Molim bez zajedljivih komentara posle ovoga...ako nije problem.
Ovo je cas za plac,
ovo je soba za tugu,
danas je dan za bol...
Danas pricam o zivotu oca mog...
Danas iz srca svog
ja kidam najbolniju stranicu,
danas cete na mom licu
videti grc koji ga steze,
skliznuce suza da srce ozeze...
Pricacu vam o coveku koji srca nema,
cija ce sreca zauvek da drema,
u glibu suza mojih zarobljena...
Oce, oprosti kletvu moju
da u paklu trazis dusu svoju,
daveci se u mog lica znoju...
Danas upoznajte njega,
oca mog,
koji se odrekao svega
sto mu je davao Bog,
da bi ga obasjao laznog sjaja zrak,
on je sebi za vecnost kupio mrak...
Ovo je prica o coveku kamenog srca,
cija ce dusa vecito da grca
trazeci izgubljen mir svoj,
jer u ledenoj dusi toj
oduvek biju krvavi boj
dve licnosti u biti jednoj,
okrutni tiranin i otac moj...
Ovo je prica o jednom detetu
koje bi dalo sve na svetu
da odledi to ledeno srce,
ali to dete zna, da ni samo Sunce
i njegova vrelina sva,
ne bi mogli otopiti taj led,
i u njegov pogled
umetnuti onu toplotu,
jer u citavom svom zivotu
taj covek nije spoznao dobrotu...
Da, to je otac moj,
posle kog ostaju zgarista,
koji trazi sve a ne pruza nista...
koji misli da je neko duzan
da mu sve pruza, da mu sve da,
da se zbog njega odrekne svog sna...
Ovo je prica satkana od tuge,
ovo je prica o zivotu bez tuge,
od ove price suza sama tece,
u ovoj prici svaka me rec pece...
Jer, ovo je prica o mom tati,
kog ce zla kob zauvek da prati,
zato sto nije umeo da shvati
da sam ja suvise slaba da bih nosila
toliku tugu u ocima,
i da mi je ruka previse mala da bi prosila
jedan topli zagrljaj u nocima...
Oprosti moju kletvu, tata,
da uvek budes na korak do srece,
i da vecno kucas na njena vrata,
znajuci da ti se nikad otvoriti nece...
...jer ti si moje detinjstvo ukrao,
i u moje oci utkao
neke tuzne nevidljive niti
koje od svih mogu sakriti,
koje niko ne vidi do Bog,
koji ce kazniti oca mog...
Jer otac nije umeo biti,
on ce u vecnosti gorki cemer piti,
dok ne okaje sve grehe svoje,
i ne isplace sve suze moje...
Od mene do njega put ne postoji,
zato je moj zivot ispleten od tuge...
jer od mene do njega se moze
samo zamisljenim mostovima duge...
Ovo je cas za plac,
ovo je soba za tugu,
danas je dan za bol...
Danas pricam o zivotu oca mog...
Danas iz srca svog
ja kidam najbolniju stranicu,
danas cete na mom licu
videti grc koji ga steze,
skliznuce suza da srce ozeze...
Pricacu vam o coveku koji srca nema,
cija ce sreca zauvek da drema,
u glibu suza mojih zarobljena...
Oce, oprosti kletvu moju
da u paklu trazis dusu svoju,
daveci se u mog lica znoju...
Danas upoznajte njega,
oca mog,
koji se odrekao svega
sto mu je davao Bog,
da bi ga obasjao laznog sjaja zrak,
on je sebi za vecnost kupio mrak...
Ovo je prica o coveku kamenog srca,
cija ce dusa vecito da grca
trazeci izgubljen mir svoj,
jer u ledenoj dusi toj
oduvek biju krvavi boj
dve licnosti u biti jednoj,
okrutni tiranin i otac moj...
Ovo je prica o jednom detetu
koje bi dalo sve na svetu
da odledi to ledeno srce,
ali to dete zna, da ni samo Sunce
i njegova vrelina sva,
ne bi mogli otopiti taj led,
i u njegov pogled
umetnuti onu toplotu,
jer u citavom svom zivotu
taj covek nije spoznao dobrotu...
Da, to je otac moj,
posle kog ostaju zgarista,
koji trazi sve a ne pruza nista...
koji misli da je neko duzan
da mu sve pruza, da mu sve da,
da se zbog njega odrekne svog sna...
Ovo je prica satkana od tuge,
ovo je prica o zivotu bez tuge,
od ove price suza sama tece,
u ovoj prici svaka me rec pece...
Jer, ovo je prica o mom tati,
kog ce zla kob zauvek da prati,
zato sto nije umeo da shvati
da sam ja suvise slaba da bih nosila
toliku tugu u ocima,
i da mi je ruka previse mala da bi prosila
jedan topli zagrljaj u nocima...
Oprosti moju kletvu, tata,
da uvek budes na korak do srece,
i da vecno kucas na njena vrata,
znajuci da ti se nikad otvoriti nece...
...jer ti si moje detinjstvo ukrao,
i u moje oci utkao
neke tuzne nevidljive niti
koje od svih mogu sakriti,
koje niko ne vidi do Bog,
koji ce kazniti oca mog...
Jer otac nije umeo biti,
on ce u vecnosti gorki cemer piti,
dok ne okaje sve grehe svoje,
i ne isplace sve suze moje...
Od mene do njega put ne postoji,
zato je moj zivot ispleten od tuge...
jer od mene do njega se moze
samo zamisljenim mostovima duge...


