quentin
Iskusan
- Poruka
- 6.071
Boris Vijan: Vadisrce
Psihoanalitičar Žakmor dolazi u neko čudno primorsko selo sa željom da analizira mještane, ali uskoro se pokazuje da čitavo mjesto sa svojim bizarnim običajima i ponašanjem seljaka podražava frojdovske obrasce i da bi mu trebala neka vrsta kolektivne psihoanalitičke seanse. Središte tog uvećanog poremećenog uma je kuća na hridi u kojoj se, kod Klemantine, bolesno posesivne majke tri tek rođena sina, Žakmor nastanjuje. Kako knjiga odmiče, fantazmagorični motivi sve više natkriljuju bilo kakve obrise suvisle priče i Vadisrce se promeće u nešto što je mogao napisati neki Kafka sa smislom za humor, ali veoma čudnim smislom za humor.
Knjiga je nalik prepričanom snu koji vrvi frojdovskim simbolima, puna je bizarnosti i nasilja i nije mi pružila mnogo čitalačkog zadovoljstva, iako me učvrstila u uvjerenju da je Vijan bio apartna pojava u francuskoj književnosti svog vremena.
Psihoanalitičar Žakmor dolazi u neko čudno primorsko selo sa željom da analizira mještane, ali uskoro se pokazuje da čitavo mjesto sa svojim bizarnim običajima i ponašanjem seljaka podražava frojdovske obrasce i da bi mu trebala neka vrsta kolektivne psihoanalitičke seanse. Središte tog uvećanog poremećenog uma je kuća na hridi u kojoj se, kod Klemantine, bolesno posesivne majke tri tek rođena sina, Žakmor nastanjuje. Kako knjiga odmiče, fantazmagorični motivi sve više natkriljuju bilo kakve obrise suvisle priče i Vadisrce se promeće u nešto što je mogao napisati neki Kafka sa smislom za humor, ali veoma čudnim smislom za humor.
Knjiga je nalik prepričanom snu koji vrvi frojdovskim simbolima, puna je bizarnosti i nasilja i nije mi pružila mnogo čitalačkog zadovoljstva, iako me učvrstila u uvjerenju da je Vijan bio apartna pojava u francuskoj književnosti svog vremena.