Šta trenutno čitate - utisci i preporuke

  • Začetnik teme Začetnik teme ms
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Hvala na odgovoru (mada možda nije bilo neophodno da iskopiraš pola interneta da bi ga saopštila).

Cijenim Mešu Selimovića, ali ovo "predložili ga pisci iz BiH za Nobela" zvuči kao kad je opštinski odbor SPS iz neke kasabe u Srbiji predložio Slobu Miloševića za Nobelovu nagradu za mir. Plus, pisci iz BiH ne znaju pravila Nobelovog komiteta, što me nekako i ne čudi.


Pa niko nije ni rekao da je nesto veliko to sto je predlozen, samo je receno da je predlozen na sta si ti zatrazio detaljnije informacije koje su se nasle na
http://sr.wikipedia.org/sr
http://www.rastko.org.yu

Mozda bi bilo jednostavnije da sam ostavila samo link ali i tebi bi bilo jednostavnije da si ukucao u pretrazivac Mesa-Nobel nego sto si postavio tri pitanja i jedan zahtev-molbu drugom ucesniku. Neki od nas idu duzim putem. :)
 
Neko je spomenuo pamuka, citao sam knjigu zovem se crveno i dosadniji pocetak nisam u zivotu sreo. Ali poslije sam se navikao pretpostavljam da se tako osjecaju mazohisti dok uzivaju u patnji...

eh pocetak, ali krajnji utisak... knjiga je sve osim dosadna, moras da priznas
ali zato ne pocinji njegov novi zivot, citala sam je sto godina, koliko me smorila
 
eh pocetak, ali krajnji utisak... knjiga je sve osim dosadna, moras da priznas
ali zato ne pocinji njegov novi zivot, citala sam je sto godina, koliko me smorila

Da, kasnije je to sve nekako dobilo smisao, covjek pise ubija, onako u detalje ici i prenijeti misao ne moze mnogo pisaca. Ali za moj ukus ipak pesporo sve to ide, ne lezi mi i ne namjeravam ga vise citati.
 
A dobili su ga i mnogo manji igraci od njega...
Tako da nije mnogo propustio.

Hehehehe, ma naravno.
Ko se uopste seca onog Italijana ( ulicnog cirkuzanta), ili Irca ( pesnika koji pise poeziju na galskom), nekog Grka pesnika, nekog
Japanca ,pesnika, ne znam vise ni sve da ih pobrojim. danas ti je to kao ona pesma za Evroviziju. Ziv covek ne zna dobitnika
od prosle godine.
 
Da, kasnije je to sve nekako dobilo smisao, covjek pise ubija, onako u detalje ici i prenijeti misao ne moze mnogo pisaca. Ali za moj ukus ipak pesporo sve to ide, ne lezi mi i ne namjeravam ga vise citati.

A vidi, i meni je ta kjiga bila dosadna, citala sam je tek da ne bih nesto propustila.
Tek su mi druge njegove knjige bile zanimljive ( Sneg, ponajvise).
 
ONA - Lepa Smoje, VBZ 150 str. 10/10

Posle Smojinog Penzionera... naletim u biblioteci na ovu knjigu njegove zene. Pise o svom zivotu.
I tako ostanem u istom miljeu i procitam je za dan.

Jako me podsetila na Saku soli Mire Stupice. Obe opisuju isto to posleratno vreme u umetnickom i glumackom svetu predratne i posleratne Jugoslavije. Samo kod Mire preovladjuju Stupica i Beograd, a kod Lepe Miljenko i Split. One opisuju stvarne ljude i dogadjaje za koje manje-vise svi znamo, ali preko ovih knjiga se stice jedna jako dobra slika tog vremena i zivota.

Kuriozitet. U njenoj (Lepinoj) plesnoj grupi je Severina zapocela svoju karijeru. Ima i fotografija :zper:
Da. Knjiga je puna starih fotografija iz tih davnih vremena njenog detinjstva, kao i iz vremena njenih roditelja i bake.
 
Od Pamuka sam procitala:

Orhan Pamuk – Bela tvrdjava
Orhan Pamuk – Istanbul
Orhan Pamuk – Dzevdet beg i njegovi sinovi

Orhan Pamuk - Sneg
Orhan Pamuk - Bela tvrdjava
Orhan Pamuk - Novi zivot


Najvise su mi se dopale Istanbul i Sneg.
Planiram da procitam jos par.

Sneg jeste njegova ( barem za mene i od knjiga koje sam procitala) najbolja knjiga.
Ovaj Dzevad Beg me je fascinirao jer sam iz knjige saznala kojesta,u smislu da je bilo
neoubicajeno pa cak i neprihvatljivo da se muslimani bave trgovinom, ali i "kristalnoj noci" na turski nacin.

Istambul sam i ja citala, meni je delovalo vise kao putopis nekoga ko voli taj grad.

Nego nisam ovu Belu tvrdjavu, ali cu to nadoknaditi.
Dopao mi se i Muzej nevinosti, moguce je da se meni njegove knjige svidjaju iz istih razloga iz k9ojih se mojoj majci
svidja serija o Sulejmanu Velicanstvenom. Pusto tursko:D
 
Meni je Zovem se crveno bila smrtno dosadna knjiga. Ali dobro, sve je to stvar ukusa.

Jeste, i samoj mi je tako bilo. Inače nemam ništa protiv sporih knjiga ali ovo delo mi je bilo toliko prazno i bez šarma...plus plastični i nerazvijeni likovi.
Jednostavno , toliko reči utrošeno uzalud.
S druge strane, mislim da ima sjajnih ideja...struktura knjige naprimer mi je vrlo interesantna i primamljiva. Početak mi se takođe svideo ( kada kreće ispovešću leša) ali vrlo brzo kreće nizbrdo...
Udavi ga.
 
Poslednja izmena:
OK, mislim da ste me uvjerili da se vratim Pamuku. Šta mi možete preporučiti? Nisam veliki ljubitelj nekih strogo orijentalnih ili istorijskih tema, može neka priča iz savremene Turske.

Ja ti preporucujem Sneg, a i ide zima.
Muzej nevinosti je lep ljubavni roman, radnja je negde sezdesetih godina u Istambulu, uglavnom u krugovima haj sosajeti.
Nema niceg orjentalnog, a ni istorijskog.

Sneg
jeste malo politicki, ali bre i onaj Heldenplatz je politicki.
Usput, zarazio si me sa Bernhardom:D
 
OK, mislim da ste me uvjerili da se vratim Pamuku. Šta mi možete preporučiti? Nisam veliki ljubitelj nekih strogo orijentalnih ili istorijskih tema, može neka priča iz savremene Turske.

Istanbul je delom autobiografija, delom izuzetno lepo uradjen opis ovog grada i njegove istorije.
Kada bih isla u Istanbul obavezno bih ponovo procitala ovu knjigu.
Vreme desavanja, polovina dvadesetog veka pa na dalje.

Sneg je prica o previranjima u savremenoj turskoj, Kurdima, vojnim udarima... sukob verske i sekularne opcije.
Onda cin nosenja marame kao licni bunt protiv evropeizacije.
Vreme desavanja, sam kraj dvadesetog veka.

Dzevdet beg i njegovi sinovi, Budenbrokovi na turski nacin.
Ovo je porodična saga u vremenskom rasponu od kada su mladoturci zbacili Osmansku imperiju pa sve do drugog (od cetiri) vojnog puča 1971.
I kao i u svakoj Pamukovoj knjizi, stalna borba istoka i zapada u turskom drustvu i pojedincu.

Bela tvrdjava, za Pamuka relativno kratka knjiga.
Zarobljavanje bogatog Italijana koga turcin drzi kao roba, i njihov odnos koji se s' godnama menja.
Vreme desavanja negde XVII XVIII vek.

Novi zivot sam citala davno i nicega se ne secam.
Znam da mi se nesto nije dopala.
Vreme desavanja mislim da je neko sadasnje.

Eto to je moj doprinos. Sada ti odluci :)
 
Istanbul je delom autobiografija, delom izuzetno lepo uradjen opis ovog grada i njegove istorije.
Kada bih isla u Istanbul obavezno bih ponovo procitala ovu knjigu.
Vreme desavanja, polovina dvadesetog veka pa na dalje.

Sneg je prica o previranjima u savremenoj turskoj, Kurdima, vojnim udarima... sukob verske i sekularne opcije.
Onda cin nosenja marame kao licni bunt protiv evropeizacije.
Vreme desavanja, sam kraj dvadesetog veka.

Dzevdet beg i njegovi sinovi, Budenbrokovi na turski nacin.
Ovo je porodična saga u vremenskom rasponu od kada su mladoturci zbacili Osmansku imperiju pa sve do drugog (od cetiri) vojnog puča 1971.
I kao i u svakoj Pamukovoj knjizi, stalna borba istoka i zapada u turskom drustvu i pojedincu.

Bela tvrdjava, za Pamuka relativno kratka knjiga.
Zarobljavanje bogatog Italijana koga turcin drzi kao roba, i njihov odnos koji se s' godnama menja.
Vreme desavanja negde XVII XVIII vek.

Novi zivot sam citala davno i nicega se ne secam.
Znam da mi se nesto nije dopala.
Vreme desavanja mislim da je neko sadasnje.

Eto to je moj doprinos. Sada ti odluci :)


Hvala na prijedlozima!
Istanbul sam čitao i knjiga mi je bila OK, ali to ipak nije roman, nego romansirana hronika grada.

Od ovoga što ste spomenule, Snijeg mi je, na prvi pogled, najzanimljiviji. Možda ubacim i Bijelu tvrđavu, jer je već imam u PDF verziji.
 
Hvala na prijedlozima!
Istanbul sam čitao i knjiga mi je bila OK, ali to ipak nije roman, nego romansirana hronika grada.

Od ovoga što ste spomenule, Snijeg mi je, na prvi pogled, najzanimljiviji. Možda ubacim i Bijelu tvrđavu, jer je već imam u PDF verziji.

I ja sam Istambul tako shvatila ( kao neka reportaza), Dzevdet Beg i sinovi jesu neka vrsta Budenbrokova ili Forsajta ( Glembajevi vec nisu:))),
jako zanimljivi za citanje, ali ja sam fascinirana Snegom i vidim da ja samo pominjem Muzej nevinosti ( to mu je valjda i poslednja knjiga
mada on brzo i mnogo pise pa mozda i nisam u toku.
 
И ја изузетно волим Орхана Памука, што неко добро рече пусто турско. Највише ми се свиђала књига Зовем се црвено, затим Истанбул и Снег, још и Бела тврђава. Ипак, можда му је најбоља књига Музеј невиности али и најзаморнија (нисам читао Џевдет бег и њ. синови).
 
Istanbul je delom autobiografija, delom izuzetno lepo uradjen opis ovog grada i njegove istorije.
Kada bih isla u Istanbul obavezno bih ponovo procitala ovu knjigu.
Vreme desavanja, polovina dvadesetog veka pa na dalje.

Sneg je prica o previranjima u savremenoj turskoj, Kurdima, vojnim udarima... sukob verske i sekularne opcije.
Onda cin nosenja marame kao licni bunt protiv evropeizacije.
Vreme desavanja, sam kraj dvadesetog veka.

Dzevdet beg i njegovi sinovi, Budenbrokovi na turski nacin.
Ovo je porodična saga u vremenskom rasponu od kada su mladoturci zbacili Osmansku imperiju pa sve do drugog (od cetiri) vojnog puča 1971.
I kao i u svakoj Pamukovoj knjizi, stalna borba istoka i zapada u turskom drustvu i pojedincu.

Bela tvrdjava, za Pamuka relativno kratka knjiga.
Zarobljavanje bogatog Italijana koga turcin drzi kao roba, i njihov odnos koji se s' godnama menja.
Vreme desavanja negde XVII XVIII vek.
Novi zivot sam citala davno i nicega se ne secam.
Znam da mi se nesto nije dopala.
Vreme desavanja mislim da je neko sadasnje.

Eto to je moj doprinos. Sada ti odluci :)
roman je bas slozen, politika, teorije zavere, plus religija, plus vracanje u proslost, plus ljubavna prica, voznje autobusom i sve one nezgode , i na kraju neocekivan rasplet... bio bi to dobar film ali mucno za citanje
 
Procit`o ,,Hana Arent,izvestaj iz Jerusalima `61.`` Poceh ,,Kamatantra-tumacenje ljubavne vestine``.

U toj knjizi ona koristi izraz banalnost zla , prvi put se kod nje pojavljuje i bas u toj knjizi, a ulazi na velika vrata u sve jezike sveta
kao NATOvska cuvena kolateralna steta.

@Quentin
Zao mi je sto ne znas nemacki, citam drugu knjigu od Bernharda ( ein deutscher Mittagstisch), ne znam da li da se smejem ili da placem.
Takodje pozorisni komad, ali vise za neki politicki kabare jer u tankoj knjizici ima nekoliko prica, prve dve su iz Bavarske ( ali onaj deo
gde i dan danas zive neki ljudi za koje jos uvek vazi vreme Hitlera), jako je tesko razumeti taj strasan dijalekt kojim govore ( oni se inace
titluju kada ih intervjuisu ili kada je neki film, serija gde je radnja dogadjaja taj deo Bavarske jer ih niko ne razume), ali je to i poenta
jer taj duh postoji samo tamo, a naravno i delu Austrije. Anica Dobra je igrala u nekoliko filmova iz tog kraja, ona taj dijalekt ume bolje od njih
samih:worth:

Medjutim, sve je to univerzalno jer se takvi isti razgovori nekih , aj da se lepo izrazim, konzervativnih i tradicionalnih ljudi, cuju svuda,
i u nekoj PM u USA, ali i UK, Srbiji ili Francuskoj. Zato je on genijalan.

Razmisljam kako je to nemoguce za prevode jer bi i prevodilac morao da uzme neki dijalekt, mada su nasi dijalekti savrseno razumljivi jer u principu
vise i ne postoje. Verovatno ova knjiga nije ni prevedena kod nas ( a ni u Zagrebu;)) Juce dobih i knjigu od 1800 strana sa njegovih ( valjda) svih devet romana,
jako je komplikovano uopste drzati takvu knjigu u rukama, ima sigurno dva kila zive vage.
 
Poslednja izmena:
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top