Mnogo toga se stavlja na dušu nama, sada starcima, koji su prošli devedesete kako su znali i umeli,
uz nemaštinu, demonstracije, suzavac, batine, svakodnevne proteste. Sećam se da sam skinula gips
sa kolena ujutru na Banjici a u 3.05 bila na trgu i šetala tako ćopava i tako svaki dan na svim demonstracijama
od prvih studentskih do kraja. To je bila moja građanska dužnost da kažem ne i dosta je bilo. Naravno bilo je i
onih drugih ali svako za sebe odgovara.
A onda smo prodati za sitne pare, naš entuzijazam je završio u džepovima profitera, sitnog šljama koji je
isplivao na površinu, oteo i uništio sve do čega se mogao domoći uz pomoć onih za koje smo uporno glasali,
izlazili na ulice. Nismo i ne želimo ordenje već sigurnost, a to je prva stvar koju smo izgubili, mi smo je s poverenjem
dali onima koji su nas ubeđivali da će biti bolje. Šta očekujete od ljudi koji su iz jednog sistema gurnuti u drugi, koji
su izgubili godine i nisu imali sposobnost da se prilagode? Samo i jedino bes i taj bes i osveta su doveli do ovoga.
Nisam niti ću ikada glasati za ovu vlast, odbijam da prodam tu jedinu stvar koju imam kao građanka ove zemlje,
ali odbijam i da glasam za one koji nas sve izdali čim su se dokopali vlasti.
Ko ostaje, koga podržati? Niko i nikoga, sve to gleda lični interes a ne interes zajednice, kako im verovati??
Ma ne dolazi u obzir, dosta je bilo.