Šta trenutno čitate - utisci i preporuke

  • Začetnik teme Začetnik teme ms
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Znači, ko bi da studira starogrčki, mora u Grčku? Izvini ako sam pogrešno shvatila.

Pa znas i ruski se kod nas ucio godinama,uci se jos i sad malo,pa ipak ko je hteo bolje da ovlada tim jezikom isao je u Rusiju posle fakulteta ili i za vreme studija.Isto je i sa engleskim jezikom,nemackim.
Znam ti ces reci da je starogrcki jezik mrtav kao i latinski,ali uvek treba ici na izvor.
Kao americki pisci,ima ih dobrih,ali nekako sve im se deli i pocinje od vremena kad su prvi put dosli u Evropu.
 
Evo kako to izgleda:

Iako su ga izvrgle ruglu konkurenske novine koje su, zahvaljujući nadahnuću svojih glavnih urednika, uspevale da ispovrte najrazličitije i sadržajnije naslove, neki put dramatične, drugi put lirske, a neretko i filozofske ili misteriozne, ako ne i pune dirljive naivnosti kao što je bio slučaj sa popularnim dnevnim listom koji se zadovoljio pitanjem I šta će sada biti od nas, dodajući rečenici grafičku kićanku jednog velikog znaka pitanja poput repa, a pomenuti naslov Nova godina, Novi život, bez obzira na svoju zabrinjavajuću banalnost, pao je poput kašike u med nekima koji su, zbog prirode svog temperamenta ili stečenog obrazovanja, preferirali iznad svega udobnost jednog manje- više pragmatičnog optimizma, čak i kada bi imali razloga da posumnjaju da se može raditi o pukom i možda prolaznom prividu.


Da, to je jedna rečenica. Postoji samo jedna tačka, na kraju :mrgreen:

ili dijalog.. možda nisam našao sad neki uverljiviji, but nevermind :

Blago ljutit zbog ove upornosti, ministar je suvo odgovorio, Ne jednu već četiri, Koje četiri, gospodine ministre, Ne gajimo varljive nade.
 
Saramaga, naravno :)

Čitala sam samo "Slepilo" i "Jevanđelje" i, jeste, malo su mi bili čudni dijalozi u onim formama (samo se odnekud izdigne veliko slovo) i čudna interpunkcija. Ne verujem da bi prevodilac tako nešto uradio na svoju ruku. E, sad, iskrena da budem, Džojs u "Uliksu" ide nekih 78 nivoa dalje (ima jednu rečenicu bez ikakve interpunkcije na nekih 70ak strana, dijalozi su nekad kao dramski tekst - sve sa didaskalijama - ma, svaaaaašta on tu radi). Verujem da bi ti bilo zanimljivo da vidiš u šta će se Stiven Dedalus pretvoriti i, uopšte, šta će biti sa raznim likovima "portreta". Nema rasprave da je "Uliks" naporniji od svega što je napisao, ali je, bar shodno mom ukusu - jedno od najmaestralnijih umetničkih dela ...ever.
 
Da li je to delo na kojem je radio petnaestak godina :) ?

Portret je inače, prva knjiga koju sam pročitao od njega, imam želju da nastavim dalje sa njegovim knjigama, mada mi se čini da mi je potreban mali predah :D

Jeste, a opisuje samo jedan jedini, sasvim običan dan - 16. jun 1904.- od jutra do večeri. Naravno, nije se desilo ništa dramatično toga dana (u knjizi, u privatnom životu je sreo svoju kasniju devojku/ženu - Noru). z:)
Ta knjiga ima izuzetno mnogo slojeva, trikova, igara rečima, genijalnih aluzija kad se najmanje nadaš, podražavanja, politike, književne kritike...stvarno svega i svačega. Dosta toga može da ostane neprimećeno bez konsultacija sa različitim "vodičima kroz Džojsa" kojih ima puno. Ume da bude i nezgodna (stilski, nema mnogo veze sa "Portretom", tj. ima tek toliko da se prepoznaje da su obe delo istog autora).
Negde sam pročitala (čini mi se kod Umberta Eka) da je Džojs hteo čitaoca koji pati od hronične nesanice z:lol: U svakom slučaju, sigurno je da "Uliks" nije dosadna knjiga, ali, da, predah od Džojsa bi bio pametan izbor, mislim. Možda ne bi bilo loše da probaš i "Dablince" pre "Uliksa" (nisu nužno delovi koji prethode, tek, mogu da posluže kao blaga anestezija).

E, sad da odgovorim i na temu: počela sam Prustovu "U potrazi za minulim vremenom". Trebalo mi je da pređem polovinu prvog dela dok se nisam navikla na njegov stil (to je tek interpunkcijski košmar!). Za sad mi je zanimljiv, po nekad me oduševi, nekad je previše kitnjast (pa mi deluje promašeno). Videćemo šta će se desiti u narednih 6 delova.
 
Kad već govorite o interpunkciji i svemu tome, definitivno je najuvrnutija knjiga koju sam čitao po tom pitanju Kuća listova - Mark Danijelevski.
Autor je pokušao da napravi nešto interesantno, ali nije uspeo, jer je knjiga nadasve dosadna.. Npr: ima par rečenica nekog opisa, i ona kod neke reči fusnota, i ta fusnota je na pet stranica; ili, delovi koji se mogu čitati samo pomoću ogledala, jedna na jednoj strani, tekst rotiran u raznim uglovima itd.

Autor je naveo kako ju je pisao deset godina, ali izgleda da se izgubio u svemu tome.. mada, sam poduhvat je za pohvalu.
 
Čitam 1999 od Pekića. Za sada vrlo zanimljivo ( misteriozno ).

luciuss, šta misliš o Pekiću? :)

Nisam puno citao Pekica.Neke svakako jesam.Valjda je to dovoljno.Rekao bih da je precenjen.U opste jednom je doslo vreme tih nasih nazovi disidenata.Pa ih je novi rezim izreklamirao.Ali mi zadnjih 20-30 godina nemamo dobrih pisaca pa su onda dobri i ti neki s kraja 20.veka.

Saramago u svom delu Godina smrti Rikarda Reisa,kao da je malo pokazao i ono sto je Dzojs hteo a nije umeo.Ta dva pisca nemaju puno zajednickog.Uliks i Rikardo Reis imaju samo tu slicnost sto je Uliks sve u jednom danu,dakle mali vremenski termin,dok je Rikardo Reis mali fizicki prostor gde se radnja desava.Saramago je u toj knjizi smestio uglavnom u hotelu,malo likova,otac,cerka i sl.
Ne sto je Saramago dobio Nobela a Dzojs nije,vec je ovaj prvopomenuti zaista daleko veci umetnik.
Saramago je nedavno umro,dugo je ziveo,i dobio je Nobela 1998.
Po meni je on najbolji nobelovac od 1980. do danas i ako u tom periodu ima nobelovaca koji su nama poznatiji.Vecinu sam ih citao.On mi je bolji cak i od Markesa i G.Grasa koji su svakako dobri.Kao sto je dobar i Golding,Pinter.
 
Sve te knjige gde autor pominje mnogo istorijskih likova,velikih umetnika,vladara i u opste javnih likova,sve mi one smrde.To je radio Dzojs u Uliksu.Kao da svesno ili nesvesno zeli sebe reklamirati i dici cenu svog dela pominjuci neke druge velikane.
Mnogi su se razocarali sto se u Uliksu nista ne desava.Ali nema to veze,ja koliko puta citam knjigu i ne znam sta se desava i ako se desava,i ne bih je znao posle prepricati,ali osecam da je delo vrhunsko.
Za to je odlican primer upravo knjiga Saramaga ,Godina smrti Rikarda Reisa.
Upravo u toj knjizi nema neke velike radnje kao ni u Uliksu.
I to sam prvo procitao od Saramaga i onda sam odmah znao da cu od njega sve procitati kad nabavim.To su ti pisce koje vec posle par listova znate da cete citati do zadnjeg slova,do zadnje knjige koju izdaju.
Vidim da Portugalci na Saramaga gledaju kao na svog Servantesa.I neka gledaju,u pravu su.
Irska je mala zemlja ali je dala dosta velikih pisaca.To nije Dzojs vec neki drugi,ko cita knjige zna koji su.
 
Sve te knjige gde autor pominje mnogo istorijskih likova,velikih umetnika,vladara i u opste javnih likova,sve mi one smrde.To je radio Dzojs u Uliksu.Kao da svesno ili nesvesno zeli sebe reklamirati i dici cenu svog dela pominjuci neke druge velikane.
Mnogi su se razocarali sto se u Uliksu nista ne desava.Ali nema to veze,ja koliko puta citam knjigu i ne znam sta se desava i ako se desava,i ne bih je znao posle prepricati,ali osecam da je delo vrhunsko.
Za to je odlican primer upravo knjiga Saramaga ,Godina smrti Rikarda Reisa.
Upravo u toj knjizi nema neke velike radnje kao ni u Uliksu.
I to sam prvo procitao od Saramaga i onda sam odmah znao da cu od njega sve procitati kad nabavim.To su ti pisce koje vec posle par listova znate da cete citati do zadnjeg slova,do zadnje knjige koju izdaju.
Vidim da Portugalci na Saramaga gledaju kao na svog Servantesa.I neka gledaju,u pravu su.
Irska je mala zemlja ali je dala dosta velikih pisaca.To nije Dzojs vec neki drugi,ko cita knjige zna koji su.

E, gotovo je: sad ću da ti napadnem Ničea!
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top