Vlah je egzonim. Strani naziv, iz drugog jezika. Nikada nijedan Vlah samog sebe nije nazivao Vlahom na maternjem jeziku.
Isto kao npr. Rac ili Rašanin za Srbina.
To da je Vlah egzonim je netačno. Bazira se na idiotskoj (netačnoj) i nepotvrđenoj ideji da je Vlah varijacija nemačkog naziva keltskog plemena Volce. Dakle, radi se o insinuaciji koja se bazira na germanocentričnom poimanju istorije. Rečju, hipoteza je ideo-politički fundirana proizvoljnost.
Za razliku od te ideje, ja imam fundiranu, logičnu i istoriografski utemeljenu tezu gde je reč vlah slovenskog porekla:
Vlasi su naziv dominantno za Slovene unutar države Rima, a Sloveni za Slovene izvan Rimskog limesa. Moje viđenje je da naziv vlah dolazi od slovenskog izraza za roba (vlak - sluga, rob; vlak od glagola vući), dok naziv sloven predstavlja "one koje razumeš, koji govore tj. slove" (a Nemci, oni koji kada govore zvuče kao kad govore nemi ljudi; Wendi i Veneti - oni koji šuškavo govore, kao "vetar"). Naknadno tokom srednjeg veka, reči Servus i Sclavus postaju izrazi za sluge i robove; budući da su rimski robovi često među Slovenima lovljeni, ti su Sloveni, izvan granica Rima, po svojim ulovljenima, Slovene iz Rima, prvo te uhvaćene, a onda sve ostale Srbe u Rimu zvali robljem, dakle vlaki (up. sa vlaki na moru - morovlaki, morlaki), kasnije vlahi. Posle se to ime
vlak među stanovnicima severno od Države Rim uopštilo za sve stanovnike Rima, što se održalo kod nekih severnjaka do danas kao ime Italije i Italijana, te kod nas za poromanjene Srbe - današnje Vlahe. Vitezović kaže da su Vlasi bili nazivi za rimske skalvinije po Balkanu, a ono što 100% nisi znao je potvrda u sinonimnosti vlah=rob koja je očuvana čak i u keltskom Velsu, odnosno u ranosrednjovekovnoj Engleskoj gde je "latinska reč za Vels - Walh (dakle, Vlah)" posvedočena kao sinonim za roba. Taj srpski element koji je uspevao da živi nezavisno i samoodržano u rimskoj državi dominantno bavio se stočarstvom jer je tako mogao da bude sklonjen od raznih prisila i da bude nezavisan obezbeđujući svojoj porodici egzistenciju nomadskim stočarstvom. Taj stočar postaje klasa u srednjovekovnom srpskom društvu kao što klasa postaje i srbin/srbalj u užem smislu - pa se neretko u našim poveljama vide elementi običajnog srpskog zakona da ako vlah srbljina... ako srbljin vlaha...