quentin
Iskusan
- Poruka
- 6.071
E, baš na tu iz regala sam ja nabasala. Sećam se da je ta tetka imala još neko izdanje francuskih romana (ne znam šta je sadržao, a baš bih volela da znam - ako neko zna neka kaže), a te knjige su na zaštitnim omotima imale neke renesansne žene, debele i gole. Pošto mi to nismo imali u kući, bila sam ubeđena da je to nije za decu (i da se tetka još nije udala baš zato što ima takve stvari).
Od tih upadljivih na metar zapamtila sam još onog gnusno plavog Dostojevskog.
Ruku na srce, sve te knjige su imale kvalitetnu obradu. I nisu bile za bacanje (ali ne znam kakve su bile cene).
Nedavno sam upoznala neku ženu koja je dugo bila urednik u Službenom glasu. Ispričala mi je kako je Tito (tj. neki deo te mašinerije) bio vrlo otvorenog uma u smislu prevoda i izdavanja knjiga koje su cenjene u svetu. Tako je mnoštvo bitnih knjiga svoje prve prevode imalo upravo na srpskohrvatskom.
Jedino je bilo sporno ko će se i kako potpisati ispod prevoda, a oko kvaliteta sumnje nije bilo. Tako na primer, neka sorbonska studentkinja francuskog čiji su roditelji iz ovih ili onih razloga smatrani buržosakom gamadi, mogla je da prevodi i za to bivala plaćena, a slava i ugled su odlazile nekoj zaslužnoj partizanki (o tome je pisala i Svetlana Velmar - Janković u Lagumu, pa je možda i istina).
Sjećam se tih s debelim ženama. Jedna moja bivša djevojka ih je imala u kući. Mislim da je bila Zolina Nana u tom kompletu.
A jeste Jugoslavija bila relativno otvorena, bar što se tiče svjetske visoke književnosti, mada se uvijek lagana prednost davala piscima koji naginju ljevici, raznim socijalnim romanima i slično.
Tačno je to što kažeš da su prevod i obrada najčešće bili vrhunski. Ja sad čitam ovog Muzila (Čovek bez svojstava), izdanje od prije nekoliko godina i nailazim da apsolutno ponižavajuće veliki broj grešaka. Kao da lektura i korektura uopšte nisu rađeni. Dođe mi da, k'o ovi moji Bosanci, počnem da vapim za Titinom milicijom, nekom izdavačkom milicijom, mislim.
Poslednja izmena: