Ben u svetu – Doris Lesing, Agora, 160 str, 8/10
Posle nekih 30-ak strana mi je doslo da je ostavim, ali Rada, Truman i Nobelova nagrada su me u tome ipak sprecili.
(Meni su Rada, Truman i Nobelova nagrada po tezini preporuke tu negde

)
Dakle meni je odnos izmedju onoga sto Ben razume i onoga sto on ne razume, nekako nelogican i neuverljiv.
Ili ja mozda trazim logiku tamo gde nje po prirodi stvari ne moze biti
Jer Ben je nerealan lik, ali nekako sa pretenzijama da bude realan. Eto to je ono osnovno sto mi nije leglo. Sve mi je nit realno, nit nerealno.
I jos nesto. Pisac je jako ublazio njegove atavisticke osobine u ovom II delu. Sto me je iznenadilo i zacudilo. Na kraju je Ben od nekoga ko me jako plasio, postao neko koga mi je bilo neizmerno zao.
(Kapiram ja da je to mozda bila pisceva namera, ono... kakva je i kuda ide civilicacija... ... i to... )
Sve u svemu od nekoga ko je dobio Nobela ocekujem da me potpuno zarobi svojom pricom, a ovde to nije bio slucaj.
E sad, da se razumemo, knjiga je dobra, ali sam ja valjda mnogo vise ocekivala, i verovatno u tom grmu lezi zec.