Rudjer je u pravu, ovu čuvenu rečenicu koju često citiraju po FB statusima i "Omiljeni citati" temama na forumima, zaista nije napisao Andrić (a u "prokletoj avliji" je zasigurno nema, provjereno). Početkom godine sam gledao emisiju "Ćirilica" (možda je Rudjer gledao istu emisiju) u kojoj je Dragan Velikić citirao navedenu misao kao Andrićevu, na šta je gospođa Žaneta Đukić Perišić, Andrićev biograf, odgovorila da je više puta, detaljno, čitala sve Andrićevo, i da takva rečenica kod njega ne postoji.
Zaintrigiran ovim, krenem u potragu za rečenicom, i dobijem odgovor kako se dotična nalazi u pripovijeci "Svadba". Pošto je nisam našao na netu, a u tom trenutku mi nije bio dostupan neki veći izbor Andrićevih priča, zaboravio sam na sve, do prije par dana, kad sam, radeći na sajmu knjiga skontao da imam sabrana Ivina djela pred nosom, u stvari sam bukvalno bio naslonjen na njih kad sam se svega sjetio
Našavši "Svadbu", uvjerio sam se da je gospođa biograf bila u pravu, te rečenice nema. Odnosno, ima, i cijela se priča vrti oko nje, ali je nema u onom "pametan zaćuti, fukara se obogati" obliku u kojem je znamo, pa sam zaključio da se radi o nekoj parafrazi koja je uzeta zdravo za gotovo.