Šta trenutno čitate - utisci i preporuke

  • Začetnik teme Začetnik teme ms
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Ja obnavljam gradivo sa fakulteta. Prvo sam završio Velika očekivanja, trenutno čitam Gordost i predrasuda, a posle idu Orkanski visovi. Ako uspijem da nađem, pročitaću i neke druge romane koje smo radili poput Tess of the D'Urbervilles by Thomas Hardy, The Scarlet Letter by Nathaniel Hawthorne i The Mill on the Floss by George Eliot.
 
Sto godina samoce – Gabrijel Garsija Markes, Sezam Book, 320 str. 7/10
Sveukupno… brateeee!
Pa kod njih je sve toliko preterano… ljubav, mrznja, kisa, cekanje, brojno potomstvo (napr. 17 sinova :eek: ), duzina zivota (napr. 141 godina :eek: )…

Ni meni nikad nije bilo jasno zašto publika toliko voli tu knjigu, iako kritiku razumem. Pročitala sam nekoliko Markesovih knjiga i ne mislim da mu je ta najbolja. Došlo mi bilo da dobijem reumu od onolikih kiša i rastinja.
Sve je to moglo na još najmanje 300 strana, da je mene pitao.

A što se brzine putovanja tiče - užas, eto to. Sve čitam neke knjižice od po 150 - 200 i sve nalećem na neke njanjave. Pročitah i ovu britansku, ali, srećom, ne može da mi se važi jer se radnja dešava na fiktivnom mestu.
 
Je li bolja od Ljubav u doba kolere?

Drugačija je. Ljubav u doba kolere je nekako običan roman. Zna se ko su likovi, u koje doba se dogadja. Ko je ko, kakva je čija uloga i teče radnja
A Sto godina samoće je potpuno neobičan. Sve je izmešano, prepliću se zbilja i fikcija, likovi se nekad prebrzo smenjuju, bez neke odredjene uloge u romanu.
 
Тренутно читам ''Тихи Дон'' Михаила Шолохова. Одлична књига, заиста ми се свиђа.

Nedavno sam gledao neki dokumentarac o Tihom Donu. Tamo kaze da je glavni lik Grigorij Melehov bio stvarna licnost kao i mnogi drugi likovi iz romana kojima je Solohov ostavio njhova prava imena. Pokazivalo je i Griskine potomke, Melehove, koji i danas zive u nekom gluvom selu na jugu Rusije. Oni su govorili kako je Grigorij strijeljan tridesetih godina u Staljinovim cistkama. Zna se i gdje je sahranjen. Zamisli, poslije svega onoga sto je covjek prezivio u romanu, na kraju strijeljan kao izdajnik (ali u stvarnosti a ne u romanu).
 
Je li bolja od Ljubav u doba kolere?
Ja nju nisam citala.
Ali evo Bi jeste, pa je i objasnila. :)

Ni meni nikad nije bilo jasno zašto publika toliko voli tu knjigu, iako kritiku razumem. Pročitala sam nekoliko Markesovih knjiga i ne mislim da mu je ta najbolja. Došlo mi bilo da dobijem reumu od onolikih kiša i rastinja.
Sve je to moglo na još najmanje 300 strana, da je mene pitao.

A što se brzine putovanja tiče - užas, eto to. Sve čitam neke knjižice od po 150 - 200 i sve nalećem na neke njanjave. Pročitah i ovu britansku, ali, srećom, ne može da mi se važi jer se radnja dešava na fiktivnom mestu.
Jesi ti normalna :eek:
Pa da se mucim mesecima :lol:
Salim se, volim ja ipak sto sam je procitala.

Nego mislim da bi se tebi dopala ona moja Ne idimo nocas psima.
Ona se vazi za Kongo - Zair (nikada ne znam koje je staro a koje novo ime ove zemlje :confused: )
Nisam bas strucnjak za procenu necijeg/tvog knjizevnog ukusa, ali za ovu mi se tako cini.
Znaci da utvrdimo. Tako mi se cini.
(Kakav majstor za izbegavanje odgovornosti :lol: )
 
Nedavno sam gledao neki dokumentarac o Tihom Donu. Tamo kaze da je glavni lik Grigorij Melehov bio stvarna licnost kao i mnogi drugi likovi iz romana kojima je Solohov ostavio njhova prava imena. Pokazivalo je i Griskine potomke, Melehove, koji i danas zive u nekom gluvom selu na jugu Rusije. Oni su govorili kako je Grigorij strijeljan tridesetih godina u Staljinovim cistkama. Zna se i gdje je sahranjen. Zamisli, poslije svega onoga sto je covjek prezivio u romanu, na kraju strijeljan kao izdajnik (ali u stvarnosti a ne u romanu).
Podaci skroz zanimljivi. Ta knjiga mi se bas mnogo u svoje vreme dopala :)
A ako je sve to istina (a velike su sanse da jeste), tuga jedna :(
 
Ja nju nisam citala.
Ali evo Bi jeste, pa je i objasnila. :)


Jesi ti normalna :eek:
Pa da se mucim mesecima :lol:
Salim se, volim ja ipak sto sam je procitala.

Nego mislim da bi se tebi dopala ona moja Ne idimo nocas psima.
Ona se vazi za Kongo - Zair (nikada ne znam koje je staro a koje novo ime ove zemlje :confused: )
Nisam bas strucnjak za procenu necijeg/tvog knjizevnog ukusa, ali za ovu mi se tako cini.
Znaci da utvrdimo. Tako mi se cini.
(Kakav majstor za izbegavanje odgovornosti :lol: )

Da, upisala sam negde te pse, mislim baš na tvoju preporuku (ima da te proganjam u snovima ako ne valja) :cmok2:

Ko hoće da čita Džima Krejsa, bolje da uzme Dar kamena (ili Iscelitelja) koji mi se više dopada, ali je mnogo mračan, pa nije za svakoga). Fine ideje ima taj čovek, čak i u ovoj knjizi. Posle smrti je kretenski i neobjašnjiv prevod za Being dead. Opisuje događaje nakon smrti dvoje starijih (preko 50) zoologa koji su ubijeni pod čudnim okolnostima na mestu gde su im se i pre dešavale čudne stvari. Dakle, knjiga se delom odnosi na dva leša na obali, a delom na to kako i zašto su tu dospeli. Na momente me neodoljivo podsećala na onu seriju Six feet under.
Krejs ostaje dosledan mračnjaštvu i nesrećama usled osamljenosti ili rešavanja tog problema na silu. Da je bolji stilista, bila bi ovo dobra knjiga, ovako - nisam se pokajala što sam čitala, ali sam mogla i bez ovoga.
 
Nedavno sam gledao neki dokumentarac o Tihom Donu. Tamo kaze da je glavni lik Grigorij Melehov bio stvarna licnost kao i mnogi drugi likovi iz romana kojima je Solohov ostavio njhova prava imena. Pokazivalo je i Griskine potomke, Melehove, koji i danas zive u nekom gluvom selu na jugu Rusije. Oni su govorili kako je Grigorij strijeljan tridesetih godina u Staljinovim cistkama. Zna se i gdje je sahranjen. Zamisli, poslije svega onoga sto je covjek prezivio u romanu, na kraju strijeljan kao izdajnik (ali u stvarnosti a ne u romanu).

Невјероватно, тотлано занимљив податак...Књига је одлична и заиста реалистичка, али ми није падало на памет да су ликови из ње стварни. Шолохов је мајстор.
 
Ja obnavljam gradivo sa fakulteta. Prvo sam završio Velika očekivanja, trenutno čitam Gordost i predrasuda, a posle idu Orkanski visovi. Ako uspijem da nađem, pročitaću i neke druge romane koje smo radili poput Tess of the D'Urbervilles by Thomas Hardy, The Scarlet Letter by Nathaniel Hawthorne i The Mill on the Floss by George Eliot.

Ja sam sa Orkanskih visova...
 
Ja obnavljam gradivo sa fakulteta. Prvo sam završio Velika očekivanja, trenutno čitam Gordost i predrasuda, a posle idu Orkanski visovi. Ako uspijem da nađem, pročitaću i neke druge romane koje smo radili poput Tess of the D'Urbervilles by Thomas Hardy, The Scarlet Letter by Nathaniel Hawthorne i The Mill on the Floss by George Eliot.

Meni su skoro svi ovi bili veoma dosadni. Viktorijanski roman (osim Dikensa) bio mi je sasvim nezanimljiv. Iz tog vremena treba čitati poeziju, a za prozu sačekati da se rodi D.H. Lorens.
 
Ja obnavljam gradivo sa fakulteta. Prvo sam završio Velika očekivanja, trenutno čitam Gordost i predrasuda, a posle idu Orkanski visovi. Ako uspijem da nađem, pročitaću i neke druge romane koje smo radili poput Tess of the D'Urbervilles by Thomas Hardy, The Scarlet Letter by Nathaniel Hawthorne i The Mill on the Floss by George Eliot.

Šta misliš da prebacimo Vodenicu na Flosi u Klub čitalaca? :think: :lol:
 
Ni meni nikad nije bilo jasno zašto publika toliko voli tu knjigu, iako kritiku razumem. Pročitala sam nekoliko Markesovih knjiga i ne mislim da mu je ta najbolja. Došlo mi bilo da dobijem reumu od onolikih kiša i rastinja.
Sve je to moglo na još najmanje 300 strana, da je mene pitao.

Zato što je bila (onda kad se pojavila) čudesna. Verovatno lupam, bila sam klinka kada sam je čitala, ali ja sam tu knjigu zapamtila kao nešto sasvim drugačije od svega što sam čitala do tada.

Čitam Tolstoja, Zapisi umobolnog. To su neki odlomci iz dnevnika, i priče. Dugo ga nisam čitala, a baš je dobro. Ako već mora da se priča o Tolstojevskom, meni je Tolstoj mnogo draži : )
 
Zato što je bila (onda kad se pojavila) čudesna. Verovatno lupam, bila sam klinka kada sam je čitala, ali ja sam tu knjigu zapamtila kao nešto sasvim drugačije od svega što sam čitala do tada.

Čitam Tolstoja, Zapisi umobolnog. To su neki odlomci iz dnevnika, i priče. Dugo ga nisam čitala, a baš je dobro. Ako već mora da se priča o Tolstojevskom, meni je Tolstoj mnogo draži : )

Igrom slucaja zivim u gradu u kojem je Tolstoj rodjen i gdje je prozivio skoro citav svoj zivot. Ranije sam Tolstoja "poznavao" sam kroz njegove romane a otkako sam dosao ovdje saznao sam mnogo i o njegovom licnom zivotu. Bio je stvarno cudan covjek, neobican, cak i mracan, uglavnom neshvacen u svom vremenu. Prije mjesec dana sam prvi put otisao i u Jasnu Poljanu, njegovo grofovsko imanje pored grada gdje je bjezao od gradske vreve, uzgajao konje i pisao. Nevjerovatna ljepota. Sume, livade, staze... Sve tako uredjeno i brizljivo odrzavano tako da se stice utisak da grof Tolstoj jos uvijek zivi tu. Nedaleko od svoje kuce je i sahranjen, sam i bez ikakvog obiljezja.
 
Šta misliš da prebacimo Vodenicu na Flosi u Klub čitalaca? :think: :lol:

Kako hoćete. Ja bih vrlo rado učestvovao u Klubu, ali nisam siguran da mogu naći ovu knjigu. Prije nekih 6 godina sam čitao neku skraćenu fakultetsku verziju ovog romana od 100-ak strana i sjećam se da mi se dopao. U svakom slučaju, čak i da ne uspijem naći knjigu, bilo bi mi drago da je vi obradite.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top