog pornografskog dela francuski istoričar Nikolas Horijer (1612-1697), za vreme čijeg života je delo bilo i prevedeno prvi put sa latinskog jezika, upravo na francuski, 1680. godine.

Eto, sve smo rešili! :maramica:
 
z:DSad sam pogledao i da vidimo šta to pišu Aca Šargić i Aca Mitić u knjizi Nije bilo doseljavanja Srba na Balkan koja je danas glavni izvor ovih glasina i zabluda o Van Mursu. Ide ovako, str. 198:

1000020145.jpg

1000020147.jpg

U njihovoj knjizi, zapravo, najmanje od svega pričaju o Van Meursu. Cela priča je pretpostavka da je on bio nekakav jezuita i onda strane i strane teksta o jezuitima, bez ikakve veze uopšte sa Meursijem.

I to čudno je kako Mitić i Šargič uopšte nisu porazmislili makar malo o ovim podacima. Kažu, Van Meurs je izabran za glavnom istoričara Staleške skupštine. Revolutivne, protestantske države :D Nije ih to nateralo da pomisle malo onome što su napisali, kada su konfabulirali Jana i Johana.

Preko tih potpuno nespojivih inkongruentnosti prelaze ćutke i još dodaju da je Meursije bio 'važan čovek Svetog rimskog carstva' (od kojeg su proglasili nezavisnost i koje je bilo neprijatelj). :fdlan:

Str. 204:

1000020151.jpg


Kažu Šargić i Mitić, Lajden bio veliki centar kao deo borbe protiv jezuita. Naučna elita Lajdena, pobuna protiv Habzburga i oslobođenje od jezuita. I onda se ne zapitaju kako to Meurs profesor na tom lajdenskom univerzitetu, koji je upravo i štampao DAI.

Većina je samo isprazno blebetanje o jezuitima i u principu skoro ništa što su napisali o Van Meursu nije tačno. Da bude stvar još genijalnija, Mitić i Šargić se konstantno 'čude' stvarima koje su sami izmislili. Primera radi na str. 204 kažu sledeće:

1000020149.jpg


Kažu Šargić i Mitić, čudno mnogo lako to Johanes Meurs kao katolik i jezuita uzima od protestanata iz Hajdelberga rukopis tek tako. :hahaha::hahaha: Baš čudno, nema šta.

Ijaoj, što me dobro nasmeja.

Neko me je pitao šta mislim o toj knjizi. Ne sećam se ko je bio.

Nepotrebno je iznositi stav; dovoljno je videti ovo gore. :D
 
Добро аргумент прихваћен 10 плус.
Мавро Орнин сигурно није читао ништа осим наведених поглавља јер се нико тога није сетио 400 година пре Србијеглобал Шаргића и Митића.
Меурс се сигурно није бавио порнографијом јер прво нису постојале камере и фотоапатати информацију су измислили гртчет , алтернативци Стбијаглобал Шаргић-Митић и хрватски алтернативци типа Домагој Николић.
Само нека си ти окречио зид или променио тапете , штогод лепо је.
 
Мавро Орнин сигурно није читао ништа осим наведених поглавља јер се нико тога није сетио 400 година пре Србијеглобал Шаргића и Митића.

Ne, ne; nema tu nikakvih navedenih poglavlja. Postoji samo jedan 1 jedini kratki citat kod Orbina, iz poglavlja br. 29 i ništa više. I to isključivo citat koji je već bio poznat od ranije dubrovačkim analistima.

Pretpostavka koju su Šargić i Mitić izneli o tome da je to, navodno, nekakvo svedočanstvo da celi ostatak knjige od preko 400 str. i u 53 glave imao drugačiji sadržaj, bizarna je, nelogična i nedokaziva:
* Ne objašnjava gde je to našao Orbini, pošto nije bilo još prevedeno kako bi on to mogao da pročita
* Ne objašnjava kako bi bilo moguće da je Orbini imao uvid usključivo u jedan od najtajanstvenijih i najmanje poznatih pisanih izvora, i niti jedan jedini od silnih drugih grčkih izvora (od Teofana Ispovednika, preko Ane Komnine, do Georgija Sfrancesa)
* ne objašnjava zašto je Orbini, iz nekog čudnog razloga, po tom tumačenju odlučio da preskoči na tone i tone svega...piše o brdu evropskih naroda, o Skandinaviji, o Burgundiji, o Rusima,...i, za divno čudo, odluči čovek da ništa od toga ne prepiše za Kraljevstvo Slovena. Isključivo ono što je već od ranije bilo poznato (i što piše Nikola Ranjina u svojim Analima sredinom XVI st.).

Da nešto tu ozbiljno ne štima, primećuju i Mitić i Šargić u svojoj mreži zabluda u koju su se upleli, već pominjani citat na 203. str. Nije bilo..:

1000020159.jpg


Kažu Mitić/Šargič, ne razumeju zašto Van Meurs kao rimokatolik mora od protestanata da uzima rukopis, ako je Orbini dokaz da su ga imali katolici. Ostavljajući po strani već razrešene zablude o grejanju dve totalno različite osobe koje se samo isto prezivaju, jasno je da konfuzije postaju jasne ako razumemo da Orbini nikada nije imao uvid u sam DAI.

Ja vrlo dobro razumem da si ti napisao to što jesi sa dozom sarkazma, ali ne razumem zašto uporno odbijaš da to što su Mitić i Šargić izneli pročitaš naglas i samostalno malo mućneš svojom glavom, da porazmisliš o tome koliko, zapravo, elementarne logike ima njihova postavka.

Primera radi, ako ja imam zbirku Latinski citati od Josipe Žerjav iz 2010. godine i postavim neki citat odatle, npr. Ciceronov, da li to znači da sam ja imao uvid u Cicerona i čitao to delo? Ne, naravno da ne znači. Ti si postavljao svojevremeno na Forum Krstarice neke citate od pojedinih autora, koje ti je generisao ChatGPT. Da li to znači da si sve te pisce čitao, ili si kopirao ono što je ChatGPT postavio?

Postoji veliki broj starih pisaca, srednjovekovnih i antičkih, koji pominju druge pisce, ali za koje znamo da ih nikada nisu čitali, već da ih pominju isključivo preko posrednika. To čemu se ti iz nepoznatih razloga podsmevaš, doslovno predstavlja same osnove istorije kao naučne discipline (101, doslovno). Seti se samo koliko postoji izgubljenih pisaca koje mi i danas citiramo posredno, preko druge ruke (npr. Ktesiju iz Knida, od kojeg je očuvan samo jedan maleni fragmenat direktno, a ostalo poznajemo kroz druge, kao npr. patrijarha Fotija).

Меурс се сигурно није бавио порнографијом јер прво нису постојале камере и фотоапатати информацију су измислили гртчет , алтернативци Стбијаглобал Шаргић-Митић и хрватски алтернативци типа Домагој Николић.

Zapravo, Šargić i Mitić su vezano za priče oko pornografije rekli istinu. Pa, uglavnom.

Str. 205:

1000020162.jpg


Dakle, rekli su da je utvrđeno kako mu je to delo pripisano (nije baš potrebna velika mudrost da se utvrdi; otvoriš korice, al' ajd') i naveli Francuza za kojeg se smatra da je stvarni autor koji se krije iza pseudonima učene Špankinje Luize Sigeje.

Ono gde jesu napravili zabunu, jeste što su pobrkali dve istoimene osobe (Johana van Meursa Starijeg sa Johanom van Meursom Mlađim).
 
Ne, ne; nema tu nikakvih navedenih poglavlja. Postoji samo jedan 1 jedini kratki citat kod Orbina, iz poglavlja br. 29 i ništa više. I to isključivo citat koji je već bio poznat od ranije dubrovačkim analistima.

Pretpostavka koju su Šargić i Mitić izneli o tome da je to, navodno, nekakvo svedočanstvo da celi ostatak knjige od preko 400 str. i u 53 glave imao drugačiji sadržaj, bizarna je, nelogična i nedokaziva:
* Ne objašnjava gde je to našao Orbini, pošto nije bilo još prevedeno kako bi on to mogao da pročita
* Ne objašnjava kako bi bilo moguće da je Orbini imao uvid usključivo u jedan od najtajanstvenijih i najmanje poznatih pisanih izvora, i niti jedan jedini od silnih drugih grčkih izvora (od Teofana Ispovednika, preko Ane Komnine, do Georgija Sfrancesa)
* ne objašnjava zašto je Orbini, iz nekog čudnog razloga, po tom tumačenju odlučio da preskoči na tone i tone svega...piše o brdu evropskih naroda, o Skandinaviji, o Burgundiji, o Rusima,...i, za divno čudo, odluči čovek da ništa od toga ne prepiše za Kraljevstvo Slovena. Isključivo ono što je već od ranije bilo poznato (i što piše Nikola Ranjina u svojim Analima sredinom XVI st.).

Da nešto tu ozbiljno ne štima, primećuju i Mitić i Šargić u svojoj mreži zabluda u koju su se upleli, već pominjani citat na 203. str. Nije bilo..:

Pogledajte prilog 1670315

Kažu Mitić/Šargič, ne razumeju zašto Van Meurs kao rimokatolik mora od protestanata da uzima rukopis, ako je Orbini dokaz da su ga imali katolici. Ostavljajući po strani već razrešene zablude o grejanju dve totalno različite osobe koje se samo isto prezivaju, jasno je da konfuzije postaju jasne ako razumemo da Orbini nikada nije imao uvid u sam DAI.

Ja vrlo dobro razumem da si ti napisao to što jesi sa dozom sarkazma, ali ne razumem zašto uporno odbijaš da to što su Mitić i Šargić izneli pročitaš naglas i samostalno malo mućneš svojom glavom, da porazmisliš o tome koliko, zapravo, elementarne logike ima njihova postavka.

Primera radi, ako ja imam zbirku Latinski citati od Josipe Žerjav iz 2010. godine i postavim neki citat odatle, npr. Ciceronov, da li to znači da sam ja imao uvid u Cicerona i čitao to delo? Ne, naravno da ne znači. Ti si postavljao svojevremeno na Forum Krstarice neke citate od pojedinih autora, koje ti je generisao ChatGPT. Da li to znači da si sve te pisce čitao, ili si kopirao ono što je ChatGPT postavio?

Postoji veliki broj starih pisaca, srednjovekovnih i antičkih, koji pominju druge pisce, ali za koje znamo da ih nikada nisu čitali, već da ih pominju isključivo preko posrednika. To čemu se ti iz nepoznatih razloga podsmevaš, doslovno predstavlja same osnove istorije kao naučne discipline (101, doslovno). Seti se samo koliko postoji izgubljenih pisaca koje mi i danas citiramo posredno, preko druge ruke (npr. Ktesiju iz Knida, od kojeg je očuvan samo jedan maleni fragmenat direktno, a ostalo poznajemo kroz druge, kao npr. patrijarha Fotija).



Zapravo, Šargić i Mitić su vezano za priče oko pornografije rekli istinu. Pa, uglavnom.

Str. 205:

Pogledajte prilog 1670317

Dakle, rekli su da je utvrđeno kako mu je to delo pripisano (nije baš potrebna velika mudrost da se utvrdi; otvoriš korice, al' ajd') i naveli Francuza za kojeg se smatra da je stvarni autor koji se krije iza pseudonima učene Špankinje Luize Sigeje.

Ono gde jesu napravili zabunu, jeste što su pobrkali dve istoimene osobe (Johana van Meursa Starijeg sa Johanom van Meursom Mlađim).
Ja не капирам твој проблем од набројаних дела која је користио ни једно није тако исцрпно цитирао сем неких старих пољских и венецијанских хроника. Дакле постојали латински преводи цитати скраћене верзије готово свих важнијих дела на италијански , латински , француски чак и Порфирогенита. Прокопоја ,Птолемеја , Симокате ,Хетодота још од раније. Дакле 741.-755. последњи Грчки папа Захарије.
Византијска власт и несметана комуникација званично престаје 1054. а наставиће се у јужној Италији до 13. века заправо 1204.
Комплетни преводи "штампа" Халкокондила , Скилице , Кедерина ,Псела ,ДАИ све је било на латинском током 15. 16. века по нешто у 17. веку међутим тражити неке потврде да ли је венецијанске хроничаре цитирао и читао од корице до корице или ако ли искотистим 1 цитат везано за тему то мора значити да нисам прочитао остало јер би по правилу требао цитирати много њига Лаоника Халкокондила пошто се на њега позива у вези Трибала а од никога није могао чути за Стефана Лазатевића српску историју чак и родослов Немањића да није имао увид у грчке и словенске списе на светој гори можда и Халкондила ,Зонаре и тд.

Дакле тотално шупља прича и непотебна икоме у животу. Држи наратив Халкондила о илирској Босни својим суседима најближим чији је језик начистији непокварен од досељених Словена на првом месту Срба са севера ту је радила Порфирогенитова палица.
Ту је спрдао Халкокондила за Босну није ни најмање чак је продубио причу о трачанским Бесима коју је могао покупити рецимо баш од Кекавмена у упознати се преко тих обавештајним писаца о Порфирогенитовим вестима у неком облику тактикона после 1204. сигурно.Падом Цатиграда 1453. Грци им долазе на ноге што са преосталим изворима што са знањем и умећем. Политички текстови таквог карактера су јако занимали Латине и курју. Као што је Ватикан одмах узео себи превод ДАИ.

Међути неразумевање саме суштине коју си написао а ниси разумео да намена "краљевства Словена" није тактикон није " о управљању царством " није у те сврхе писана већ наративно пропагандно штиво које је било и књижевног жанра једне богате хрониике о Словенима.
Намера писца није да даје само историјски контекст већ промену наратива у ренесансни облик од "варвара рушитеља антике" до хероја обновитеља Рима и ромејдког царства и хероја Европе.
Дакле у те сврхе цитирање Порфитогенита не би много значило сем што му је служило да одагна сеобе код Дукљанина које нису најјасније али уз помоћ ДАИ може се декодира време кад се ствари догађају.
Имао је и Псеудофедеригарову хронику богатији извор о Ираклију од било ког грчког извора. Једниставно извори би га сами наводили где да тражи ако жели поставља се питање шта је намера писца да прикаже али дефинитивно Илири су Словени за њега као и Лсоника и преко њих баца рибљу чорбу Јорданеса којег премошћава преко Дукљанина у словенски ареал.
 
Ja не капирам твој проблем од набројаних дела која је користио ни једно није тако исцрпно цитирао сем неких старих пољских и венецијанских хроника. Дакле постојали латински преводи цитати скраћене верзије готово свих важнијих дела на италијански , латински , француски чак и Порфирогенита. Прокопоја ,Птолемеја , Симокате ,Хетодота још од раније. Дакле 741.-755. последњи Грчки папа Захарије.
Византијска власт и несметана комуникација званично престаје 1054. а наставиће се у јужној Италији до 13. века заправо 1204.
Комплетни преводи "штампа" Халкокондила , Скилице , Кедерина ,Псела ,ДАИ све је било на латинском током 15. 16. века по нешто у 17. веку међутим тражити неке потврде да ли је венецијанске хроничаре цитирао и читао од корице до корице или ако ли искотистим 1 цитат везано за тему то мора значити да нисам прочитао остало јер би по правилу требао цитирати много њига Лаоника Халкокондила пошто се на њега позива у вези Трибала а од никога није могао чути за Стефана Лазатевића српску историју чак и родослов Немањића да није имао увид у грчке и словенске списе на светој гори можда и Халкондила ,Зонаре и тд.

Дакле тотално шупља прича и непотебна икоме у животу. Држи наратив Халкондила о илирској Босни својим суседима најближим чији је језик начистији непокварен од досељених Словена на првом месту Срба са севера ту је радила Порфирогенитова палица.
Ту је спрдао Халкокондила за Босну није ни најмање чак је продубио причу о трачанским Бесима коју је могао покупити рецимо баш од Кекавмена у упознати се преко тих обавештајним писаца о Порфирогенитовим вестима у неком облику тактикона после 1204. сигурно.Падом Цатиграда 1453. Грци им долазе на ноге што са преосталим изворима што са знањем и умећем. Политички текстови таквог карактера су јако занимали Латине и курју. Као што је Ватикан одмах узео себи превод ДАИ.

Међути неразумевање саме суштине коју си написао а ниси разумео да намена "краљевства Словена" није тактикон није " о управљању царством " није у те сврхе писана већ наративно пропагандно штиво које је било и књижевног жанра једне богате хрониике о Словенима.
Намера писца није да даје само историјски контекст већ промену наратива у ренесансни облик од "варвара рушитеља антике" до хероја обновитеља Рима и ромејдког царства и хероја Европе.
Дакле у те сврхе цитирање Порфитогенита не би много значило сем што му је служило да одагна сеобе код Дукљанина које нису најјасније али уз помоћ ДАИ може се декодира време кад се ствари догађају.
Имао је и Псеудофедеригарову хронику богатији извор о Ираклију од било ког грчког извора. Једниставно извори би га сами наводили где да тражи ако жели поставља се питање шта је намера писца да прикаже али дефинитивно Илири су Словени за њега као и Лсоника и преко њих баца рибљу чорбу Јорданеса којег премошћава преко Дукљанина у словенски ареал.

Je li možeš da precizno kažeš na šta misliš kada kažeš od nabrojanih dela (ovo što sam podebljao u objavi)?

Na koja dela tačno tu misliš, pošto mi nije jasno o čemu se radi?
 
Друго када причамо о последњој круни Стефана Томашевића од папе он је уједно био и деспот српски и краљ Срба прво је освојена деспотовина српска мало затим краљевство у Босни да би то сазнао у Ватикану не треба ти супетарски картулар.
Јер је тај део историје богато обрађивао али овде у служби интереса Ватикана не ренесансе!
Више овог хрватског барока.
Дакле Стефан Томашевић последњи српски краљ и деспот.
пс
Имаш све у посту које грчке писце је сасвим сигурно користио кад прочиташ цео пост видиш на шта мислим није дуг 5 км ко твој па да не може да се прочита да ти треба 3 дана.
 
Међути неразумевање саме суштине коју си написао а ниси разумео да намена "краљевства Словена" није тактикон није " о управљању царством " није у те сврхе писана већ наративно пропагандно штиво које је било и књижевног жанра једне богате хрониике о Словенима.
Намера писца није да даје само историјски контекст већ промену наратива у ренесансни облик од "варвара рушитеља антике" до хероја обновитеља Рима и ромејдког царства и хероја Европе.
Дакле у те сврхе цитирање Порфитогенита не би много значило сем што му је служило да одагна сеобе код Дукљанина које нису најјасније али уз помоћ ДАИ може се декодира време кад се ствари догађају.

Ne znam zašto kažeš da ne razumem samu suštinu, niti zašto je Kraljevstvo Slovena napisano. Pročitao sam i sam to delo, kao i srodna dela i uopšteno istorijske okolnosti kako je to delo i zbog čega nastalo. A o tome šta je suština, već više puta pisao na ovom forumu, uključujući i upravo o toj propagandnoj dimenziji. Sve je meni to jasno.

Jasno je meni da je Bitka kod Lepanta u kojoj je Sveta liga nanela Osmanskom carstvu 1571. godine težak poraz bila ozbiljna prekretnica, koja je postavila sliku kao da je širenju Turaka došao kraj i otvorila vrata rimokatoličkim silama da pokrenu novi Krstaški pohod protiv muslimana. Jasno mi je da nakon izgradnje velike luke u Splitu 1580-1592 imamo aktivni rad u tom smeru, posebno u vreme pape Klimenta VIII (1592-1605) za čijeg je mandata izašlo i delo o Osmanskom carstvu, Osmanlija mletačkog spisatelja Lazara Soranca (pobuna nikšićkog vojvode Grdana i tzv. ustanci u Banatu samo su bili potvrda slici Turskog carstva koje se urušava). Soranco svoje delo piše 1596. godine, štampa 1598. i munjevitom brzinom se i prevodi na tadašnje evropske jezike, svega par godina pre Orbinijevog dela. Jasno je da se sve to odvija u vreme 13-godišnjeg rata između Habzburga i Osmanlija, tj. u vreme cara Rudolfa II (1576-1612) i posebno sultana Mehmeda III (1595-1603) i da Kraljevstvo Slovena izlazi upravo u to vreme. I jasno je da je postojala ideja, zasnovana još na nekim idejama oko kojih se Rimokatolička crva doba Protivreformacije složila u vreme Tridentskog koncila (1545-1563), a koja je u svom korenu imala ideju isterivanja Turaka sa Balkana i uspostavu nove države, koja bi bila obnova stare države Nemanjića (sa Srbima kao borcima u prvim redovima tj. topovskim mesom protivu muhamedanaca), na čelu sa nekom od zapadnih dinastija i koja bi izvršila pokatoličavanje pravoslavnih podanika.

Svako delo se može razumeti samo kroz prizmu šireg konteksta i mecene. U slučaju Kraljevstva Slovena, to je bio imućni dubrovački vlastelin Marin Bobaljević (1556-1605). On je, višestruki i osuđeni ubica koji je tada bio u izgnanstvu, pripadao opoziciji u Dubrovačkoj republici (salamankezima) u kojoj su kolo tada vodili sorbonezi (kojima je pripadao i Frano Gundulić, kojeg je Bobaljević svirepo ubio bodežom ispred oltara Crkve Sv. Križa u Gružu) još od Zadarskog mira 1358. godine. Ideja salamankeza, odnosno Bobaljevića (tj. glavnog čoveka iza Orbinove knjige) specifično, bila je da se priključi tzv. Velikoj zaveri dvorova i uticajnih centara moći, kako bi iskoristili da na poletu velikog krstaškog rata (za čije je ideje bilo da započne i iskrcavanjem krstaša u sam Dubrovnik) oni sruše sorboneze (što na kraju, zapravo, zaista i jesu učinili) i okoriste se prilikama da zauzmu ključne položaje u Dubrovačkoj republici. U toj zaveri, finalni kandidat da zauzme presto obnovljene srpskedržave nakon pada sredinom XV stoleća, bio je savojski vojvoda Karlo Emanuel I (1580-1630) koji je i na srpskom crkveno-narodnom zboru održanom u Morači 1608. godine bio izabran od strane crkvenih i narodnih prvaka, za vreme stolovanja patrijarha srpskog Jovana I Kantula (1592-1614) za budućeg srpskog monarha.

Tako da je potpuno jasno kada, kako i zašto (sa kojim ciljem) nastaje Orbinova famozna knjiga (nastala u dobroj meri inspirisana govorom Vinka Pribojevića), koja smešta srednjovekovnu srpsku državu u centralno mesto, koja je pisana na italijanskom jeziku, kako bi bila čitana od strane što je više moguće ljudi u sev. Italiji (umesto na uobičajenom latinskom za dela koja pretenduju da budu istoriografska) i potpuno je jasno zašto Srbe Orbini što je više moguće odvaja od pravoslavlja i prikazuje kao nekoga ko bi vrlo lako prihvatio papu (za sve loše strane srpskih vladara, Orbini krivi druge; u slučaju cara Dušana, nije on kriv ni za šta nego njegova šizmatička Bugarka koju je izmao za ženu, itd) zato što je cela poenta bila da bude jasno da će Srbi lako postati katolici i prihvatiti autoritet pape i katoličkog monarha kojeg bi on postavio. Ideja (koja je barem delimično bila inspirisana i zamišlju da katolici i protestanti treba da prestanu da se kolju, zato što je zeleni polumesec za sada veći prioritet od toga) je bila u prikazu drevnog i slavnog naroda, koji sad ima savršenu prliku da istutnja agarjane natrag u Aziju, dok bi Bobaljević slavodobitno ušetao u Dubrovnik, dobio aboliciju zločina za koji je osuđen, a možda postao čak i dubrovački knez.

Tako da, sve je to meni izuzetno dobro jasno. Ono što nije jasno i zbog čega deluje da upravo ti ne razumeš suštinu, jeste zašto konzistentno odbijaš odgovor na vrlo jednostavno i direktno postavljeno pitanje. Ja sam ga do sada postavio najmanje 10 puta i još uvek nisam dobio odgovora. Vidi se da odgovor ti vrlo dosledno izbegavaš, zaobilaziš ga u širokom krugu i napišeš o stvarima levo i desno, o tome da ti se čini da su benediktinci na Mljetu morali znati dobro grčki jezik (za šta dokaza nisi pružio), pa onda da li bi Porfirogenit koristio ovde i onde...a bukvalno ništa od toga te nisam pitao. I možda bi trebalo da se konačno zapitaš zašto odgovor kontinuirano eskiviraš (jer, upravo je to ključ).
 
Ne znam zašto kažeš da ne razumem samu suštinu, niti zašto je Kraljevstvo Slovena napisano. Pročitao sam i sam to delo, kao i srodna dela i uopšteno istorijske okolnosti kako je to delo i zbog čega nastalo. A o tome šta je suština, već više puta pisao na ovom forumu, uključujući i upravo o toj propagandnoj dimenziji. Sve je meni to jasno.

Jasno je meni da je Bitka kod Lepanta u kojoj je Sveta liga nanela Osmanskom carstvu 1571. godine težak poraz bila ozbiljna prekretnica, koja je postavila sliku kao da je širenju Turaka došao kraj i otvorila vrata rimokatoličkim silama da pokrenu novi Krstaški pohod protiv muslimana. Jasno mi je da nakon izgradnje velike luke u Splitu 1580-1592 imamo aktivni rad u tom smeru, posebno u vreme pape Klimenta VIII (1592-1605) za čijeg je mandata izašlo i delo o Osmanskom carstvu, Osmanlija mletačkog spisatelja Lazara Soranca (pobuna nikšićkog vojvode Grdana i tzv. ustanci u Banatu samo su bili potvrda slici Turskog carstva koje se urušava). Soranco svoje delo piše 1596. godine, štampa 1598. i munjevitom brzinom se i prevodi na tadašnje evropske jezike, svega par godina pre Orbinijevog dela. Jasno je da se sve to odvija u vreme 13-godišnjeg rata između Habzburga i Osmanlija, tj. u vreme cara Rudolfa II (1576-1612) i posebno sultana Mehmeda III (1595-1603) i da Kraljevstvo Slovena izlazi upravo u to vreme. I jasno je da je postojala ideja, zasnovana još na nekim idejama oko kojih se Rimokatolička crva doba Protivreformacije složila u vreme Tridentskog koncila (1545-1563), a koja je u svom korenu imala ideju isterivanja Turaka sa Balkana i uspostavu nove države, koja bi bila obnova stare države Nemanjića (sa Srbima kao borcima u prvim redovima tj. topovskim mesom protivu muhamedanaca), na čelu sa nekom od zapadnih dinastija i koja bi izvršila pokatoličavanje pravoslavnih podanika.

Svako delo se može razumeti samo kroz prizmu šireg konteksta i mecene. U slučaju Kraljevstva Slovena, to je bio imućni dubrovački vlastelin Marin Bobaljević (1556-1605). On je, višestruki i osuđeni ubica koji je tada bio u izgnanstvu, pripadao opoziciji u Dubrovačkoj republici (salamankezima) u kojoj su kolo tada vodili sorbonezi (kojima je pripadao i Frano Gundulić, kojeg je Bobaljević svirepo ubio bodežom ispred oltara Crkve Sv. Križa u Gružu) još od Zadarskog mira 1358. godine. Ideja salamankeza, odnosno Bobaljevića (tj. glavnog čoveka iza Orbinove knjige) specifično, bila je da se priključi tzv. Velikoj zaveri dvorova i uticajnih centara moći, kako bi iskoristili da na poletu velikog krstaškog rata (za čije je ideje bilo da započne i iskrcavanjem krstaša u sam Dubrovnik) oni sruše sorboneze (što na kraju, zapravo, zaista i jesu učinili) i okoriste se prilikama da zauzmu ključne položaje u Dubrovačkoj republici. U toj zaveri, finalni kandidat da zauzme presto obnovljene srpskedržave nakon pada sredinom XV stoleća, bio je savojski vojvoda Karlo Emanuel I (1580-1630) koji je i na srpskom crkveno-narodnom zboru održanom u Morači 1608. godine bio izabran od strane crkvenih i narodnih prvaka, za vreme stolovanja patrijarha srpskog Jovana I Kantula (1592-1614) za budućeg srpskog monarha.

Tako da je potpuno jasno kada, kako i zašto (sa kojim ciljem) nastaje Orbinova famozna knjiga (nastala u dobroj meri inspirisana govorom Vinka Pribojevića), koja smešta srednjovekovnu srpsku državu u centralno mesto, koja je pisana na italijanskom jeziku, kako bi bila čitana od strane što je više moguće ljudi u sev. Italiji (umesto na uobičajenom latinskom za dela koja pretenduju da budu istoriografska) i potpuno je jasno zašto Srbe Orbini što je više moguće odvaja od pravoslavlja i prikazuje kao nekoga ko bi vrlo lako prihvatio papu (za sve loše strane srpskih vladara, Orbini krivi druge; u slučaju cara Dušana, nije on kriv ni za šta nego njegova šizmatička Bugarka koju je izmao za ženu, itd) zato što je cela poenta bila da bude jasno da će Srbi lako postati katolici i prihvatiti autoritet pape i katoličkog monarha kojeg bi on postavio. Ideja (koja je barem delimično bila inspirisana i zamišlju da katolici i protestanti treba da prestanu da se kolju, zato što je zeleni polumesec za sada veći prioritet od toga) je bila u prikazu drevnog i slavnog naroda, koji sad ima savršenu prliku da istutnja agarjane natrag u Aziju, dok bi Bobaljević slavodobitno ušetao u Dubrovnik, dobio aboliciju zločina za koji je osuđen, a možda postao čak i dubrovački knez.

Tako da, sve je to meni izuzetno dobro jasno. Ono što nije jasno i zbog čega deluje da upravo ti ne razumeš suštinu, jeste zašto konzistentno odbijaš odgovor na vrlo jednostavno i direktno postavljeno pitanje. Ja sam ga do sada postavio najmanje 10 puta i još uvek nisam dobio odgovora. Vidi se da odgovor ti vrlo dosledno izbegavaš, zaobilaziš ga u širokom krugu i napišeš o stvarima levo i desno, o tome da ti se čini da su benediktinci na Mljetu morali znati dobro grčki jezik (za šta dokaza nisi pružio), pa onda da li bi Porfirogenit koristio ovde i onde...a bukvalno ništa od toga te nisam pitao. I možda bi trebalo da se konačno zapitaš zašto odgovor kontinuirano eskiviraš (jer, upravo je to ključ).
Нисам чружио ддоказе да је знао грчки језик иско постоји основане претпостсвке да је већина грчких писаца директно , сажето или секундарно преко других аутора је постојало на латинском , италијанском и француском.
Тако да чак и да није знао грчки могао је имати увид у та дела на поменутим језицима.
Дакле нико није рекао да је морао да зна обавезно грчки али је у свом окружењу свакако имао Грке католике који су се век пре њега иселили из Цариграда.

Ако идеш методом на коју индистираш "нема тела нема дела"
Па добро нема ни неких археолошких доказа великих сеоба.
Нити ћемо наћи писца који је шпијунирао Орбина који ће потврдити да је прочитао целог Порфифогенита и дубоко удахнуо.
 
Нисам чружио ддоказе да је знао грчки језик иско постоји основане претпостсвке да је већина грчких писаца директно , сажето или секундарно преко других аутора је постојало на латинском , италијанском и француском.
Тако да чак и да није знао грчки могао је имати увид у та дела на поменутим језицима.
Ако идеш методом на коју индистираш "нема тела нема дела"
Па добро нема ни неких археолошких доказа великих сеоба.
Нити ћемо наћи писца који је шпијунирао Орбина који ће потврдити да је прочитао целог Порфифогенита и дубоко удахнуо.

Na čemu je zasnovana ta tvoja pretpostavka da je većina tekstova grčkih pisaca postojala na latinskom, italijanskom i francuskom jeziku do 1601. godine?

Дакле нико није рекао да је морао да зна обавезно грчки али је у свом окружењу свакако имао Грке католике који су се век пре њега иселили из Цариграда.

Znači, nekome od tih Grka je dao da izradi prevod na latinski nekog od grčkih izvora za njega?

Prevod kog to grčkog izvora je Orbin tražio, konkretno?
 
Na čemu je zasnovana ta tvoja pretpostavka?
Већ сам ти написао 5 постова.
Истражи мало видећеш грчка дела су превођена на латински током влсти Византије Равенским егзархстом , касноје јужне Италије до 1204. када престаје византијски утицај у Италији.
1204. Још више однешених извора.
После пада Цариграда 1453. Добар дан изволте Грци певајте на преводите на латински или спавајте у смрдари.
 
Већ сам ти написао 5 постова.
Истражи мало видећеш грчка дела су превођена на латински током влсти Византије Равенским егзархстом , касноје јужне Италије до 1204. када престаје византијски утицај у Италији.
1204. Још више однешених извора.
После пада Цариграда 1453. Добар дан изволте Грци певајте на преводите на латински или спавајте у смрдари.

Možda jesi napisao 5 postova, ali u njima se ne nalazi popis tih francuskuh ili italijanskih prevoda grčkih spisa.

Upravo i jesam istražio. Velika većina grčkih spisa nije bila prevedena i objavljena do 1601. godine. Ogromna većina. Sastavio sam i spisak da tačno vidiš za koje sve izvore Orbini ne zna i koji do 1601. godine još uvek nisu bili prevedeni.

To je i vrlo važno za razumeti kada se priča o onoj teoriji zavere o tobožnjoj nagloj pojavi DAI 1611. godine, zbog toga što je spis krajnje efemerno pominjan ili citiran u pređašnjem veku. To nije ni na koji način specifikum DAI i izdanja Van Meursa. Sličnu ili istu sudbinu prati ogromna većina svih vizantijskih srednjovekovnih izvora (skoro svih, doslovno). Od većine ne postoji do njihovog prvog prevoda i štampanja skoro pa ništa. Samo za pojedine tu i tamo neke krpice od vrlo izolovanih prevoda i konsultovanja rukopisa.
 
@NickFreakyrgios ovo si preskočio.

Prevod kog grčkog izvora smatraš da je Orbin naručio?
Није наручио ништа већина ствари је постојала на латинском , француском италијандком. Ако му је за нешто био потребан грчки имао је учених Грка католика у римској цркви

Да ли треба ово 100 пута да поновим још 20 постова па ће лакше да уђе у главу?
 

Back
Top