Šta trenutno čitate - utisci i preporuke

  • Začetnik teme Začetnik teme ms
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Има истине, али треба викати где год и како год.

Али ја највише волим кафану. Тамо, онај ко зна, може да опипа пулс и душу народа. А и не треба је подцењивати, као мини репрезент јавног мњења.

U kafani svako svojim likom stoji iza svega što kaže, što može da bude i opasno. Ima jedna stara Bore Đođevića, iz onih vremena:
Nemoj nikad u vozu
da pričaš poeziju i prozu.
Za tren oka
dobiješ dva svedoka.
Istina, danas je veća mogućnost da dobiješ šljivu ispod oka od nekog neistomišljenika, ali što se tiče intelektualnog integriteta, svakako je poštenija kafana od internet foruma.
 
U kafani svako svojim likom stoji iza svega što kaže, što može da bude i opasno. Ima jedna stara Bore Đođevića, iz onih vremena:

Istina, danas je veća mogućnost da dobiješ šljivu ispod oka od nekog neistomišljenika, ali što se tiče intelektualnog integriteta, svakako je poštenija kafana od internet foruma.

Да, тачно, али ја се заиста не либим отворене полемике било где се налазио, јер ако бих тактизирао са тим фундусом мог погледа на живот, не бих могао да се погледам у огледало. Некада чак и провоцирам те ,,сукобе", намерно. А, ето, данас су и ови форуми некаква места кројења јавног мњења, без обзира што је човек на неки начин анониман, а у у ово време је и тај појам јако дискутабилан. Па погледај само колики напор се улаже у ботовске коментаре, минусе, плусеве итд.
 
Sulejman Fajad - Glasovi.

Jednostavna prica sa neocekivanim obrtom. Raskorak izmedju civilizacija, poimanja zivota i realnosti. Sukob novog i starog, severa (zapada) i istoka (juga). Otkrivanje onog sto vec svi "znaju" ali ne veruju da moze da se desi. Pitko, citljivo i sa porukom pred kojom bivas nemocan. Sazeto u 100 strana i hiljadama godina medjusobnih razlika.
Preporuka.
 
Одговор Квентину

Сви ми на интернету смо посредницима оставили личне податке, што значи да у суштини нисмо анонимни.
Надлежни могу за мање од пет минута да знају ко је написао одређену поруку. Према томе, нема основа за омаложавање.
 
Одговор Квентину

Сви ми на интернету смо посредницима оставили личне податке, што значи да у суштини нисмо анонимни.
Надлежни могу за мање од пет минута да знају ко је написао одређену поруку. Према томе, нема основа за омаложавање.

Anoniman sam ja ze tebe i anoniman si ti za mene. Nije bitno što nadležni mogu da nas identifikuju.
Iza poruka koje ovdje pišemo ne stojimo svojom imenom i prezimenom, ličnim integritetom i profesionalnim kredibilitetom, kao što bi to trebalo da bude u nekoj ozbiljnoj javnoj raspravi.
I nije nikakvo omalvažavanje. I ja učestvujem na isti način ovdje u diskusijama kao i svi ostali ovdje.
 
Ne razumem zašto bih krila identitet, ništa nisam ukrala, ne vređam nikoga, to sam šta sam, nemam razloga ni ambicije da na forumu gradim lažnu sliku o sebi... Sličan se sličnom raduje, prepoznali smo se već ko kome prija a ko ne. Mrzim rasprave, posebno nedobronamerne. Radije sam za ignore.

- - - - - - - - - -

Izvinjavam se za spam. Slobodno počistite, modovi. (Kao Visoko podignite krovnu gredu, tesari :lol:)
 
Ја сам читао. Знаш шта, Хамваш је ипак филозоф, и поред свега, пише јако лепо, реченице су некако набијене, са мало речи много каже, читаоца неко место просто узнесе. Види ово:
''Музика и љубав су близнакиње.'' (Ново лето)
''Резултат демонског дејства је грч, светлости – кроткост.'' (Ново лето)
Препоручио бих ти да прочиташ Брига о животу (ту је сакупљено пет његових краћих дела), Хиперионски есеји, Патам (наслов по острву на коме је боравио Јован богослов, Патмос), Свет слике - слика света (писао заједно са супругом)... не знаш које је од којег лепше.
 
Pozdrav svima :D Trenutno čitam Predeo slikan čajem od Pavića, pa me interesuje utisci drugih o knjizi, nisam se susretao ni sa čim sličnim :D

Čitao sam prije par godina. Evo šta sam tada napisao o knjizi, na ovoj istoj temi:

Znaš kako, glup bi bilo da ja sad nešto prigovaram Paviću. Jasno je da je on imao svoj izraz, prilično originalan i mnogima zanimljiv. S druge strane, mom ukusu baš ne odgovara knjiga u kojoj ne znaš šta je krajnje složena i slojevita alegorija, šta je barokni ukras jezika, a šta se treba shvatiti bukvalno. Stvar dodatno komplikuje nekonvencionalna kompozicija romana-ukrštenih riječi (iako je osnovna teza da je svaki roman, zapravo, ukrštanje riječi po nekom novom obrascu tačna i upečatljiva). Ako ti se dopada njegov jezik, u nekom trenutku trebaš se oprostiti od svakog pokušaja da shvatiš priču (ako se to što se u knjizi nalazi pričom može nazvati), i možeš samo uživati u razbokorenoj magiji riječi. Ako, pak, smatraš da knjiga treba da ima jasnu glavu i rep, namučićeš se i, vjerovatno, ostati frustriran. Sve u svemu, čitao sam Hazarski rječnik prije petnaestak godina, čitao sam kasnije i neke priče, sada Predeo slikan čajem... Kapa dolje učenom profesoru Paviću, ali nisam siguran kada ću se, i da li ću se, njemu više vraćati.
 
Dave Eggers, “Circle”. Veoma aktuelna prica o drustvenim mrezama i nestanku privatnosti u modernom drustvu. Iako na trenutke izgleda kao parodija, na zalost daleko je blize stvarnosti. Glavna junakinja se zaposljava u prestiznoj kompaniji Circle u blizini San Franciska i malo po malo potpada pod uticaj firmine filozofije (Secrets are lies. Sharing is caring. Privacy is theft.) Pocevsi od beskonacnih e-mailovoa, tekst poruka, postavljanja slika i komentara, minijaturnih kamera postavljenih svuda, do svakodnevnog I celodnevnog nosenja kamere tako da ceo zivot pojedinca postaje ‘transpatentan’ za ceo svet tj za sve one koji ga prate. Slicne komentare mozemo I ovde da procitamo (oni koji ne pricaju o sebi na internetu u stvari kriju nesto). Interesantna mi je tema, ali mi se ne dopada kako pise, i moglo je ovo mnogo interesantije da se uradi.
Ovo je druga knjiga ovog autora koju citam, prethodno sam citala “Zeitoun” gde se prica o muslimanskoj porodicu u Nju Orlenasu za vreme onih poplava. Isto veoma aktuelna prica (nije roman, vec je napisano po istinitom dogadjaju) a nije bas neka lepa knjizevnost. Steta, jako su mu interesantne teme.

“Memory of water”, Emmi Itäranta (nikako da joj zapamtim ime). U dalekoj buducnosti izvori ciste vode su veoma retki i pod kontrolom vojske, a stanovnistvo dobija male porcije uglavnom desalinisane morske vode. Ali majstori caja prenose s kolena na koleno informacije o izvoru koji se nalazi blizu sela u jednoj od pecina. Kada junakinja price nasledi oca I postane I sama majstor caja, ona deli saznanje o void sa najboljom prijateljicom. Divna prica o vodi, prijateljstvu, integritetu, izdaji… Desava se u Skandinaviji, ali celo vreme sam imala utisak da se radi o Japanu (tradicija caja, imena, karakter glavne junakinje I jos nekih likova). Jako mi se dopala.
 
Дервиш и смрт је књига коју сам у средњој школи читао офрља, на прескок, калкулантски, незаинтересовано, типично за средњошколца коме се по глави врзмају само 2, можда 3 ствари. И сад, тешко је зеленог клинца заинтересовати за читање лектире, нарочито ако је професор српског неко ко нема појма о суштини. Ипак, није ми жао јер класике попут овог, сада читам готово премијерно, а и ономад сам имао паметнијих ствари за урадити:D

И, тако, обавестио сам вас да читам ово ремек дело, па ви сад ето, можете бацити неку фору, клицу, провокацију...:D

п.с. Никад нећу прежалити што нисам професор књижевности или историје. Гарантујем да би на пут изводио будуће Андриће, Мишиће, Путнике, Селимовиће, Бојовиће или Костиће, Лазаревиће...

И, да не заборавим- мало ми је непријатно колико ми добро иде...
 
Дервиш и смрт је књига коју сам у средњој школи читао офрља, на прескок, калкулантски, незаинтересовано, типично за средњошколца коме се по глави врзмају само 2, можда 3 ствари. И сад, тешко је зеленог клинца заинтересовати за читање лектире, нарочито ако је професор српског неко ко нема појма о суштини. Ипак, није ми жао јер класике попут овог, сада читам готово премијерно, а и ономад сам имао паметнијих ствари за урадити:D

И, тако, обавестио сам вас да читам ово ремек дело, па ви сад ето, можете бацити неку фору, клицу, провокацију...:D

п.с. Никад нећу прежалити што нисам професор књижевности или историје. Гарантујем да би на пут изводио будуће Андриће, Мишиће, Путнике, Селимовиће, Бојовиће или Костиће, Лазаревиће...

И, да не заборавим- мало ми је непријатно колико ми добро иде...

I meni je ovo omiljena knjiga sa naših prostora.

A ove prosvetne podvige možda ne bi uspio da postigneš od silnih priprema za časove, planova, sekcija, dežurstava, razrednog starješinstva, rada u komisijama, stručnog usavršavanja, Savjeta učenika/roditelja, sastavljanja i pregledanja testova, a ne treba zanemariti ni nevaspitane učenike, agresivne roditelje, kretenskog direktora...
 
To je jedina njegova knjiga koja mi se dopala, davno, davno, jer je bila smislena. Od Hazarskog rečnika sam, recimo, odustala.
Zar i ti sine Brute?:D

Ja sam tu knjigu prvo kupila na nemackom (nisam mogla na srpskom). onda sam pomislila da je nezgodacija u prevodu ( Lost in Translation), kasnije dadoh fine pare i
za knjigu na srpskom, ali ja knjigu nisam mogla da citam, jednostavno mi je konfuzna, ne zanima me tema , ili tacnije bi bilo da me sama tema zanima, ali
ne u obliku nekakvog romana.

I tu se i zavrsila moja radoznalost za lik i delo tog coveka.

@Velebit
Lepo, lepo:)
Selimovic i njegov Dervis su remek delo balkanske knjizevnosti:heart:
 
@Velebit
Lepo, lepo:)
Selimovic i njegov Dervis su remek delo balkanske knjizevnosti:heart:

Рајка, још није ни подне, а ти кецаш. Појам балканске књижевности не постоји.

"Потичем из муслиманске породице, по националности сам Србин. Припадам српској литератури, док књижевно стваралаштво у Босни и Херцеговини, коме такође припадам, сматрам само завичајним књижевним центром, а не посебном књижевношћу српскохрватског књижевног језика. Једнако поштујем своје порекло и своје опредељење, јер сам везан за све што је одредило моју личност и мој рад. Сваки покушај да се то раздваја, у било какве сврхе, сматрао бих злоупотребом свог основног права загарантованог Уставом. Припадам, дакле, нацији и књижевности Вука, Матавуља, Стевана Сремца, Борисава Станковића, Петра Кочића, Иве Андрића, а своје најдубље сродство са њима немам потребу да доказујем. Знали су то, уосталом, и чланови уређивачког одбора едиције 'Српска књижевност у сто књига', који су такође чланови Српске академије наука и уметности, и са мном су заједно у одељењу језика и књижевности: Младен Лесковац, Душан Матић, Војислав Ђурић и Бошко Петровић. Није зато случајно што ово писмо упућујем Српској академији наука и уметности са изричитим захтјевом да се оно сматра пуноважним биографским податком.".

Знао је геније с ким има посла и ко ће покушати да изврши културни злочин својатајући га. Осетио је он време које долази, знао је са ким дели животни простор. Зато је јасно, да јасније не може 1972. доставио овај књижевни тестамент САНУ.
 
Poslednja izmena:
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top