Šta trenutno čitate - utisci i preporuke

  • Začetnik teme Začetnik teme ms
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Danas završio Za kim zvono zvoni od Hemingveja.

Zbog brojnih obaveza trebalo mi je čak mjesec i po da pročitam ovu knjigu. Solidna knjiga, mada možda malo prespora. Radnja se odvija u toku 4 dana, na relativno malom geografskom prostoru i uz uzak krug likova. Sve je to stalo u 510 strana. U početku mi je malo bila dosadna, međutim na kraju čovjek zavoli ovu knjigu. Pojedini dijelovi knjige su mi ostali vrlo urezani u pamćenje.

Ne znam za vas, ali ja sam čitao od Hemingveja, pored ove knjige, još i Sunce se ponovo rađa i Starac i more, i u svakom tom djelu prepoznajem samog Hemingveja u glavnim likovima. Džek Barns, Robert Džordan i Santijago su po meni isti lik, to jest Hemingvej. Svi su oni bili razmišljali na isti način i vrlo slično se ponašali. Naravno, postoje izvjesne razlike, jer nisu svi bili isto godište i nisu boravili na istom prostoru. Ali sam prilično siguran da su svi bili šizofreničari.
 
Danas završio Za kim zvono zvoni od Hemingveja.

Zbog brojnih obaveza trebalo mi je čak mjesec i po da pročitam ovu knjigu. Solidna knjiga, mada možda malo prespora. Radnja se odvija u toku 4 dana, na relativno malom geografskom prostoru i uz uzak krug likova. Sve je to stalo u 510 strana. U početku mi je malo bila dosadna, međutim na kraju čovjek zavoli ovu knjigu. Pojedini dijelovi knjige su mi ostali vrlo urezani u pamćenje.

Ne znam za vas, ali ja sam čitao od Hemingveja, pored ove knjige, još i Sunce se ponovo rađa i Starac i more, i u svakom tom djelu prepoznajem samog Hemingveja u glavnim likovima. Džek Barns, Robert Džordan i Santijago su po meni isti lik, to jest Hemingvej. Svi su oni bili razmišljali na isti način i vrlo slično se ponašali. Naravno, postoje izvjesne razlike, jer nisu svi bili isto godište i nisu boravili na istom prostoru. Ali sam prilično siguran da su svi bili šizofreničari.

Za mene je Hemingvej samo Starac i more Citala sam verovatno i sve ostale njegove knjige, ali je utisak ( ali trajni:) ostavila samo mala
knjizica o ribaru i lovu na sabljarku.
 
Danas završio Za kim zvono zvoni od Hemingveja.

Zbog brojnih obaveza trebalo mi je čak mjesec i po da pročitam ovu knjigu. Solidna knjiga, mada možda malo prespora. Radnja se odvija u toku 4 dana, na relativno malom geografskom prostoru i uz uzak krug likova. Sve je to stalo u 510 strana. U početku mi je malo bila dosadna, međutim na kraju čovjek zavoli ovu knjigu. Pojedini dijelovi knjige su mi ostali vrlo urezani u pamćenje.

Ne znam za vas, ali ja sam čitao od Hemingveja, pored ove knjige, još i Sunce se ponovo rađa i Starac i more, i u svakom tom djelu prepoznajem samog Hemingveja u glavnim likovima. Džek Barns, Robert Džordan i Santijago su po meni isti lik, to jest Hemingvej. Svi su oni bili razmišljali na isti način i vrlo slično se ponašali. Naravno, postoje izvjesne razlike, jer nisu svi bili isto godište i nisu boravili na istom prostoru. Ali sam prilično siguran da su svi bili šizofreničari.

Meni je ta knjiga obelezila adolescenciju. Jos se secam opisa koride, znojavih, prljavih ulica, i onoga kad se zemlja pomerila :rumenko:
A sto se tice likova...sta znam, nekako najubedljiviji su oni u koje je pisac utkao deo sebe.
Preporucujem i Zbogom oruzije.
 
Solidno srce – Zoran Ciric, VBZ 180 str. 9/10

Ovo su zaista ljubavne price u nekom savremeno/urbano/slobodnijem smislu te reci. Bez one otrcanosti i bljuzgavosti koju obicno takve price imaju u sebi.

Da sam donela sud prema prvoj prici nepravedno bih odbacila ovu knjigu. Ali onda uzmem da je prelistam, procitam predzadnju pricu… i… vau! Pa onda procitam zadnju, i sve tako u nazad pricu po pricu.
 
Uzeo Fausta u biblioteci. Ali, zanima me da li postoji kod nas drugi deo preveden, ili štampan?

Iritira me to :lol: Isto i sa Danteovom Božanstvenom Komedijom, svugde Pakao, na tone, a ostala dva dela- nigde!



Johan Volfgang Gete

FAUST

DRUGI DEO TRAGEDIJE

Prevod: Branimir Živojinović

On ga je nedavno preveo ( mozda pre dvadesetak godina, ako ima i toliko), a bilo je prevoda i pre njegovog ( znam licno i presonalno)
sa predivnim predgovorm od Isidore Selulic.
 
Meni se knjiga dopala, vidim, primecujem da medju citaocima na forumu nema mnogo ( doduse ne sretoh nijednog do sada) odusevljenih
knjigama Orhana Pamuka, ali ja ga volim.

Pamuk je za mene jedan davež čije knjige, medjutim, dugo i dobro pamtim. Čitala sam Novi život i Muzej nevinosti i obe su mi bile teške za čitanje, preobimne i previše spore. Posle Muzeja sam rekla da sam zavišila s njim. Ali ipak me kopka i sigurno ću čitati još neka njegova dela.
Čudan neki odnos imamo. Pamuk i ja.
 
Čitam Fej Veldon, Letters to Alice.
Alisa je osamnaestogodišnja pankerka koja studira englesku književnost i želi da postane pisac, a njena tetka Fej joj piše pisma (kao Džejn Ostin svojoj sestričini) o značaju književnosti, pisanja, čitanja i Džejn Ostin. U stvari, još jedna knjiga u kojoj pisac priča o svom zanatu, i analizira delo i značaj drugog pisca, samo napisana drugačije - ne kao predavanje o književnosti nego kao druženje sa omiljenom tetkom : ) Ako saznam nešto bitno, javiću.
 
Meni se knjiga dopala, vidim, primecujem da medju citaocima na forumu nema mnogo ( doduse ne sretoh nijednog do sada) odusevljenih
knjigama Orhana Pamuka, ali ja ga volim.

U davnim počecima Čitalačkog kluba tamo smo čitali Zovem se crveno. Koga ne mrzi, može da potraži da vidi šta su nam bili utisci (mada mislim da skoro nikoga iz tadašnje ekipe više nema na PDF). Mene je knjiga bila smorila, paraorijentalni stil, podražavanje 1001 noći... sve to mi je bilo zamorno. Čitao sam kasnije onu njegovu knjigu o Istanbulu i ta mi je bila mnogo prihvatljivija, mada kapiram da ga neki ne vole zbog previše melanholije. Trebalo bi da mu se vratim jednom.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top