Trazim "svog" triler pisca, ali ga ne nalazim.
Sve sto uzmem meni je previse klise, previse vec vidjeno zilion puta, previse surovo.... Pa ne moram ja da vidim svako prosuto crevce, svaki komadic mozdane sive mase pa da shvatim svu strahotu dogadjaja. Niti moram uopste da je shvatim. Volim finu napetost koju triler moze da pruzi, i po malo neizvesnosti. E takvog nisam nasla.
Osim sto po nekada citam Mekol Smita, Agatu, Akunjina, Edgara Valasa. Mada i Vilsona mogu sasvim fino da podnesem.
E, Patrisu cu zato rado da probam