"Kutija (priče iz mračne komore)", Gintera Grasa.
U svakom slučaju zabavna i stilski simpatična aluzija na biografiju pisca iz ugla njegove dece iz različitih brakova (koje ni sam ne može baš precizno da prebroji). Našavši se godinama kasnije, kao zreli ljudi, piščeva deca kroz rekonstrukciju svojih detinjstava posredstvom fotografija, reanimiraju život oca - pisca. Centralni objekat priče je stari "Afga" foto aparat koga koristi porodična prijateljica (u najširem mogućem značenju te reči). I prijateljica i aparat su na ivici (a možda i daleko preko nje) magijskih sposobnosti.
Ne bih se složila sa recenzijom da je to "njegov najuspešniji rad u poslednjih nekoliko godina" (izdanje iz 2008. dakle, posel "Ljušteći luk"), ali, svakako, najtoplije preporučujem svakome ko voli dobre pripovedače.
Sad se nosim mišlju da čitam drugu knjigu Darelovog "Aleksandrijskog kvarteta", ali nisam (letos) bila oduševljena ni prvim, pa ću vrlo ceniti kometare i sugestije na ovu temu (ono šta piše na ovom pf u temi "Aleksandrijski kvartet" mi nije delovalo previše uverljivo).