Šta trenutno čitate - utisci i preporuke

  • Začetnik teme Začetnik teme ms
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Jutros sam rano ustala, nadahnuto počela da čitam Školice, stigla do 80. strane, sa sve onim preskakanjima, ko razume shvatiće, dakle, stotina strana. Komšinica ispod mene je pustila Mišu Kovača, ja sam bila na terasi, baš čitala kako Maga Oliveiri sprema napitak mate i setila se da se Mišo Kovač zapravo zove Mate. E, tada sam shvatila da me knjiga uopšte ne zanima, da su mi misli u komšiluku, i ponosno je vratila u biblioteku umesto da produžim.:( Možda sam ja to prerasla. Ne kažem da je glupa, samo nije po mom ukusu. Eto...

Jao :sad2:
 
Pa, navela si me na iskušenje da okrnjim kasicu prasicu, a baš sam se radovala toj knjizi. Je l' dosadna? Šta je problem, zapravo?

Nije dosadna, ali je isuviše obična. Opisuje život dvoje argentinaca u Parizu. Onda došlo bepče...
One životne mudrosti na koje upućuje posle svakih 5-6 strana mi nisu nikakve mudrosti. Ne znam da li si je imala u rukama. Podeljena je na delove. Prvi možeš da pročitaš kao roman, ali, upućuje te da skačeš recimo sa 8. poglavlja na 135. pa se vratiš na 9, onda te šalje npr. na 79. da bi te vratio na 10... To je sva mudrost. Mene je mrzelo to a i nije mi držala pažnju.
 
Jutros sam rano ustala, nadahnuto počela da čitam Školice, stigla do 80. strane, sa sve onim preskakanjima, ko razume shvatiće, dakle, stotina strana. Komšinica ispod mene je pustila Mišu Kovača, ja sam bila na terasi, baš čitala kako Maga Oliveiri sprema napitak mate i setila se da se Mišo Kovač zapravo zove Mate. E, tada sam shvatila da me knjiga uopšte ne zanima, da su mi misli u komšiluku, i ponosno je vratila u biblioteku umesto da produžim.:( Možda sam ja to prerasla. Ne kažem da je glupa, samo nije po mom ukusu. Eto...

Ja sam je odavno kupila i nisam mogla da igram ``skolice``. Pokusavala vise puta, ali... mrka kapa.
Ostade mi u Americi.
 
Jutros sam rano ustala, nadahnuto počela da čitam Školice, stigla do 80. strane, sa sve onim preskakanjima, ko razume shvatiće, dakle, stotina strana. Komšinica ispod mene je pustila Mišu Kovača, ja sam bila na terasi, baš čitala kako Maga Oliveiri sprema napitak mate i setila se da se Mišo Kovač zapravo zove Mate. E, tada sam shvatila da me knjiga uopšte ne zanima, da su mi misli u komšiluku, i ponosno je vratila u biblioteku umesto da produžim.:( Možda sam ja to prerasla. Ne kažem da je glupa, samo nije po mom ukusu. Eto...
Pametno, što da se siliš sa nečim kad nemoraš......
 
Ja sam je odavno kupila i nisam mogla da igram ``skolice``. Pokusavala vise puta, ali... mrka kapa.
Ostade mi u Americi.

Bolje da si ti ostala u Americi, a da si knjigu poslala ovamo. :p

Baš ste me zaintrigirali sa Školicom. Imam je i ja kući. Baš bih mogao da pokušam. Ionako sam danas ostao bez posla. Treba nečim zagorčati ionako odvratnu situaciju.
 
Je l' bi reko snobu šta to znači? Onako, drugarski, ako te lepo zamolim?
Pa svašta se može reći za ''Školice'', ali baš da su obične, nikako. Ko očekuje nekakvu fabulu sa uvodom, zapletom, itd... tome može i da se čini da je roman tamo nešto ''o dvoje mladih sa bebom''. I sama činjenica da je tok romana izlomljen, tako da dozvoljava i čitanje redom i skakanje napred-nazad po stranicama, je valjda dovoljna da pripremi i usmeri čitaoca. Priča je samo podloga koja Kortasaru služi da iznese svoje refleksije na temu filozofije, umetnosti, jezika, ljubavi, ''argentinštine''... Pri čemu je daleko od sejanja ''životnih mudrosti'' a la ''Alhemičar''.
Da zanemarimo što su priče znatno pristupačnije prosečnom čitaocu, mislim da je u ''Školicama'' Kortasar prosto dao sebi u nekim trenucima i previše prostora da se razmaše i naširoko upusti u apstraktnu filozofiju, pa na momente počne da guši. Manje-više sve ono o čemu je on ovde pisao može da se nađe i u njegovim pričama (i drugim delima), bolje dozirano i ne toliko ogoljeno.
 
Baš bih mogao da pokušam. Ionako sam danas ostao bez posla. Treba nečim zagorčati ionako odvratnu situaciju.

Možda je u takvoj situaciji bolje čitati nekog vrhunskog ludaka. Nešto što kao nema veze sa stvarnim životom. Ja razmišljam o ponovnom čitanju Singerovih priča.

Isak Baševis Singer
Gimpel luda

"Dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1978. godine Isak Baševis Singer vrstan je pisac novela i kratkih priča. I u ovoj zbirci pripovedaka izražena je autorova sklonost ka mistici, groteski, folkloru i erotici. Likovi su podložni snažnim strastima, a realno se prepliće sa imaginarnim. Junaci su uglavnom tragične ličnosti, jer žive sa sputanim željama, nedostižnim stremljenjima, protivno svojim htenjima, lišeni nade. GIMPEL LUDA svakako spada u sam vrh svetske pripovedačke proze. Knjiga je pisana živo, ironično, toplo, misaono i sasvim je sigurno da nijednog čitaoca neće ostaviti ravnodušnim"
 
Cico, knjiga se zove "Hiljadu čudesnih sunaca".
Meni je ipak Lovac bio upečatljiviji. Lovac je nekako muška knjiga, o sudbini muškaraca, a Sunca o sudbini žene. Ne smatram ja da je ženska sudbina lakša. Naprotiv. Samo sam Lovca prvog pročitala, pa je možda zbog toga bila efektnija.

Da, ta knjiga, koju sam napisala. Izvinjavam se sto nisam stavila navodnike, izgleda da su moje pravopisne greske pod posebnom lupom. Ja ne zameram, jer sam ovde da podelimo misljenja, a ne da cepidlacimo. Ja knjige delim na kvalitetne i nekvalitetne, odn. koje volim i ne volim, ti., koje mi se svidjaju i koje mi se ne svidjaju. Podela na muske i zenske mi je malo izopacena i perverzna, ali, neki u knjigama vide fetis i izvore najrazlicitijih perverzija. Meni se "Lovac na zmajeve", pre svega decija knjiga, dok mi je "Hiljadu cudesnih Sunaca", zbog tih nekih realistickih prikaza islamskog nacina zivota, pre za odrasle, mada bih to uvela da se cita i u osnovnoj skoli, da bi se deca upzonala sa drugim kulturama.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top