Pisci su uglavnom najsmeliji u početku svog stvaranja, a kako sazrevaju, stavovi poprimaju jasnije oblike, stil se postepeno upotpunjava, a smelost da se suprotstavi većini, opštem mišljenju ili ustaljenom načinu pisanja polako jenjava. Kao što se Crnjanski u mladosti izražava veoma slobodno i jedinstveno, dok u poznim godinama piše „blaže“ (npr. "Dnevnik o Čarnojeviću" i "Kap španske krvi"), ili Sartr, tako i Šiler stvara na samom početku književne karijere jednu veliku i jedinstvenu dramu, „Razbojnici“. Mladost svakog čoveka, tako i pisca, krasi entuzijazmom, smelošću i slobodom izražavanja, dok starost znanjem, iskustvom i strpljenjem, tako da se dela većine pisaca mogu podeliti na ta dva dela. Šilerova drama, „Razbojnici“, pripadaju prvoj skupini, tako da je karakterišu gorepomenute osobine. U drami se mogu pronaći skoro neprimetni nedostaci koji nastaju baš usled mladalačkog nestrpljenja, međutim, to ni u koliko ne umanjuje vrednost ovog dela.
U ovom delu se prožimaju razna pitanja čovka iz osamnaestog veka; shvatanje prirode, društva, religije, morala, dok ključnu ulogu igra odnos Karl – Stari Moor – Franc, tj. sin – otac – sin. U ovom slučaju se taj porodični odnos može uopštiti, tako da bismo dobili odnos dve različite vrednosti unutar jedne države, ili pak sveta. Karl i Franc, iako braća, na svet gledaju suprotno. Karla je priroda nagradila lepim izgledom, hrabrošću, smelošću, snagom, te on predstavlja klasičnog grčkog junaka, dok je Franc prilagodljiv, snalažljiv i nemilosrdan, pa uprkos mnogim nedostacima, uspeva stvari pokrenuti i okrenuti u svoju korist. On je pokretač radnje. Njihov otac, stari Moor, predstavlja središte, objekat preko koga sinovi deluju međusobno, tj. oca, vlast, pa čak i Boga. Na kraju svi glavni likovi stradaju, ali ipak drama nema sve karakteristike tragedije.
Ono što ovu dramu izdvaja od ostalih jeste savršena retorika. Monologe treba čitati pažljivo, jer se u svakom krije jedan nov i originalan pogled na određen problem. Ova drama je nastala u osamnaestom veku, tako da je prilično „neiskvarena“. Dok savremeni pisci pišu po ugledu na mnoštvo pređašnjih pisaca, ovde se primeti samo uticaj helenske i hebrejske književnosti. Radnja ove drame je poslužila Dimi kao osnova za roman „Grof Monte Kristo“, a tema koju razrađuje Šiler se produbljuje u delima Dostojevskog, Mana i mnogih drugih.
Najbolja drama koju sam čitao (s tim što ih nema baš mnogo), a Šiler mi je za sada iznad Šekspira. Ocena 10/10.