Eto, dođem posle više od dva meseca na forum, te poitam na Književnost. Računam da ste, kao pravi pasionirani čitaoci, već podlegli hajpu oko ''Pokoravanja'', te isti pročitali, da sada polemišete o njemu, pa vam samo još ja falim da uletim u diskusiju.
Kad ono, Meša-Kafka-Smorojevski i naci(onal(istički)) klizeći startovi, kao i vazda. Samo fali Cica sa Biblijom.
Razočarat sam, duboko.
-
Dakle, i pre nego što se pojavilo u knjižarama,''Pokoravanje'' je uzbunilo i polarizovalo francusku javnost, pošto su svi već bili sigurni šta je sada napisao čovek koji je ne tako davno islam nazvao ''najglupljom religijom'', nastalom ''među prljavim beduinima koji guze kamile''.
Kad ono međutim.
Odmah da se zna: Uelbek nije naročito prijatan za čitanje ovde. Stil mu je uobičajeno suv, tempo romana nemarno ćudljiv, futuristička predviđanja klimava, a radnja pati od čestih zaglibljavanja u dosadne opise političke situacije u Francuskoj. Sa te strane je daleko inferioran u odnosu na ''Kartu i teritoriju'', koji je, po mom mišljenju, i dalje njegovo najbolje delo; no, sticaj okolnosti je hteo da će ovo biti globalno najpopularnije.
Čitajući neke od recenzija (kojih nema puno, s obzirom da će se engleski prevod pojaviti tek u septembru) stekao sam utisak da su kritičari blago zbunjeni; da nisu sigurni šta da vide u ovom romanu, pa da su se uglavnom opredelili da vide ono što žele, pristupajući mu sa stanovišta i kroz filter svojih stavova i svog društvenog i civilizacijskog miljea, fokusirajući se na jedne detalje, a prećutkujući neke druge. Nešto kao literarni Roršahov test.
Na kraju, možda ni sam Uelbek nije imao najjasniju ideju, već je samo pratio pitanja u svojoj glavi.
Ipak, moj utisak je da je ''Pokoravanje'', kad se sve sabere i oduzme, jedan proislamski roman. Jer možda Uelbek jeste islamofob, ali je ta njegova fobija manja od prezira koji oseća prema zapadnom liberalnom i individualističkom društvu, tako da se na kraju on ipak priklanja sistemu čiju vladavinu predviđa. Ne pravi se slep pred problemima koje bi taj sistem doneo (položaj Jevreja, polna neravnopravnost, klerikalizacija obrazovnog sistema i nauke...), ali se zadovoljava time da ih samo ravnodušno konstatuje, dok je paljba usmerena na današnjicu Zapada, a pozitivne strane islamskog sistema vrednosti sa naklonošću su analizirane.
Novi lider Francuske je mudar, blag, ali odlučan i ambiciozan političar degolovskog kalibra; Evropa će pod muslimanskom vlašću izrasti u Novi Rim; a naš glavni junak neće više iznajmljivati kurvе preko eskort sajtova, nego će imati 2-3 žene (jednu da mu kuva, drugu da mu puši)... Na svim nivoima svi zadovoljni... i idealisti i banalisti...