Hmmm...
Ziva istina...
Stari se...
Prolece, ove godine...Oterao ja auto kod majstora na redovan servis,ulje, filteri, itd... Guzva tamo, Rekoh ajde da prosetam po gradu, ionako sam na odmoru...
ulazim u neki bus na dusanovcu, nemam pojma koji je broj, i nije mi ni bitno,ide u pravcu slavije,..
Ulazim na pocetna vrata, kupujem od majstora kartu,okrecem se da otkucam, kad....
Njene oci...Plave kao vedro nebo..Smedja kosa se spusta preko ramena..Sitne je gradje..Lice andela..
Lepe,uzdignute grudi..Pirsing na pupku..One uske trenerke,helanke,sta li su..A koza bronzana..Kao da je upravo dosla sa mora,iako je mart mesec..
Vreme nije postojalo,buljio sam u nju pokusavajuci da povucem automat za karte...
Kako je lepa..neverovatno...Ali nije to samo lepota..to je ono nesto kad osetis a ni sam ne znas sta..Mislio sam da je savrsena,najsavrsenija..Boginja..Atina..
I zaludjen tim prizorom ja ne znam sta bi rekao.A samo jedno mi u mislima.."Ti si prelepa"
Da li joj reci to?Ne smem.
-Sta ne smem,sta mogu da izgubim..Ali...Jezik ne radi..mozak trokira samo na ono lepa si...


 
Izlazi kod Hrama..Ja pruzam ruku,jezik  zaplice..ne cuje me..Okrenula se kad su se vrata zatvorila i osmehnula..ili sam halucinirao...Nisam ni izasao iz autobusa,okrenuo se na slaviji,i  otisao sam po moj auto...
Da li sam mator,jer pre me nikada nije bio blam.Pitao bio je..ali toga dana...
Ne znam..I da je opet vidim ne znam sta bi rekao..Nije kao Dijenekova situacija,on nije odlepio kao ja..ili jeste,ne znam. Znam da od tada kada mogu ostavim kola u garazi i provozam se busom...
